Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Gospodarski planovi Donalda Trumpa

 
 
Smanjenje poreza i protekcionizam neki su od gospodarskih planova Donalda Trumpa. Najprije sniženje poreza. Tim su obećanjem i neki drugi predsjednici prije Donalda Trumpa osvajali glasove birača. Sad će ga birači ocjenjivati po tom obećanju. Ovisno o visini primanja, američki građani ubuduće bi trebali plaćati porez na dohodak po stopi od 10, 20 ili 25 posto. Istovremeno bi trebali profitirati i oni koji najmanje zarađuju i oni s najvećim primanjima. Samci s primanjima manjim od 25.000 dolara i bračni parovi s primanjima manjim od 50.000 dolara ubuduće ne bi uopće trebali plaćati porez na dohodak. A za one s najvećim primanjima porezna bi stopa  sa sadašnjih 40 posto trebala biti smanjena na 25 posto.
http://all4desktop.com/data_images/original/4233838-germany.jpg
Ako Trump uspije svoju poreznu reformu progurati u Kongresu, više od polovice američkih kućanstava (ima ih oko 120 milijuna) ne će od 2017. uopće plaćati porez na dohodak. I to nije sve. Porez na prihod poduzeća trebao bi biti smanjen sa sadašnjih 25 posto na 15 posto, a porez na nasljedstvo potpuno ukinut.
 
Nije zato čudo da financijski stručnjaci strahuju od dramatičnih posljedica za američki državni proračun zbog milijardskog smanjenja poreznih prihoda. Ovisno o tomu kako rigorozno će Trump provoditi svoju poreznu politiku, moguće je smanjenje poreznih prihoda između 2,6 i 3,9 bilijuna dolara u idućih deset godina, upozorio je nedavno institut Tax Foundation u američkom glavnom gradu Washingtonu. Gospodarske savjetnike budućeg američkog predsjednika te brojke ne uzbuđuju. Manjak poreznih prihoda nadoknadio bi se postupnim oporezivanjem prihoda u inozemstvu koje ostvaruju američki koncerni kao Apple, Amazon ili General Electric, a koji zahvaljujući rupama u zakonu potpuno legalno izbjegavaju plaćanje poreza u SAD-u. Te rupe  bile bi zatvorene. Osim toga, smanjenje poreza potaklo bi rast američkoga gospodarstva i time donijelo dodatne prihode, kažu Trumpovi savjetnici Wilbur Ross i Peter Navarro.
 
Globalizacija samo po američkim uvjetima
 
Nakon preuzimanja dužnosti predsjednika u siječnju Donald Trump namjerava preispitati sve trgovinske ugovore SAD-a s drugim zemljama. Najprije namjerava otkazati sjevernoamerički ugovor o slobodnoj trgovini NAFTA-e s Kanadom i Meksikom. To je obećao u predizbornoj kampanji. Nakon otkaznog roka od šest mjeseci trebali bi biti obavljeni pregovori o novim uvjetima - sa znatno boljim uvjetima za SAD.
 
I sporazum o transpacifičkoj slobodnoj trgovini TPP ne će nikad biti ratificiran ako bude po volji Donalda Trumpa, a SAD će odustati i od pregovora s EU-om o transatlantskom sporazumu TTIP. Kina, Južna Koreja i Japan ne će više tako lako imati pristup američkom tržištu, razmišlja se o visokim carinama za proizvode azijske konkurencije. Samo tako SAD može, smatra Trump, nadoknaditi nekorektne prednosti koje svojim poduzećima osiguravaju zemlje kao Kina državnim manipulacijama deviznih tečajeva.
 
Posljedice za Njemačku
 
I njemačke izvoznike očekuje neizvjesnost. Jer, otkad gospodarstvo u europskim susjednim zemljama i Kini slabi, američko je tržište za njemačka poduzeća postajalo sve važnije. Godine 2015. SAD je pretekao Francusku kao najvažnije tržište za izvoz njemačkih proizvoda. Njemačka poduzeća u SAD-u su prodala robu vrijednu 125 milijarda eura, prije svega vozila, strojeve i kemijske proizvode. To je oko 10 posto ukupnog njemačkog izvoza. S druge strane Njemačka je uvezla iz SAD-a robu vrijednu gotovo 60 milijarda eura, što je oko šest posto ukupnog njemačkog uvoza.
 
Više od milijun radnih mjesta u Njemačkoj ovisi izravno ili neizravno o izvozu u SAD. Još je 630.000 radnih mjesta u poduzećima koja kontroliraju američke tvrtke. Samo McDonalds u Njemačkoj ima 58.000 zaposlenih, Manpower 27.000, Ford više od 25.000, Opel oko 18.000 radnih mjesta. I njemačka poduzeća u SAD-u zapošljavaju stotine tisuća ljudi. Najveći njemački poslodavac tamo je DHL, tvrtka kći Njemačke pošte, s oko 77.000 zaposlenih, slijedi Siemens sa 70.000, kooperant autoindustrije ZF sa 62.000, Volkswagen sa 60.000 zaposlenika.
 
Tijesno povezana gospodarstva
 
Njemačka poduzeća u SAD-u su investirala više od 271 milijarde eura - prije svega u tvornice i nekretnine. U SAD-u djeluje više od 3.700 njemačkih poduzeća. Samo 50 najvećih njemačkih poduzeća u SAD-u ima godišnji promet od 400 milijarda dolara. I američka su poduzeća u Njemačkoj investirala milijarde. Trenutačna vrijednost tih investicija je oko 27 milijarda eura. Samo 2015. pokrenuta su 252 nova američka projekta, od izgradnje potpuno novih pogona preko proširenja kapaciteta do preseljenja poduzeća. Samo su kineska poduzeća s 260 projekata bila još aktivnija. Samo 50 najvećih američkih poduzeća u Njemačkoj ima godišnji promet od oko 170 milijarda eura. Protiv dobre gospodarske suradnje s Njemačkom zacijelo ne će imati ništa ni predsjednik Donald Trump. Ali, će zacijelo imati protiv očite neravnoteže. Da Njemačka u SAD izvozi gotovo dvostruko više robe i usluga nego uvozi iz SAD-a, to američke vlade kritiziraju već godinama, bile one demokratske ili republikanske. S Donaldom Trumpom u Bijeloj kući zacijelo će porasti pritisak da se učini nešto protiv divovskog njemačkog trgovinskog suficita s SAD-om.
 

Thomas Kohlmann, Deutsche Welle, Köln

Moraju se povući crvene crte za Erdoğana

 
 
Kako reagirati na razvoj situacije u Turskoj? Ako spremnost Europe na pregovore bude neograničena, onda će to biti poruka turskoj vladi da može kršiti svaki tabu. Optuživati urednike lijevog lista Cumhuriyet za poticanje islamskog Gülenova pokreta isto je kao i optuživati urednike taz-a za suradnju s Nacionalsocijalističkim podzemljem. Gotovo nijedno uredništvo nije prije odlučnije upozoravalo na opasnost od Gülenista koji su nekoć bili koalicijski partneri turskog predsjednika R. T. Erdoğana. No vjerojatno Erdoğanova borba protiv slobode izražavanja mišljenja u Turskog ne će prestati.
https://newcoldwar.org/wp-content/uploads/2015/11/Journalists-protest-arrests-of-Cumhuriyet-newspaper-editors-in-Istanbul-Nov-27-2015-Ozan-Kose-AFP-Getty-Images.jpg
A kada država želi staviti logiku izvan snage i od svojih građana traži isto, to je jedan od prvih znakova uvođenja diktature. Zbog toga možemo biti zabrinuti, kao što je zabrinuta njemačka vlada. Ali možemo učiniti više. U jednom trenutku to ćemo čak i morati. Jer Erdoğan ne će stati na ovome. Što ako turski predsjednik ponovno uvede smrtnu kaznu? O tome sve više govori. Ako obistini tu prijetnju, onda više Turska ne će moći biti članica Vijeća Europe. A upravo je Vijeće Europe institucija koja bi trebala posredovati između Ankare i Europske unije u prijeporu o viznim olakšicama za turske državljane, čije je rješenje uvjet za provedbu sporazuma o izbjeglicama.
 
Ako ubijanje ljudi uistinu postane praksa turskog pravosuđa, onda će Europa morati odustati od sporazuma o rješavanju izbjegličkog pitanja. Najkasnije tada. Moraju se povući crvene crte za Erdoğana. Jer ako spremnost Europe za pregovore bude neograničena, turska vlada shvatit će to kao pozivnicu da krši svaki tabu. Tada Europa više ništa ne će moći postići. Za kratkoročno smanjenje broja migranata u konačnici nije zaslužan pakt s Ankarom, već zatvaranje balkanske rute.
 
Srednjoročno gledano nedemokratska Turska mnogo je veća opasnost od nekoliko stotina tisuća izbjeglica manje ili više. Među političarima i građanima Njemačke raširen je stav da se zemljom poput Turske može vladati samo čvrstom šakom i da je Erdoğan pouzdan partner. No upravo je nefunkcionalnost autokracija dovela do katastrofa na Bliskom istoku čije posljedice ugrožavaju i nas. Diktatura proizvodi konflikte, a što je ona duža i žešća, to je gore. Tu logiku pregovorima ne može ukloniti nijedna zapadna diplomacija.
 

Daniel-Dylan Böhmer, Die Welt

Borba za moć u regiji usmjerena je protiv Turske

 
 
Turski predsjednik Erdoğan obećava svojim pristalicama povratak starom sjaju. Državna televizija zemlju već prikazuje u granicama Osmanskoga Carstva – a vojska intervenira u susjednim državama. U novinskim člancima po cijelom svijetu Reçepa Tayyipa Erdoğana već godinama nazivaju „sultanom“. No rijetko je kada taj naziv bio toliko prikladan kao sada, rijetko je kada bilo jasno koliko predsjednik čezne za Turskom po uzoru na Osmansko Carstvo. Nakon čistki u zemlji Erdogana sada, tri mjeseca nakon neuspjelog puča, i u vanjskoj politici zauzima agresivan  kurs.
http://decenei.com/wp-content/uploads/2016/06/imperiul-otoman1.gif
„Mi svoje sadašnje granice nismo prihvatili dragovoljno“, kazao je nedavno u jednom govoru. „Naši utemeljitelji rođeni su izvan tih granica.“ Time aludira na otpor Ugovoru iz Lausanne 1923. godine, kojim su između ostaloga utvrđene i današnje granice Turske. Od Osmanskoga Carstva, koje je nekad sezalo od sjeverne Afrike i Egipta preko Balkana do Kaspijskoga jezera, nakon Prvoga svjetskog rata nije ostalo mnogo – što je činjenica koju Erdogan očito ne želi prihvatiti. Neprestano aluzijama dovodi u pitanje današnje granice. U smjeru Grčke izjavio je primjerice: „Ugovorom iz Lausanne dali smo otoke. Tako blizu da vam čujemo glasove kad se dovikujete. To su bili naši otoci. Ondje su naše džamije.“
 
Mnogi njegovi pristaše ne skrivaju da žele povratak staroj veličini.  Na internetu šire karte koje pokazuju zemlju u granicama 1920. Čak i televizije pod kontrolom države povremeno prikazuju takve slike. Do 1920. u tim su granicama bili i dijelovi današnjeg sjevera Sirije i Iraka, i gradovi Alep i Mosul. Vezano za Siriju i Irak Erdoğan redovito naglašava da ondje ima „turskih interesa“. Premijer  Binali Yildirim izjavio je da je „čudno u toj regiji kovati planove bez Turske“. Ali, smirivao je on, Ankara nema „ekspanzionističku politiku“ nego je ondje „kako bi rješavala probleme  koji nas bole.“
 
Krajem kolovoza Turska se vojno umiješala u sukob u Siriji  i zašla na sirijski teritorij tenkovima, artiljerijom i borbenim zrakoplovima. Cilj operacije „Štit Eufrat“, objasnio je Erdogan, jest „čišćenje pograničnog područja od terorista.“ Po njegovu mišljenju u njih se ne ubrajaju samo ekstremisti „Islamske države“ nego i članovi kurdskoga PKK-a i njegove sestrinske organizacije u Siriji, koja je ondje u zadnje vrijeme bila vojno uspješna uz američku i rusku pomoć. Zapravo je Erdogan htio spriječiti da na granici s Turskom nastane povezano kurdsko područje.
 
Turska je vojno nazočna i u sjevernom Iraku, protiv volje vlada u Bagdadu i Washingtonu. Turska je vojska stacionirala 700 svojih vojnika sjevernoistočno od Mosula; iračka vlada smatra to „okupacijom“. Turska je vojska po Yildirimovim riječima za vikend prvi put aktivno sudjelovala u borbama protiv IS-a u Mosulu. Erdogan je više puta jasno pokazao da Turska smatra da je njezino pravo odlučiti tko će u tom gradu ubuduće živjeti: naime „Arapi suniti, Turkmeni i Kurdi suniti“ -   što je uvreda Iraku u kojemu su u većini šijiti.
 
Vojno postupanje Turske pokazuje da je vlada u Ankari spremna svoje interese ostvariti i silom. Ta je zemlja nakon takozvanog Arapskog proljeća vidjela svoju šansu da postane regionalna sila i Bliski i Srednji istok oblikuje po svojim interesima: s jakom sunitskom dominacijom i vladama u svim zemljama koje su Erdoganu naklonjene. Ali taj plan nije se ostvario. Turska je zapravo posvađana sa svim susjedima, u Siriji već godinama traje rat, Irak se praktično raspao, u Egiptu je Muhamed Mursi pučem svrgnut s vlasti – i Turska gotovo nigdje nema utjecaja. Ali u sjevernom Iraku ipak se pomirila s kurdskom autonomnom vlasti.
 
Erdoğan i njegova vlada krivicu za takvo stanje ne traže kod sebe nego u inozemstvu. Strane sile žele, kažu, spriječiti uspon Turske kao regionalne sile, zavide joj na gospodarskom usponu proteklih godina i najradije bi izazvale podjelu zemlje.  Pokušaj puča, uvjereni su, dio je te inozemne zavjere protiv Turske, jer Zapad podržava Gülenov pokret, koji po mišljenju vlade stoji iza toga puča. Puč je „najveći pokušaj zapadne okupacije nakon križarskih ratova“ napisao je vladi odan list Yeni Safak. Čini se da neuspjeli puč, koji je Erdoğan nazvao „Božjim darom“, istovremeno potiče neoosmanske snove Erdoğana i njegovih sljedbenika. Državni poglavar treba postati moćniji – a s njim i njegova zemlja. Premijer Yildirim ovaj je tjedan sažeto kazao o čemu je riječ: „Nakon pokušaja puča 15. srpnja širom su se otvorila rata prema predsjedničkom sustavu.“ A s predsjedničkim sustavom narastao bi i utjecaj Turske u regiji, nadaju se. Takav način razmišljanja riječima je sažeo Ibrahim Karagül iz Yeni Safaka: Alep ubuduće ionako ne će kontrolirati Sirija, niti Mosul Irak. Borba za moć u regiji usmjerena je protiv Turske. Zato Turska te gradove i područja sjeverno od njih treba tražiti za sebe. Zaključuje: Turska treba postati „najjača snaga u regiji“ – „svejedno uz kakvu cijenu“.
 

Hasnain Kazim, Der Spiegel

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Utorak, 22/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1825 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević