Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Srbija treba biti posrednik između EU-a i Rusije

 
 
Francuski povjesničar i inozemni član SANU-a Jean-Paul Bled: Bez Moskve nema borbe protiv terorista - Sustav u Bruxellesu danas je vrlo krhak. Službeni Pariz prema Beogradu mora voditi uravnoteženiju politiku. Srbi sami najbolje znaju je li im u interesu nastaviti put europskih integracija ili ne. Države članice Europske unije mogu imati svoj stav za ili protiv, ali Srbija treba jasno izraziti tu svoju želju. Ukoliko odluči ići prema Uniji, srpski narod treba znati da će, ako Srbija postane članica, ući u sustav koji je trenutno vrlo krhak. Tako, u intervjuu za „Novosti“, govori Jean-Paul Bled, jedan od najuglednijih francuskih povjesničara i odnedavno pridruženi inozemni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Profesor sa Sveučilišta u Sorboni, stručnjak za povijest Srednje Europe i Austrougarske monarhije, politički aktivan od mladosti u redovima degolista, ukazuje i da je za Srbiju ovo komplicirano doba, budući da posljednjih godina postoji jaz između Zapada i Rusije.
http://www.tanjug.rs/SlikeNovosti/Velike/274809.jpg
S jedne strane, Srbija kreće k članstvu u EU-u, a s druge strane tradicionalno je okrenuta prema Rusiji, prijateljstvu i solidarnosti s njom. Vjerujem, ipak, da bi bilo potpuno legitimno da, zbog povijesnih veza Srbije i Rusije, Srbija igra ulogu posrednika.
 
• Pred Europom su danas mnogobrojne prijetnje i, čini se, pregršt problema?
- Terorizam je, svakako, najveća opasnost. To je suštinski problem i neugodna stvarnost koja, istina, u ovom trenutku, najviše prijeti Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, ali bi mogla pogoditi i Italiju, pa i sve druge europske zemlje. Osim toga, ni Europskoj uniji, kao djelu Europe ne ide dobro. Uzroci su mnogobrojni, od problema eura kao jedinstvene valute vrlo različitih i suprotnih ekonomija zemalja članica, preko „brexita“, do pitanja migranata koje uzrokuje velike lomove u okviru EU-a. Ne znam u kojem će smjeru ići narednih godina i desetljeća, ali sve ovo znači da sada Europi nije dobro.
 
U Srbiji se godinama debatira o ulozi SANU-a. Kakva bi trebalo biti uloga Akademije u jednom društvu?
- Akademija u svakom društvu treba biti netko tko potiče, ustanova iz koje dolaze nove ideje. Ona treba slušati i osluškivati društvo. Drugim riječima, ne treba se zatvoriti i postati neka vrsta geta. Kroz razgovor koji sam vodio s Vladimirom Kostićem, predsjednikom SANU-a, shvatio sam da je to njegova namjera, njegov plan.
 
• Može li se protiv terorizma boriti bez Rusije?
- Ne! Jer, postoje dvije mogućnosti: ili povući se pred teroristima, što smatram neprihvatljivim, ili zajednički pojačati borbu. U ratu protiv terorista Islamske države, Rusija treba imati svoje mjesto koje joj po svemu, realno, pripada.
 
• Što trenutačno Europu najviše „lomi“?
- Migrantska kriza. Svjedoci smo da je prije skoro godinu dana Europska unija odlučila rasporediti 160.000 migranata po zemljama članicama i uvela je sustav kvota. Danas, godinu dana poslije, ta odluka uopće nije primijenjena. To govori da su odluke koje se donose u centru osporavane, a osporavaju ih zemlje članice.
 
• Kakav utjecaj na rješavanje tog pitanja imaju drugi čimbenici, ponajprije neke islamske zemlje, ali i velike sile?
- To je problem koji se različito promatra u različitim europskim zemljama. U Podunavlju, a u okviru njega i na velikom dijelu Balkana, trenutno postoji vidljivo neprijateljstvo prema kretanju migranata. Austrija potiče blok nekih država, koje bi trebale provoditi politiku zajedničkog zatvaranja granica. S druge strane, imamo slučaj Njemačke čiji službeni stav jest mnogo otvorenija politika prema izbjeglicama i prošle godine u tu ih je zemlju došlo oko milijun. I to je veliki broj, pa su nastali problemi koji kancelarku Merkel mogu stajati vlasti, što će pokazati parlamentarni izbori u rujnu 2017. Stvari se do tada mogu promijeniti, ali rekao bih da su sve političke opcije u Njemačkoj sada otvorene, što je prije godinu dana bilo teško zamislivo.
 
• Idu li sva ta događanja na ruku desničarskim strankama, kojih je sve više i u Europi i u svijetu?
- Ne treba dramatizirati. Uzdizanje populističke desnice je stvarnost. No, srećom, u toj desnici koja se pojavljuje širom Europe, malo je onih koje proklamiraju nacističku i postnacističku ideologiju. To, ipak, ne znači da ti pokreti nisu opasni.
 
Bi li bilo Prvoga svjetskog rata da nije bilo atentata u Sarajevu?
- Teško je odgovoriti, čak i stoljeće kasnije. Situacija je bila već do te mjere napeta da bi do sukoba sigurno došlo. Koliko kasnije, zašto i kako - ne znamo. Ali, u Beču je, poslije balkanskih ratova, bilo odlučeno da se Srbiji više ništa ne popušta niti dopušta. Nakon atentata samo su se ubrzala razmišljanja o ratu, a on ne bi mogao početi bez odobrenja Franje Josipa koji je do tada bio protiv rata sa Srbijom. U njegovim očima atentat je ugrozio dinastiju. Da Ferdinand nije ubijen, nisam siguran da bi se Franjo Josip složio sa ratom protiv Srbije jer je još imao moć kazati "ne".
 
• Gdje je Francuska danas u takvom EU-u?
- Pozicija Francuske, željeli mi to ili ne, još se zasniva na ideji posebnog saveza s Njemačkom. To ostaje i dalje osnova francuske politike.
 
• Jesu li intelektualci u rješavanju važnih pitanja ustuknuli pred globalnom politikom i spregom politike i biznisa?
- Intelektualci nisu jedan blok. Oni imaju i zastupaju različite stavove i među njima postoje najmanje dvije struje. Jedna koja se pokazuje i u Francuskoj i širom Europe, proklamira jačanje principa identiteta. Nastala je kao reakcija na migrante i na islam što izaziva neprijateljstvo prema ovoj vjeroispovijesti. Druga struja, pak, potpuno odbija taj princip poistovjećivanja koji glasi: „Svi muslimani su teroristi“. I čini mi se da je, srećom, taj stav među intelektualcima zastupljeniji, a podrazumijeva želju da se uspostavi dijalog i da se razgovara.
 
• Posebno mjesto u vašem znanstvenom radu odnosi se na vrijeme uoči Prvoga svjetskog rata. Ima li sličnosti sadašnjih odnosa između Zapada i Rusije i odnosa u to doba?
- Prije vidim sličnost s vremenom Hladnog rata. Jer, prije Prvog svjetskog rata, Francuska i Velika Britanija su bili saveznici Rusije. Danas, međutim, situacija sve više „klizi“ prema onoj koja je vladala u vreme Hladnog rata. I to je zaista vrlo, vrlo tužno.
 
• Koji su uzroci zahladnjenja odnosa između Francuske i Rusije?
- Objašnjenje, možda, treba tražiti u tome što se već nekoliko godina Francuska pomalo udaljila od uputa i smjernica koje je ostavio De Gaulle.
 
• Kako bi De Gaulle danas gledao na Europu i svijet?
- To je pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti. Ne možemo natjerati mrtve da govore, niti govoriti u njihovo ime. Ne bi bilo u redu kazati što mislim što bi De Gaulle mislio,
 

Jelena Matijević, Večernje novosti

Zašto će kauboj Jim glasovati za Trumpa

 
 
Deutsche Welle je obišao jedan ranč u Arizoni, tik uz granicu s Meksikom. Njegov vlasnik će glasati za Donalda Trumpa. I objašnjava zašto. (USA USA Reportage aus Arizona Jim Chilton und seine Frau DW/I. Pohl) http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#
http://www.dw.com/image/35945010_303.jpg
Stupovi pobodeni na svakih nekoliko metara drže zategnutu bodljikavu žicu. Iz daljine su jedva primjetni u valovitom pijesku, među kaktusima i pustinjskim raslinjem. Treba dobro napregnuti oči kako bi se vidjelo da je žičana ograda tu i tamo popravljana. Odaje ju svježi metalni sjaj. Pojačanje ograde ne smeta Jimu Chiltonu da se sa svojih 77 godina i trbuščićem provuče ispod ograde. Ne treba mu mnogo da iz SAD-a dođe u Meksiko ili obratno. Svoj kaubojski šešir ostavlja na jednom od stupova, ali Colt ostaje za pojasom. Precizne brojke ne postoje, ali se pretpostavlja da tisuće ljudi svake godine prođe ispod, iznad ili kroz ogradu. Za njima ostaju plastične boce i drugi otpad. Dogodi se da Chiltonove krave odlutaju, progutaju otpad i bolno uginu. Dogodi se i da krave kroz rupu u ogradi odlutaju u Meksiko. „U međuvremenu je glavni posao mojih kauboja popravljanje ograde."
 
Stižu krijumčari droge
 
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#> Nema više, priča nam Džim, toliko običnih ilegalnih migranata koji ulaze iz Meksika i idu preko njegove zemlje. Zato ima krijumčara droge iz kartela Sinaloa, jedne od najbrutalnijih kriminalnih organizacija na svijetu. „Za normalne ljude u potrazi za poslom prelazak granice je postao previše opasan", kaže kauboj Jim. Kartel i njih prisiljava da prenose drogu. Jim pokazuje fotografije grmlja po kojima je razbacano žensko donje rublje. „To su trofeji zločinaca nakon što siluju svoje žrtve, nekada danima." Ledeno plave oči se onda stežu, a glas postaje ogorčen: „Nije fer ovo što se događa na mojoj zemlji, u Americi."
 
Od 1987. ovaj poduzetnik sa četiri stalno zaposlena kauboja održava svoj ranč na 20.000 hektara. To odgovara veličini 28.000 nogometnih igrališta i veliki je posjed čak i za američke uvjete. Od toga 800 hektara pripada njemu i supruzi Su, ostatak unajmljuju od države. To je uobičajeno u ovom dijelu Arizone. Ima krdo od tisuću krava. Jim je ranije bio investicioni bankar, posjeduje i diplomu političkih znanosti, a danas najviše novca zarađuje prodajom teladi.
 
Chilton je tek navršio pedeset godina kada je odlučio odbaciti stari život i nastaviti obiteljsku tradiciju. Goveda se ovdje gaje kroz pet generacija. Njegovi preci su 1888. dotjerali prva krda u Arizonu. Izbor je pao na ovu zemlju 110 kilometara jugoistočno od Tucksona jer ona obiluje izvorima vode. „Voda je najvažnija za uzgoj krava", kaže Jim. Tada, prije tri desetljeća, nije uopće razmišljao o činjenici da je meksička granica samo 16 kilometara udaljena od ranča, a njegova zemlja uz samu granicu u dužini od osam kilometara. Danas blizina granice određuje njegov život.
 
„Na početku su tu bili Meksikanci koji su prelazili granicu kako bi radili u SAD-u. To nam nije smetalo. Kada bismo ih sreli, davali bismo im vodu i objašnjavali gdje su sve bunari na našoj zemlji", kaže stari kauboj. Ljetnih mjeseci ovdje bude i više od 40 stupnjeva. Jim i supruga Su istodobno ponavljaju: „Nećemo valjda dozvoliti da netko umre na našoj zemlji." Oboje redovno idu u katoličku crkvu, 74-godišnja Su čak dirigira u crkvenom zboru. Kod dvadesetak pojilica za goveda postavio je i slavine s kojih mogu piti i ljudi. Ali to ne znači da je oduševljen situacijom. Washington je od nas digao ruke.
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#>
 
„Tražili smo da se izgradi zid mnogo prije nego što je to rekao Donald Trump", kaže Chilton. Sve više njegovih susjeda odustalo je od svojih rančeva. Ne vjeruju da će se išta promijeniti, da će konačno uzduž granice biti napravljeni dobre ceste, da će biti aktivirane stražarnice te da ne bi trajalo tri ili četiri sata dok snage reda ne dođu kada ih neko pozove ili kada kamere za nadzor snime kolone ljudi s teškim teretom i kalašnjikovima u rukama kako idu preko farmerskih posjeda. Ne, susjedi nisu htjeli čekati da se nešto promijeni. Prodavali su posjede u bescjenje, najčešće državi jer privatna osobe nisu bila spremne na rizik.
 
Zamjeranje švercerima droge opasno je po život. Dvojica prijatelja su, priča Jim, ubijena kada su prijavili da su pronašli drogu na posjedu. On sam je jedno vrijeme napustio ranč nakon što je naišao na grupu krijumčara i pozvao policiju. „Nisam morao koristiti oružje, ali dobro znam zašto uvijek sa sobom nosim barem jedan pištolj."
 
Krajolik je nepregledan, kanjoni nude zaklon švercerima s teškim ruksacima u kojima bude po 30 kilograma marihuane, kokaina ili heroina. Uz to je, kaže Jim, kartel svuda uz graničnu ogradu postavio straže koje modernom opremom nadgledaju područje i upozoravaju kolege. Jednom je, priča, slučajno naletio na jednog od stražara narko-bande. Taj je u bijegu ispustio svoj satelitski telefon. „Bio je vrijedan preko 2.500 dolara. Pa oni su bolje opremljeni nego naši graničari." Uvjeren je da je ostavljen na milost i nemilost brutalnom kartelu Sinaloa. „Osjećam se kao da sam na okupiranom posjedu." Desetljećima su Chiltonovi bili demokrati. Poslije studija je Jim čak radio za demokratskog senatora Carla Haydena. Ove godine, međutim, njihovi glasovi otići će Donaldu Trumpu. „Ne mislimo da je sve što kaže ili radi dobro. Ali bar će se pobrinuti za naše probleme. Washington kandidatkinje Hillary Clinton je od nas davno digao ruke."

Vraća li se vrijeme Josifa Visarionoviča?

 
 
Od sljedeće godine u Rusiji se uvodi novi oblik kažnjavanja, prisilni rad. Iako je taj oblik zatvora u kazneni zakon uveden još 2011. godine, sve do sada odgađalo se s uvođenjem. Prva četiri takva „kazneno-popravna centra“ otvorit će se na mjestu reformiranih radnih logora.
https://c2.staticflickr.com/4/3084/3214798377_89ff6ae4fa.jpg
U Moskvi se želi izbjeći čak i privid da se netko sjeti logore za prisilni rad koji se uvode od 2017. godine na tragu izmjene kaznenog zakona usporediti s ozloglašenim gulazima. Stoga portali uglavnom naglašavaju kako nije riječ o drugom no o tomu da će osuđenici biti prisiljeni raditi daleko od svoga mjesta stanovanja, u humanim uvjetima.
 
Govoreći agenciji TASS nadležna osoba iz Moskve situaciju onih koje će se upućivati na prisilni rad usporedio s onima koji rade daleko od svojih domova i pri tome žive u radničkim domovima. Jedino je napomenuo nekoliko nimalo ne zanemarivih ograničenja, npr. da osoba upućena na prisilni rad ne može odabrati vrstu posla kojeg će obavljati i da bez dozvole ne smije napustiti kazneno-popravni logor. Ne govoreći o tomu da nema pravo glasa ni pri odlučivanju o lokaciji gdje ga se šalje. A te lokacije već ni zbog svoje udaljenosti od Moskve ništa dobroga ne obećavaju. 
 
Od prvog siječnja, prva četiri tzv. kazneno-popravna centra otvorit će se na lokaciji negdašnjih, reformiranih radnih logora. Jedan se nalazi iz Urala, na području Tjumena u Sibiru, gdje u županiji veličine 1 435 200 kvadratnih kilometara živi manje od milijun i pol ljudi. Gradić Isim u kojem će funkcionirati centar ima svega 65 tisuća stanovnika. Osim Rusa, ovdje žive Kazaci, Nijemci, Tatari, Ukrajinci, Armenci, Bjelorusi, Čuvaši, Azerci, Tadžici i Uzbeci.
 
Drugi popravni centar osuđenike čeka u Georgijevsku, koji se nalazi na stavropolskom graničnom području koje je poznato po negdašnjem logoru za ratne zarobljenike. Treće je na području s malim brojem stanovnika: riječ je o naselju Zeljonij u tambovskoj pokrajini, koje je međutim zbog klime i položaja podnošljivije od Ussurijska u graničnom području Primorja koje je najudaljenije od Moskve i nalazi se u blizini Japanskoga mora. Kasnije će se takvi kazneno-popravni logori otvoriti i u Baškiriji, na područjima iza Bajkalskog jezera i u Kareliji.
 
Na papiru se puno toga čini prihvatljivim. Kako to prenosi portal NEWS.ru, nakon izvršavanja jedne trećine kazne osuđenik će – u slučaju uzornoga ponašanja – dobiti pravo živjeti sa svojom obitelji izvan logora. S osuđenikom će se sklopiti ugovor o radu, a u logoru će imati dostup mobitelu i internetu, medicinsku skrb, a čak će moći ići i na 18-dnevni godišnji odmor ako odradi pola godine. Osuđenici će primati i plaću, no država može odbiti 20%, a trebat će platiti i za stanovanje i za eventualne štete. Manji prekršaji će se kažnjavati, a za veće prekršaje osuđenike će se prebacivati u kaznene logore.
 
U proljeće ove godine pokrajina Komi koja se nalazi kod zapadnoga podnožja Urala i koju karakteriziraju ekstremna kontinentalna i arktička klima, obratila se prijedlogom donjem domu Dume. Predložili su da kazneno-popravni logori mogu formirati samostalne jedinice na velikim gradilištima i u tvornicama. Time bi praktično došli do jeftine nestručne radne snage, a istodobno bi se – kako kažu – riješili i gospodarskih migranata. No ta bi se mogućnost osigurala samo osobama s blažom kaznom. Ali predloženo je i da se osuđenike koji su položili ispit uređivanjem Sočija uključi u izgradnju mosta iznad Kerčanskoga zaljeva kojim se poluotok Krim želi povezati s Rusijom. U Dumi je predloženo čak i da se radom više desetaka tisuća osuđenika koristi i u izgradnji objekata za svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine.
 
Ideja ne manjka. No mnogi se pitaju po čemu će se ti logori razlikovati od radnih logora iz razdoblja Staljina? Što će jamčiti da će se ostvariti prava stavljena na papir i hoće li se potpuno drukčije ponašati sa zatvorenicima, a ne onako nehumano kako je to bilo karakteristično za gulage? Npr. već i drskost, nepoštovanje prema čuvarima ili administraciji dovoljni su kako bi se nekoga zatvorilo u stroži logor. A ocjena nečijega ponašanja je itekako subjektivna. Stoga se osuđenici mogu samo nadati da će u slučaju poštivanja zakona moći raditi u boljim uvjetima od dosadašnjih.
 
Raste nimbus Staljina
 
Ljudi sve više opraštaju Staljinu. U zadnje vrijeme spektakularno je porastao broj onih koji krvavorukoga diktatora smatraju junakom, a zlodjela njegova režima cijenom plaćenom u interesu izgradnje snažne države. Prema istraživanju iz 2014. godine veliki dio Rusa Staljina u prvom redu smatra slavnim vojskovođom, u njihovim očima on je do danas Generalissimus koji je bio mudri vođa koji je Sovjetskim Savezom doduše upravljao željeznom rukom, ali uglavnom pravedno. 45 posto upitanih smatra prihvatljivim da je u interesu „velikih ciljeva“ valjalo donijeti žrtvu. 2008. godine taj je omjer iznosio svega 27 posto. A Staljin kao „dobri dečko“ živi u društvenom pamćenju ne samo Rusije nego i pojedinih poststovjetskih država.
 
Prema istraživanju Levada centra iz 2013. godine, 49 % upitanih Rusa, Armenaca, Azera, Gruzijaca imalo je dobro mišljenje o Staljinu, a 18 % njih je čak tvrdilo kako žarko želi živjeti pod vlašću tako snažnoga vođe. Sociolozi i analitičari smatraju kako se nimbus Staljina može zahvaliti pobjedi u svjetskom ratu i provedbi industrijalizacije. A ne u zadnjem redu tomu što putinovski mediji svjesno „umivaju“ diktatora, s obzirom da i sam Putin svoju politiku gradu na patriotsku ushićenost temeljenu na „velikom domovinskom ratu“.
 
Do danas nije poznat točan broj žrtava Staljinova režima. Prema podacima grupe za zaštitu prava Memorial koju je 1989. godine osnovao među ostalima i Saharov u spomen žrtvama staljinističkoga režima od gladi je umrlo desetak milijuna ljudi, internirano je više od pet milijuna, a oko 6-7 milijuna ljudi utamničeno je iz političkih razloga. „Sve dok se u Rusiju na ovaj dio povijesti bude gledalo kao na sredstvo trijumfa i pobjede nad neprijateljima, bez da se pošteno prizna njihove grijehe i zlodjela, nema garancije da ne će ponovno doći do čistki“ – piša Gazeta.ru, danas praktično jedini oporbeni medij u Rusiji.
 

Péter Barabás, Népszava, Budimpešta

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Subota, 19/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2037 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević