Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

"Dan poslije" pobjede Donalda Trumpa

 
 
Pobijedio jeTrump. Baš tako, „trump“, a ne „“tramp“, jer mu je djed Nijemac iz sela vinara Kallstadta u pokrajini Rheinland-Pfalz gdje je, navodno, kažu njemački mediji, također strašno nepopularan, skoro omraženi „rasist“, „seksist“ i ostalo sve najgore. Pobijedio Trump kao neki jaki adut (njemački: „Trumpf“), a ne „pik zibner“. Njegova pobjeda izazvala je u Americi, a naročito u Europi, posebno u Njemačkoj efekt atomske bombe pa ovo u čemu uživamo možemo razumjeti kao „dan poslije“. Neki su preživjeli, neki demonstriraju, neki plaču, neki bi rezali požirake, drugi će se iseliti.
http://assets.nydailynews.com/polopoly_fs/1.2632103.1462913338!/img/httpImage/image.jpg_gen/derivatives/article_750/usa-election-trump-ryan.jpg
Puno se ovdje razglaba kakve će učinke Hrvatskoj donijeti njegov izbor, no što donese da donese, jedan bi mogao bitiveoma dobar: Mile Kekin će na Mars, što je obećao, ako pobijedi Trump. Kako je lažac već obećavao otići u Njemačku, pa nije, a na Marsu će pjevati car Mišo, Kekin će Mile ovdašnjim žiteljima ostati crna sudbina - da im pijeva i soli pamet. A i Robert de Niro koji je Trumpa obasuo  odvratnim uvrjedama, postao je Robi De Miro. Smirio se komedijaš.
 
Prestravljeni muškarci 
 
Između razloga Trumpove pobjede moram odmah izabrati onaj najvažniji: sotonizirao ga je globalni estradno-medijski establišment (engleski etimološki: establishment), takva vrhuška, „starovi“, najpopularniji… kojega ćemo radno nazvati i mainstream ološem čije svinjarije u polju (a)moralnosti uglavnom nisu Trumpovim ni do koljena - a Trump visok muškarac - pa se on biračima učinio poput male bebe. Dakako činili su to u ime i za račun političke elite kao njeni pripadnici. Na simboličkoj razini to najbolje ilustrira zalaganje one hiper popularnepevaljke i glumice M., već babe, koja je svakome tko glasa za Clintonicu obećala „pušiti“, pa i „gutati“ ga. Mnogi odrasli muškarac - bio črn, bel , latino ili azijo - je upravo zbog straha od babina pušenja glavom bez obzira brzo na glasačkom listiću zaokružio didu Trumpa. Mnijem, kaže moje istraživanje, to je glavni razlog većinske podrške muškaraca vidljiv iz svemira i iz Špičkovine, a ne možda rasni, klasni, srednje staleški i ini razlozi.
 
Oni su u vladajućem totalitarizmu u virtualnosti u drugom planu, bliže realnosti i tlu. Prethodno je crno humorna ilustracija, no doista smatram kako su totalitaristički mediji i globalni pop-rock „kulturnjaci“, pjevači i pevaljke, glumci… uspjeli nadmašiti sami sebe. Toliko su, kao maljem po glavi, mlatili publiku, glasače protiv Trumpa da je to moralo izazvati protu-učinak. Nevjerojatno, ali istinito: u demokratskoj Americi kao da je izlazila samo Staljinova Pravda i bio emitiran samo jedan TV program. Ništa čudno, takav je taj liberalizam, naime totalitaran, mrziteljski, i sl.
 
I ispitivači javnog mišljenja, agencije i američki mediji, anketarili su američke duše. Odavno tvrdimo kako je anketiranje jednako anketarenje, a ono znači reketarenje u sferi virtualnoga - na primjeru Hrvatske došli smo do toga dakako - gdje su neke takve agencije američke podružnice. Kako to, primjerice, da skoro niti jedna anketa, barem od onih koje su doprle do Hrvatske i Njemačke, nije  „pronašla“ pobjedu Trumpa - a on pobijedi!? Kako to da niti jedna nije pronašla mnoštvo bijelih gubitnika u globalizaciji, radnike i osiromašenu srednju klasu u američkim deindustrijaliziranim državama koje su mu, pored Floride, donijele pobjedu!? Kako to da niti jedna nije ni naslutila Trumpovu pobjedu - koju neki njemački mediji nazivaju i „bijelom revolucijom“ - upravo iz tih redova, a bijelci su u Americi još uvijek većina (oko šezdeset posto)!?
 
Naravno kako ni najmanje ne sumnjamo da anketarske agencije ne raspolažu s ovom spoznajom, no njima je ekipa oko Đure Sorosa planirala da pobjeda mora doći „spolno“ (žene, feministice), od manjina ponajviše Latinosa i Afroamerikanaca, spolno različito orijentiranih manjina, te idejnih i prakticirajućih globalista i liberala svih sorti, multikultija. Zato ga se ideološki i „deralo“ kao „seksista i rasista“. Kontinuitet je to Sorosove strategije i taktike ovladavanja (i) američkim društvom, pa i preko predsjednika države.
 
Isti scenarij je bio u slučaju Baracka Obame. Ovaj agregat sigurno je većinski pa se postavio jedino problem kako ga dovesti na biralište, a kad ga, opijenoga tom totalitarnom kampanjom, dovedu - pobjeda Clintonice je osigurana. Uostalom ta struja je odavno ovladala kulturom, masovnom, jer druga više ni ne postoji, svjedoči to usput i dodjela Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu, samo ju je još, opet, trebalo okruniti na izborima. Kad tamo - šipak. Računica se pokazala krivom, soroševska ideologija je pokleknula. Feminizam je ustuknuo pa žene nisu u dostatnom broju glasale za Hillary Clinton, Latinoamerikanci su glasali za njega u većem broju nego se očekivalo (Florida), Afroamerikanci nisu u dostatnom broju ni izašli na izbore… I ode Trump prema Bijeloj kući.
 
Trump dio i establishmenta i mainstrema
 
U kampanji se u ovdašnjoj mediji, koja je bila potpuno naklonjena Clintonici, Donald Trump predstavljan kao neotesanac i neznalica. Svojevrsna „neotesanost“ zapravo mu je donijela znatnu popularnost  među publikom umornom od tzv. „političke korektnosti“ čiji govor je lažljiv, prikrivajući, licemjeran i – ne govori istinu. Ona uostalom i stvara tzv. „lažljive medije“. A o tome da bi on bio „neznalica“, u smislu poznavanja američke politike, medija, masovne kulture, tzv.  establišmenta, ne može biti ni govora. Potpuno suprotno, kao dugogodišnji poslovni čovjek u različitim sektorima, od graditeljstva, pretežito do medija i masovne kulture sasvim sigurno je odlično upoznao i političku i masovnu kulturnu elitu, establišment i mainstream ma što to doista značilo.
 
Slobodno se može ustvrditi kako je bio i njegov/njihov dio pa im se onda, poznajući situaciju iznutra, mogao uspješno i suprotstaviti. I, dakako, to je ono što me u njegovoj pobjedi najviše zabrinjava, naime kako je svoj naklinčio svoga. Šire promatrajući, Trumpova pobjeda na je tragu uspjeha tzv. desnice na Zapadu: u Njemačkoj (AfD) Nizozemskoj i konačno britanskog brexita, što mi se – sve - čini kao neki labuđi pjev, ili pokušaj bijega, prije „pokoravanja“.
 
Europa se smiruje, pokorava Trumpu pomalo, no Amerika, veliki gradovi, države s obale, Kalifornija i New York, još se bune. NewYork gdje je Hillary pobijedila kao da su bili izbori u nekom komunističkom, a ne liberalnom totalitarizmu i nadalje prosvjeduje. Osobito ispred Trump Towera i neke druge građevine koju je gradio. U nekoj sinagogi navodno je sedmodnevna žalost, vrijeme plakanja, kao da je neka, masovnija bit će, smrt u pitanju. Suču se rukavi za dugotrajnu antitrumpovsku bitku. U prvim redovima su gradonačelnik Bill de Blasio i guverner države New York. Iz Kalifornije traže promjenu američkog izbornog sustava, jer je Clintonica ukupno osvojila oko 800.000 tisuća glasova više - ne valjaju im pravila po kojima se igralo… Soros je navodno u Wasingtonu okupio glavne donatore Hillary Clinton, i sam je bio nazočan, gdje su se analizirali uzroke poraza i pravci buduće bitke protiv(?). Čini se kako se o sigurnom i smirujućem prijenosu vlasti najviše brine Barack Obama. Igra ulogu pravoga predsjednika mega države.
 
Ako je "Belgija selo u Europi"…
 
Nego što će Trumpova pobjeda značiti za Hrvatsku, osim što će Mile Kekin na Mars, naročito u ozračju njegove izjave kako je „Belgija selo u Europi“? Kako bilo, imat će relaksirajući utjecaj na mogućnost iskazivanja drugačijeg mišljenja, pa i suprotnoga u odnosu na i ovdje vladajući liberalni totalitarizam, a to je nešto bitno baš na području slobode i umjetničkog dojma. Ono realno politički ovisit će o tome imaju li pripadnici ovdašnje „elite“ telefonske brojeve, ako ne Trumpove, a ono igrača iz njegove ekipe. Od ovih prošlih su imali. Loše će biti ako ih budu morali tražiti po telefonskom imeniku ili na informacijama. Ovo sam „prepisao“ od Dejana Jovića, s kojim se o ničemu ne slažem, al' evo ga ovdje čak i citiram.
 
A kod njega će uostalom naša Predsjednica i doktorirati, na tom fakultetu. Kad mu, i ako budu telefonirali mogu mu se pohvaliti, recimo, kako je u velikoj svjetskoj predizbornoj anketi u svim svjetskim izdanjima, i različitim, tjednika „Der Spiegel“, inače žestoko antitrumpovskog, u svijetu, po državama, u kojoj je sudjelovalo, ako sam dobro zapamtio, preko 250.000 čitatelja  Hrvatska bila jedna od samo tri zemlje na svitu u kojima je on pobijedio: u Hrvatskoj, Rusiji i Francuskoj!!!
 

Mato Dretvić Filakov

Madison je pobijedio zadnje britanske ratnike, Trump također mora pobijediti svoje protivnike

 
 
Sjedinjene Američke Države proživljavanju veoma burne i važne dane. Izbor Donalda Trumpa na čelo najjače svjetske države u svakom pogledu vratio je analitičare raznih vrsta daleko u američku prošlost. Sve do Jamesa Madisona, četvrtoga američkog predsjednika.
James Madison (Port Conway, 16. ožujka 1751. - Montpelier, 28. lipnja 1836.) je bio američki političar i državnik, najpoznatiji po tome što je služio kao kao četvrti po redu predsjednik SAD-a (1809.-1817.). Također je poznat po tome što je, zajedno s Johnom Jayom i Alexanderom Hamiltonom napisao Federalističke spise, jedno od najslavnijih djela u povijesti političke misli. Hamilton također uživa reputaciju Oca američkog ustava.
 
Madison, sin uglednog zemljoposjednika iz Virginije, sudjelovao je u ratu za nezavisnost kao član Kontinentalnog kongresa od 1780. do 1783. godine. Postavši uvjeren kako je konfederalni sistem preslab za potrebe nove države, zagovarao je snaženje centralne vlasti u odnosu na države-članice. Bio je jedna od ključnih osoba na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji na kojoj je 1787. godine donesen novi Ustav - koji je i danas na snazi. Nakon toga je sudjelovao u izradi Federalističkih spisa kako bi nagovorio javnost država da ratificiraju Ustav. Rad na izgradnji Ustava je Madison nastavio i kao zastupniku prvim sazivima američkog Kongresa. Godine 1790. su na njegovu inicijativu doneseni amandmani, koji utemeljuju ljudska i građanska prava u SAD-u, poznati kao Bill of Rights.
 
Sredinom 1790-ih je Madison, odbacio svoje federalističke stavove te se priključio novostvorenoj Demokratsko-republikanskoj stranci na čelu s Thomasom Jeffersonom, koja se bila zalagala za slabu centralnu vlast i prava država. Kada je Jefferson 1801. godine izabran za predsjednika, Madison je postao njegov državni sekretar. Jefferson i Madison su, kao poklonici revolucije, iz ideoloških razloga podržavali Francusku u tadašnjem sukobu s Velikom Britanijom, te držali kako će zahvaljujući britanskoj zauzetosti u Europi moći američkoj federaciji priključiti Kanadu. Madison je 1808. godine izabran za predsjednika, a njegov mandat je bio obilježen sve većom eskalacijom napetosti s Britancima, te pripremama američke javnosti za ono što je tada bilo poznato kao Rat gospodina Madisona. Osim u sjeveroistočnim državama, teško pogođenim ekonomskim embargom protiv Britanije, taj je rat stekao veliku popularnost te je Madison glatko izabran za drugi mandat 1812. godine.
 
Međutim, Madison je, slično kao i Jefferson, iz ideoloških razloga smatrao da SAD kao demokratska država ne smiju imati snažnu stajaću vojsku ili ratnu mornaricu. To je SAD skupo koštalo kada je rat konačno izbio te se ispostavilo da se mlada država ipak nije u stanju nositi s britanskom vojnom i pomorskom moći. Amerikanci su u ratu doživjeli teške poraze, ali je pobjeda u bitci kod New Orleansa - izvojevana 15 dana nakon sklapanja mirovnog sporazuma - Madisonu, njegovoj stranci i budućim američkim povjesničarima omogućila da taj fijasko predstave kao blistavu pobjedu. Kraj mandata je Jefferson proveo nastojeći spriječiti Kongres da odobri izgradnju cesta, kanala i drugih objekata te na taj način ustanovi federalnu vlast na račun država-članica.
 

Tomislav Pavelić

Amerika može preživjeti Trumpa, Zapad ne može

 
 
Malo toga u ravnoteži ovlasti primjenjuje se na vođenje diplomacije i vanjske politike. Povijest može skrenuti s puta. To se dogodilo 1914., kada je prvo doba globalizacije progutao plamen Prvoga svjetskog rata, zatim 1930-ih, kada su gospodarske nevolje, protekcionizam i nacionalizam potaknuli rast fašizma u Europi. Izborna pobjeda Donalda Trumpa najavljuje još jednu takvu opasnu promjenu stanja. Može biti da je Amerika otporna i dovoljno autarkna da preživi Trumpovo predsjedništvo. Osnivači republike predvidjeli su opasnosti populističkih strasti. James Madison za prvi cilj ustava postavio je „slamanje i kontrolu nasilja  frakcija“. Za Madisona je frakcija bila moć bilo koje skupine „ujedinjene i pokretane nekim zajedničkim impulsom strasti“ da dođe na vlast na račun svojih sugrađana. Složen sustav podjele vlasti postoji kako bi blokirao put prema takvoj tiraniji.
https://www.whitehouse.gov/sites/whitehouse.gov/files/images/first-family/04_james_madison.jpg
James Madison
 
Čitajući ovaj tjedan ponovno Federalist broj 10, možda najslavniji esej  Federalističkih spisa, očito je da je Madison na umu imao Trumpa kada je pisao o potrebi čuvanja unije od unutarnje pobune. Novi predsjednik kazao je da želi ušutkati medije, mučiti zatvorenike, ne dozvoliti ulaz muslimanima, istjerati milijune doseljenika i ulagivati se Vladimiru Putinu. Bijeli supremacisti hvalili su ga, a dobio je nagradu iskopavajući rasne zloduhe.
 
Madisonova pažljiva podjela vlasti između triju grana savezne vlade trebala bi spriječiti najgore predsjednikove ekscese. Snažno sudstvo stvara zaštitu od samovolje vlasti. Šefovi vojske odbit će kršiti zakone protiv mučenja. Na nuklearnom obaraču postoji sigurnosni zapor.  Kongres možda jest republikanski, ali on će se sigurno usprotiviti napredovanju predsjedničke autokracije. Ah, da, s obzirom na njegov karakter, temperament i nepoznavanje istine uvijek je moguće da će za Trumpa stvari loše završiti. Ali tragedija Amerike - a kako bi se drukčije mogao opisati ulazak u Bijelu kuću čovjeka čija se politika tako hvalisavo temelji na predrasudama i mržnji - tragedija je i Zapada.
 
Liberalni međunarodni poredak ne počiva samo na ekonomskoj vitalnosti i vojnoj snazi. Učvršćuje ga i niz vrijednosti univerzalne privlačnosti. Sloboda, vladavina prava, ljudsko dostojanstvo, tolerancija, pluralističke institucije; sve to sada prezire novi predsjednik  najjače države na svijetu. Liberalna demokracija na taj je način delegitimizirana. Kakav god bio smjer američke politike, šteta nanesena savezu država koje su oblikovale svijet nakon 1945. nepopravljiva je. Malo što u Madisonovu sustavu ravnoteže ovlasti primjenjuje se na vođenje  diplomacije i vanjske politike.  Barack Obama – kao i svi drugi predsjednici - pokazao je kako je mjesto Amerike u svijetu stvar izbora onoga tko sjedi u Ovalnom uredu.  
Globalni sustav koji je koncipirao SAD već se neko vrijeme raspada.  On neće preživjeti povlačenje američkog vodstva. Financijski slom 2008., stagnacija plaća, stroga štednja i razočaranost slobodnom trgovinom pokopali su liberalni ekonomski konsenzus. A Trump je sada obećao da će razmonitrati političke stupove starog poretka. „Najprije Amerika“ promovira agresivan izolacionizam - pristup međunarodnom poretku koji se temelji na moći, a ne na vladavini prava. Najuža interpretacija nacionalnih interesa dolazi prije šire međunarodne sigurnosti.
 
Trump je zadovoljan što predsjeda raspadu američkog sustava saveza, Europu ostavlja izloženu Putinovu revanšizmu, a istočnu Aziju ambicijama prodorne Kine. Japan i Južna Koreja, predložio je, možda će htjeti same proizvoditi svoje nuklearno oružje. Možemo biti sigurni da će, ako održi obećanje da će raskinuti međunarodni sporazum o nuklearnom oružju s Iranom, Teheran vrlo brzo proizvesti svoju bombu.
 
Druge demokracije suočene su sa svojim vlastitim populističkim pobunama. Demagozi po Europi hvale Trumpov uspjeh. Čelnica ksenofobne francuske Nacionalne fronte Marine Le Pen nada se da će kao i on uspjeti u natjecanju za Elizejsku palaču iduće godine. Mađarska i Poljska pale su u ruke desničarskog nativizma.  Britansko glasovanje o dolasku iz EU-a velikim je dijelom bilo izraz gnjevnog engleskog nacionalizma.
 
Trump ide dalje odbijajući temeljnu ideju Zapada – da najbogatije svjetske demokracije mogu nadgledati pošten i inkluzivan sustav temeljen na pravilima kako bi se osigurao globalni mir i sigurnost.  Kooperativni internacionalizam treba zamijeniti kompetitivnim nacionalizmom. Opasnosti će sada dakle dolaziti brzo i u velikom broju. Koliko slobodne Europe može preživjeti povlačenje američkog sigurnosnog kišobrana? Hoće li se Rusiji dozvoliti da obnovi utjecaj nad bivšim komunističkim državama u istočnoj i srednjoj Europi?  Tko će čuvati mir u Istočnom i Južnom kineskom moru?  Koliko je siguran i stabilan svijet organiziran oko interesa šačice velikih sila, i sukoba među njima? Amerika će na kraju odbaciti smrtonosnu mješavinu nativizma i protekcionizma koja je Trumpu pomogla da pobijedi na ovim izborima. Ali Zapad je izgubio svoga zaštitnika, a demokracija svoga zagovornika.
 

Philip Stephens, Financial Times, London

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1696 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević