Get Adobe Flash player
Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Stanković nijednom nije niti spomenuo Domovinski...

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Početkom 1990. tadašnji oficir JNA nije se nimalo razlikovao od...

Srbin koji voli domovinu!

Srbin koji voli domovinu!

Peđa Mišić: "Branili smo obitelj, djecu, kuću, ulicu,...

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Sramotan odnos Hrvatske prema šestorici Hrvata u Den...

Ljevičarima je sve dozvoljeno

Ljevičarima je sve dozvoljeno

U Hrvatskoj možeš svaki dan pljuvati po Hrvatima iz...

  • Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:05
  • Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:01
  • Srbin koji voli domovinu!

    Srbin koji voli domovinu!

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:25
  • Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:21
  • Ljevičarima je sve dozvoljeno

    Ljevičarima je sve dozvoljeno

    srijeda, 22. studenoga 2017. 23:57

Krunski svjedok iznenada povukao iskaz

 
 
U Turskoj je počelo veliko suđenje protiv gotovo 500 osumnjičenih u vezi s pokušajem puča. Predsjednik Reçep Tayip Erdoğan nastupit će u ulozi sporednog tužitelja. Krunski svjedok optužbe je pilot Müslim Macit. On je iznenada povukao iskaz koji je dao prvi dan suđenja. Od pokušaja puča u Turskoj vlada izvanredno stanje. Zbog navodnih kontakata s Gülenovim pokretom uhićeno je oko 50.000 ljudi.Kada su optuženici izvučeni iz „marice“ pred zgradu suda u Ankari koja je posebno izgrađena za ovaj proces, okupljena masa skandirala je: „Smrt, smrt“ te pozivala na ponovno uvođenje smrtne kazne. Bili su to pristaše vladajućeg AKP-a koji su dali oduška svome nezadovoljstvu. Je li ta akcija bila spontana ili organizirana, teško je reći.
http://img1.aksam.com.tr/imgsdisk/2016/07/22/220720161424360215075.jpg
Akin Öztürk
 
Postupak protiv 486 najvažnijih osumnjičenika za pokušaj puča u ljeto prošle godine točka je oko koje se trenutno okreće čitava turska politika, pa i ona prema Europi. Predsjednik Erdogan koristi tu temu kako bi uspostavio autoritarnu predsjedničku državu i vršio pritisak na Europljane. A ako se oni previše budu bunili, izlažu se riziku od toga da im Turska postane neprijatelj. To signalizira Erdoganova prijetnja da će ponovno uvesti smrtnu kaznu. Prvi dan suđenja donio je i političke udarne vijesti: predsjednik Recep Tayyip Erdogan nastupit će kao sporedni tužitelj. Odgovarajuće pismo sud je zaprimio u ponedjeljak. U obrazloženju zahtjeva navodi se da je Erdogan osobno pogođen kao glavna meta pokušaja državnog udara. U ulozi sporednog tužitelja nastupit će i vladajući AKP, oporbeni CHP i kurdska stranka HDP. Ukupno će biti 444 tužitelja i sporednih tužitelja.
 
„Cilj sudova jest dokučiti istinu. No u ovom slučaju postoji jasna politička teza vlade, koja se sada širi svim propagandnim kanalima državnih ili državi bliskih medija, ali i onih koji strahuju od države: Počinitelj i glavni optuženik je islamski propovjednik Fethullah Gülen koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Optužnica ispisana na 6000 stranica odraz je te teze. „Teroristička organizacija pod nazivom Gülenov pokret po Gülenovoj je zapovijedi pripremila je i izvela pokušaj puča.“
 
Bivši zapovjednik ratnog zrakoplovstva Akin Öztürk i drugi optuženici, koji su bili stacionirani u zračnoj bazi Akinçi na periferiji Ankare okrivljeni su za predvođenje državnog udara i bombardiranje zgrade parlamenta i vlade. Mnogim osumnjičenicima prijete doživotne zatvorske kazne za kaznena djela kao što su kršenje ustava, ubojstvo i pokušaj izvođenja napada na predsjednika i rušenje vlade. Riječ je o jednom od desetaka postupaka u vezi s pokušajem izvođenja državnog udara. Vlada tvrdi da su pučisti zračnu bazu Akinçi koristili kao svoju središnjicu. General Hulusi Akar u drugi zapovjednici tamo su u noći pokušaja puča tamo su satima bili zatočeni.
 
Krunski svjedok optužbe je pokajnik pilot Müslim Macit, koji je u noći pokušaja puča bombardirao predsjedničku palaču. Po njegovim iskazima iza svega stoji Gülenova organizacija i njene produljene ruke u vojsci. A još važnije jest to da je rekao kako je u spornoj noći u zračnoj bazi Akinci vidio odbjeglog teologa Adila Öksüza koji je po optužnici glavni organizator pokušaja puča. Öksüz je važan za jer postoji jedna zajednička fotografija njega i Gülena. Time teza o tome da iza svega stoje Gülenove pristaše postaje dokaziva, ali i vidljiva.
 
Krunski svjedok promijenio iskaz
 
No prvi dan suđenja došlo je do velikog iznenađenja. Macit je povukao svoje priznanje i rekao da je bio pod pritiskom. A posebno je opovrgnuo da je u noći pokušaja puča u zračnoj bazi vidio Öksüza. Sada navodno to nije bilo tako. No to nije bilo jedino iznenađenje: neki od optuženika potvrdili su da su sudjelovali u pokušaju puča, ali su rekli da nisu pristaše Gülenova okreta. Drugi, pak, su potvrdili da su Gülenove pristaše, ali poriču sudjelovanje u puču. „To je čudno“, izjavio je stručnjak za Tursku Gareth Jenkins. „Pa ako je Gülen naredio puč, onda su ga trebali slijediti njegove pristaše.“
 
Prvi dan prvih ispitivanja osumnjičenika, koje bi trebalo trajati 29 dana, time je unio konfuziju. Teza da iza pokušaja puča stoji Gülen mukotrpno je izrađena konstrukcija koja već sada puca na nekoliko mjesta. Za većinu stručnjaka nesporno je to da je u vojsci bilo Gülenovih pristaša i da su neki od njih sudjelovali u pokušaju puča. Međutim, zapadne tajne službe polaze od toga da teroristička organizacija Fethullaha Gülena ne postoji i da nikada nije postojala. S njihovog gledišta iza pokušaja puča stoje sekularni „kemalistički“ časnici koji su znali da im je prijetilo izbacivanje iz vojske u okviru novog vala političkih čisti i da su puč izveli u panici. Po njihovom mišljenju u čitavoj akciji pristaše Gülena nisu ni sudjelovale, ali je moguće da im je Gülen dao zeleno svjetlo.
 
S Erdoğanovom željom da nastupi kao sporedni tužitelj ovo suđenje postaje demonstracija moći: predsjednik osobno tuži. To znači da bi sve drugo osim teške osuđujuće presude i sudska potvrda teze o tome da iza svega stoji Gülen bilo protivljenje šefu države. A na to se neće odvažiti nijedan sudac – jer u Turskoj sucima padaju glave čak i ako mrvicu naljute velikog vođu. Dosada je uhićeno više od 50.000 ljudi, a više od 110.000 otpušteno iz državne službe. Prema tome riječ je o koncepcijskom suđenju u pravom smislu te riječi: prvo je razrađen koncept – Gülen je počinitelj, a suđenje služi u prvom redu za ilustriranje teze. Prije se za takvo što koristio montirani proces.
 

Boris Kalnoky, Die Welt

Iza Madura stoji Kuba

 
 
Izbori čiji se rezultat znao mnogo prije izlaska na birališta, vlada koja mijenja Ustav kako bi uklonila oporbu koja ima većinu u parlamentu, i predsjednik koji je potencijalno najbogatiju zemlju Južne Amerike pretvorio u zemlju s najvišom stopom kriminala, najgorom korupcijom, i najvišom stopom smrtnosti djece i rodilja… „Bolivarska revolucija“ koja je počela 1999. predvođena Chavezom i koju je nakon njegove smrti 2013. nastavio nekadašnji vozač autobusa Nicolás Maduro nema baš mnogo zajedničkoga s djelom južnoameričkog osloboditelja Simona Bolivara.
http://www.abc.es/media/internacional/2016/03/19/maduro-castro--620x349.jpg
Raúl Castro i Nicolás Maduro
 
Jer od ciljeva Chavizma, koji je u očima mnogih ljevičara s ove i one strane Atlantika još uvijek obavijen aurom antioligarhijskog i antiimperijalističkog izbavitelja siromašnih iz ralja materijalne bijede i duhovne podčinjenosti, nije ostvaren nijedan. Venecuelska vrsta socijalizma XXI. stoljeća nije ništa drugo doli dogovor državne stranke, sigurnosnog aparata, vojske i male boli-buržoazije čiji je cilj vlastito bogaćenje i korumpiranje drugih zemalja jeftinom naftom. Činjenica da sada Venezuelu napuštaju stotine tisuće ljudi, da cvjeta organizirani kriminal, trgovina narkoticima i ljudima, samo upotpunjuje sliku.
 
Pitanje je: koliko još? Dokle god vojska bude uz Madura, smjena vlasti ne može se postići na ulici. No iza sigurnosnog aparata stoji Kuba čija komunistička nomenklatura nije voljna podržati povratak Venezuele demokraciji jer bi to po mišljenju tamošnje vlasti za „tranziciju“ na Kubi moglo imati nepredvidljive posljedice. Čak ni Organizacija Američkih Država nedavno nije uspjela osuditi režim. Sankcije, neovisno od koje strane, koje bi osim vladajućih pogodile i narod, još bi dodatno produbile bijedu. Ali sa svakim novim danom u kojem oporbi ne uspije oslabjeti vladajuće i pridobiti chaviste razočarane u revoluciju, ova će revolucija proždrijeti još više svoje djece.
 

Daniel Deckers, F.A.Z.

Ekonomski migranti gomilaju se u Italiji, a EU čini malo da  pomogne

 
 
Kamp nema imena, vode, struje ni prava da bude ondje gdje se nalazi: na napuštenom parkiralištu autobusa u opustošenom šipražju istočno od željezničke stanice Tiburtina u Rimu. Većina Afrikanaca  u šatorima rasutima po asfaltu na strašnoj vrućini rimskoga ljeta nema dozvolu da bude ondje. Neki su došli ravno s čamca, kaže Andrea Costa, šef NGO-a Baobab Experinecea koji vodi kamp: „Za njih je ovo samo najnoviji dio putovanja koje je već traje možda dvije godine.“
https://www.sabinaguzzanti.it/wp-content/uploads/2016/07/roma-baobab-centro-accoglienza-1.png
Ove godine broj migranata koji stižu preko mora u Italiju veći je za 17 posto nego u istom razdoblju 2016. Za razliku od Sirijaca koji su nagrnuli preko Egejskoga mora 2015., većina njih ne bježi od rata ili progona, nego iz ekonomskih razloga. Ne mogu dobiti humanitarnu zaštitu i u većini slučajeva ne žele ostati u Italiji, nego krenuti dalje u zemlje s boljim sivim tržištem rada. Po Dublinskim odredbama EU-a iz 2013. zemlja u koju prvu uđu i zatraže azil obično je ona koja bi se njima trebala baviti. Druge države smiju ih poslati natrag u tu državu.  Mnogi od ljudi u kampu takozvani su dublinati („dublinirani“), koji su pokušali otići iz Italije i vraćeni u nju – mnogi su uhvaćeni na francuskoj granici gdje su prošle godine uvedene strože kontrole. „Imamo ih koji su vraćeni tri, četiri puta,“ kaže Costa.
 
Carlotta Sami iz UNHCR-a procjenjuje da je u talijanskim prihvatnim centrima ili kod lokalnih vlasti smješteno više od 170.000 migranata. Francuska blokada jedan je od razloga rasta broja migranata. Drugi su razlozi više novih dolazaka i stroža identifikacija, recimo uzimanje otisaka prstiju, što im onemogućuje da  azil zatraže u drugim zemljama. Kako zastoj raste, u nekim dijelovima zemlje dolazi do prosvjeda. A budući da su u svibnju opći izbori, premijer Paolo Gentiloni ne može ignorirati nezadovoljstvo. Njegova zemlja želi da susjedne države prihvaćaju brodove koji spašavaju migrante kad se na moru nađe izuzetan broj njih, a europski partneri Italije preuzmu više onih koje je Italija već prihvatila. On također želi da s međunarodnom akcijom smanji dotok iz Libije.
 
Na zahtjev Italije u Varšavi su se 11. srpnja sastale države članice Frontexa, EU-ove agencije za granicu, i raspravljale o promjeni pravila Tritona, Frontexove operacije traženja i spašavanja u središnjem Sredozemlju. Sljedećeg dana Gentiloni je pohvalio čelnike Francuske i Njemačke na samitu u Trstu. Ministar unutarnjih poslova Marco Minnitti 13. srpnja odletio je u Libiju na sastanak s gradonačelnicima mjesta na obali i na južnoj granici. Dužnosnici u Rimu rade na pravilima ponašanja NGO-a koji pomažu u pronalaženju i spašavanju, od kojih neke optužuju da ulaze u libijske teritorijalne vode u želji da spase živote migranata – što oni poriču. A 18. srpnja ministar vanjskih poslova Mario Giro ponovio je prijetnju (koju su neki kolege odbacili) da će izdati vize  koje će migrantima omogućiti da otputuju  bilo kamo unutar Šengenske zone. Dosad nisu pomogle ni prijetnje ni preklinjanje. Dogovoreno je da će se Tritonski ugovor obnoviti, ali nema jamstva da će promjene biti na zadovoljstvo Italije.
 
Jedna od najvećih poteškoća Italije jest osjećaj u drugim glavnim gradovima da je ona zbog mješavine mekog srca i nemara sama sebe učinila „mekim mjestom“ za migrante. Akcijski plan koji je Europska komisija objavila ovaj mjesec izrazito je kritičan. U njemu se od Italije traži da produži zadržavanje migranata nakon dolaska (koje je trenutačno ograničeno na 72 sata), da učini više da bi uvjerila migrante da ih se mora vratiti kući, ubrza postupak azila i bude manje darežljiva s nuđenjem zaštite. Na primjer, ove se godine neobično povećao broj ljudi iz Bangladeša koji stižu u Italiju. Oni su nakon Nigerijaca najveća skupina. To možda ima veze s činjenicom da su 2016. godine, zadnje godine za koju postoje podaci, talijanski sudovi  neku vrstu zaštite proširili na 24 posto podnositelja zahtjeva iz Bangladeša, koji je siromašan, ali nije Sirija.
 
Italija ima jedan od najnižih nataliteta u svijetu, malo je zemalja kojima su imigranti više potrebni.  Ali priljev neregistriranih migranata, od kojih mnogi završe trunući u ilegalnim kampovima, nije način na koji treba rješavati taj problem. Talijanima sredozemna migracijska kriza predstavlja problem, a neorganiziranost njihove vlade samo ga je pogoršala. Druge članice EU-a nisu željne pomoći im.
 

The Economist

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Petak, 24/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1125 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević