Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Afrički islam pod saudijskim utjecajem

 
 
Bogati Saudijci investiraju milijune u gradnju džamija po cijeloj Africi. Radikalnim propovjednicima u ovim džamijama se predbacuje da destabiliziraju čitave regije. „Mi osjećamo tu mržnju na vlastitoj koži. Oni žele potisnuti naše tradicionalne moralne predodžbe“, žali se Marabout Mouhamed Ndiaye, vjerski sufistički vođa iz senegalske metropole Dake. On u sve većem utjecaju Saudijske Arabije na vjerski život vidi veliku opasnost za slobodu vjerskog izražavanja. „Oni naše mlade huškaju protiv nas i pozivaju ih na pobunu“, žali se vjerski poglavar.
https://www.commondreams.org/sites/default/files/styles/cd_large/public/views-article/yemen_day_three.jpg?itok=eSkeJfcC
Saudijci su svojim novcem izvršili veliki utjecaj na vjersku infrastrukturu Afrike. Oni grade džamije, ali i bolnice, kuranske škole u najsiromašnijim regijama kontinenta, šalju propovjednike i dijele stipendije za studije u Saudijskoj Arabiji. I po cijelom kontinentu šire svoju izrazito konzervativnu formu islama - vahabizam.
 
Milodari i radikalizacija
 
Veze Arapskog poluotoka i Afrike postoje tisućljećima. No tek nakon otkrića nafte i naglog bogaćenja Saudijske Arabije, intenziviralo se i vjersko misioniranje po Africi, posebice u zemljama Sahela. Saudijski vjernici/milijarderi karitativni angažman vide kao jednu od svojih obveza kao vjernika. No milodari u zemljama poput Malija, Senegala i Nigerije često su vezani uz prihvaćanje konzervativnog saudijskog islama. „Mladi propovjednici koji odlaze na školovanje u Saudijsku Arabiju se vraćaju toliko radikalizirani da ih ni vlastiti roditelji više ne prepoznaju“, svjedoči Ndiaye. Mnogi stanovnici zone Sahela prakticiraju mističnu i duhovnu formu islama, sufizam na koji Saudijci gledaju kao na primitivnu formu islama. Saudijci prakticiraju islam kakav je vladao u doba proroka Muhameda, a to konzervativno i fundamentalističko učenje su prihvatile i mnoge militantne i terorističke grupacije poput milicije Al Šabab ili Boko Harama.
 
Od propovijedi do pobune pa do tržišta
 
U najsiromašnijim dijelovima Afrike s visokom nezaposlenošću među mladima, konzervativni propovjednici sa svojim milodarima nailaze, kako govori Ndiaye u razgovoru za DW, lak plijen. „Često se ispred džamije besplatno dijele obroci. Mnogi se tada osjećaju dužni otići na propovijed gdje ih se polako ali sigurno radikalizira“, kaže Ndiaye. Agresivne propovijedi saudijskih propovjednika prouzročili su i nemire u Maliju 2012. tijekom kojih su uništeni mnogi spomenici i džamije sufista.
 
No nisu samo vjerski projekti u pitanju. Saudijska Arabije pojačano investira u poljoprivredne projekte. Prema pisanju dnevnika Financial Times, saudijska kraljevska obitelj je samo 2016. investirala preko četiri milijarde dolara u afričku poljoprivredu. No, kako kaže Jens Heibach s Njemačkog instituta za globalne studije u Hamburgu, saudijska kraljevska obitelj u sklopu sveobuhvatnih reformi koje bi Saudijsku Arabiju trebale pripremiti na razdoblje u kojem nafta više neće igrati presudnu ulogu, na Afriku gledaju i kao zanimljivo tržište budućnosti. U reforme pod zajedničkim nazivom „Vision 2030“ spada i okretanje od konzervativnog islama.
 
Promjene i u Africi?
 
No, kako kaže Heibach, taj proces bi mogao potrajati. On pritom ne vjeruje da će ovo okretanje umjerenom islamu pozitivno utjecati na sve izraženiju radikalizaciju u Africi. Jer mnogi privatni ulagači u Africi slijede svoje vlastite radikalne planove koji se često temelje upravo na radikalnim svjetonazorima. Bakary Sambe, docent za vjerske studije na sveučilištu Gaston Berger u Senegalu je tu ipak malo optimističniji. On se nada da bi liberalizacija u Saudijskoj Arabiji mogla pozitivno utjecati i na Afriku. No ni on ne vjeruje u nagli potpuni prekid radikalizacije koja je u tijeku. „Bojim sa da će kako u Saudijskoj Arabiji tako i u Africi djelovati grupe koje će se boriti protiv ovih promjena. To bi mogli biti mladi, 'usamljeni vukovi', koji će se buniti protiv starijih i raditi na širenju radikalnog islama“, zaključuje Sambe.
 

Gwendolin Hilse, Deutsche Welle

Zašto je politički manje važan identitet Katalonaca npr. od identiteta Slovenaca i Luksemburžana?

 
 
Proteklih je tjedana Katalonija napravila ogromne korake u smjeru osamostaljenja. Gledajući iz obične perspektive priča nam se može činiti jednostavnom: postoji teritorijalna cjelina s jasnim granicama, gdje su zadani svi potrebni elementi samostalnoga nacionalnog identiteta. Teško da može biti sporno kako Katalonija sa svojih 7,5 milijuna stanovnika, vlastitim jezikom, diversificiranim i razvijenim gospodarstvom, živim kulturnim i športskim životom, te i u globalnoj usporedbi istaknutim imidžom glavnoga grada Barcelone može funkcionirati kao samostalna država. Većina onih koji tamo žive podupire osamostaljenje. Zašto onda Katalonija ne može postati samostalnom državom? Zašto je politički manje važan identitet Katalonaca npr. od identiteta Slovenaca i Luksemburžana?
http://scd.en.rfi.fr/sites/english.filesrfi/imagecache/rfi_16x9_1024_578/sites/images.rfi.fr/files/aef_image/2017-10-06t115444z_1965639344_rc1e6dc6bd80_rtrmadp_3_spain-politics-catalonia-caixabank.jpg
Priča, međutim, daleko nije tako jednostavna. U prvom redu stoga što je razlika između nacionalnih identiteta i nacionalnih državnih tvorevina povijesna formacija. A suština europskoga projekta poslije drugoga svjetskog rata je upravo način na koji se i uz ratne konflikte i nepromjenjivost granica krojenih od pobjednika može ostvariti individualni i kolektivni identitet različit od nacionalnih država. Iako uz Kataloniju i primjer Flandrije ili Škotske zorno pokazuje kako regionalni identiteti i unutar Europske unije mogu dospjeti u fazu kvazi neovisnosti, u zapadnoj Europi od kraja drugoga svjetskog rata dosada nije došlo do kidanja država. Istodobno, politička elita najutjecajnijih članica EU-a s pravom strahuje od domino-efekta. Nije slučajno što ni njemačka, ni francuska, a niti talijanska politička elita ne podupire osamostaljenje Katalonije. Dapače, čak i britansko vodstvo koje je već i zbog spora oko Gibraltara uvijek sumnjičavo prema Španjolskoj jasno je dalo do znanja kako Kataloniju smatra dijelom Španjolske.
 
Naravno, ne možemo predvidjeti budući razvoj katalonskoga konflikta. A dobro znamo i kako se uspjeh pokreta za neovisnost uz odnos snaga često puta ne skriva u racionalnim razlozima nego ovisi i o iracionalnim, simboličkim elementima političke komunikacije. A i o hrabrim ili, pak, neodgovornim poduzetnim političarima koji svojom vještinom i srećom događaje mogu usmjeriti u neočekivanom smjeru. U svakom slučaju, osnovni interese privrženih pristalica Europske unije je očuvanje jedinstva Španjolske, jer je to ujedno i pokus europskoga jedinstva u malom: pokazuje kako se mogu upotpuniti i manifestirati identiteti lokalnih zajednica na način da se granice povijesno nastale državnopolitičke zajednice ne mijenjaju. Nije slučajno što bi jedna od najvažnijih slogana Europske unije – „Jedinstvo u različitosti“ – s punim pravom mogla biti i slogan proteklih četiri desetljeća Španjolske nakon Franca. Naime, Madrid i Kastilja značajno se razlikuju ne samo od Barcelone i Katalonije, ali i od Bilbaa i Baskije, Viga i Galicije, ili, pak, Granade i Andaluzije. Međutim, ključ jedinstva u različitosti je upravo iskušavanje višestrukog identiteta: da većina građana može istodobno živjeti svoj španjolski i katalonski, odnosno baskijski, galski ili andaluzijski identitet.
 
Osim aspekta ljudskih prava, upravo je i iz tog razloga velika grješka sa strane španjolske vlade primjena bilo kojeg nasilja koji prisiljava na izbor među identitetima. Logično je, dakle, da dok glavni zapadnoeuropski političari službeno podupiru madridsko vodstvo i ne pregovaraju neposredno s Kataloncima, vladu Mariana Rajoya pokušavaju nagovoriti na pregovore i suštinske kompromise. Prema sadašnjemu stanju čini se kako su strane dobile na vremenu do prijevremenih parlamentarnih izbora koji će se održati 21. prosinca. A poduzeća u međuvremenu čine što misle da je najbolje za njih: od početka listopada već je više od 1800 kompanija svoje sjedište u Španjolskoj prebacilo iz Katalonije u druge regije – jasno davši do znanja Kataloncima kako bi i za njih bilo bolje ostati u Španjolskoj. Međutim, o ishodu krize ne će se odlučiti u racionalnomu svijetu ekonomije nego u dijelom iracionalnomu prostoru politike. Kako je to bilo i u slučaju brexita. Imamo, dakle, razloga za zabrinutost.
 

Attila Bartha, Világgazdaság, Mađarska

Velika geopolitička igra: 6 ključnih interesa SAD-a na Bliskom istoku

 
 
Bliski istok je regija koja je jedinstvena u svijetu po svojim prirodnim ljepotama i bogatstvima, etničkoj i religijskoj raznolikosti te strateškim položajem između Zapada i Istoka. Radi se o svojevrsnom čvorištu između Europe, Azije i Afrike. Bliski istok je uz svoje blagodati tijekom cijele povijesti i kontinuirano krizno žarište. Tu se carstva ili stvaraju ili propadaju. Zbog svojeg položaja i resursa, velike sile nastoje nametnuti svoje interese i utjecaje na Bliskom istoku od antičkog doba do danas.
https://www.antiwar.com/blog/wp-content/uploads/2011/12/1.-us-bases-in-the-middle-east-a.jpg
Bliski istok je u fokusu interesa vanjske politike Sjedinjenih Država od kraja Prvog svjetskog rata, ali tek nakon 1945. javlja se detaljniji interes američkih policymakera za regiju koja će postati presudno bitna u Hladnom ratu. Tijekom 1970-ih zbog naftnog embarga arapskih država, Bliski istok postaje vjerojatno najvažniji dio svijeta u američkoj vanjskoj politici i tako je ostao sve do sad. Postavlja se pitanje zašto je regija toliko vitalno važna Amerikancima? Postoji šest značajnih interesa koji objašnjavaju američku opsjednutost Bliskim istokom.
 
Osiguranje slobodnog protoka nafte predstavlja najstalniji i najvažniji ključni interes SAD-a na Bliskom istoku. Nakon Jomkipurskog rata i posljedičnog arapskog naftnog embarga 1973. rekordno visoke cijene nafte doprinijele su recesiji u SAD-u sljedeće godine. Otada Amerikanci nastoje ostvariti otvoren pristup na bliskoistočnu naftu za sebe i svoje europske i japanske saveznike. Države u regiji a posebice Zaljevske monarhije (2015. proizvodile su skoro 30% svjetske nafte), puno više izvoze nafte nego što konzumiraju. Američki uvoz nafte s Bliskog istoka čini oko 20-ak posto ukupnog uvoza.
 
Moguće je da će u relativno bliskoj budućnosti bliskoistočna nafta imati manju važnost za američke i svjetske energetske interese. I Republikanci i Demokrati u više navrata naglašavali su važnost postizanja američke energetske neovisnosti te je Obamina administracija uvela mjere koje smanjuju ovisnost o nafti s Bliskog istoka. Zbog korištenja i crpljenja nafte u SAD-u i drugim zapadnim državama poput Kanade, očekuje se pad američkog uvoza nafte s Bliskog istoka za oko 50% do 2035. Posebice se očekuje znatan porast domaće američke proizvodnje nafte. No zbog rapidnog rasta Kine i Indije teško će porast proizvodnje nafte moći zadovoljiti sve veće potrebe na svjetskoj razini. S druge, strane većinu udjela porasta proizvodnje nafte u OPEC-u činit će upravo Zaljevske države. Prema predviđanjima američke vlade, tržišni udio zaljevske nafte u OPEC-ovom udjelu porast će na 70 % do 2040.
 
Naravno da je Amerikancima cilj osigurati slobodan pristup nafti u cijeloj regiji gdje je to moguće, međutim eventualni prekid dovoda nafte iz neke države ne bi bilo toliko dramatičan koliko se misli jer bi se našla nova nalazišta nafte, a transportne rute se mogu prilagoditi nestanku nafte s jednog područja. Ipak je Hormuški tjesnac jedina ključna točka koju je nemoguće zamijeniti: 33 % ukupnog transporta nafte morem i skoro 20% ukupne trgovine nafte prolazi tjesnacem. Prekid prijevoza nafte Hormuškim tjesnacem odsjekao bi preko 80 % izvoza nafte Zaljevskih država, uzrokovao nagli skok cijena nafte kao i skok cijena transporta. Druga nalazišta ne bi mogla nadomjestiti toliki gubitak. Tjesnac bi mogao zablokirati ili Iran, UAE, Oman ili neka teroristička organizacija. Stoga bi Americi bilo pametno da ne poremeti odnose s Iranom do točke usijanja.
 
Sprječavanje širenja nuklearnog naoružanja predstavlja često kazani ali uistinu vitalan američki interes na Bliskom istoku. Zašto? Amerika nastoji spriječiti da bilo koja država stekne dovoljno snage da prijeti američkim naftnim interesima. Uz to, ovaj interes direktno je vezan za sigurnost Izraela i mišljenje da je razvoj nuklearnog oružja velika opasnost. Iako neki smatraju da posjedovanje nuklearnih oružja tjera vođe tih država da budu oprezniji, drugi smatraju da se tako šire rizici svjesne ili slučajne uporabe nuklearnih naprava. SAD ne smatra izraelska nuklearna oružja prijetnjom jer je riječ o bliskim saveznicima, a osim toga Izraelci su pokazali da su se tijekom rata 1973. suzdržali od korištenja nuklearnog naoružanja.
 
Budući da su Amerikanci uspjeli natjerati Libiju 2003. da odustane od svog nuklearnog programa a Izraelci raketirali sirijski nuklearni reaktor 2007. te je budući rat spriječio razvoj sirijske nuklearizacije, danas najveći rizik od nuklearne proliferacije dolazi od strane Irana. 2015. potpisan je sporazum šest država s Iranom oko zamrzavanja iranskog nuklearnog programa u zamjenu za skidanje sankcija. Budući da je upitna budućnost sporazuma postoji mogućnost da će Iran nastaviti s razvojem i unapređivanjem svojeg programa. Iako je teško vjerojatno da bi nuklearno sposobni Iran koristio svoje nuklearne naprave, takav Iran bi postao samopouzdaniji te bi bio otporniji na prijetnje susjeda konvencionalnim naoružanjem. Susjedi poput Saudijske Arabije i Izraela bi bili suzdržaniji, i ono najvažnije, američki interesi bi postali suzdržaniji odnosno ograničeni. Amerikanci bi morali tolerirati interese Irana a i moglo bi doći do toga da i druge države u regiji krenu nuklearnim putem.
 
Sigurnost Izraela je značajno bitan američki interes. Dvije države imaju itekako bliske odnose od 1960-ih. Savezništvo se temelji na tri stupa: sigurnosti, zajedničkim vrijednostima i domaćoj potpori. SAD i Izrael dijelili su i dijele zajedničke neprijatelje: od antiamerički raspoloženih režima Nasserovog Egipta i Saddamovog Iraka do Irana i različitih terorističkih grupa. Zagovornici saveza ističu privrženost Izraela demokratskim vrednotama u moru autoritarnih režima u regiji. Za razliku od arapskih država, mišljenje običnih građana u Izraelu je pozitivno orijentirano prema SAD-u. Isto je s druge strane. Jedno istraživanje američkog javnog mnijenja 2015. je pokazalo da 70% Amerikanaca ima pozitivne stavove o Izraelu. Posebnu potporu Izraelu daje židovska zajednica i bijeli evangelički protestanti. Premda je točno da savez s Izraelom doprinosi neprijateljstvu Amerike s drugim akterima u regiji, ti animoziteti događali bi se neovisno o Izraelu. Npr. neslaganja s Iranom, bijes Arapa zbog američke vojne nazočnosti u regiji, itd. Danas Izraelu realno nitko ne prijeti a jedinu stvarnu prijetnju predstavljaju skupine kao što su Hezbollah i Hamas. Ipak, savez Washingtona i Tel Aviva ostaje čvrst. 
 
Borba protiv terorizma nakon 11. rujna 2001. postala je prvoklasni interes SAD-a. Organizacije poput Al-Kaide i ISIL najopasnije su. Američki Rat protiv terora doveo je do toga da SAD natjera svoje bliskoistočne saveznike da penetriraju u terorističke mreže u svojim zemljama. I Bush i Obama su često vršili pritisak na Saudijce da onemoguće terorističko djelovanje (financiranje i obučavanje) u njihovoj zemlji. Amerikanci lansiraju antiterorističke kampanje jer su teroristi izravna prijetnja Americi i drugim NATO saveznicima. Osim toga, Al-Kaida i ISIL na dugi rok smetaju SAD-u jer aktivno sudjeluju u ratovima i pobunama u zemljama diljem regije kao što su Sirija, Irak, Jemen, Alžir. Točnije, radikalni islamistički borci bore se protiv prozapadno orijentiranih islamista i tako ometaju američke interese. Nakon boravka u kriznim žarištima Bliskog istoka, dio islamista se vraća svojim domovima na zapadu i tako predstavlja prijetnju u svojim državama uključujući SAD.
 
Jedan od glavnih američkih interesa u svijetu je širenje demokracije. No desetljećima Amerikanci su se odnosili prema Bliskom istoku kao mjestu gdje se demokracija ne treba izvoziti. To se promijenilo nakon 11. rujna. U Afganistan i Irak je demokracija izvožena vojnom čizmom. No uspjesi Hezbollaha i Hamasa na izborima u Libanonu i Gazi pokazali su Amerikancima da malo ohlade što se tiče trubljenja o demokraciji. Međutim, izbijanje Arapskog proljeća otvorilo je nove mogućnosti za nametanje demokracije kao poželjnog ishoda u svrgavanju antiameričkih režima Gaddafija, Assada i ostalih. Amerikanci forsiraju demokraciju na Bliskom istoku zato što su godinama imali sukobe s tamošnjim autoritarnim režimima iako su i svi takvima surađivali i surađuju. Promoviranjem demokracije Amerikanci žele iskoristiti težnje Arapa za liberalizacijom i većom slobodom iako kad se diktatori smijene demokratske vladavine ne moraju biti nužno proameričke. Dobri primjeri su Libija i Jemen. Usprkos zastojima, i u budućnosti je za očekivati da će promoviranje i izvoz demokracije diljem regije biti važan američki prioritet.
 
I možda najvažniji razlog američkog fokusa na Bliski istok jest geostrateški položaj regije. Zbog svojeg položaja između Europe, Afrike i Azije dugo stoljeća regija je bila kamen spoticanja i sukoba između velikih sila Najjednostavnije, SAD želi pošto poto staviti regiju u svoju zonu utjecaja kako bi zadržao status najmoćnije svjetske sile. Tu postoje prijetnje. Najveći geopolitički rivali SAD-u na Bliskom istoku su Rusija i Kina. Obje mogu potkopati interese i utjecaj Sjedinjenih Država. Rusija predstavlja opasnost zbog svoje političke i vojne moći i zato što Bliski istok predstavlja svojevrsno rusko dvorište. Sirija, Iran i Turska su glavni ruski saveznici u regiji zajedno sa sve boljim odnosima s Izraelom. Vojni angažman Rusije povećava mogućnost vojnog okršaja s američkim trupama. Kineski interesi su prvenstveno ekonomskog karaktera. U interesu Pekinga je slobodan protok nafte i plina, resursa koji su ključni za održavanje ekonomskog rasta Kine. Kina polovicu svojih potreba za naftom zadovoljava trgovinom s Bliskim istokom te Arape opskrbljuje izvozom oružja. Duboki antiamerikanizam može oslabiti poziciju SAD-a na Bliskom istoku. Mirotvorni angažman američke vojske ostaje izuzetno nepopularan među lokalnim stanovništvom dok je stanje nešto bolje kod američke vojne uloge u cijeloj regiji. Radikalne sunitske i šijitske skupine spremne su napasti svoje vlade zbog bilo kakve suradnje sa SAD-om.
 
Velik izazov Amerikancima na Bliskom istoku čine i vlastiti građani. Nakon 15-ak godina intenzivnog angažmana SAD-a na Bliskom istoku, obični američki građani postali su iscrpljeni Bliskim istokom i pozivima za borbu protiv terorizma i demokratizacijom. Jedno istraživanje je pokazalo da je oko 50 % američkih ispitanika 2011. smatralo da je ključni motiv i razlog izbijanja Arapskog proljeća traženje slobode da bi se ta brojka snizila na samo 15% na kraju 2012. U kontrastu, broj Amerikanaca koji smatra da su ustanci posljedica djelovanja islamističkih skupina se više nego udvostručio na 38% u istom razdoblju. Unatoč usponima i padovima, Bliski istok će i u budućnosti ostati područje vitalnih nacionalnih interesa Washingtona.
 
Izvori:
 
https://www.tobinproject.org/sites/tobinproject.org/files/assets/Byman%20&%20Moller%20-%20The%20United%20States%20and%20the%20Middle%20East_0.pdf
https://www.thoughtco.com/us-and-middle-east-since-1945-2353681
http://www.washingtoninstitute.org/policy-analysis/view/the-united-states-needs-a-middle-east-strategy
https://www.huffingtonpost.com/entry/time-to-ask-whether-the-m_b_14113102.html
http://www.mei.edu/content/article/yes-middle-east-matters-us
https://chomsky.info/20100525/
 

Matija Šerić

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 703 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević