Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Posljedica neodrživog svjetskog gospodarskog i političkog sustava

 
 
Kada je jedan od najutjecajnijih američkih politologa, Samuel Huntington (1927.-2008.), dugogodišnji profesor na Sveučilištu Harward, još davne 1993. godine, u časopisu „Foreign Affairs“, objavio članak „Sukob civilizacija“, a nešto poslije i knjigu „Sukob civilizacija: preustroj novog svjetskog poretka“ (Clash of Civilisations and the Remaking of the World Order, 1997.), mnogi autoriteti, poput francuskog filozofa Finkelkrauta, bili su spremni njegove teze proglasiti potpunim idiotarijama. Huntingtonove ideje o sukobu civilizacija, različitih kultura i religijskih identiteta, na žalost, uskoro su (uz suglasnost ili protivljenje samog autora?) postale misao vodilja američkog intervencionizma.
http://media.breitbart.com/media/2017/07/Migrants-Cross-Into-Slovenia.png
Huntington u ovoj, za politologe „must have“ literaturi, navodi kako će civilizacijska pripadnost u budućnosti biti sve važnija, a novi svjetski poredak bit će oblikovan međudjelovanjem velikih civilizacija: zapadne, islamske, konfucijanske, japanske, hinduističke, slavensko–pravoslavne, latinoameričke i moguće afričke. Huntington smatra kako se civilizacije jedna od drugih razlikuju poviješću, jezikom, kulturom, tradicijom i najvažnije – religijom. Ljudi različitih civilizacija imaju sasvim različite poglede na odnose između Boga i čovjeka, individue i grupe, građanina i države, roditelja i djece, muža i žene, kao i vrlo različite poglede na relativnu važnost zakona i odgovornosti, slobode i autoriteta, jednakosti i hijerarhije. U čitavom svijetu procesi globalizacije i socijalnih promjena odvajaju ljude od starih lokalnih identita, međutim, unatoč nastojanju Zapada, vrlo često upravo religija ispunjava ovu prazninu, i to u obliku fundamentalističkih pokreta čiji su nositelji mladi, visokoobrazovani ljudi. Pokušaji Zapada u nametanju svojih vrijednosti kao univerzalnih, u održanju vojne prevlasti i širenju ekonomskih interesa, dovode do situacije u kojoj je moguće očekivati da druge civilizacije odgovore protumjerama.
 
Naime, zapadni vrijednosni koncepti jako se razlikuju od onih koji prevladavaju u drugim civilizacijama; zapadne ideje individualizma, liberalizma, ljudskih prava, jednakosti, slobode, vladavine zakona, demokracije, slobodnog tržišta, odvojenosti crkve od države, gotovo nemaju nikakav odjek u drugim civilizacijama, te im, zapravo, uopće nisu važne. Zapadni intervencionizam, poglavito „imperijalizam ljudskih prava“ samo vodi potvrđivanju i jačem vezivanju uz vlastite autohtone vrijednosti, zbog čega mlade generacije, često upravo one školovane na prestižnim zapadnim sveučilištima, pružaju sve snažniju potporu religijskom fundamentalizmu. Među „ne-zapadnim“ civilizacijama, autor primjećuje trend povratka korijenima, „odzapađivanje“ i „podomaćivanje“ elita, zbog čega se Zapad (početkom 90.-ih na vrhuncu svoje moći), suočava s „ne-zapadom“ koji sve snažnije želi oblikovati svijet na „ne-zapadne“ načine. Tako i Huntington vizionarski najavljuje kako će se najvažniji sukobi nakon završetka hladnog rata pojaviti duž nestabilnih granica koje ove civilizacije razdvajaju jedne od drugih, a glavna os svjetske politike bit će odnos „Zapada i ostalih“. Za Zapad to znači: ili osigurati superiornost, poglavito nad islamom, ili razvijati razumijevanja temeljnih religijskih i filozofskih pretpostavki drugih civilizacija. Teze Huntingtona, kao jednog od najutjecajnijih svjetskih politologa, naveliko su  raspravljane, a uskoro su zadobile kultni status samoispunjavajućeg proročanstva koje će na najgori mogući način obilježiti naredna desetljeća.
 
Scenarij paklene budućnosti koji ljudski rod razdvaja po demografsko-socijalnim odrednicama već je viđen u brojnim hollywoodskim filmovima, a precizna futuristička „proročanstva“ i drugih velikih američkih geostratega, poput Brzezinskog ili Kissingera, pomno su razrađena u „kuhinjama“ najutjecajnijih američkih think thankova. Jedan od njih – biblijska, planirana i ciljano pokrenuta neviđena „seoba naroda“ suočila je Europu s nizom ekonomskih, sigurnosnih, političkih, ali i kulturoloških izazova s kojima se teško nosi. Dok zemlje EU-a uvode nove propise i zatvaraju granice za imigrante, kako bi zaštitile svoj teritorij od njihovog neželjenog priljeva, rasprava o imigracijskoj politici kao dugoročnoj strategiji Europske unije za 21. st. svakako nadilazi usko polje razgovora o pravnim aspektima ovog gorućeg problema. Nužno je razgovarati o uzrocima sadašnjeg stanja zbog čega bi zemlje članice Europske unije neizostavno trebale razmotriti razloge koji stoje iza masovnih ilegalnih migracija, a koji dotiču gospodarske, demografske, političke i sigurnosne uzroke, posljednjih godina najčešće prisilnih migracija, a za koje su moćne europske zemlje itekako odgovorne. Naime, iako se u brojnim raspravama nastoji izgraditi koordinirana strategija djelovanja prema izbjeglicama, koja uključuje rasprave o politici prema strancima, azilu, useljavanju, graničnoj kontroli, činjenica je da takva rasprava, zapravo, odbija razgovor o politikama i odgovornosti vodećih međunarodnih aktera, poglavito Sjedinjenih Američkih Država, a zatim i njezinih saveznika – država članica EU, koje vođene svojim specifičnim geopolitičkim interesima snažno desetljećima destabiliziraju područje Sjeverne i Subsaharske Afrike, kao i Bliskog istoka odakle pritječe najveći broj izbjeglica.
 
„Rat protiv terorizma“ koji je uz pomoć saveznika pokrenula administracija Georga Busha, mlađeg, 2001. nakon 11. rujna i napada na New York, tijekom posljednjih sedamnaest godina rezultirao je katastrofalnim brojem ljudskih žrtava, neviđenim materijalnim razaranjem i pretvaranjem doslovno u „prah i pepeo“ velikih i stabilnih država poput Iraka, Libije i Sirije, ali posredno i Afganistana, Jemena i Somalije. Gotovo teološki termini i crno-bijele premise „sraza dobra i zla“, „svjetla protiv tame“, s kojima je predsjednik Bush oblikovao ovu doktrinarnu kampanju, sugestivno su oblikovali novu paradigmu prema kojoj je islam, nesklon Zapadu i osobito američkim liberalnim vrijednostima, stvorio plodno tlo za terorističko nasilje protiv Amerike. U siječnju 2002., predsjednik Bush je u svom obraćanju naciji, izdvojio Irak, Iran i Sjevernu Koreju kao „osovine zla“ koje mogu ucjenjivati Sjedinjene Države, ali i njihove saveznike. „Cijena ravnodušnosti bila bi katastrofalna. Povijest je pozvala Ameriku i naše saveznike na akciju, stoga je naša dužnost i privilegija voditi ovu bitku za slobodu“, rekao je američki predsjednik. „Rat protiv terorizma“ uskoro je potvrdio sliku islamskog neprijatelja, raspirio mržnju i pokrenuo neviđenu spiralu nasilja na svim stranama. Tisuće civila postale su žrtve američkog „ciljanog bormbardiranja“ bespilotnim letjelicama, proizvoljnih uhićenja, mučenja pod okriljem CIA-e. Savezničke intervencije nisu poštedjele niti vjenčanja, niti slavlja, niti sprovode… Na žalost, te kolateralne žrtve na Zapadu nemaju lice niti identitet. Međutim svaka od njih ima obitelj – roditelje, braću, sestre! Trebamo li se onda čuditi da sjećanja na njih podpiruju sve snažniju mržnju prema SAD-u i Zapadu (A. Gresh, Le Mond Diplomatique). Gotovo desetljeće nakon pokrenutog rata protiv terorizma, stvoreni „konstruktivni kaos“ u ime demokracije i slobode, dramatično je utjecao na pogoršanje problema kojem se, navodno, željelo stati na kraj.
 
Preispitivanje uloge Zapada u proizvodnji krize, geopolitičkoj rekonfiguraciji Bliskog istoka, kao i ekonomskom propadanju regije, gotovo je potpuno nestalo iz političkog, a tako i medijskog diskursa. Dok je 2001. zona terorizma, zbog kojeg je i pokrenut kontroverzni rat protiv terora, bila ograničena na područje Afganistana, Libanona i područje Palestinske samouprave, sedamnaest godina nakon, džihadističke su organizacije čvrsto pozicionirane i u Iraku, Siriji, Pakistanu, Libiji, Egiptu, Tunisu, Alžiru, Maliju, Nigeriji, Somaliji, kao i prostoru Indonezije, te sve više usmjerene prema Europi.
 
Naime, prva desetljeća 21. stoljeća obilježile su brojne vojne intervencija koje su zapadni saveznici pokrenuli s „plemenitim“ ciljevima – borbe protiv terorizma, ali istovremeno i s ideološkom matricom „širenja ljudskih prava, demokracije i slobodnih tržišta“. Ove uljuđene, velike sile, predvodnice „slobodnog“ zapadnog svijeta, pri tom se nisu ni najmanje susprezale od necivilizacijskih poduhvata koji su, podsjetimo, još uvijek izvan okvira važećeg međunarodnog prava i međunarodnog poretka, uspostavljenog u okviru UN-a 1945. godine. Osporavanje suvereniteta drugih država, ubojstva državnika, nasilno mijenjaje režima i prekrajanje granica, postale su, tako, općeprihvaćene metode koje su u svega desetljeće i pol pretvorile Bliski istok i Sjever Afrike u Divlji zapad. Rat protiv terorizma, tijekom kojeg je poginulo više od 1,5 milijuna ljudi, a broj terorista se popeo na preko 100 tisuća, Ameriku je stajao oko četiri milijarde eura. Sekularne „diktature“ u kojima su ljudi imali posao, stanove, zdravstvenu i mirovinsku skrb, a djeca masovno pohađala škole, pretvorene su u utočišta džihadista, koje su, uz Zapad, obilno financijski pomogli i omiljeni saveznici – Saudijska Arabija i Katar. Cost benefit analiza, ipak ne ide u prilog zaključku prema kojem bi rat protiv terorizma bio potpuni promašaj. Naime, samo rekonstrukcija – obnova Iraka koji je svoja  državna sredstva (nafta) u potpunosti otvorio globalnom kapitalu, donijela je Sjedinjenim Državama preko 100 milijardi dolara.
 
Neoimperijalne politike zapadnih demokracija imaju i svoju „soft“ metodu – gospodarsko izrabljivanje nerazvijenih djelova svijeta povijesna je konstanta. Kolonijalizam je oduvijek opravdavan kulturnom, ekonomskom i političkom superiornošću kolonizatora (u pravilu zapadnih sila), i nesposobnošću domicilnog stanovništva takvih područja da sami urede svoje državne zajednice. Kolonijalizam, ma koliko bio politički određen, u svojoj je srži zapravo tek darvinistički poduzetnički projekt, čiji su pokretači u prošlosti bili trgovci koji su razvili unosne poslove poput trgovine robljem ili nesmiljene eksploatacije prirodnih bogatstava ovih nesretnih zemalja. Kultura i uređenost zapadnih demokracija, njihov kontinuirani gospodarski uspon nosi u sebi sjeme prokletstva: njihovo bogatstvo utemeljeno je na podjarmljivanju i iskorištavanju različitih djelova svijeta – od Afrike, Azije, Južne Amerike do sada najnovijeg iscrpljivanja materijalnih i ljudskih resursa istočne Europe.

 

Slučaj Afrike, iz koje pristiže ogroman broj migranata, ogledni je primjer održivosti starog europskog kolonijalnog sustava koji u suradnji s afričkim elitama na vlasti eksploatira mineralne resurse 37 podsaharskih zemalja, prebogatih zlatom, platinom, dijamantima, uranom, bakrom, naftom, prirodnim plinom, šumama, kakaom, kavom i još mnogo čime, u vrijednosti koje se mjere milijardama eura. Francuska, danas vrlo aktivna u prijedlozima za rješavanje europske migrantske krize, kontrolira monetarni sustav četrnaest bivših kolonija preko CFA (izvorno Colonies Francaises d’Afrique). Kako bi očuvale paritet s eurom, ovih četrnaest afričkih država obvezne su uplaćivati Francuskoj središnjoj banci 85 % vlastitih monetarnih rezervi. Valuta ovih zemalja i dalje se tiska u Francuskoj koja upravlja njihovim elitama i određuje cijenu njihovih resursa na svjetskom tržištu. Od 50,-tih godina 20. stoljeća, francuska Legija stranaca izvela je preko 60 državnih udara na području frankofonske Afrike (Togo, Tunis, Obala Bjelokosti, Madagaskar, Ruanda, Alžir, Mali, Gvineja…). „Bez Afrike, Francuska bi bila zemlja trećeg svijeta“, izjavio je 2008. godine, tađašnji francuski predsjednik Jacques Shirac.
 
Gadafijeva Libija, koja je nastojala stvoriti autonomnu valutu i izvući Afriku iz kolonijalnih ralja Zapada, nestala je zahvaljujući vojnoj intervenciji složnih zapadnih zemalja 2011. godine, a Francuska je predvodila. U Obali Bjelokosti (CFA regija), najvećem svjetskom proizvođaču kakaa, francuske korporacije kontroliraju najveći dio proizvodnje i izvoza ovog unikatnog proizvoda, dok većina stanovništva živi u krajnjoj bijedi i siromaštvu. U percepciji međunarodne javnosti, Afrika je oduvijek kontinent ovisan o međunarodnoj humanitarnoj pomoći i donacijama, iako u stvarnosti, prebogatim zapadnim zemljama godišnje isporučuje oko 58 milijardi dolara. Društvene posljedice zapadnih neokolonijalističkih politika su razorne! U subsaharskoj Africi, gdje živi više od milijarde ljudi, 60% njih u dobi do 24 godine, oko dvije trećine stanovništva živi u uvjetima neopisivog, krajnjeg siromaštva.
 
Migrantska kriza s kojom se danas suočava Europa, zapravo je kriza neodrživog gospodarskog i društvenog sustava. Zapadni mainstream mediji vrlo rijetko problematiziraju ovaj aspekt, odnosno pozadinu biblijske seobe naroda. Ipak, danas se Europa i svijet suočavaju s posljedicama ovakvih imperijalnih strategija zapadnih sila, a koje se ogledaju u razorenim društvima koja svojom nestabilnošću, kaosom, siromaštvom, civilnim žrtvama i rijekama imigranata ugrožavaju međunarodni mir i sigurnost. Naime, regionalni sukobi i ratovi koji se vode pod dominacijom interesa vojno-sigurnosnog kompleksa i multinacionalnih korporacija na području Sjeverne Afrike, Bliskog istoka i Perzijskog zaljeva, u međuvremenu su postali permanentno društveno stanje čije su posljedice suočile europsku javnost s potrebom utvrđivanja odgovornosti vlastitih vlada za nastalo humanitarno stanje.
 
Danas je u svijetu više od 70 milijuna raseljenih osoba, očekuje se da će njihov broj neprestano rasti. Međutim većina današnjih izbjeglica nisu žrtve genocida ili političkog progona, radi se o svojevrsnom socijalnom džihadu. U ovoj prijevari, najvećem fake newsu međunarodne politike, aktivno sudjeluje globalni kapital, na stotine nevladinih ljudskopravaških organizacija, „filantropi“ poput Georgea Sorosa, međunarodne organizacije UN-a, brojne „demokratske“ političke stranke lijeve i liberalne orijentacije, kao i trgovci ljudima. Svi oni našli su se zajedno ujedinjeni u profitabilnom biznisu krijumčarenja „žive robe“, a uz svesrdnu pomoć zapadnih vlada ilegalne su migracije ili trgovina ljudima pretvorene u vrlo profitabilan posao. Prema podacima UN-a, u protekloj, 2017. godini, posao je bio vrijedan  preko 30 milijardi eura!
 

Dr. sc. Jadranka Polović, http://geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovic-velika-seoba-naroda-kao-posljedica-neodrzivog-svjetskog-gospodarskog-i-politickog-sustava/

Usred rastućeg nasilja protiv bijelaca, Buri dolazi u regiju Stavropolj

 
 
Prema riječima izaslanstava, do 15.000 Boersa, potomaka nizozemskih doseljenika u Južnoj Africi, planira se preseliti u Rusiju usred rastućeg nasilja koje proizlaze iz vladinih planova za oduzimanje njihove zemlje. Izaslanstvo od 30 južnoafričkih poljoprivrednih obitelji stiglo je u Rusiju u regiju Stavropolj, izvijestila je Rossiya 1. Grupa kaže da se poljoprivrednici suočavaju s nasilnim napadima i prijetnjama smrću kod kuće.“Riječ je o životu i smrti – provode se napadi na nas. To je došlo do te mjere da političari izazivaju val nasilja” – rekao je Adi Slebus medijima.“Klima je ovdje [regija Stavropolj] umjerena, a zemlja je bogomdana za uzgoj. Sve je to vrlo privlačno.”
https://newsonia.com/media/upload/images/2018/07/08/ArxizGuDevYqXLNYvhk4XjpcbSyppemk_598x414.jpg
Nova južnoafrička vlada, koju predvodi predsjednik Cyril Ramaphosa, obećala je povratak zemljišta koje je u vlasništvu bijelih farmera još od 1980-ih godina – crnim državljanima. Vlada je priopćila kako planira ukinuti ono što naziva “naslijeđem apartheida”, gdje je većina kopnene zemlje u Južnoj Africi još uvijek u rukama manjinske bijele populacije. Skupine za prava kažu kako inicijativa potiče nasilje. Prema podacima skupine AfriForum za manjinska prava, dogodila su se 74 ubojstava i 638 napada na farme, prvenstveno u vlasništvu bijelih farmera, u razdoblju od 2016.-2017. u Južnoafričkoj Republici.
 
Poljoprivrednici su spremni dati doprinos ruskom rastućem poljoprivrednom sektoru, prenosi Rossiya 1. Svaka obitelj je spremna donijeti do 100.000 dolara za zakup zemljišta. Rusija ima 43 milijuna hektara neiskorištenih poljoprivrednih površina, a nedavno je počela davati besplatno zemljište ruskim građanima za obrađivanje poljoprivrede. Zemljišni program koji je započeo u 2014. godini bio je veliki uspjeh.


http://www.novi-svjetski-poredak.com/2018/07/10/sto-se-to-dogada-na-jugu-afrike/

Felipe VI. podržao nasilje na biralištima u Kataloniji

 
 
Predsjednik katalonske vlade Quim Torra najavio je prekidanje odnosa katalonske vlade sa španjolskim kraljem Felipeom VI. kojega optužuje da je podržao nasilje policije na biralištima u listopadu prošle godine kada je u Kataloniji proveden referendum o nezavisnosti.
http://www.gossipextra.com/wp-content/uploads/2015/09/Felipe-Assad-2.jpg
Kralj Felipe VI. i sirijski predsjednik Bashar al Assad

Torra je ipak morao sudjelovati na otvaranju Mediteranskih igara u Tarragoni gdje nije mogao izbjeći susret s Felipeom VI. „Bit ću nazočan jer se te igre održavaju u Tarragoni, u Kataloniji, te su uglavnom plaćene iz naše zemlje. Bit ćemo ondje jer je to naša kuća. Sudjelovanje kralja ne utječe na naše odluke. Katalonijom upravljaju Katalonci“, izjavio je Torra u Barceloni. Ubuduće niti jedan član katalonske vlade ne će sudjelovati na događanjima koja će organizirati kraljevska kuća, poručio je.

Torra je postao predsjednik katalonske vlade prije mjesec i pol dana te se zalaže za samostalnost Katalonije, pokrajine na sjeveroistoku Španjolske gdje živi 7,5 milijuna ljudi. Optužio je kralja za podržavanje policijskog nasilja na biralištima 1. listopada kada je u toj pokrajini na obali Sredozemnog mora bio organiziran referendum o nezavisnosti. Čekali smo do posljednjeg trenutka no španjolski kralj se nije ispričao, istaknuo je Torra.

Uoči otvaranja Mediteranskig igrara u primorskom gradu Tarragoni više stotina ljudi prosvjedovalo je protiv dolaska kralja iz Madrida. Okupljanja su organizirale organizacije ANC i Ómnium čiji su dužnosnici optuženi za pobunu protiv Španjolske.Torra je rekao da se povlači s mjesta počasnog dopredsjednika Zaklade princeze Girone te neće biti prisutan na dodjeli nagrada te zaklade zakazane za 28. lipnja. Nagrade će biti dodijeljene pod predsjedanjem španjolskog kralja i kraljice. Nakon redovnog sastanka španjolskih ministara, pred novinare u Madridu izašla je glasnogovornica vlade Isabel Celaá. Ne bude li katalonska vlada pozivala španjolskog kralja na događanja to ne će biti problem kraljevske kuće već Katalonije. To će značiti da njena vlada ne predstavlja sve Katalonce, rekla je Celaá. Njena socijalistička vlada došla je na vlast u Španjolskoj prije dva tjedna nakon što je u parlamentu izglasano nepovjerenje konzervativnoj vladi. (http://vijesti.hrt.hr/449141/katalonska-vlada-prekida-odnose-sa-spanjolskim-kraljem)

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1955 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević