Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Dosad 12.000 izbjeglica uz premije dobrovoljno napustilo Njemačku

 
 
Sve više odbijenih tražitelja azila u Njemačkoj koristi program pomoći „StarthilfePlus“ kojim njemačka vlada financijski pomaže one koji se dobrovoljno žele vratiti kućama, prenose njemački mediji. „Dosad je oko 12.000 izbjeglica napustilo Njemačku nakon isplate premije. Više od 1.500 osoba je zemlju napustilo i prije završetka obrade zahtjeva za azilom“, stoji u priopćenju njemačke vlade, objavljenom na upit zastupničkog kluba stranke Ljevica u Bundestagu, u koje je dobio uvid njemački ured francuske agencije AFP, čije izvješće prenose njemački mediji.
http://avropost.com/wp-content/uploads/2018/01/polizisten-von-hinten-mit-flugzeug.jpg
Program „StarthilfePlus“za one koji nemaju izgleda dobiti azil pokrenut je u veljači 2017. i namijenjen je onim izbjeglicama tj. tražiteljima azila koji imaju „male ili nikakve“ izglede za stjecanje dugotrajne boravišne dozvole u Njemačkoj. Novčanim poticajima ove osobe se želi privoljeti na „brzo i dobrovoljno napuštanje zemlje“. Financijska pomoć se kreće od 800 do 1200 eura po odrasloj osobi, a za djecu ispod 12 godina je predviđena polovina tog iznosa. U slučaju da cijele obitelji napuštaju zemlju predviđeno je dodatnih 500 eura po obitelji. Najviši iznos, 1.200 eura, je predviđen za one koji se odluče na dobrovoljan povratak u zemlju podrijetla i prije isteka procesa obrade zahtjeva za azilom. One osobe kojima je odbijen zahtjev za azilom a odreknu se pravnih sredstava tj. tužbe protiv ove odluke, dobivaju po 800 eura. Dosad su ovu pomoć najviše koristili državljani Iraka, iza kojih slijede žitelji Rusije i Afganistana. (v.h.)

Prokletstvo nafte (tzv. crnog zlata)

 
 
Prokletstvo nafte u većoj mjeri ima svoje korijene u Prvome svjetskom ratu, pa je u tom smislu engleski arheolog, pisac i vojnik Thomas Edward Lawrence (1888.-1935.), poznatiji kao Lawrence od Arabije, ostavio zapise koji upečatljivo nadilaze sramotnu naftašku eru u kojoj nažalost još uvijek živimo.
https://images.thenile.io/r1000/9780385418959.jpg
„Neki Englezi, od kojih je glavni [Horatio Herbert] Kitchener [britanski feldmaršal, (1850.-1916.)], vjerovali su da će pobuna Arapa protiv Turaka omogućiti Engleskoj, dok se bori protiv Njemačke, istodobno poraziti i njezinog saveznika Tursku. Njihovo znanje o prirodi i moći i zemlji naroda arapskog govornog područja ponukalo ih je smatrati da će pitanje takve pobune biti sretno, te je pokazalo njihov karakter i postupak. Tako su dopustili početak, nakon što su dobili formalna jamstva o pomoći za nju od britanske vlade. Ipak, ništa manje je pobuna zapovjednika Meke mnogima došla kao iznenađenje, te je zatekla nespremne saveznike. [...]
Sedam stupova mudrosti prvi se put spominju u Bibliji, Mudre izreke (IX, 1). 'Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.' Naslov se izvorno pripisuje autoru [T. E. Lawrenceu] za knjigu njegovih oko sedam gradova. On je odlučio ne objaviti ovu staru knjigu jer ju je je smatrao nezrelom, ali je prenio naslov kao podsjetnik (uspomenu). [...] Od avanture [za objavu knjige zaslužnog mu brata A. W. Lawrencea], neki od onih koji su radili sa mnom zakopali su se u plitkoj (površnoj) ozbiljnosti javne dužnosti. [...] To je bio arapski rat kojeg su razmahali i vodili Arapi za arapskim ciljem u Arabiji. Moj vlastiti udio bio je omanji, ali zbog britkosti pera, slobodnog govora i određene moždane vještine, preuzeo sam na sebe [...] tobožnje prvenstvo. [...]
 
Svi ljudi sanjaju, ali ne jednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim predjelima svojih misli bude se danju kako bi zaključili da je to ništavnost: ali sanjari dana su opasni ljudi, jer oni mogu (u)činiti mogućim svoj san otvorenih očiju. Htio sam stvoriti novu naciju, za vratiti izgubljeni utjecaj, kako bi za dvadeset milijuna Semita dao temelje na kojima mogu izgraditi nadahnutu palaču snova svoje nacionalne misli [...] optužili su me da su kraljevske povlastice britanskog benzina (British petrol) u Mezopotamiji postale dvojbene (sumnjive), te da je francuska kolonijalna politika uništena na Levantu. [...] Najponosniji sam u svezi mojih trideset borbi u kojima nisam prolio naše vlastite krvi. Sve naše podaničke provincije nisu mi bile vrijedne jednog poginulog Engleza. [...] Za moj rad na arapskom frontu odlučio sam ne prihvatiti (n)išta. Vlada je potaknula Arape da se bore za nas određenim obećanjima poslijeratne samouprave. Arapi vjeruju osobama, a ne institucijama. Vidjeli su u meni slobodnog agenta Britanske vlade i zatražili od mene potvrdu njezinih pisanih obećanja. [...] Bilo je očito od samog početka da ako dobijemo rat, ta obećanja biti će mrtav papir, a da sam bio iskren savjetnik Arapa, savjetovao bih im da idu kući i ne riskiraju svoje živote boreći se za takve stvari [ ...] Riskirao sam prijevaru, u mojem uvjerenju da je arapska pomoć bila potrebna za naše jeftine i brze pobjede na Istoku. [...]
 
Mentalitet običnih ljudskih robova je strašan – oni su izgubili svijet – a mi smo ih predali, ne samo tijelo, već i dušu, nadmoćnoj pohlepi pobjede. [...] Beduinski putevi bili su teški čak i za one koji su njima dovedeni, a za strance strašni: smrt u životu. [...] Prije muslimanskog osvajanja, ovi prostori bili su naseljeni različitim narodima, koji su govorili jezicima iz arapske obitelji. Nazvali smo ih semitskim, ali (kao i kod većine znanstvenih pojmova) na pogrješan način. Međutim, arapski, asirski, babilonski, fenički, hebrejski, aramejski i sirijski su povezani jezici [...] Možemo ih savršenom umješnošću nazvati rodbinskim - i rođaci su zasigurno, iako nažalost, svjesni vlastite veze. Područja arapskog govora Azije u tom smislu bila su grubi paralelogram. [...] Ovaj četverokut zemljišta, velik kao Indija, formirao je domovinu Semita, u kojoj nijedna strana rasa nije zadržala stalno uporište, premda su Egipćani, Hetiti, Filistejci, Perzijanci, Grci, Rimljani, Turci i Franci pokušavali na razne načine. [...] Egipat, Alžir, Maroko, Malta, Sicilija, Španjolska, Cilicija i Francuska apsorbirale su i oslabile semitske kolonije. Samo u afričkom Tripoliju, te u vječnotrajajućem čudu Židova, odvojeni Semiti zadržali su ponešto od svog identiteta i snage. [...]
 
Tržišta deva u Siriji, Mezopotamiji i Egiptu odredila su populaciju koju su pustinje mogle (p)održati, te strogo regulirati njihov životni standard. [...] Tako vidimo klanove, stvorene u brdskom Jemenu, koje su potisnuli jači klanovi u pustinju, gdje su, nerado, postali nomadi za održati se na životu. [...] Kršćanstvo, prjevedeno u različitom duhu grčkih, latinskih i teutonskih jezika, osvojilo je Europu i Ameriku. Islam je u različitim transformacija podvrgnuo Afriku i dijelove Azije. Ovo su bili semitski uspjesi. Njihove neuspjehe zadržali su za sebe. Rubovi (ekstremi) njihovih pustinja razasuti su slomljenim vjerama. Značajno je da ova olupina od palih religija leži na spoju pustinje i rasijanog. Ukazano je na generiranje svih tih vjerovanja (uvjerenja). To su bile tvrdnje (izjave), a ne argumenti; pa su zato trebali proroka da ih unaprijedi. Arapi smatraju da ima 40.000 proroka: zabilježili smo ih najmanje nekoliko stotina. [...] Osnivači triju velikih vjera ispunili su ovaj ciklus: njihova moguća slučajnost dokazala je zakon paralelnih životnih (pri)povijesti bezbrojnih drugih, nesretnih koji nisu uspjeli, kojima možemo suditi ne manje istinski stručno, ali koje vrijeme i otrežnjenje nije obasulo čistim pokretačima spremnim podvrgnuti se iskušenju (slave). [...]
 
Turska je umrla od prenaprezanja, u pokušaju, umanjenim sredstvima, držati, u tradicionalnom smislu, cijelo carstvo ostavljeno joj u nasljeđe. [...] Njihova uprava postala je iz nužde poslova(nja) spisa i telegrama, visokih financija, rodoplemstva, proračuna. Neizbježno su stari upravitelji, koji su upravljali silom ruku ili silom karaktera, nepismeno, izravno, osobno, morali otići. Vlast je prenesena novim ljudima, agilnim i podatnim prignuti se državnom stroju. Površni i poluuglađeni odbor Mladoturaka činili su potomci Grka, Albanaca, Čerkeza, Bugara, Armenaca, Židova – svih osim Seldžuka ili Osmanlija. Obični ljudi prestali su se osjećati sukladno njihovim upraviteljima, čija je kultura bila levantinska, a politička teorija francuska. [...]
 
U većini, plemenski Arapi Wadi Safre živjeli su u svojim selima pet mjeseci godišnje. Za ostala razdoblja vrtovi su bili povjereni robovima, crncima poput odraslih mladića koji su kao na plitici doneseni za nas, a čiji su čvrsti (nabiti) udovi i punašna sjajuća tijela izgledala začuđujuće neumjesno među pticolikim Arapima. [...] U svojoj naravi kao Sirijac stvorio sam suosjećajnu obazrivost prema arapskim vođama koje je u Damasku pogubio Jemal-paša. Prihvatili su me oštro: objavljeni spisi razotkrili su da su ti ljudi bili u kontaktu sa stranim vladama i spremni prihvatiti francusku ili britansku vrhovnu vlast kao cijenu pomoći. [...] Ispričali su mi priču o Abdulah-el-Rašidu na putu prema Hamri. On mi je gunđao protiv britanskih mornara koji dolaze na obalu svaki dan do Rabegha: 'Uskoro će ostajati po noći, a onda će ovdje živjeti zauvijek, te zauzeti zemlju.' [...]
 
Čuvstvo (raspoloženje) Sirijaca i Mezopotamaca [Iranaca i Iračana] u tim arapskim vojskama bilo je neizravno. Oni su vjerovali da se bore u lokalnim redovima (vojske), čak i ovdje u Hejazu [Hedžazu], oni su bili u obrani općih prava svih Arapa za nacionalnim postojanjem; i bez predviđanja jedne države, ili čak konfederacije država, definitivno su stremili prema sjeveru, u želji pripajanja autonomnog Damaska i Bagdada arapskoj obitelji. [...] Arapi su voljeli nove igračke. Bicikle su zvali vražjim konjima, djecom automobila, koji su sami po sebi bili sinovi i kćeri vlakova. To nam je dalo tri generacije mehaničkog transporta. [...]
 
Čudna je stvar bila navika zmije, noću, lijegati pored nas, vjerojatno zbog topline, ispod ili na deku. Kada smo ovo shvatili, naše ustajanje bilo je beskrajno pozorno, a prvi koji bi ustao pretražio bi štapom uokolo suputnika sve dok zmije ne bi proglasio nesmetajućim. Naša grupa od pedeset ljudi ubijala je možda dvadeset zmija dnevno; barem su nam toliko išle na živce tako da se najsmioniji od nas bojao dotaknuti tlo. [...]
 
Obalni Sirijci su živjeli u različitim kućama, hranili se i radili drukčije, koristeći arapski različitim sprezanjem i tonom od onih iz unutrašnjosti. Oni su nevoljko govorili o unutrašnjosti, kao divljoj zemlji krvi i užasa. [...] Na samom sjeveru, najdalje od nas, granica jezika slijedila je, ne neprikladno, prometni (putnički) put od Alexandrette do Alepa, dok nije susrela bagdadsku željeznicu, od koje je otišla do doline Eufrata; ali enklave turskog govora leže na jugu te općenite crte u turkmenskim selima sjeverno i južno od Antiohije, te u Armenaca koji su bili odijeljeni među njima. [...]
 
Najjužniji, Jeruzalem, bio je prljav grad, kojeg je svaka semitska religija učinila svetim. Kršćani i muslimani došli su tamo hodočašćem u svetišta svoje prošlosti, a neki su Židovi gledali zadobiti ga za političku budućnost njihovog naroda. Ove ujedinjene snage prošlosti i budućnosti bile su toliko jake da grad gotovo nije uspio imati sadašnjost. [...] Bejrut je bio ulaz Sirije, višebojni levantinski zaslon kroz koji su uplavljali jeftini ili trgovačko-prljavi strani utjecaji: predstavljao je Siriju koliko i Soho grofovije oko Londona. [...] Damask je bio zvijezda vodilja na koju su Arapi bili prirodno usredotočeni: glavni grad koji ne bi smio glatko biti podložan bilo kojem stranom narodu. [...] Alep je bio veliki grad u Siriji, ali ne [više] od toga, niti Anadolije, ni od Mezopotamije. Tu su narodi, vjera i jezici Osmanskog Carstva susreli i spoznali jedni druge u duhu kompromisa. [...] Alep je (u)dijelio svim civilizacijama koje su se (o)kretale oko njega: rezultat je, čini se, bio nedostatak poleta (oduševljenja) u vjerovanju naroda. [...]
 
Ljudi, čak i najučeniji, pokazali su neobičnu sljepoću na nevažnost njihove zemlje i zabludu o sebičnosti velikih sila čije je uobičajeno usmjerenje bilo uzeti u obzir svoje vlastite interese prije od onih nenaoružanih naroda. [...] jezgre narodnih skupina, koje su plakale za autonomijom Sirije, imale su znanje o tome što autonomija znači, ali ne znajući Siriju; jer u arapskom nije postojalo takvo ime, niti bilo koji naziv za cijelu zemlju na bilo koju od njih mislili. Verbalno siromaštvo njihove rimske posuđenice imena ukazivalo je na politički raspad. [...] Ako je Sirija po prirodi bila podanička (podložna) zemlja, bila je načinom života i zemlja neumorne agitacije i neprestane pobune. [...]
 
Muslimani čiji je materinji jezik bio arapski zbog toga su gledali na sebe kao na izabrani narod. Njihova baština Kurana i klasične književnosti (o)držala je zajedno narode arapskog govornog područja. Domoljublje, obično zemlje i naroda, bio je zaodjeveno jezikom. Drugi potporanj državljan(stv)a arapske pobude bila je tmurna slava ranog kalifata, čije je sjećanje izdržalo među ljudima tijekom stoljeća turske loše uprave. Nezgoda je u tome da su ove tradicije začinjene prije arapskim (tisuću-i-jednim) noćima nego strmovitom (pukom, golom) poviješću održavajući arapske obične ljude u uvjerenju da je njihova prošlost bila još veličanstvenija od sadašnjosti Otomanske Turske. Ipak smo znali da su ovo bili snovi. Arapska vlada u Siriji, iako poduprta arapskim predrasudama, bio bi jednako 'nametnuta' kao ona turske vlade, stranog protektorata ili povijesnog kalifata. Sirija i dalje ostaje živo obojen narodnosni i vjerski mozaik. Bilo koji široko zacrtani pokušaj nakon ujedinjenja napravit će skrpanu i parceliranu stvar, nezahvalnu prema ljudima čiji se nagoni nisu vratili prema sebi zatvorenom domorodnom vlašću. [...] Sljedeća je na snazi ​​bila ratoborna želja za pobjedom u ratu: podjarmljena do uvjerenja da bez arapske pomoći Engleska neće moći platiti cijenu za pobjedu svog turskog sektora (isječka). Kad je pao Damask, istočni rat - vjerojatno rat u cijelosti - primaknuo se kraju. [...] Sanjao sam, u Gradskoj školi u Oxfordu, o krčenju obrisa (kalupa), (još) dok budem živ(io), nove Azije koju će vrijeme neumitno navući na nas. Da će Meka dovesti do Damaska; Damask do Anadolije, te kasnije do Bagdada; a onda je tamo bio Jemen. Fantazije, takvim će se činiti, onima koji su u mogućnosti p(r)ozvati moje počinjanje (začetak) kao obično nastojanje.“
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Tko želi postati predsjednik Europske Komisije, mora bizi izdajica u svojoj državi

 
 
Sadašnji predsjednik Europske Komisije ima veliki ugled u krugovima Europske unije ali ne i u Poljskoj. On je morao pobjeći iz svoje domovine u Brussels i to potpuno kompromitiran. Sveukupno se može reći da je njegova vlada u Poljskoj bila katastrofa: masovna emigracija mladih Poljaka koja će se odraziti na buduće umirovljenike, korupcija i skandali, afera Amber Gold, nepotizam koji je dosegao perverziju u stranci Građanska platforma, te vrlo brojni propusti u projektu koji se tiču Nord Stream -  Sjevernog toka – ruskog naftovoda.
https://tajnearchiwumwatykanskie.files.wordpress.com/2014/07/tusk-klamal-w-sprawie-amber-gold.jpg?w=900&h=543
Nezaposleni mladi mogu zapaliti baklju revolucije. Zato ako želite sebi osigurati mjesto u politici snizite plaće i otvorite granice. Nezaposleni mladi spremni na raskidanje veza emigriraju a samo oni koji su manje motivirani da izađu na ulice ostaju.Godin 2005. Donald Tusk je na taj način upravljao svojim narodom. Izručio je Poljsku u naručje Europske unije. Otada je značajno opao broj stanovnika zahvaljujući emigraciji mladih Poljaka.
 
Nigel Farage je na svoj način komentirao ovo okrećući se prema Tusku u Europskom parlamentu: „Vi raspravljate o emigraciji a neprekidno ste obečavali poljskim glasačima da će se mladi Poljaci vratiti u Poljsku dok je istovremeno g. Cameron obećavao Britancima da će nam doći Poljaci. Onda izgleda da ste obadvojica bili u krivu. Vaša država je izgubila dva milijuna mladih ljudi otkad ste pristupili Europskoj uniji, a razlog je očit: Novac, zar ne? I Vi sami ste dokaz tomu. I Vi ste sada novi poljski emigrant. Od plaće 60 000 eura na godinu sada imate 300 000 eura godišnje. Vi ste pogodili pravi EU jackpot!“  Što je to potaklo Tuska osim novca da krene u Brussels i prekine političku karijeru u Pljskoj?
 
KREATIVNE RAČUNOVOĐE IMAJU LJEPLJIVE PRSTE
 
Donald Tusk je bio predsjednik Građanske platforme – kvazi liberalne stranke koja je doista podjednako lojalna ljevičarima u Brusselsu, tehnokratima i poljskim komunistima kao što je nekada bila političarima u Moskvi. Poljski dug je za vrijeme vladavine Građanske platforme narastao sa 45 posto bruto nacionalnog prihoda u 2008. na 57 posto u 2013. Ako pobliže razmotrite kreativne računovođe Poljskog Statističkog Ureda otkrit ćete skrivenu zaduženost u obvezama prema umirovljenicima koje nisu uračunate u dug. Da su uračunate zaduženost bi skočila na 200 % BDP-a.Ako pobliže pogledate ove podatke vidjet ćete da je nacionalni dug naglo pao u 2014. Je li to uspjeh Građanske platforme? Ni najmanje. To je prije krađa iz džepa poljskih građana koji je Tusk nemilosrdno praznio zajedno sa svojim ministrima da ne bi prešao dopuštene EU granice deficita.
 
Godine 1999. je poljski mirovinski sustav bio potpuno reformiran jer je bio ostatak komunizma i nije motivirao ljude od 55 godina naviše da zarađuju za život do 65. Za njih je bilo povoljnije da idu u raniju mirovinu. S obzirom na smanjenu stopu nataliteta i plodnosti kao i deficita u mirovinskom sustavu vlada je odlučila preći s isplate javnog /državnog/ starosnog osiguranja na djelomične privatne mirovine.Uvedena su tri „stupa“mirovinskog sustava. Otada su se obvezne doprinose za prvi stup morali uplaćivati u središnju osiguravajuću instituciju svi stalno zaposleni. Doprinose za drugi stup su trebali uplaćivati samo stalno zaposleni /na neodređeno vrijeme/ što je trebalo smanjiti sivu ekonomiju i službeno povećati broj zaposlenih.
 
Drugi stup su činili privatni mirovinski fondovi koji su mogli investirati u dionice državnih tvrtki. To je trebalo osigurati da mirovine iz drugog stupa ne će biti niske kao one iz prvog stupa. Godine 2013. poljski privatni mirovinski fondovi su se povisili na preko 300 milijardi zlota. Kako je Poljska bila u opasnosti da prijeđe limit od 60 posto proračunskog deficita koji je propisalo EU Donald Tusk je odlučio zahvatiti u narodnu ušteđevinu i u 2014. je nacionalizirao 51 % depozita drugog stupa. Tako je proračunska rupa kratkotrajno pokrpana a Poljaci su oštećeni za 150 milijardi eura svojih ušteđevina. Međutim prema demografskom razvoju Poljske vidi se da ovako izmanipulirani mirovinski sustav nema budućnosti. U budućnosti će biti premalo ljudi koji će raditi i biti u mogućnosti uplaćivati mirovinske doprinose.Tusk nije bio tako dalekovidan. On je uvijek bio više zainteresiran za svoju karijeru nego za ono što će se dogoditi njegovom narodu kao posljedica njegovih odluka.
 
Talijanski kapetan broda Schettino je 2013. pobjegao s broda koji je tonuo s brojnim putnicima od kojih su se malobrojni spasili. Dok je Tusk bio premijer skandali su nicali kao gljive. Pravosudne i zakonske afere u koje su bili upleteni Tuskov ministar športa i unutarnjih poslova, skandali s poljskim brodogradilištima u Szczecinu i Gdyniji i mnogim velikim poduzećima u državnom vlasništvu koje je Tuskov ministar za državno vlasništvo Aleksander Grad prodao stranom investitoru za sitnicu. Zatim mnogi korupcijski skandali u koje je bila upletena Građanska platforma ne samo u Waršavi nego i u mnogim regijama Poljske.
 
A što s mladim ljudima? Zar oni nisu izašli na ulice protestirati protiv vlade? Ovaj put nisu. Kad je Tusk bio na vrhuncu drskosti i htio se pridružiti kontraverznom ACTA sporazumu u kojem su mladi ljudi vidjeli ograničenja slobode na internetu val protesta je zahvatio zemlju. Oko deset tisuća ljudi je sudjelovalo u protestu. Mnogi su bili ranjeni. Kapetan Tusk je, međutim, ostao uporan i potpisao je ugovor. Usmjerio se prema opasnoj hridi sljedeće afere. Ovaj se put pokazao previše čvrst čak s obzirom na samog sebe i za posadu svoga broda, tj. na vjerne iz Građanske platforme. U pitanju je Amber Gold, tajnovita banka u sjeni u kojoj su Poljaci izgubili 140 milijuna zlota. Amber Gold, kompanija za financijske usluge u Gdanjsku, Tuskovom zavičaju, je 2009. navodno investirala u zlato i OLT avionsku kompaniju. Ustvari je to bila piramidska shema tako da je uskoro postala nesolventna. Tusk nije htio spasiti milijune svojih sugrađana iako su mu pouzdani autoriteti govorili da je kompanija veoma sumnjiva. Zašto? Odgovor je sasvim jasan: U OLT tvrtki je bio zaposlen Tuskov sin Michal kao konsultant.
 
POŽELJNA OBITELJ
 
Za vrijeme vladavine Tuska i njegove Građanske platforme nezaposlenost među mladima je porasla dramatično do 28,2 % u prvo tromjesečju 2013. U to vrijeme je bilo veoma teško mladoj osobi naći stalno zaposlenje ako nije bio član ili dobar prijatelj nekoga iz Građanske platforme. Nepotizam je zahvatio sve slojeve Tuskovih ministarstava, direktora, do kompanija s udjelom države, lokalnih službi i autoriteta koje su vodili članovi Građanske platforme. Poznati poljski magazin je objavio „listu srama“ koju su činila 428 aktivista Građanske platforme čije su članovi obitelji i poznanici držali položaje u javnim institucijama i državnim agencijama. U vrijeme od 2007. do 2012. ovi su ljudi zaradili više od 200 milijuna zlota što je u poljskim uvjetima bilo godišnje 100.000 po osobi. Plaće nisu bile isplaćivane za realni rad. Mnogi od ovih ljudi nisu uopće bili sposobni raditi na poslovima na tako visokim položajima.
 
NORTH STREAM – SJEVERNI TOK – VELIKA IZDAJA
 
Sam Tusk je bio lijen i nepouzdan naročito u pitanju vanjske politike koja je od ogromne važnosti za Poljsku. Ono što se može smatrati najvećom izdajom je prepuštanje Sjevernog toka Njemačkoj.
Izgradnja plinovoda po dnu Baltičkog mora za opskrbu Njemačke, Francuske i Nizozemske direktno iz Rusije po cijeni od 7,4 milijarde eura vodio je bivši časnik STASI-ja Mattias Warnig. Nije čudo: napad na Poljsku su pripremale obavještajne službe. Dogodilo se produženje tradicije iz Locarna - sporazuma Ribbentrop – Molotov - koji je postignut između europskih sila na štetu Poljske a da nitko Poljsku nije pitao za mišljenje.
 
Za vrijeme gradnje Sjevernog toka Europa je često bila izložena prekidima u dopremi plina iz Rusije zbog, na pr., jer Bjelorusija nije platila isporuku Gazpromu pa se zatvarala pipa. Od kraja 2011. do otvaranja Sjevernog toka istočna Europa više nije bila od velike političke i gospodarske važnosti za zapadnu Europu. Čak kad bi Rusija i htjela okupirati Bjelorusiju i Ukrajinu i kazniti Poljsku obustavom dopreme plina zapadna Europa bi imala neprekinutu dopremu plina iz Sjevernog toka. Konstrukcija ovog plinovoda je marginalizirala glavne poljske luke Szczecin i Swinoujscie jer je plinovod položen na dubini od 17,5 metara što znači da jedino brodovi s maksimalnim gazom od 13,5 metara mogu koristiti gornje luke.
 
Rostock je bio spašen i Njemačka i Francuska i druge države su bile u mogućnosti da ugovore niže cijene plina od Poljske. Tusk se uopće nije potrudio oko toga. Ne samo on. Sjeverni tok je primjer korupcije među političarima zapadne Europe. Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je potpisao ugovor za gradnju plinovoda, učinio je to malo prije izbora znajući da će SPD biti gubitnik. Znajući to on je postao šef Izvršnog odbora Gazproma. Paavo Lipponen, bivši premijer Finske, koji je podupirao Sjeverni tok u svojoj zemlji do najvišeg stupnja je također ušao u kompaniju. A Donaldu Tusku su čestitali sa zahvalnošću postavljajući ga za predsjednika Vijeća Europske unije. On je bio više nego voljan prihvatiti ovu dužnost jer je morao napustiti Poljsku – mali brod koji tone -  i ukrcati se na veći – Titanik.
 

Gefira-Global Analysis from European Perspective..., https://gefira.org/en/2018/03/09/european-commissioner-tusk-double-crossed-

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 985 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević