Get Adobe Flash player

Može li se iz Institutova pravopisa i gramatike naučiti hrvatski jezik?

 
 
Zgodne i simpatične knjižice
 
Naši su stari upotrebljavali riječ gramatika da bi njome imenovali jezični sustav i riječ slovnica da bi njome imenovali knjigu u kojoj je taj sustav opisan. U hrvatskim je slovnicama opisivana hrvatska gramatika. Da je danas u nazivlju tomu tako, moj bi naslov glasio: Može li se iz Institutova pravopisa i slovnice naučiti hrvatska gramatika. Bez obzira na naslov, Prvi školski pravopis (Zagreb, 2016.) i Hrvatska školska gramatika (Zagreb, 2017.) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje knjige su iz kojih se s naporom uči hrvatski jezik.
http://www.hsp.hr/wp-content/uploads/2017/11/sanda-ham-dr.jpg
Obje su knjižice zgodne i simpatične, primamljiva su izgleda s crtežima i tablicama u ugodnim nježnim bojama. Grafička je oprema kao u slikovnica. Donekle je to shvatljivo jer je Pravopis za dječicu do 10 godina, a Gramatika je za one starije, do 19 godina – sličicama je uloga privući i zaigrati mladoga čitatelja ne bi li lakše naučio hrvatsku gramatiku. Prokušani metodički postupak, ali i trgovačka smicalica.
 
Pogubnost pogrješke u školskoj normativnoj literaturi
 
Školske priručnike nije lako pisati. Valja pronaći način da se jednostavno i razumljivo opiše jezični sustav. Uz to, potrebno je pronaći i dubinu do koje će se zaranjati u jezik – ne valja ići preduboko, a ni ostati u plićacima. Kada je o hrvatskom jeziku riječ, potrebno je i snaći se u hrvatskoj jezičnoj zbilji i svim nazivoslovnim i normativnim mijenama koje danas u hrvatskom jeziku postoje. Ipak, pogrješnih opisa ne smije biti. A ima ih i u Pravopisu i u Gramatici. Grubih, materijalnih pogrješaka. Primjerice, u radnom listiću uz Pravopis napisan je ogledni primjer za vježbu č i ć: „Ja ću se igrati s kockicama“. Jasno je da ovdje nije trebalo upotrijebiti s, nego: Ja ću se igrati kockicama. Na Facebookovoj stranici Časopisa Jezika postavila sam pitanje članovima (a ima ih približno 9 000): Igram se s kockicama. iliIgram se kockicama. Svi su odgovori bili: bez s, jedna je pomalo uvrijeđena članica odgovorila: „O bože pa to valjda znamo svi koji smo lajkali ovu stranicu“, ali jedan je odgovor pokazao pogubnost pogrješaka u literaturi koja bi trebala biti uzor: „Zbilja?! Ja sam točno taj primjer zadala u testu u strukovnoj školi, ne znajući da (ni) Prvi školski pravopis ne zna !“ Prema tomu, pitanje pogrješaka nije ovdje pitanje kritičarove sitničavosti, nego je pitanje poznavanja gramatičkih pravila, jezične kulture i boljitka hrvatskoga jezika. Uz to, ne će biti da je ovdje riječ o zatipku, naime u Institutovoj je Gramatici više pogrješnih primjera: „…zamjenjiv s objektom u akuzativu“ ili „…zamijeniti… broj telefona s telefonski broj, troškovi života s životni troškovi.“ Trebalo bi: zamjenjiv objektom u akuzativu, zamijeniti broj telefona telefonskim brojem i troškove života životnim troškovima. Doista neshvatljive pogrješke. Pripada im i pisanje dvotočja iza prednaglasnice u nabrajanju (dvotočka itrotočka, kažu u Pravopisu):
 
U Gramatici pogrješno piše:
„Neizravni objekt može biti u: genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom…“
Trebalo bi pisati:
„Neizravni objekt može biti: u genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom…“
 
Znaju li školarci staroslavenski ili kojega je jata odraz?
 
Iz svojega nastavnoga iskustva znam da je učenicima (pa i studentima) teže svladati pravila o pisanju dvoglasnika. Otvoreno je pitanje već i samoga naziva fonetskoga i fonološkoga ostvaraja koji bilježimo kao ije/je – je li riječ o skupini glasova ili o dvoglasniku? Tu je i normativna literatura podijeljena.   
 
Institutov pravopis ne imenuje ije/je ni kao glas, ni kao skup glasova, samo kaže da se ije nalazi u nekim riječima u kojima je izgovor dug, a je u nekim riječima u kojima je izgovor kratak. Primjera je malo, navedeno je samo jedno pravilo, ono o duljini izgovora, ali je u rječniku obilje odstupanja od pravila da je je u kratkom slogu jer su navedeni neprotumačeni ekavski primjeri namjesto jekavskih: bregovit, brežuljak, brežuljčić, vredniji, vrednovati, pogreška, pogrešno ili neprotumačene dvostrukosti crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi, unapređenje i unaprjeđenje ili ustaljeni ekavizam, ali bez tumačenja: vremena. Ako nema pravila, učenik mora učiti pojedinačne primjere. Ili opis ili popis. Gdje je popis, nije sustav. Gdje nije sustav, s naporom se uči.
 
Gramatika, već po svojoj naravi, nema pravopisni rječnik, ali ima pravila, primjerice, o refleksu jata – tako su imenovani ije/je/e. Istini za volju, kaže se da se u nekim priručnicima „među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ie“, ali nije riječ o dvoglasniku jer je izgovor jednosložan. (sic!).  Nije sada mjesto za raspravu o fonološkoj naravi dvoglasnika - ako su se Ivo Škarić i Dalibor Brozović sporili oko toga do kraja života (doslovce), ne vjerujem da bi se u novinskom članku moglo što razložno raspraviti. Ostavljam pitanje dvoglasnika po strani, ali smatram da dvoglasnik u hrvatskom jeziku jest.
 
Ako ne prihvaćamo pojam i naziv dvoglasnika, ostaje nam nekako nazvati taj glas. Najlošiji mogući naziv za školsku praksu (a i za hrvatsko jezikoslovlje) jest odraz jata. Odraz jata pretpostavlja da učenici znaju što jejat, da znaju staroslavenski (pa onda i glagoljicu i staroslavensku ćirilicu), da znaju sve staroslavenske riječi u kojima jejat i još da znaju te riječi i naglašavati ne bi li znali je lijat dug ili kratak. Učenici to ne znaju, ne znaju što znači rečenica: „neke riječi imaju dug odraz jata i pišu se s ije…“, a ne znam ni ja jer u suvremenom jeziku jat ne postoji. Govoriti o odrazu jata isto je što i govoriti o odrazu (redukciji) poluglasa kada govorimo o nepostojanom a, pa opišemo nepostojano a kao odraz (redukciju) poluglasa i kažemo da je nepostojano a reduciran poluglas. Onda učenike moramo učiti  staroslavenski, a godinama nema staroslavenskoga u našim školama, čak ni glagoljice. Takav je "jatovski" pristup smislen u kontekstu dijakronijskoga jezikoslovlja (da baš ne kažem jezikoslovlja 19. st.), a sinkronijskomu je opisu neprimjeren. Neprimjeren je jer metodološki pogrješan.
 
Sjenau Gramatici
 
Učenicima u Institutovoj Gramatici nije rečeno da se ije piše u dugom slogu, a je ili e u kratkom slogu i da se u oblicima iste riječi ije može smijeniti s je ili e ovisno o duljini sloga. To je temeljno pravilo koje je u školskoj gramatici trebalo biti rečeno. Nije rečeno ni koja su odstupanja od temeljnoga pravila jer temeljnoga pravila nema. Primjerice, u dugom se slogu ne piše ije u oblicima i izvedenicamatriju riječi: mjera, mjesto i sjesti: premještati, namještati, presjedati, zasjedati, premjerati, nego je uvijek je. (Dugi sam slog, jednostavnosti radi, podcrtala: je.) Primjeri su navedeni u Gramatici, ali bez razgraničenja - primjeri s dugim slogom navedeni uz one s kratkim (namjestiti, namještati), a da zabuna bude veća, navedena je i riječ sjena uz oprimjerenje u kojem nema dugoga sloga, pa ni razloga da se sjena smatra odstupanjem od temeljnoga pravila – zasjeniti, zasjenjivati, osjenčati, sjenčati – sve su kratki slogovi! Slučajno? Zabuna? Ne! Ispisano je na str. 22. i ponovno kao savjet u poglavlju o glagolskom vidu na str. 74. Istini za volju, u umanjenice sjenka ili oblicima imenicezasjenak: zasjenka u dugom se slogu bilježi je, ali tu je na djelu pravilo da se je bilježi u dugom slogu ispred dvaju zatvornika (suglasnika, kažu autori) od kojih je prvi zvonačnik. Međutim, ni sjenku ni zasjenak > zasjenka Gramatika ne navodi među primjerima.
 
Sio, nije naučio
 
Kada je riječ o pravilu o smjenjivanju ije/je > i, dakle o smjenjivanju koje nije uvjetovano duljinom sloga, nego dodirom ije/je sa o, u Gramatici uopće nije opisano kao „jatovsko“ pravilo, nego je spomenuto u poglavlju o glagolskim pridjevima i to tako da je rečeno kako nije pravilno htjeo, voljeo, volila... nego htio, volio, voljela. Tomu je tako, bez prigovora. Prigovor je što nije protumačeno da je riječ o „jatovskom“ pravilu i da ije/je ne može biti ispred o, nego prelazi u i i to ne samo u glagolskih pridjeva radnih m. r. (voljeti > volio, ali voljela), nego i u imenica(dijel > *dijeo > dio). A što je s odstupanjem sjeo, a ne sio kako bi se očekivalo prema pravilu?
 
Ekavizacija
 
Pridodaju li se gornjemu nejasna pravila o smjenjivanju ije > je ili e, primjerice, prema brijeg dopuštaju se  samo ekavski oblici bregovit, brežuljak, ali dvostrukosti su bregovi i brjegovi; prema grijeh samo ekavsko pogrešan, pogreška i pogrešno, ali i dvostrukosti bezgrešan i bezgrješan, grešnik i grješnik – uočava se da opis nije sustavan i u takvom je opisu najlakše pamtiti samo ekavske oblike jer se tada ne može pogriješiti. Nadam se da ekavizacija hrvatskoga jezika nije cilj Institutovih priručnika.
 
Braća i djeca kao žena
 
Morfologija je hrvatskoga jezika opisana uz najviše promašaja. Na sreću pa je Gramatika školska i u njoj ne tražimo znanstvene vrhunce, ali barem tražimo stručnu točnost. U brojnim opisima točnosti nema. Evo krupnijih pogrješaka.
Tvrdi se da su zbirne imenice djeca i braća u množini uz primjere – Djeca su dobra., Braća su složna. Zbirne imenice na a, djeca, braća, vlastela i gospoda ženskoga su roda u jednini. To se vidi po njihovoj sklonidbi. Sklanjaju se kao imenica žena. Njihovo slaganje s predikatom mješovita je sročnost – u rečenici Djeca su dobra. su je u množini, a dobra u jednini ženskoga roda. Nije riječ o množini srednjega roda.
 
Visok kao dalek i dubok
 
U supletivno je stupnjevanje, uz dobar, malen, velik, zao uvršten pridjev visok – viši – najviši. Nije uvršten dug – dulji – najdulji. Budući da uopće nije opisano stupnjevanje pridjeva, a ni definiran supletivizam u pridjeva (u zamjenica jest) teže je čitatelju zaključiti da visok - viši nije supletivno, nego da je riječ o jotiranoj osnovi. Taj pridjev komparativ tvori tako da se na osnovu koja se dobije odbacivanjem završetka ok dodaje komaparativni dometak: visok + ji > vis+ji > viši. Na isti način komapartiv tvore, primjerice, iširok ilidubok. Naravno da se raspravljati može je li riječ o dometku -ji je ili dometak -i, a osnova alomorfna, ali ovdje je bit da nije riječ o supletivizmu.
 
Ja nisam 1. lice, govornik sam
 
Opis glagolske kategorije lica (osobe) u potpunosti je promašen. Kaže se da označuje govornika (ja), sugovornika (ti) i negovornika (ona). Međutim, to označuju osobne zamjenice, a ne glagoli. Najjednostavnije rečeno, glagolska osoba označuje odnos osoba koje sudjeluju u priopćavanju s rečeničnim subjektom. Tako čitam znači da je govornik tomu predikatu subjekt, a to se vidi iz nastavka -am. Čita znači da je negovornik subjekt, a to se vidi iz nastavka -a. Ne treba biti sporno što se kategorija osobe (lica) u glagola definira sintaktički – jedinice niže razine definiraju se iz viših razina. Iako je rečeno da se glagoli mijenjaju po licima (osobama) ipak u Gramatici uz osobne zamjenice piše lice, ja – 1. lice, ti – 2. lice, on – 3 lice. Hm. Možda bi se trebalo uz imenice pisati 3. lice jer su sve imenice, prema logici iz Gramatike, u trećem licu – sve su zamjenjive „trećim licem“ osobne zamjenice.
 
Sada pišem i napisala sam i napisat ću još
 
Učenike se upućuje da glagolski vid razlikuju pomoću pitanja: Što sada radiš? Tako ih se upućuje da se nesvršeni glagolski vid povezuje samo uz prezent jer odgovor na pitanje: Što sada radiš? ne može biti pisat ću, pisala sam, pisah… može biti samo prezent: pišem. Ako može biti sada pišem, onda može biti i sada sam napisala ilisada ću napisati – i svršeni i nesvršeni glagol. To znači da pitanje: Što sada radiš? ne pomaže. Usuprot.
 
Pogrješkokazi
 
Pogrješaka je i nedostataka još mnogo, ne mogu ih ovdje sve opisati jer jednostavno nema više mjesta, ali evo pogrješkokaza - kategorijalni su, ali ih navodim oprimjerenjem: jesu li štediše m. r. ili ž. r, znači li moj pripadnost 1. licu ili govorniku; vidim ju ili vidim je; četvori ili četveri; je li pasiv s česticom se samo u 3. osobi; stockholmski ili štokholmski; uime, nasreću, usto ili u ime, na sreću, uz to; je li subjekt ono o čemu je riječ u rečenici ili je subjekt riječ u nominativu sročna s predikatom; „usporedbene“ i apozicijske rečenice… i sada doista premašujem novinski prostor, a rekoh tek trećinu.
 

Prof. dr. sc. Sanda Ham, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku (Tekst je napisan za Školske novine, br. 1, 16. siječnja 2018.)

Predmetni kurikul Fizike

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Akademik Dario Vretenar, HAZU i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Tamara Nikšić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
https://www.briffa.com/wp-content/uploads/2017/02/physics.jpg
Uvodni dio predmetnoga kurikula Fizike napisan je površno. Predmetni kurikul Fizike započinje opisom predmeta Fizika te pomalo nevjerojatnom rečenicom: "Fizika proučava energiju i materiju, međudjelovanja te gibanja kroz prostor i vrijeme.", koja bi neupućenome čitatelju sugerirala da je jedan od zadataka fizike izučavanje vremeplova. Iako sigurno nije lako sažeti disciplinu kao što je fizika u nekoliko rečenica, preporučili bismo preuzimanje opisa iz znanstvenoga časopisa Nature Physics: "Physics is the search for and application of rules that can help us understand and predict the world around us. Central to physics are ideas such as energy, mass, particles and waves. Physics attempts to both answer philosophical questions about the nature of the universe and provide solutions to technological problems.".
 
Svakako je pohvalno da je barem u predmetnome kurikulu Fizike prepoznata uloga i važnost fizike u današnjemu svijetu, no šteta je da isto nije dovoljno istaknuto u odjeljku Povezanost s drugim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama pri kraju dokumenta. Također, treba napomenuti da je fizika jedna od temeljnih disciplina ne samo prirodnih i tehničkih nego i biomedicinskih znanosti.
 
U odjeljku koji opisuje prirodoznanstveno pismenu osobu navedeno je: "Prirodoznanstveno pismena osoba uz deklarativno znanje ima i proceduralno znanje koje može primijeniti na rješavanje problemskih situacija u novim, drugačijim okolnostima. Tako znanja i vještine povezane s razumijevanjem fizičkog svijeta pogoduju poduzetnom djelovanju pojedinca u svakodnevnom i profesionalnom životu, što doprinosi njegovu cjelovitom razvoju. Stečeno znanje omogućuje odgovorno sudjelovanje u raspravama uz slobodno iznošenje i zastupanje vlastitih stavova pri donošenju odluka koje se odnose na život i rad u zajednici, čime zadobivaju poštovanje i stječu osobni integritet. Njegovanjem kulturne baštine kroz razvijanje svijesti o znanstvenom doprinosu poznatih hrvatskih fizičara te pravilnom uporabom standardnog jezika i stručnog nazivlja doprinosi se identitetu Republike Hrvatske i osobnom identitetu."
 
Trebalo bi istaknuti da razumijevanje svijeta pogoduje kreativnom, a ne samo poduzetnom djelovanju. Općenito, stječe se dojam da se svaki predmet mora uklopiti u predložak koji je zadala Ekspertna radna skupina, što u konačnici dovodi do potpuno apsurdnih konstrukcija koje najčešće uključuju održiv stav prema okolišu, osobni identitet, integritet i slično. Svakako je pozitivno da su autori prepoznali važnost pravilne uporabe stručnoga nazivlja, no to nije vidljivo u samome predmetnome kurikulu Fizike gdje se nazivlje koristi nesustavno, a često i netočno. Slično se može reći za odjeljak koji opisuje učenika kao aktivnoga člana procesa: "Kroz zajednički eksperimentalni rad i rad na projektima učenici razvijaju sposobnost timskog rada i suradnje te međusobno poštovanje uz uzimanje u obzir različitih mišljenja i potreba drugih." Za razliku od nekih drugih disciplina u fizici se ne uvažavaju različita mišljenja nego se uvažava ono mišljenje koje najtočnije objašnjava određenu pojavu. Kakve veze imaju potrebe drugih s fizikom? Što bi uopće trebale biti osobne potrebe u egzaktnim znanostima?
 
Na kraju opisa predmeta Fizike navodi se da će kurikul biti prilagođen učenicima s teškoćama, dok će se za darovite učenike uvesti razlikovni kurikul - sve u skladu sa smjernicima Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama i Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanja postignuća darovite djece i učenika. Međutim, navedeni Okviri posve su općeniti i odnose se na sve predmete, a predloženi predmetni kurikul ne navodi nikakve detalje specifične za predmet Fiziku. Nameće se zaključak da je ostatak dokumenta predviđen za prosječne učenike, što je vrlo važna informacija za procjenu izvedljivosti, posebno u sprezi s rečenicom iz teksta: "od učenika se očekuje ostvarivanje svih odgojno-obrazovnih ishoda".
 
Domene koje se uvode u predmetnome kurikulu Fizike: a) Struktura tvari, b) Međudjelovanja, c) Gibanje, d) Energija opravdavaju se preklapanjem s, po svoj prilici unaprijed zadanim, domenama prirodoslovlja: "Ovakav izbor domena ne temelji se na uobičajenoj tematskoj podjeli fizike na mehaniku, termodinamiku, elektromagnetizam i valove. Opisana klasična podjela ima dobru strukturu, no izrazito je sadržajno usmjerena te ne upućuje na povezanost i ispreplitanje tema, što je obilježje svakog realnog problema. Nasuprot tomu, podjela na nove navedene domene implicira povezanost među sadržajima te navodi učenike na ideju jedinstva prirode i bolje razumijevanje međuovisnosti prirodnih fenomena." Jesu li ovako nešto doista napisali fizičari? Naime, stječe se dojam da će nastavnik učenicima tumačiti strukturu tvari pa zatim međudjelovanja, a u međuvremenu bi se sve to nekako počelo gibati da bi se na koncu sve pretvorilo u energiju.
 
U opisima pojedinih domena moguće je naći niz netočnih i/ili proizvoljnih tvrdnji. Primjerice: "Ovaj smjer vodi ga u svijet elektrona, kvarkova, gluona i ostalih "čestica" koje se, po zakonima kvantne fizike, ponašaju posve drugačije od subjekata makroskopskog svijeta. Nadalje, koristeći se načelima kvantne mehanike  istražuje svojstvo svjetlosti da se ponaša i kao čestica i kao val. Učenik upoznaje značajke električnih i magnetskih pojava te još jedno neobično svojstvo tvari - da se može pretvoriti u energiju." (Navod iz opisa domene Struktura tvari) Zašto bi električne i magnetske pojave bile smještene u domenu Struktura tvari? Dualnost val-čestica odnosi se na cijeli spektar elektromagnetskoga zračenja, a ne samo na svjetlost. "U tu svrhu istražuje fundamentalne sile koje pokreću sva međudjelovanja u svemiru: gravitacijsku silu koja određuje međudjelovanje masa, elektromagnetski silu koja određuje međudjelovanje naboja te slabu i jaku silu koje kontroliraju međudjelovanje čestica unutar atomske jezgre te uzrokuju nuklearne raspade i radioaktivno zračenje." (Navod iz opisa domene Međudjelovanja) Kako to sile pokreću međudjelovanja u svemiru ili kako sile određuju međudjelovanja ili kako sile kontroliraju međudjelovanja?
 
Strukturu atomske jezgre velikim dijelom određuje i Coulombova interakcija. "Gibanje je promjena položaja nekog tijela u vremenu, a u širem smislu to je koncept koji se odnosi i na zračenje, i na polje, te na sam prostor." (Navod iz opisa domene Gibanje) "U ovoj domeni učenik opisuje gibanja s pomoću koncepata pomaka, brzine, akceleracije, zakona očuvanja, energije, količine gibanja te sudara tijela." (Navod iz opisa domene Gibanje) U prethodnome navodu gibanje je bilo koncept, a sada se opet pretvorilo u domenu. Međutim, sada je energija koncept, dok je malo ranije bila domena, a isto će postati i malo kasnije. "Učenik izučava tri osnovne vrste gibanja: translaciju, rotaciju i oscilacije. Za svaku vrstu razvija kinematički opis gibanja koji potom, preko Newtonovih zakona i sila koje uzrokuju gibanje, povezuje s dinamičkim opisom." (Navod iz opisa domene Gibanje) Kada je u fizici uvedena podjela gibanja na translacije, rotacije i oscilacije? "Kroz ovo istraživanje zaključuje da klasična mehanika precizno predviđa promjene gibanja makroskopskih objekata te da ovaj koncept mora izmijeniti na subatomskoj skali ili pri brzinama bliskim brzini svjetlosti. Ovo ga vodi u svijet kvantne mehanike i svijet specijalne teorije relativnosti." (Navod iz opisa domene Gibanje) Sada je i klasična mehanika koncept. Što s klasičnim sustavima mnoštva čestica - plin? "U ovoj domeni učenik proučava energiju na dvije različite skale. Na makroskopskoj skali istražuje njezine različite manifestacije putem brojnih fenomena kao što su gibanje, svjetlost, zvuk, električno i magnetsko polje te toplinska i termička energija." (Navod iz opisa domene Energija) Gibanje je od domene postalo koncept pa opet domena i na kraju fenomen. Kako su se toplinska i termička (?) energija našle u istome košu s gibanjem, svjetlosti, zvukom...? "S druge strane traži njezino dublje razumijevanje izučavajući je na mikroskopskoj skali, na kojoj se energija manifestira kao suma gibanja čestica ili kao energija pohranjena unutar polja sila. Ovaj koncept odvodi ga na elektromagnetsko zračenje, fenomen prijenosa energije spremljene u polju." (Navod iz opisa domene Energija) Čini se da je energija na mikroskopskoj skali opet postala koncept. Kako se to energija manifestira kao zbroj gibanja čestica?
 
Ukratko, opis domena uvedenih u predmetnome kurikulu Fizike sadrži cijeli niz proizvoljnih tvrdnji te je očito kako se radi o neuspješnome pokušaju prilagodbe loše koncipiranome kurikulu Prirodoslovlja. Nije naodmet primijetiti da su već u HNOS-u uvedene domene umjesto klasične podjele Fizike (u 7. razredu osnovne škole Tijela i tvari, Međudjelovanje tijela, Energija, Unutarnja energija i toplina; u 8. razredu osnovne škole  Električna struja, Gibanje i sila, Valovi, Svjetlost), koje su bitno bolje osmišljene nego domene predložene u CKR-u i predmetnome kurikulu Fizike.
 
Odgojno-obrazovni ishodi preopsežni su i prezahtjevni za predviđenu satnicu predmeta Fizike
 
Jedna od najslabijih točaka Cjelovite kurikularne reforme jest uvođenje razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda za koje uopće nije obrazloženo čemu služe. U okviru za vrednovanje (str. 5) navodi se: "Razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iskazi su kojima se preciznije opisuje dubina i širina svakoga ishoda u pojedinoj godini učenja i poučavanja u pojedinom nacionalnom kurikulu nastavnoga predmeta te očekivana izvedba učenika u četirima kategorijama: zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra, iznimna. Kategorije i opisi razina usvojenosti pojedinoga ishoda ne predstavljaju školske ocjene." Međutim, kako se za razine koriste nazivi praktično identični ocjenama (zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra i iznimna), razine će po svoj prilici ipak biti identificirane s ocjenama, barem kod učenika i njihovih roditelja. S druge strane, ako razine nisu ocjene, otvara se mogućnost da svaki nastavnik sam odabere razinu na kojoj će predavati, što bi prouzročilo potpuni kaos i anarhiju u sustavu. U konkretnome slučaju predmetnoga kurikula Fizike odgojno-obrazovni ishodi na razini dovoljan nedostatni su, dok su na razini izniman daleko preambiciozni i zapravo odgovaraju početnim godinama studija fizike (kolegiji Opća fizika 1-4 i Početni fizički praktikum 1-2). Zanimljivo je i da ishodi imaju vrlo slične formulacije za sve uzraste učenika. Očekivalo bi se da se razlike u kognitivnim sposobnostima mlađih i starijih učenika ipak donekle reflektiraju u formulaciji ishoda učenja.
 
Uočljivo je i pretjerano korištenje fraze „učenik istražuje" umjesto „učenik uči". Nesporno je da nastava treba biti istraživački usmjerena, no ovdje ipak treba imati mjeru. Čak i aktivni istraživači provode nezanemariv dio svoga vremena učeći (npr. čitanjem znanstvenih radova, učenjem dodatnih tehnika itd.) pa doista nema nikakvoga razloga za potpuno izbjegavanje riječi „učiti". Jednostavno, učenje je proces koji prethodi istraživanju - u suprotnome bi istraživač najčešće otkrivao „toplu vodu". S obzirom na opseg i broj tablica s odgojno-obrazovnim ishodima predloženi kurikul vrlo je teško analizirati. Stoga ćemo se ovdje ograničiti na program prirodoslovno-matematičke gimnazije (četiri godine učenja, tri sata nastave tjedno). Usporedbom s važećim nastavnim planovima i programima za gimnazije vidljive su sljedeće promjene:
 
- Izostavljena je mehanika krutoga tijela, što u važećemu planu uključuje teme: uvod o translacijskom i rotacijskom gibanju, moment sile, zakon poluge, osnovni pojam statike, kutna brzina, rotacijska kinetička energija, moment inercije, kutna količina gibanja.  (Napomena: u ishodima za osnovnu školu nalaze se poluga i pojam krak sile.)
- Izostavljeni su neinercijalni sustavi, što u važećemu planu uključuje teme: jednoliko akcelerirani sustav, kružno akcelerirani sustav, centrifugalna silu i težina u neinercijalnim sustavima. (Napomena: kao jedan od obrazovnih ishoda navodi se „objašnjava bestežinsko stanje".)
 - Izostavljene su teme vezane uz fizikalne osnove mikroelektronike kao i veze fizike i znanstvenotehnološkoga razvoja.
- Dodani su neki sadržaji vezani uz astronomiju i astrofiziku uključujući evoluciju svemira. (Napomena: u ishodu ABD.4.8. razina dobar nalazi se pojam „crni patuljak" koji ne postoji.)
- Predlaže se više demonstracijskih pokusa i učeničkih eksperimenata, što je sigurno pozitivno. U programu prirodoslovno-matematičke gimnazije učenik bi godišnje trebao obaviti najmanje deset eksperimentalnih istraživanja, a trebao bi sudjelovati u istraživanjima s pomoću demonstracijskih pokusa i računalnih simulacija. Međutim, u predloženim dokumentima nije ponuđena analiza trenutne opremljenosti škola niti plan budućega opremanja pa je nemoguće procijeniti koliko je predloženi kurikul trenutno ostvariv niti koliko će biti ostvariv u budućnosti. Alternativa pokusima su računalne simulacije (Ostaje nejasno je li dopušteno zamijeniti pokus s računalnom simulacijom.), naravno, pod uvjetom da škola ima računalnu opremu. No, ovdje je važno reći da simulacija ipak ne može u potpunosti nadomjestiti opažanje. Naime, dobar dio učenika, posebno onih mlađih, simulaciju će percipirati kao animirani film u kojemu je sve moguće.
 
Moguće je da su u programu napravljene i druge izmjene, ali dokument nije dovoljno pregledan da bi se one lako detektirale. Iako je neosporno da program Fizike treba reducirati, ne vidimo jasnu motivaciju za gore navedene promjene. Naime, izostavljeni su sadržaji koji imaju široku primjenu i učenici su se s njima zasigurno susreli u svakodnevnome životu. S druge strane, iako sadržaji vezani uz evoluciju svemira i općenito astrofiziku i fiziku elementarnih čestica zvuče atraktivno, učenicima su dostupni samo na popularno-znanstvenoj razini. Stoga bi bilo racionalnije da takvi sadržaji budu ponuđeni zainteresiranim učenicima u sklopu izbornih učeničkih projekata, posjeta znanstvenim institucijama ili organiziranih predavanja znanstvenika u školama. U svakome slučaju, smatramo da se promjene u programu trebaju temeljiti na evaluaciji postojećih programa i analizi potrebnoga predznanja za ulazak u sljedeći stupanj obrazovanja i/ili na tržište rada.
 
Zaključak i preporuke
 
Zaključno, dokumenti vezani uz Cjelovitu kurikularnu reformu u ovome obliku zasigurno nisu prikladni za primjenu; neke bi trebalo temeljito revidirati, a neke i ponovno napisati. Prije svega trebalo bi provesti temeljitu stručnu raspravu o svrsishodnosti modela koji se temelji isključivo na odgojno-obrazovnim ishodima, dok su usvojeni sadržaji potpuno zanemareni. Prema našemu iskustvu u visokoškolskoj nastavi model temeljen isključivo na ishodima prikladan je za kolegije koji studentima daju praktične vještine, ali ne i za kolegije na kojima studenti usvajaju temeljna znanja. Slične probleme uočili smo i u predmetnome kurikulu Fizike. Primjerice, odgojno-obrazovni ishodi „istražuje fizičke pojave" i „rješava fizičke probleme" protežu se kroz sve razine i vrste obrazovanja, a njihova razrada pa i razine usvojenosti identične su u 7. i 8. razredu osnovne škole kao i u svim razredima i vrstama gimnazija bez obzira na satnicu. Ukratko, ako se radi o predmetu na kojemu bi učenici trebali usvojiti temeljna znanja, tablice s ishodima učenja najčešće će biti potpuno generičke kao u gore navedena dva slučaja. Alternativno, u tablice se kao ishod može uvrstiti svaki pojam koji učenik treba savladati, no to vodi do problema prenormiranosti tablica, koji je također uočljiv u dijelu predmetnoga kurikula Fizike.
 
Smatramo da bi veći dio slabosti predložene reforme bio izbjegnut ravnomjernom zastupljenošću istaknutih stručnjaka (kako znanstvenika, tako i praktičara iz škola) iz svih znanstvenih područja na svim razinama reforme, a posebno u Ekspertnoj radnoj skupini. Trenutni sastav u kojemu potpuno dominira društveno područje očito nema kapacitet prepoznavanja specifičnosti pojedinih predmeta koje proizlaze iz specifičnosti pojedinih znanstvenih područja. Stoga je svim predmetima nametnut isti kruti predložak o kojemu nije provedena nikakva prethodna rasprava, što je u konačnici rezultiralo neupotrebljivim dokumentima.
 
Ukratko, preporučili bismo sljedeće:
- Ekspertna radna skupina u najvećoj mogućoj mjeri treba uvažati specifičnosti pojedinih predmeta. Nepotrebno je nametati isti predložak za sve predmete.
- Predložene promjene trebaju biti usklađene s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.
- Dokumente s ovako opsežnim tablicama vrlo je teško pratiti, a time i detektirati moguće nekonzistentnosti i pogreške. Paralelno s odgojno-obrazovnim ishodima trebalo bi izraditi nastavni plan i program sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Jasan i koncizan nastavni plan i program omogućio bi evaluaciju i pouzdanu procjenu izvedivosti predloženoga programa.
- Pojedinim radnim skupinama treba osigurati dostatno vrijeme za izradu kvalitetnih dokumenata.
- Dokumente vezane uz područja (npr. prirodoslovno) treba bitno drugačije koncipirati. Umjesto neupotrebljivih odgojno-obrazovnih ishoda na razini područja trebalo bi istaknuti poveznice među predmetima te dati preporuke za što usklađenije izvođenje pojedinih predmeta.
- Neke sadržaje u programima predmeta trebalo bi odmah označiti kao izborne, što bi zapravo bio prvi korak u izradi sustavnoga programa za darovite učenike, a s druge strane to bi rasteretilo ostale učenike.
- Bilo bi poželjno da učenici temeljito usvoje osnovne pojmove, posebno one koji su im bliski iz svakodnevnoga života. Sadržaje koje mogu pratiti samo na popularnoj razini trebalo uvesti kroz učeničke projekte, posjete znanstvenim ustanovama, organizirana predavanja znanstvenika u školama i slično.
- Osim samih ishoda trebalo bi obratiti pozornost na uvodne dijelove pojedinih dokumenata. Pretpostavljamo da je problem bio u vremenskome pritisku na radne skupine, međutim, dokumenti ove vrste ne trpe proizvoljne i netočne tvrdnje.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Tvorci sadržaja predmeta Tehnička kultura možda vladaju engleskim jezikom, ali ne i hrvatskim

 
 
Neposredan povod ovom tekstu, objavljena je nova inačica kurikulnog predmeta Tehnička kultura (prosinac 2017.). Kako obično pišem ili govorim dvadesetak, pa i više godina unaprijed, ovaj tekst je sažetak tih ranijih promišljanja. Zašto ponovno? Zato što tvorci sadržaja predmeta Tehnička kultura možda vladaju engleskim jezikom, ali ne i hrvatskim.
 
Pred gotovo 20 godina objavio sam tekst: Projektanti i konstruktori su samo iznimno i dizajneri (Strojarstvo, 3-4/1999.). A o dizajnu u proizvodnji složenih proizvoda od plastični masa (tako se tada govorilo i pisalo) govorio sam u Centru za industrijsko oblikovanje još 1969. Mislio sam da je sada sve u redu s projektantima, konstruktorima i crtačima te dizajnerima. Nažalost nije. O čemu svjedoči slika 1. Koja tumači domene predmeta Tehnička kultura
Slika 1. Domene Tehničke kulture i generičkih kompetencija
 
Zadržat ću se ovdje samo na kružnici naslovljenoj DIZAJNIRANJE I DOKUMENTIRANJE. Osim Dizajniranje i imenice dizajn, sporni je i izraza informacijska tehnologija. To vjerojatno u engleskom glasi: information technology, informacijska tehnika ili u duhu jezika, informatika. NO, zar MZO nije proguralo informatiku kao obvezne predmete? Zašto je sporni naziv Dizajniranje (e. Design)? Na savjetovanju „Tekstilna znanost i gospodarstvo“ (2011.) u referatu „Zašto je precizna terminologija preduvjet donošenja odluka?“ rastumačeni su mogući prijevodi. Naime riječ design ima puno značenja. Prvi je sporni izraz design koji je preveden kao dizajn, odnosno kao glagolska imenica dizajniranje. Netočno. Dokazano je da engleska riječ design ima puno značenja..
 
Prema Ž. Bujasu i Velikom CD rječniku, engleska riječ design može biti:
·                    imenica: nacrt, uzorak, skica, dezen, dizajn, konstrukcija, plan, zamisao, namjera…interior design = dizajn interijera = unutrašnje uređenje
·                    glagolska imenica: projektiranje, konstruiranje, dizajniranje, oblikovanje
·                    pridjev: projektirani, osmišljeni, dizajnirani, kreirani
·                    glagol: nacrtati, narisati, napraviti skicu (plan), zasnovati, konstruirati, kreirati, praviti dizajn (o.a. dizajnirati), namjeravati, kaniti, namijeniti, zamisliti.
 
U duhu ustaljene uporabe riječi dizajn i dizajner u hrvatskom jeziku smisleno je design prevoditi s tuđicom dizajn samo ako se radi o onom dijelu izgleda proizvoda koji se može označiti kao razlika između funkcionalnog oblika i uporabnog oblika. Dakle na onaj dio oblika koji prodaje proizvod. Stoga su ispravni nazivi modni ili industrijski dizajn.
 
No nisu samo oni koji bi trebali učiti hrvatske učenike, slabi poznavatelji mogućnosti vrlo preciznog, hrvatskog jezika. Još jedno ministarstvo, ono za zaštitu okoliša i energetiku (MZOE) izdalo je u proljeće 2017. slikovni opis kružnog gospodarstva. I tamo je bio sporan prijevod složene kratice (akronima) CAD (Computer Aided Design). Tim složenim kraticama bavio sam se u drugoj polovici osamdesetih godina i održao predavanje u Poljskoj, uvodeći nekoliko novih akronima.
 
Slika 2 prikazuje dopunjeni i hrvatski ispravniji tekst izvorne slike.
http://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2017/09/kruzno_gospodarstvo_zgm.jpg
Kružno gospodarstvo (izvor: Zg-magazin, 5. rujna 2017.)
 
Kako ima puno primjedbi i na ostale nazive u slici 1, valjat će se vratiti i na njih. Zato potpuno opravdano, u okviru Znanstvenog vijeća HAZU za obrazovanje i školstvo, čiju Crvenu knjigu objavljuje ovaj portal već više od pola godine, postoji Sekcija za terminologiju kurikulne reforme.
 
Zaključno, znanstvenici ali i reformatori hrvatskog odgoja i obrazovanja u načelu slabo mare za preciznu terminologiju. Pod velikim su utjecajem suvremenog analitičkog protojezika, koji je vrlo neprecizan. Stoga je i suvremena hrvatska strukovna terminologija sve lošija. Pokazalo se na primjerima riječi dizajn i mnogim drugima do kakvih nesporazuma može doći prevođenjem naziva s engleskog, bez uzimanja u obzir konteksta, te s nedovoljnim poznavanjem struke i mogućnosti hrvatskog jezika.
 

Prof. emeritus Igor Čatić

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Ponedjeljak, 22/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević