Autori pozivaju na buđenje naše svijesti o današnjem načinu proizvodnje hrane i naših prehrambenih navika

 
 
Knjiga zanimljivog naslova „Farmagedon – prava cijena jeftinog mesa“ (naslov originala: „Farmageddon – the True Cost of Cheap Meat“) i još zanimljivijeg sadržaja objavljena je krajem siječnja 2014. Autori knjige su Philip Lymbery, izvršni direktor međunarodne organizacije za dobrobit životinja u uzgoju „Compassion in World Farming“ i Isabel Oakeshott, urednica političke rubrike poznatog časopisa The Sunday Times i komentatorica na radiju i televiziji BBC, Sky News i drugim kanalima. Knjiga je do sada prevedena na nekoliko stranih jezika, a objavljena je u Velikoj Britaniji, Kanadi, SAD-u, Australiji, Indiji, Južnoj Africi, Italiji, Češkoj, Poljskoj, Japanu i na Tajvanu (Kina). Na žalost, knjige ovakvog sadržaja rijetko se prevode na hrvatski jezik, jer nije poželjno da mali i srednji poljoprivredni proizvođači kao i potrošači u Lijepoj našoj budu upoznati s istinom o stvarnim posljedicama intenzivne poljoprivredne proizvodnje.  
http://www.philiplymbery.com/wp-content/uploads/2014/07/Sequence-09.Still007-275x223.jpghttp://www.compassioninfoodbusiness.com/media/5633741/farmageddon-plate.jpg?mode=crop&width=250&height=200http://oxfordliteraryfestival.org/images/author/1690/philip_lymbery_no_credit_needed__main.jpg
Isabel Oakeshott i Philip Lymbery
 
Autor knjige Philip Lymbery predstavit će knjigu u Milanu i to dva puta: 14. ožujka 2015. na sajmu „Učini pravu stvar“ („Fai la cosa giusta“) te 28. 3. 2015. na izložbi knjiga, zatim 14. 4. 2015. u Parizu na konferenciji o Hrani i klimatskim promjenama, te 14. 5. 2015. u Varšavi, Poljska, na seminaru o intenzivnoj poljoprivredi u organizaciji Instituta za ruralne i poljoprivredne studije poljske Akademije znanosti i Fondacije za razvoj poljske poljoprivrede. Philip Lymbery je tri godine putovao svijetom i sakupljao skrivene dokaze i istinu o pravoj cijeni jeftinog mesa i devastirajućeg učinka industrijske intenzivne stočarske proizvodnje kako na čovjeka, tako i na životinje i planet.
 
„Farmagedon“ je fascinantno ali i zastrašujuće putovanje „iza zatvorenih vrata“ industrijske intenzivne stočarske proizvodnje diljem svijeta – od Velike Britanije, Europe i SAD-a do Kine, Argentine, Perua i Meksika. Knjiga nam otkriva stvarne gubitke u proizvodnji hrane, golemu štetu koju intenzivna stočarska proizvodnja nanosi našem zdravlju i okolišu, te nam otkriva strašnu okrutnost prema životinjama. Stoga autori knjige pozivaju na buđenje naše svijesti o današnjem načinu proizvodnje hrane i naših prehrambenih 'navika' te nastoji pronaći način(e) ne samo za bolju stočarsku već i za poljoprivrednu proizvodnju u cjelini. Jedno od ključnih pitanja je: kako i zašto se dogodilo da smo milijune i milijune životinja podvrgnuli tako strašno nehumanim postupanjima i načinima držanja i uzgoja gdje se goleme farme uspoređuju s koncentracijskim logorima.
 
Stočarska proizvodnja zahtijeva kontrolirani uzgoj kako domaćih životinja tako i poljoprivrednih kultura, prvenstveno onih namijenjenih hranidbi životinja. U takvom poljoprivrednom sustavu farmer ima mogućnost razviti vrlo čvrstu, snažnu povezanost s prirodom uz poštivanje životinja i biljaka koje uzgaja i o kojima brine. Nažalost, velika većina ljudi koji žive u tzv. postindustrijskim zapadnim društvima dnevno unose u organizam obroke koji imaju vrlo malo ili čak nimalo veze s takvim pristupom i načinom poljoprivredne proizvodnje. „Cijena industrijskog uzgoja je tolika da ju uopće ne možemo zamisliti“ napisao je sir Julian Rose u svojem pregledu ove značajne knjige.
 
Većina pojedinaca gradskih i prigradskih stilova života zahtijeva jednostavne i jeftine namirnice, stoga 'pregovarači', kako bi ispunili želje potrošača i očekivanja supermarketa, uzgajaju hranu u skladu s metodama koje se od 'prirodnog' razlikuju isto toliko koliko se plastika razlikuje od drveta. Već desetljećima naše domaće životinje koje smo uzgajali na obiteljskim farmama nestaju s naših polja, livada i pašnjaka, a to je posljedica sve bržeg širenja globalne industrijske poljoprivredne proizvodnje. Godišnje se za naše potrebe uzgoji i zakolje između 65 i 70  milijardi različitih domaćih životinja: „U trenutku dok vi čitate ovu rečenicu, oko 4000 životinja biti će zaklano.“
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02814/farmageddon-review_2814901b.jpg
Mi danas sigurno ne znamo što jedemo i što sve putem svakodnevne hrane unosimo u organizam – to najbolje dokazuju brojni skandali prehrambene industrije, na primjer pojava jeftinog konjskog mesa u brojnim mesnim proizvodima. Intenzivna stočarska proizvodnja mesa, mlijeka i jaja ugrožava danas sve – naše zdravlje, naše živote, krajobraze i okoliš, te dobrobit životinja. Priče o i iz intenzivnog uzgoja u državama koje su autori ove knjige posjetili i obišli mnoge industrijske farme, dokazuju da nitko od nas nije siguran od proizvoda ove industrijske mašinerije.
 
Intenzivan industrijski uzgoj životinja za proizvodnju mesa, mlijeka i jaja ima značajno negativan učinak na ljudsko zdravlje. Meso i mlijeko životinja podrijetlom iz intenzivnog uzgoja znatno je siromašnije u sastavu važnih i esencijalnih hranjivih tvari, dok s druge strane sadrži previsoki udio masti. Životinje koje se drže u nehumanim uvjetima i malim, uskim kavezima koji onemogućavaju kretanje, vrlo su sklone oboljevanju i prijenosu patogenih bakterija poput E. coli i Salmonelle. Golem broj životinja, tisuće i tisuće na jednom mjestu, stvaraju izvrstan „medij“ odn. uvjete za pojavu i širenje određenih bolesti čiji uzročnici mogu vrlo lako mutirati te tako postati još opasniji i „ubojitiji.“ Stoga životinje u industrijsko-intenzivnom načinu uzgoja svakodnevno u svojoj hrani dobivaju i „dnevni obrok“ antibiotika, bez obzira bile one zdrave ili bolesne. Ova činjenica danas već zabrinjava mnoge stručnjake budući da smo suočeni s učestalom pojavom bakterija rezistentnih / otpornih na antibiotike što često ima i kobne posljedice za zdravlje čovjeka. Nadalje, intenzivna poljoprivredna proizvodnja hrane za hranidbu domaćih životinja u intenzivnom uzgoju često i mnogo se tretira s herbicidima, insekticidima, fungicidima i dr., a to su sve štetne i toksične tvari koje mi svakodnevno putem hrane unosimo u naš organizam.
 
Tako autori otkrivaju istinu o intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u Argentini gdje je više od polovice obradivih površina pretvoreno u polja soje koja se uzgaja isključivo za izvoz a namijenjena je prehrani životinja na 'industrijskim farmama.' Čak trećina svih žitarica koje se proizvode namijenjena je isključivo prehrani stoke u intenzivnom uzgoju. U Peruu opisuju zastrašujuće otkriće u luci Chimbote, središtu industrijske proizvodnje inćuna. Godišnje se iz ove peruanske luke izveze više od milijun tona inćuna koji se najviše koriste u akvakulturi za hranidbu određenih vrsta riba u intenzivnom uzgoju. Ova mala morska riba prerađuje se u tvornici u riblje brašno, dok se njezine ljuske, utroba i sva suvišna mast baca u – more. Stoga je površina mora prekrivena masnim slojem, morsko dno je mrtvo i prekriveno debelim slojem mulja.
 
Opisuju i katastrofalne posljedice intenzivnog uzgoja badema u Kaliforniji gdje se ne može vidjeti ni jedna jedina vlat zelene trave, ni jedan leptir ili kukac. Pčele su nestale u Kaliforniji (!) zbog goleme primjene kemijskih sredstava pa danas uzgajivači badema moraju uvoziti pčele koje su iznimno važne radi oprašivanja u voćnjacima badema - godišnje uvoze oko 40 milijardi pčela, uglavnom iz Australije.
 
Intenzivan industrijski uzgoj životinja na „industrijskim farmama“ je pravi generator siromaštva, ugrožava naše ruralne zajednice i cijela ruralna područja, stočare i radnike na farmama. Intenzivni industrijski uzgoj životinja ima za posljedicu rast cijena hrane i poticanje prehrambene krize u svijetu a time i gladi. Industrijske farme su visoko neučinkovite. Većina energije i proteina iz hrane kojom se životinje hrane, izgubi se! Novija analiza i izvještaj UNEP-a procijenjuje da životinja od 100 kalorija iz hrane 'proizvede' svega 17 kalorija (u mesu ili mlijeku), što znači da su čak 83 kalorije izgubljene!
 
Danas mnoge siromašne države, države u razvoju kako ih često nazivaju, (pre)zadužene države postaju žrtve istinskog otimanja zemlje za intenzivan uzgoj poljoprivrednih kultura poput soje, a koje su namijenjene prehrani životinja u intenzivnom industrijskom uzgoju a ne prehrani čovjeka. Posljedice su nesagledive, jer ljudi ostaju i bez zemlje i bez hrane! Težak fizički rad koji je ujedno i slabo plačen najviše je tražen na takvim industrijskim farmama, što za radnike ima ozbiljne zdravstvene posljedice jer uzrokuje ozbiljnija bolesna stanja mišićno-skeletnog sustava. Visoka razina prašine i štetnih plinova na farmama također uzrokuju bolesti dišnog sustava i povećavaju učestalost plućnih bolesti.
 
Autori knjige stoga pozivaju na djelovanje i zaustavljanje ove pogubne „mašinerije.“ „ZAUSTAVIMO FARMAGEDON“ – ukoliko to ne učinimo sada, uskoro ćemo biti svi suočeni s pravim 'farmagedonom' čija budućnost nam na naše tanjure donosi smeće a ne hranu, uništenje zemlje, brojne bolesti i PORAST GLADI U SVIJETU.  
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.