Sporazum ruši nacionalne standarde i propise u području prehrambene sigurnosti, financijskih usluga, zaštite okoliša...

 
 
Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum (CETA) između Europske unije i Kanade privremeno je 21. rujna 2017. stupio na snagu i veći dio ovog sporazuma već se primijenjuje. No, nacionalni parlamenti u državama Europske unije, a u nekim slučajevima i regionalnim, trebat će odobriti sporazum CETA prije nego što on može imati puni učinak, navodi Europska komisija u svojoj objavi. Britanski „Independent“ već je 7. ožujka 2017. objavio tekst u kojem se, između ostalog ističe sljedeće: „CETA sporazum između EU-a i Kanade uzrokovat će gubitak više oko 300.000 radnih mjesta (prema procjeni, oko 80.000 u Kanadi i više od 220.000 u EU-u) i prouzročit će još veće nejednakosti,“ upozorili su tada stručnjaci temeljem provedene studije.
https://www.globalresearch.ca/wp-content/uploads/2017/07/NAFTA_logo.png
Dr. Pierre Kohler iz UN-a i dr. Servaas Storm (Delt University of Technology) iz Nizozemske izjavili su slijedeće: „Dugoročni učinci CETA-e biti će negativni. .... Prosječna zarada radnika će se smanjiti i u EU i u Kanadi...  U trenutnim uvjetima štednje, visoke nezaposlenosti i niskog rasta, poboljšanje konkurentnosti smanjenjem troškova rada može samo štetiti gospodarstvu.“ Povodom objave o privremenom stupanju na snagu sporazuma CETA, Terry Boehm, predsjednik Nacionalnog saveza poljoprivrednika Kanade izjavio je: „CETA je loš trgovinski sporazum jednako za građane Kanade i Europske unije. To je, međutim, vrlo dobar sporazum za većinu velikih korporacija koje imaju bilo kakav odnos u Kanadi ili Europi. Doista, riječ je o pravima za korporacije koja im omogućuju nadziranje vlada sve do razine općina.“
 
Da, CETA je prvi trgovinski sporazum koji u svojem djelokrugu zahvaća sve nacionalne razine, uključujući pokrajinske i općinske razine vlasti. „To znači ako vlada kupuje robu ili uslugu, ona ne može dati prednost tj. pogodovati lokalnim tvrtkama... Dakle, ljudi koji plaćaju porez u svojoj zemlji, pokrajini ili općini ne mogu očekivati da će imati prednost. Ovi uvjeti također se primijenjuju i na nabave tj. kupnje od strane sveučilišta, škola i bolnica ili bilo koje druge vladine organizacije, uključujući i važne, „krunske“ korporacije. Nastojanje stvaranja programa za nabavu/ kupovinu lokalne hrane za sveučilište, bolnicu ili vladinu agenciju biti će iznimno teško pod uvjetima sporazuma CETA“, objasnio je Boehm.
 
Štoviše, Terry Boehm je još 21. srpnja 2013. u razgovoru za „Canadian Patriot“ izjavio: „Globalizacija je uzrokovala devastaciju golemih razmjera po pitanju fizičkog ekonomskog odn. gospodarskog potencijala i suverenosti svake države u svijetu, a Kanada nije nikakav izuzetak. Nakon ukidanja Bretton Woods monetarnog sustava 1971. i potpisivanja trgovinskog sporazuma NAFTA 1994. (North Americam Free Trade Agreement/Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a, Kanade i Meksika stupio na snagu 1994.), gospodarstvo Sjeverne Amerike postaje podvrgnuto „monetizaciji“ proizvodnje hrane i to do točke u kojoj su golemi karteli kao što su „Cargill“ i „Archer Daniels Midland“ uništili većinu malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava i industrijskih poduzeća koji su do tada činili „kralježnicu“ odnosno okosnicu ekonomije Sjeverne Amerike. .... Iako je napad bio razoran, a veliki potencijal uništen, Kanada je i dalje ostala vitalni globalni proizvođač prehrambenih proizvoda i ključ je u novom globalnom gospodarskom oporavku. ...“
 
Tijekom tajnih pregovora o sporazumu CETA pravni stručnjaci jasno su upozoravali na opasnosti koje se kriju u ISDS-u, tj. „Investor-State-Dispute-Settlement“, ali europski pregovarači to su uporno prešućivali i nisu prihvaćali nikakve argumente protiv ISDS-a. Ukratko, ISDS je dokument koji je „uguran“ u navedeni sporazum CETA te se odnosi na sudove za zaštitu „očekivanih budućih profita“ te uspostavu sustava „investitori protiv države“ o čemu sam također pisala 2016. Također je potrebno naglasiti kako je Europska komisija u jesen 2015. preimenovala ISDS u naziv 'Investor Court System, ICS' ('Sustav investitora protiv države').
 
Sporazum CETA ruši nacionalne standarde i zakonodavne propise u području prehrambene sigurnosti, financijskih usluga, zaštite okoliša i radnog zakonodavstva. Multinacionalnim kompanijama tako se omogućava da samostalno tuže državu potpisnicu Sporazuma čija politika ograničava njihovo djelovanje i ostvarenje profita. „Iz navedenog razloga vlade ne će usvajati zakone u interesu naroda, uvijek će morati razmišljati i uzeti u obzir moguće posljedice zbog nepridržavanja odredbi iz sporazuma CETA,“ objašnjava Boehm te dodaje: „A to će imati izrazito negativne posljedice za sve naše demokracije.“ Njemačko udruženje sudaca i javnih tužitelja (Deutscher Richterbund, DRB) vrlo čvrsto i odlučno odbijali su prijedlog Europske komisije o uvođenju ICS-a u sporazume TTIP i CETA uz  kratku i jasnu poruku: „Za ICS ne postoji pravni temelj niti potreba.“
 
CETA ide još i dalje sa svojim pritiskom na obične građane. Boehm navodi šokantan primjer kako se CETA bavi s navodnim kršenjem prava intelektualnog vlasništa. Prava intelektualnog vlasništva obuhvaćaju čitav niz mehanizama kao što su patenti, autorska prava, prava uzgajivača biljaka, elektronske topografije i komunalni patenti. Objašnjava da pojedinac optužen za kršenje prava intelektualnog vlasništva može biti podvrgnut „predostrožnom oduzimanju“ pokretne i nepokretne imovine, zamrzavanju bankovnih računa itd. A svaka treća strana koja je navodno pomagala u navodnom kršenju (prava intelektualnog vlasništva) mora biti podvrgnuta istim „predostrožnim napadima.“  
 
Vijeće Kanađana (Le Conseil des Canadiens) sastavilo je dokument pod naslovom: „Borba protiv sporazuma CETA, TTIP-a i ISDS-a: lekcije/pouke iz Kanade“ autorice Maude Barlow koji je kao otvoreno pismo u travnju 2016. proslijeđen svim Europljanima u svrhu upozorenja, a Hrvatski fokus je također objavio prijevod pisma. Zanimljiv je podatak kako u Bruxellesu prema procjenama radi oko 25.000 lobista, a velika većina njih predstavlja tj. zastupa interese korporacija i njihovih lobističkih grupa. Organizacija „The Corporate Europe Observatory“ objavila je zanimljiv i poučan vodič za mutni svijet lobiranja u EU-u na 74 stranice („Lobby Planet – Brussels“).
 
Podsjećam da je europska javnost, odnosno građani diljem Europske unije kao i novinari bili isključeni iz rasprava o sporazumu CETA – pregovori su se vodili u najvećoj tajnosti, daleko od očiju javnosti. Lori Wallach, direktorica organizacije Global Trade Watch, ogranka neprofitne organizacije za zaštitu potrošača 'Public Citizen' još je 2013. napisala opsežan članak o opasnostima  sporazuma takve vrste (TTIP i CETA) pod naslovom „Veliko podčinjavanje“ („Le Monde Diplomatique“ – hrvatsko izdanje): „Sigurnost prehrambenih proizvoda, zaštita od štetnih tvari, zdravstveno osiguranje, cijene lijekova, internetska sloboda, zaštita privatnosti, energija, kultura, autorska prava, prirodni resursi, profesionalno obrazovanje, uređenje javnog prostora, imigracija – ni jedna domena javnog interesa ne će izmaknuti pritisku institucionaliziranog slobodnog tržišta. Politički postupci dužnosnika ograničit će se na pregovaranje s tvrtkama ili njihovim lokalnim mandatarima za mrvice suverenosti koje im ove budu voljne odobriti.“  
 
„CETA nije sporazum o trgovini! CETA se bavi ograničavanjem sposobnosti vlada da vladaju u javnom interesu. CETA će proširiti korporativne interese od najveće važnosti na račun naših demokracija,“ zaključuje Boehm. „Sve je tamo u crno-bijeloj boji. Sve što morate učiniti je pročitati to.“  
Izvor: Via Campesina: „CETA the wrong deal for people,says National Farmers Union“, 22. rujna 2017.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.