Get Adobe Flash player

Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu

 
 
Slažući natuknice za ovaj tekst, gomilale su mi se riječi na papiru: hrvatski jezik malim slovom, pa velikim slovom Hrvatski jezik, kurikul, satnica, reforma, program, ishodi, ciljevi, popisi pisaca, korelacija s ostalim predmetima... Nisam baš u trendu s takvim izborom riječi. Trenutno su u javnom govoru o obrazovanju vrlo frekventni i popularni pojmovi STEM, informatika, informatička pismenost, informacijska tehnologija. Svima puna usta informatike.. Da odmah na početku budem jasna: osnaživanje nastave informacijsko-komunikacijskom opremom imperativ je suvremene nastave. Ali nikakva IT oprema ni tanki ekrani sučelja neće poboljšati poučavanje ni učenje. Na rubu je hereze u ovome trenutku progovoriti o hrvatskome jeziku, o puočavanju pisanja, čitanja, govorenja, slušanja.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/knjige-strukovne-skole/marina-cubric-hrvatski-jezik-4-slika-88831285.jpg
Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu. Nada da će se to dogoditi u prijedlogu CKR-a brzo se ugasila jer se nije dogodilo ništa. Dapače, predmet Hrvatski jezik doslovno je utrpan u Jezično-komunikacijsko područje, štone čudi jer su uzori bili očito anacionalni kurikuli međunarodnoga tipa.  Povećanje satnice u našem sustavu bilo bi u skladusa statusom takvih predmeta u cijelom EU-u. Hrvastkih tri do četiri sata tjedno u srednjim školama sramotno je u usporedbi sa satnicom takvih predmeta u zemljama Europske unije. U Francuskoj to je 10 sati, u Finskoj 14 sati, Mađarskoj 6 do 8 sati, u Irskoj i Austriji 7 sati.  Onda se svi čude kada stignu rezultati PISA istraživanja. Moramo naglasiti da takvi PISA rezultati za naše učenike nisu rezultat samo male satnice, nego i programa i sadržaja koji se poučavaju. Sad smo već na puno težem području (uz pretpostavku da je potrebna samo političko-socijalna volja da se poveća satnica). Predmet Hrvatski jezik pokriva različita područja – jezično-komunikacijsko i književno-umjetničko. Zanimljivo da je najviše buke izaziva popis lektirnih naslova, a malo tko je komentirao javno sadržaje koje ulaze u jezično područje. Upravo su ti sadržaji temelj nastave, oni su ključ pismenosti i svih četiriju jezičnih vještina: slušanja i govorenja, čitanja i pisanja. O sadržajima nastave jezika i ishodima vezanima uz njih malo smo čuli u javnom prostoru. A hrvatski jezik ne poučava se kao strani jezik i zahtijeva potpuno drugačiji metodički pristup i oblikovanje ciljeva. Hrvatski jezik materinski je jezik većini učenika, ali i nastavni jezik za sve ostale predmete. Samo ta činjenica daje mu poseban status.
 
Jedna od uloga škole i nastave Hrvatskoga jezika u ovome području jest približavanje knjiga i čitanja. Lektira je jedan od pomoćnih oblika. U nekim zemljama uopće nema popisa lektirnih djela, u drugima, kao što je naš aktualni program, postoji vrlo opsežan popis koji čitanje pretvara u muku. Zašto je to tako dosadno učenicima i zašto svi jaulu nad popisom lektire, iz ovih ili onih razloga? Suvremena zapadna civilizacija pada i pogoduje općoj 'lijenosti uma' i jadikovkama da je nešto teško, nesavladivo i ono što najčešće čujemo – dosadno.  Nije uloga škole zabava, iako treba biti zabavna. Nije cilj Hrvatskoga jezika čitati samo radi zabavnog čitanja, nego razvijati ukus. A samo obrazovani, načitani ljudi mogu razviti ukus za lijepo, za umjetnost općenito, a onda  i za sve ostalo. Cilj nastave Hrvatskoga jezika jest i da se ravnodušnost potakne u stav i volju. Jedan od zaključaka prošlogodišnjih razgovora u Matici hrvatskoj o kurikulskim sadržajima Hrvatskoga jezika bio je da se svakako mora definirati kanon čija će djela biti sidrišta koja će otvarati put uvrštavanju svih drugih književnih djela, pa i po izboru nastavnika.  Stručnjaci okupljeni na tome okruglom stolu smatraju da bi takav pristup pomirio dosadašnje prijepore oko popisa književnika i djela, a osigurao čvrstu, zajedničku jezgru koja bi nosila nacionalni i književni identitet hrvatske književnosti.
 
Treći, možda najzanimljiviji aspekt vezan uz Hrvatski jezik, jest pitanje položaja nastavnika Hrvatskoga jezika u nastavničkim vijećima. Naš predmet pruža nam doista mogućnosti da budemo kreativni, da pišemo, glumimo, snimamo filmove, da stvaramo. Međutim, trenutno se to u zaduženjima podrazumijeva samo po sebi. Svečanost je u školi – nastavnik Hrvatskoga priprema malu predstavu; stižu gosti u školu – nastavnik Hrvatskoga priprema učenika za izricanje dobrodošlice; općina slavi svoj dan – nastavnik Hrvatskoga opet sprema prigodne recitacije. Da ne bi netko pomislio da ne volimo takva zaduženja, ne. Takav rad s učenicima većini je nastavnika i ponajdraži dio posla, ali neka uđe u satnicu. Neka se ne podrazumijeva. Neka i budući kurikulski sadržaji predvide taj dio. 
 

Marina Čubrić, prof., Nadbiskupska klasična gimnazija, Zagreb (tekst je napisan za Školske novine, studeni 2017.)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Četvrtak, 16/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 964 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević