Osnovcima treba više sati Tehničke kulture, a manje Hrvatskoga jezika

 
 
Iz Ishoda za 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole treba izbaciti crtanje shema, građevinskih tlocrta i sl. jer to pripada strukovnome obrazovanju u srednjim školama. Općenito, poučavanje treba orijentirati na to da se djeca zainteresiraju za kasniji upis u strukovne škole
 
Prijedlozi za raspravu o CKR-u u Radnoj sekciji za tehniku Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a
http://www.alfatherm.com/media/1386/3.jpg
1. Uvodne napomene
Na osnovi brojnih negativnih recenzija objavljenih u tri knjige (Bijela, Plava i Crvena), koje su napisali najpozvaniji za ocjenu onoga što je napravljeno u svezi s reformom školstva pod nazivom Cjelovita kurikul(ar)na reforma, a to su učitelji, nastavnici i profesori u osnovnim i srednjim školama te sveučilišni profesori i akademici smatram da bi valjalo raspraviti i usuglasiti se o nekim bitnim činjenicama u svezi s prezentiranim prijedlogom CKR-a. Ministarstvo znanosti i obrazovanja uporno ne uzima u obzir te recenzije uz pojačanu i agresivnu medijsku kampanju i medijske istupe protiv svih onih koji su se na bilo koji način kritički osvrnuli na rad takozvanoga Ekspertnoga stručnog povjerenstva pod vodstvom Borisa Jokića ne libeći se iznositi čak i notorne neistine u svezi s „velikom podrškom” ovako sročenom uratku pod nazivom CKR. Prvo treba načelno raspraviti pristup radu na prijedlogu CKR-a i općenite primjedbe u svezi s prijedlogom CKR-a, koji na određeni način utječe na sve radne sekcije Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a, a potom treba raspraviti i prijedlog CKR-a u pitanju nastave tehnike i strukovnome obrazovanje u osnovnim i srednjim školama – uz navođenje prijedloga za promjene i dopune onoga što je u prijedlogu CKR-a navedeno ili izostavljeno.
 
2. Prijedlozi za načelnu raspravu o reformi školstva
2. 1. U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (NN 124/2014.) tvrdi se: “Nužnost izrade hrvatske Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije proizlazi iz dubokih promjena u kojima se nalazi hrvatsko društvo, a koje su posljedica promijenjena globalizirajućeg okružja, ali i unutarnjih društvenih, ekonomskih, kulturnih i demografskih promjena.” Bez obzira što su i neke od citiranih tvrdnji dvojbeno istinite (npr. „duboke promjene”, „kulturne promjene”), bilo koja strategija i bilo kakva strategija nikada ne smije polaziti od toga da prije toga nije bilo ništa, nego se mora prihvatiti činjenica da se polazi od nekoga postojećeg stanja. Tako je i s obrazovnim sustavom, pa prije početka bilo kakve provedbe bilo koje strategije treba izvršiti analizu postojećeg stanja te na osnovi utvrđenih podataka o tome što u sustavu može biti i dalje primjenjivo glede ciljeva nove strategije, a što valja mijenjati, dopunjavati ili inovirati, treba postupati dalje. Ovakav postupak jest temeljni znanstveni pristup u rješavanju bilo kojeg problema, a za novu Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije upravo se tvrdi da je nužna radi rješavanja problema usuglašavanja s nastalim promjenama u okružju i u samoj našoj zemlji. Činjenično je stanje, a i sve recenzije to potvrđuju, da SUSTAVNA ANALIZA našega odgojno-obrazovnog sustava nije napravljena, te nisu detektirane one manjkavosti koje sprečavaju da odgojno-obrazovni sustav uspješno vrši onu funkciju koja mu je Strategijom namijenjena.
 
2. 2. Dapače, za razliku od očiglednoga i znanstveno jedino ispravnoga pristupa reformi obrazovnoga sustava, reformi se prišlo voluntaristički i bez znanstveno utemeljenih argumenata smatrajući da je naš najveći odgojno-obrazovni problem predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje – i to u segmentu odgojno-obrazovne taksonomije, pa se opet bez znanstveno potvrđenih podataka prišlo izradi prijedloga CKR-a za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje na osnovi Bloomove taksonomije temeljene na domenama i ishodima.
 
2. 3. Cjelokupan pristup reformi obrazovanja temeljno je pogrješan jer počiva na pretpostavci da će Bloomova taksonomija „producirati” učenike spremne za sve izazove XXI. stoljeća, što je jednako pretpostavci da se vrhunska atletska postignuća mogu postići mjerenjem vremena trkača, bez vrhunskog trenera koji će ga naučiti kako postići takva vrhunska postignuća.
 
2. 4. Hrvatska nema društvenih, gospodarskih i moralnih problema zbog naše djece u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, nego zbog onih koji su „proizvod“ našega visokog školstva i predstavljaju „elitu” hrvatskoga društva.
 
2. 5. Učinkovitije i veoma jeftinije bilo bi da se reforma počela provoditi od visokoškolskoga obrazovanja kako bi se obrazovali adekvatni kadrovi koji će moći obrazovati budući adekvatni osnovnoškolski i srednjoškolski nastavni kadar za društvo XXI. stoljeća.
 
2. 6. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju iz 2017. jasan je dokaz onoga što je tvrdilo i Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u svojoj Izjavi od 9. listopada 2017. da je zakonitost ove reforme odgoja i obrazovanja upitna jer se izmjene odnose uglavnom na to da se u Zakon „unosi” i kurikul, što je očiti dokaz „ozakonjenja” onoga što je napravljeno nezakonito.
 
2. 7. Iz dostupnih  materijala prijedloga CKR-a nije razvidno radi li se o zatvorenom, otvorenom ili mješovitom kurikulu, što može unijeti mnoge probleme u postojeći školski sustav. Je li mijenjan nastavni program po predmetima, tko radi nastavni program i tko odobrava udžbenike???
 
2. 8. Uvođenje eksperimentalnih kurikula samo u nekim školama bez dostatnoga informiranja i dopuštenja roditelja u krajnjoj je liniji nezakonito i nedemokratsko, bar što se tiče javnoga sustava školstva.
 
2. 9. Pretvaranje školskoga sustava u javno-privatno partnerstvo poput uvođenja „igrarije” s robotićima i mikrobitovima jest nedopustivo trpanje novca poreznih obveznika u privatne džepove pod izgovorom „pomaganja” djeci.
 
2. 10. Sve u svemu, konačni bi zaključak mogao biti da treba zaustaviti daljnji rad na „jokićevskom” CKR-u, formirati stručni tim za analizu stanja u školskom sustavu i na osnovi toga predložiti prioritetne akcije na reformi sustava obrazovanja, znanosti i tehnologije.
 
3. Prijedlozi u vezi s nastavom Tehnike
3. 1. Nastava nastavnoga predmeta (bez obzira na naziv) Tehnika / Tehničko obrazovanje / Tehnička kultura valjala bi početi već od predškolske dobi kroz igre i učenje slaganja struktura od raznih dijelova, pa zatim nastaviti u osnovnoj školi kroz poučavanja o povijesti tehnike od doba izrade kamenih sjekira do današnjih predmeta bliskih djeci, uz poučavanje o tome da je danas bez tehnike gotovo nemoguće zamisliti  život. (Na primjer, da nema automobila, ne bi tko mogao dopremiti djeci mlijeko, da nema bicikla, kako bi djeca išla u školu u blizini kuće, da nema televizora, djeca ne bi mogla gledati crtiće i tako dalje.)
 
3. 2. Iz Ishoda za 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole treba izbaciti crtanje shema, građevinskih tlocrta, elektroshema i slično jer to pripada strukovnome obrazovanju u srednjim školama, nego u tim razredima treba više govoriti o važnim tehničkim dostignućima kroz priče o razvoju tehnike od prapovijesti do svemirskih letova, o energetskim izvorima, pogonskim sustavima. Općenito, poučavanje treba orijentirati na to da se djeca zainteresiraju za kasniji upis u strukovne škole. Inzistiranje na crtanju tlocrta zgrada, shema i instalacija može negativno utjecati na to da djeca zažele nešto više saznati o tehnici u strukovnoj školi.
 
3. 3. Od prvog razreda osnovne škole djeci treba govoriti o osnovnim pojmovima kao obvezatnima u tehnici kao što su decimalni zarez, mjerne jedinice i pravilno nazivlju predmeta, pojmova i postupaka.
 
3. 4. U nastavni plan za osnovnu školu predmet Tehnička kultura već od I. razreda treba imati sat više (35) na račun smanjivanja Hrvatskoga jezika s 5 (175) na 4 (140) od I. do IV. razreda.
 
4. Zaključno o strukovnome obrazovanju
4. 1. U vezi s kadrovskim uvjetima i stručnoj spremi nastavnika stručnih predmeta još jednom treba dobro promisliti o potrebnim kvalifikacijama jer je (npr. za praktičnu nastavu) možda neprimjereno tražiti kvalifikaciju mag. inž. strojarstva umjesto iskusnoga majstora s dugogodišnjom praksom na tim
poslovima.
 
4. 2. U strukovnome obrazovanju neupitno je potreban takozvani dualni sustav obrazovanja, no takva nastava gotovo je neprovediva na teritoriju cijele Hrvatske jer su uvjeti industrijalizacije u pojedinim dijelovima Hrvatske veoma različiti. Rješenje bi možda moglo biti osnivanje nekih vrsta „kampova” po industrijskim središtima gdje bi djeca imala smještaj i prehranu, a provodili bi se obrazovni programi pod stručnim nadzorom za to obrazovanih instruktora. Školska praksa iz doba „šuvarice” po tvornicama bila je neučinkovita, poglavito zbog nezainteresiranosti tvorničkog osoblja da se bavi tom djecom na „praksi”.
 

Laslo Torma, dipl. ing. el. teh. (autor je član suradnik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a),http://zg-magazin.com.hr/osnovcima-treba-vise-sati-tehnicke-kulture-a-manje-hrvatskoga-jezika/