Get Adobe Flash player

Može li se iz Institutova pravopisa i gramatike naučiti hrvatski jezik?

 
 
Zgodne i simpatične knjižice
 
Naši su stari upotrebljavali riječ gramatika da bi njome imenovali jezični sustav i riječ slovnica da bi njome imenovali knjigu u kojoj je taj sustav opisan. U hrvatskim je slovnicama opisivana hrvatska gramatika. Da je danas u nazivlju tomu tako, moj bi naslov glasio: Može li se iz Institutova pravopisa i slovnice naučiti hrvatska gramatika. Bez obzira na naslov, Prvi školski pravopis (Zagreb, 2016.) i Hrvatska školska gramatika (Zagreb, 2017.) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje knjige su iz kojih se s naporom uči hrvatski jezik.
http://www.hsp.hr/wp-content/uploads/2017/11/sanda-ham-dr.jpg
Obje su knjižice zgodne i simpatične, primamljiva su izgleda s crtežima i tablicama u ugodnim nježnim bojama. Grafička je oprema kao u slikovnica. Donekle je to shvatljivo jer je Pravopis za dječicu do 10 godina, a Gramatika je za one starije, do 19 godina – sličicama je uloga privući i zaigrati mladoga čitatelja ne bi li lakše naučio hrvatsku gramatiku. Prokušani metodički postupak, ali i trgovačka smicalica.
 
Pogubnost pogrješke u školskoj normativnoj literaturi
 
Školske priručnike nije lako pisati. Valja pronaći način da se jednostavno i razumljivo opiše jezični sustav. Uz to, potrebno je pronaći i dubinu do koje će se zaranjati u jezik – ne valja ići preduboko, a ni ostati u plićacima. Kada je o hrvatskom jeziku riječ, potrebno je i snaći se u hrvatskoj jezičnoj zbilji i svim nazivoslovnim i normativnim mijenama koje danas u hrvatskom jeziku postoje. Ipak, pogrješnih opisa ne smije biti. A ima ih i u Pravopisu i u Gramatici. Grubih, materijalnih pogrješaka. Primjerice, u radnom listiću uz Pravopis napisan je ogledni primjer za vježbu č i ć: „Ja ću se igrati s kockicama“. Jasno je da ovdje nije trebalo upotrijebiti s, nego: Ja ću se igrati kockicama. Na Facebookovoj stranici Časopisa Jezika postavila sam pitanje članovima (a ima ih približno 9 000): Igram se s kockicama. iliIgram se kockicama. Svi su odgovori bili: bez s, jedna je pomalo uvrijeđena članica odgovorila: „O bože pa to valjda znamo svi koji smo lajkali ovu stranicu“, ali jedan je odgovor pokazao pogubnost pogrješaka u literaturi koja bi trebala biti uzor: „Zbilja?! Ja sam točno taj primjer zadala u testu u strukovnoj školi, ne znajući da (ni) Prvi školski pravopis ne zna !“ Prema tomu, pitanje pogrješaka nije ovdje pitanje kritičarove sitničavosti, nego je pitanje poznavanja gramatičkih pravila, jezične kulture i boljitka hrvatskoga jezika. Uz to, ne će biti da je ovdje riječ o zatipku, naime u Institutovoj je Gramatici više pogrješnih primjera: „…zamjenjiv s objektom u akuzativu“ ili „…zamijeniti… broj telefona s telefonski broj, troškovi života s životni troškovi.“ Trebalo bi: zamjenjiv objektom u akuzativu, zamijeniti broj telefona telefonskim brojem i troškove života životnim troškovima. Doista neshvatljive pogrješke. Pripada im i pisanje dvotočja iza prednaglasnice u nabrajanju (dvotočka itrotočka, kažu u Pravopisu):
 
U Gramatici pogrješno piše:
„Neizravni objekt može biti u: genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom…“
Trebalo bi pisati:
„Neizravni objekt može biti: u genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom…“
 
Znaju li školarci staroslavenski ili kojega je jata odraz?
 
Iz svojega nastavnoga iskustva znam da je učenicima (pa i studentima) teže svladati pravila o pisanju dvoglasnika. Otvoreno je pitanje već i samoga naziva fonetskoga i fonološkoga ostvaraja koji bilježimo kao ije/je – je li riječ o skupini glasova ili o dvoglasniku? Tu je i normativna literatura podijeljena.   
 
Institutov pravopis ne imenuje ije/je ni kao glas, ni kao skup glasova, samo kaže da se ije nalazi u nekim riječima u kojima je izgovor dug, a je u nekim riječima u kojima je izgovor kratak. Primjera je malo, navedeno je samo jedno pravilo, ono o duljini izgovora, ali je u rječniku obilje odstupanja od pravila da je je u kratkom slogu jer su navedeni neprotumačeni ekavski primjeri namjesto jekavskih: bregovit, brežuljak, brežuljčić, vredniji, vrednovati, pogreška, pogrešno ili neprotumačene dvostrukosti crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi, unapređenje i unaprjeđenje ili ustaljeni ekavizam, ali bez tumačenja: vremena. Ako nema pravila, učenik mora učiti pojedinačne primjere. Ili opis ili popis. Gdje je popis, nije sustav. Gdje nije sustav, s naporom se uči.
 
Gramatika, već po svojoj naravi, nema pravopisni rječnik, ali ima pravila, primjerice, o refleksu jata – tako su imenovani ije/je/e. Istini za volju, kaže se da se u nekim priručnicima „među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ie“, ali nije riječ o dvoglasniku jer je izgovor jednosložan. (sic!).  Nije sada mjesto za raspravu o fonološkoj naravi dvoglasnika - ako su se Ivo Škarić i Dalibor Brozović sporili oko toga do kraja života (doslovce), ne vjerujem da bi se u novinskom članku moglo što razložno raspraviti. Ostavljam pitanje dvoglasnika po strani, ali smatram da dvoglasnik u hrvatskom jeziku jest.
 
Ako ne prihvaćamo pojam i naziv dvoglasnika, ostaje nam nekako nazvati taj glas. Najlošiji mogući naziv za školsku praksu (a i za hrvatsko jezikoslovlje) jest odraz jata. Odraz jata pretpostavlja da učenici znaju što jejat, da znaju staroslavenski (pa onda i glagoljicu i staroslavensku ćirilicu), da znaju sve staroslavenske riječi u kojima jejat i još da znaju te riječi i naglašavati ne bi li znali je lijat dug ili kratak. Učenici to ne znaju, ne znaju što znači rečenica: „neke riječi imaju dug odraz jata i pišu se s ije…“, a ne znam ni ja jer u suvremenom jeziku jat ne postoji. Govoriti o odrazu jata isto je što i govoriti o odrazu (redukciji) poluglasa kada govorimo o nepostojanom a, pa opišemo nepostojano a kao odraz (redukciju) poluglasa i kažemo da je nepostojano a reduciran poluglas. Onda učenike moramo učiti  staroslavenski, a godinama nema staroslavenskoga u našim školama, čak ni glagoljice. Takav je "jatovski" pristup smislen u kontekstu dijakronijskoga jezikoslovlja (da baš ne kažem jezikoslovlja 19. st.), a sinkronijskomu je opisu neprimjeren. Neprimjeren je jer metodološki pogrješan.
 
Sjenau Gramatici
 
Učenicima u Institutovoj Gramatici nije rečeno da se ije piše u dugom slogu, a je ili e u kratkom slogu i da se u oblicima iste riječi ije može smijeniti s je ili e ovisno o duljini sloga. To je temeljno pravilo koje je u školskoj gramatici trebalo biti rečeno. Nije rečeno ni koja su odstupanja od temeljnoga pravila jer temeljnoga pravila nema. Primjerice, u dugom se slogu ne piše ije u oblicima i izvedenicamatriju riječi: mjera, mjesto i sjesti: premještati, namještati, presjedati, zasjedati, premjerati, nego je uvijek je. (Dugi sam slog, jednostavnosti radi, podcrtala: je.) Primjeri su navedeni u Gramatici, ali bez razgraničenja - primjeri s dugim slogom navedeni uz one s kratkim (namjestiti, namještati), a da zabuna bude veća, navedena je i riječ sjena uz oprimjerenje u kojem nema dugoga sloga, pa ni razloga da se sjena smatra odstupanjem od temeljnoga pravila – zasjeniti, zasjenjivati, osjenčati, sjenčati – sve su kratki slogovi! Slučajno? Zabuna? Ne! Ispisano je na str. 22. i ponovno kao savjet u poglavlju o glagolskom vidu na str. 74. Istini za volju, u umanjenice sjenka ili oblicima imenicezasjenak: zasjenka u dugom se slogu bilježi je, ali tu je na djelu pravilo da se je bilježi u dugom slogu ispred dvaju zatvornika (suglasnika, kažu autori) od kojih je prvi zvonačnik. Međutim, ni sjenku ni zasjenak > zasjenka Gramatika ne navodi među primjerima.
 
Sio, nije naučio
 
Kada je riječ o pravilu o smjenjivanju ije/je > i, dakle o smjenjivanju koje nije uvjetovano duljinom sloga, nego dodirom ije/je sa o, u Gramatici uopće nije opisano kao „jatovsko“ pravilo, nego je spomenuto u poglavlju o glagolskim pridjevima i to tako da je rečeno kako nije pravilno htjeo, voljeo, volila... nego htio, volio, voljela. Tomu je tako, bez prigovora. Prigovor je što nije protumačeno da je riječ o „jatovskom“ pravilu i da ije/je ne može biti ispred o, nego prelazi u i i to ne samo u glagolskih pridjeva radnih m. r. (voljeti > volio, ali voljela), nego i u imenica(dijel > *dijeo > dio). A što je s odstupanjem sjeo, a ne sio kako bi se očekivalo prema pravilu?
 
Ekavizacija
 
Pridodaju li se gornjemu nejasna pravila o smjenjivanju ije > je ili e, primjerice, prema brijeg dopuštaju se  samo ekavski oblici bregovit, brežuljak, ali dvostrukosti su bregovi i brjegovi; prema grijeh samo ekavsko pogrešan, pogreška i pogrešno, ali i dvostrukosti bezgrešan i bezgrješan, grešnik i grješnik – uočava se da opis nije sustavan i u takvom je opisu najlakše pamtiti samo ekavske oblike jer se tada ne može pogriješiti. Nadam se da ekavizacija hrvatskoga jezika nije cilj Institutovih priručnika.
 
Braća i djeca kao žena
 
Morfologija je hrvatskoga jezika opisana uz najviše promašaja. Na sreću pa je Gramatika školska i u njoj ne tražimo znanstvene vrhunce, ali barem tražimo stručnu točnost. U brojnim opisima točnosti nema. Evo krupnijih pogrješaka.
Tvrdi se da su zbirne imenice djeca i braća u množini uz primjere – Djeca su dobra., Braća su složna. Zbirne imenice na a, djeca, braća, vlastela i gospoda ženskoga su roda u jednini. To se vidi po njihovoj sklonidbi. Sklanjaju se kao imenica žena. Njihovo slaganje s predikatom mješovita je sročnost – u rečenici Djeca su dobra. su je u množini, a dobra u jednini ženskoga roda. Nije riječ o množini srednjega roda.
 
Visok kao dalek i dubok
 
U supletivno je stupnjevanje, uz dobar, malen, velik, zao uvršten pridjev visok – viši – najviši. Nije uvršten dug – dulji – najdulji. Budući da uopće nije opisano stupnjevanje pridjeva, a ni definiran supletivizam u pridjeva (u zamjenica jest) teže je čitatelju zaključiti da visok - viši nije supletivno, nego da je riječ o jotiranoj osnovi. Taj pridjev komparativ tvori tako da se na osnovu koja se dobije odbacivanjem završetka ok dodaje komaparativni dometak: visok + ji > vis+ji > viši. Na isti način komapartiv tvore, primjerice, iširok ilidubok. Naravno da se raspravljati može je li riječ o dometku -ji je ili dometak -i, a osnova alomorfna, ali ovdje je bit da nije riječ o supletivizmu.
 
Ja nisam 1. lice, govornik sam
 
Opis glagolske kategorije lica (osobe) u potpunosti je promašen. Kaže se da označuje govornika (ja), sugovornika (ti) i negovornika (ona). Međutim, to označuju osobne zamjenice, a ne glagoli. Najjednostavnije rečeno, glagolska osoba označuje odnos osoba koje sudjeluju u priopćavanju s rečeničnim subjektom. Tako čitam znači da je govornik tomu predikatu subjekt, a to se vidi iz nastavka -am. Čita znači da je negovornik subjekt, a to se vidi iz nastavka -a. Ne treba biti sporno što se kategorija osobe (lica) u glagola definira sintaktički – jedinice niže razine definiraju se iz viših razina. Iako je rečeno da se glagoli mijenjaju po licima (osobama) ipak u Gramatici uz osobne zamjenice piše lice, ja – 1. lice, ti – 2. lice, on – 3 lice. Hm. Možda bi se trebalo uz imenice pisati 3. lice jer su sve imenice, prema logici iz Gramatike, u trećem licu – sve su zamjenjive „trećim licem“ osobne zamjenice.
 
Sada pišem i napisala sam i napisat ću još
 
Učenike se upućuje da glagolski vid razlikuju pomoću pitanja: Što sada radiš? Tako ih se upućuje da se nesvršeni glagolski vid povezuje samo uz prezent jer odgovor na pitanje: Što sada radiš? ne može biti pisat ću, pisala sam, pisah… može biti samo prezent: pišem. Ako može biti sada pišem, onda može biti i sada sam napisala ilisada ću napisati – i svršeni i nesvršeni glagol. To znači da pitanje: Što sada radiš? ne pomaže. Usuprot.
 
Pogrješkokazi
 
Pogrješaka je i nedostataka još mnogo, ne mogu ih ovdje sve opisati jer jednostavno nema više mjesta, ali evo pogrješkokaza - kategorijalni su, ali ih navodim oprimjerenjem: jesu li štediše m. r. ili ž. r, znači li moj pripadnost 1. licu ili govorniku; vidim ju ili vidim je; četvori ili četveri; je li pasiv s česticom se samo u 3. osobi; stockholmski ili štokholmski; uime, nasreću, usto ili u ime, na sreću, uz to; je li subjekt ono o čemu je riječ u rečenici ili je subjekt riječ u nominativu sročna s predikatom; „usporedbene“ i apozicijske rečenice… i sada doista premašujem novinski prostor, a rekoh tek trećinu.
 

Prof. dr. sc. Sanda Ham, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku (Tekst je napisan za Školske novine, br. 1, 16. siječnja 2018.)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 824 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević