Get Adobe Flash player

Predloženi kurikul krajnje je neprimjeren

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Društvo hrvatskih književnika, Zagreb (predsjednik DHK: Božidar Petrač)
 
Izjava Društva hrvatskih književnika
 
Predloženi kurikul krajnje je neprimjeren
 
Upravni odbor Društva hrvatskih književnika na sjednici održanoj 1. travnja 2016. razmatrao je Prijedlog kurikuluma nastavnog predmeta Hrvatski jezik za osnovne i srednje škole, koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo na stručnu raspravu kao sastavnicu Cjelovite kurikularne reforme.
http://www.hrvatskarijec.rs/galerija/vesti/intervju%20-%20bozidar%20petrac%201_27-07-11-12-15-25.jpg
Božidar Petrač
 
Neugodno nas iznenađuju potpore tomu prijedlogu bez ijednoga slova kritike te se čini kao da ga neki uopće nisu pročitali, a čini se kao da i sami sastavljači nisu pročitali neke od tekstova koje su uvrstili u popis lektire. Hrvatski su književnici za nastavu Hrvatskoga jezika osobito zainteresirani jer se njome sustavno oblikuju osobna i javna kultura izražavanja na hrvatskome jeziku te književnoumjetničko obrazovanje i stvaralaštvo u mladim naraštajima kao glavnim nositeljima ukupne suvremene kulture, tradicije i identiteta hrvatskoga naroda. Bez obzira što uvid u kurikul pokazuje njegovu izrazitu usmjerenost na stjecanje jezičnih vještina i bogatih izražajnih oblika potrebnih u svagdašnjem životu te vrjednovanje ishoda učenja, što bi bila poželjna inovacija, posve neprihvatljivim ocjenjujemo izostanak iz osnovnoga korpusa kurikula ključnih činjenica i pojmova o jeziku kao lingvističkoj strukturi, o zakonitostima fukcioniranja i razvoju hrvatskoga jezika te o književnosti kao umjetnosti jezika, njezinu stilskom bogatstvu i razvoju i njezinim najboljim tvorcima kroz hrvatsku i svjetsku književnu povijest. Znanje o reprezentativnim jezičnim i književnim činjenicama u svakome se narodu, pa i u hrvatskome,ubraja u temelje osobne i nacionalne kulture i stoga se ne smije uskratiti našim mladim naraštajima.
 
Prihvaćanje takvoga kurikula prozročilo bi štetnost koja bi višestruko nadmašila dobitke koje donosi. To vrijedi i za predloženi izbor lektire u osnovnoj i srednjoj školi koji izostavlja temeljna djela hrvatske i svjetke književnosti, što je već izazvalo opće zgražanje u našoj javnosti, i proklamira potpunu slobodu učenika i učitelja u izboru pisaca i djela. Takvo nekritičko apsolutiziranje individualnih kriterija nasuprot objektivnim i stručnim prosudbama može kao rezultat imati samo vrijednosnu kaotičnost nastave književnosti. Kriterij uvrštavanja književnih imena i djela suvremene književnosti ne smije biti samo njihova medijska razvikanost, nego i argumentima dokazana umjetnička vrijednost te jasni odgojni potencijali koje sadrže. Ovakav kakvim je predložen krajnje je neprimjeren i štetan.
 
Kurikul Hrvatskoga jezika, dakle, treba donijeti prihvaćajući njegove funkcionalne inovacije, ali s temeljitom sadržajnom i strukturnom preradbom koja će osigurati dostojno mjesto Hrvatskomu jeziku kao najzastupljenijemu nastavnom predmetu. Počevši od samoga naslova dokumenta koji službe Ministarstva uporno nazivaju tuđicom „kurikulum", ignorirajući prilagođenicu „kurikul" i dobre hrvatske inačice "“astavna osnova", „uputnik" i druge, a koje su izričito i nedvojbeno preporučili stručnjaci za hrvatski standardni jezik. Zanemarivanje hrvatskoga identiteta i nekih njegovih nosivih obilježja u kurikulu držimo neprihvatljivim stručnim propustima onih koji su ga pisali i prvorazrednim političkim pitanjem kojim se Ministarstvo mora vrlo ozbiljno pozabaviti.
 
Dr. sc. Dubravka Brezak Stamać, prof. savjetnik XV. gimnazija, Zagreb
 
Prilog stručnoj javnoj raspravi kurikula Hrvatski jezik
 
U vrijeme zimskoga odmora učenika 2016. godine upriličeno je u hrvatskim školama svim zainteresiranim profesorima sudjelovanje na webinaru. Tako je naslovljen online seminar putem video zida na kojemu se profesorima u školama obratio dr. sc. Boris Jokić, voditelj stručne skupine koja je radila na dokumentu Okvirni nacionalni kurikul (ONK). Bio je to uvod u javnu raspravu koja će uslijediti vezano uz Cjelovitu kurikularnu reformu (CKR), novu reformu hrvatskoga školstva. U svome javnom obraćanju profesorima dr. sc. Jokić naglasak je stavio na sljedeće činjenice:
1. Eksperimentalni program kreće iduće školske godine, 2016./2017. od prvoga razreda po načelu „godina za godinom, a ne paralelno".
2. Shodno prijedlogu NOK-a promjene će doživjeti i državna matura.
3. Stručna javna rasprava koja će uslijediti svakako je poželjan oblik komunikacije, pri čemu dr. sc. Jokić posebno apelira na podršku cjelokupne akademske zajednice jer je ova reforma (ONK) unutar reforme. (Već imamo Državnu maturu koja je višegodišnji rad ekspertnih radnih skupina.)
4. Gospodarstvo i obrazovanje u Republici Hrvatskoj traži promjene, a njih bi morala ponuditi ova reforma.
 
Svibnja 2016., kada je javna rasprava privedena kraju, i zacijelo otišla nekim drugim smjerom kojemu se 220 osoba angažiranih na ovome važnom nacionalnom projektu nije nadalo, izgleda da projekt CKR-a nije pridobio široki politički konsenzus, čemu se s razlogom nadao voditelj projekta dr. sc. Jokić. Naime, u raspravu se uključila široka akademska zajednica, institucije i pojedinci, no njihovi zaključci izgleda nisu okarakterizirani kao dobronamjerni.
 
Kao profesorica hrvatskoga jezika, mentorica i savjetnica, s dugogodišnjim stažem u gimnaziji, kao metodičar-praktičar studentima kroatistike i suradnica Katedre za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao filolog i povjesničar hrvatske književnosti, područja s kojega sam stekla akademski stupanj doktorice znanosti, pozvala bih u to ime voditelja projekta dr. sc. Jokića da se ne ogluši na analize, zaključke i prijedloge svih onih stručnih i kompetentnih znanstvenika, profesora i praktičara koji su ukazali da predloženi dokument treba doraditi te nacionalno važnome dokumentu implementirati nepristrane znanstvene institucije i stručnjake. Nije li cilj javne rasprave upravo to i htio biti? Ne osjećam se „cenzorom", kako je danas u javnome medijskom obraćanju titulirao dr. sc. Jokić „analitičare" CKR-a, ako ću ukazati na konceptualne nejasnoće i nedosljednositi ovoga dokumenta. U tome kontekstu, sukladno pozivu i poslu koji obavljam, iz Okvirnoga nacionalnog kurikula izdvajam Hrvatski jezik, pojedine dijelove dokumenta koji su nejasno definirani, kao i one koji su za sadašnje materijalno stanje u kojemu se nalaze škole u Republici Hrvatskoj potpuno neizvedivi.
 
Navodit ću ih redom kako listamo dokument:
1.) Radna skupina predmeta Hrvatski jezik broji jedanaest članova. Znanstvenici sa sveučilišta zastupljeni su sa svega dva člana (Učiteljski fakultet u Zagrebu i Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku). Kako me interesira Hrvatski jezik u gimnazijama, mogu zamijetiti da su predlagači kurikula tri profesora strukovnih škola i dva gimnazijska profesora. Četiri su učitelja predlagatelji u radnoj skupini koji zastupaju osnovnu školu. Voditeljica stručne radne skupine je profesorica Komercijalno-trgovačke škole u Bjelovaru. Zamjetno je da se predloženi kurikul Hrvatskoga jezika oslanja isključivo na metodičare „školske prakse". Sigurno bi bilo više nego poželjno u doradu dokumenta pored uvaženih kolega sa škola uključiti i sveučilišne profesore, kroatiste s katedri za hrvatski jezik i književnost, znanstvenike i filologe s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
 
2.) U Uvodu stoji: „Unutar svake domene/koncepta određeni su odgojno-obrazovni ishodi (...) ishodi predstavljaju jasne i nedvosmislene iskaze o tomu što očekujemo od učenika na kraju određene godine učenja." Metodologija predočenoga u tablicama poput: kompetencije (znanja, vještine, stavovi) i odgojno-obrazovni ishodi suprotna je od citiranoga čime su predlagatelji narušili željeni koncept jasnoga definiranja što od učenika i učitelja očekuje kurikularni dokument. Naime, većina željenih ishoda slagana je copy/paste, to jest od velike želje da se sve složi u tablice, ponavljanja konstrukcija riječi i cijelih rečenica česta su ili nezamjetno izmijenjena. Npr. str. 121., domena Komunikacija i jezik, u prvome razredu srednje škole za razinu usvojenosti „dobar" predlagatelj piše: "Prema smjernicama razgovara i raspravlja radi razmjene informacija i u skladu s komunikacijskom situacijom i komunikacijskim bontonom." Za razinu „zadovoljavajući" stoji: „Razgovara i raspravlja prema modelu radi razmjene informacija i u skladu s komunikacijkom situacijom i komunikacijskim bontonom." Zaključno: model ishodi učenja, koji se nameće naučenome sadržaju, može biti kontraproduktivan. Mišljenja sam da navedena taksonomija vrednovanja i procjenjivanja nije prirodna predmetu Hrvatski jezik. Očekivano bi bilo da tablice detaljno i vrlo precizno razrade obvezna područja usvojenosti norme hrvatskoga standardnog jezika kada govorimo o domeni Komunikacija i jezik.
 
3.) Strategija učenja u domenama predmeta Hrvatski jezik (str. 39.) vrlo je fleksibilno osmišljena. Učitelji i učenici dogovaraju teme govorenja, pisanja, slušanja i čitanja. Slično je i s prijedlogom otvorenoga popisa izbora lektire. Svakako da u konačnoj izvedbi dokumenta mora postojati obvezujući kanon lektire. Konačno, ispit Državne mature tražit će određena djela koja se smatraju osnovnim kanonom nacionalne i europske kulture i književnosti. Također, bilo bi neophodno naznačiti koja se to djela cjelovito čitaju, a koja se analiziraju u ulomcima. Popis djela hrvatske književnosti svakako bi morao biti zastupljeniji u odnosu oprema djelima europske i svjetske književnosti.
 
4.) Metajezik pojmova koji su navedeni u 1. razredu za gimnazije uvodi se tek u 4. razredu (str. 126.): "1.7 Istražuje hiponimijsko-hiperonimijske odnose u kontekstu; primjenjuje znanja o vrstama rječnika i rječničkom članku pri svrhovitom služenju rječnicima." Konceptualno i sadržajno ambiciozne lingvističke pojmove svakako bi trebalo pozornije staviti u kontekst razreda kojemu pripadaju.
 
5.) Predloženi kurikul uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkome osobnom doživljavanju, kako teksta, tako i komunikacije. Zamjetno se izostavlja analitičko i sintetičko mišljenje koje bi trebalo njegovati. Npr. komunikacijske strategije, pod jezičnim poimanjem (str. 40.) navodi što se očekuje od učenika: „izabire riječi koje izazivaju pozitivne emocije tijekom razgovora / raspravljanja/ govorenja; pokazuje empatiju tijekom razgovaranja / raspravljanja / govorenja“ i tako dalje. 
 
Opći zaključci
1.) Hrvatski jezik kao sintagma ne spominje se. Hrvatska književnost u kanonu nigdje se izrijekom ne spominje. Vjerojatno se podrazumijeva, no govorimo o predmetu koji nosi obilježja nacionalnoga identiteta, hrvatske povijesti i kulture. Posredstvom jezika učimo, mislimo, zaključujemo, izražavamo se. Duhovne vrijednosti jezika i književnosti su zanemarene, a u prvi plan utisnute su raznolike metode, definicije, ponderi i tako dalje.
2.) Lektiru, to jest „otvoreni popis primjeriti senzibilitetu, interesima i potrebama mladih čitatelja" kako i stoji u dokumentu. Znanstveni popis literature svakako treba provjeriti i nadopuniti.
3.) Profesori hrvatskoga jezika koji su radili na ovome Prijedlogu predmetnoga kurikuluma Hrvatski jezik svakako bi morali ispraviti pogrješke koje su se potkrale u imenima pisaca i djela poput: Ivo Aralica, Bertold Brecht, Othelo.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 27/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1065 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević