Get Adobe Flash player

Socijalizam je destruirao brojne odgojne stečevine obrazovnim nasiljem

 
 
Obrazovanje je sposobnost pojedinca, a odgoj je društvena obveza svih predmeta koji se uče. Obrazovani i neobrazovani moraju biti socijalno usuglašeni. Svatko mora znati što je lijepo i ružno, dobro i loše, dopušteno i zabranjeno, korisno i štetno. To je uvjet za stvaranje discipline rada i odgovornosti. Oslonac na društvenu svijest je velika zabluda socijalističke pedagogije koju praktični um ne poštuje. Očuvanje prirode trebalo bi njegovati filozofijom  života koja bi bila uključena u sve nastavne predmete , a valjalo bi je prvo pokrenuti odabirom i odlaganjem smeća; ono nije samo fizičko nego političko, obrazovno i znanstveno.
http://2.bp.blogspot.com/-ZzAOOg7CnQw/VWvu7GFTMEI/AAAAAAAAmrM/PaplGUEuUAo/s1600/labriola%2Bantonio%2Btondo.jpg
Antonio Labriola
 
Hrvatska ima ljepotu prirode. Bilo bi mudro pretvoriti ljepotu u bogatstvo sintagmom: "Zrak i voda su besplatni, ali do čiste vode i zraka će biti skuplje doći!" Reforma samo u naslovu ima odgoj, a ne u sadržaju. Poznato je da se, rad i odgovornost kojoj pripada i očuvanje prirode ne mogu postići bez discipline odgoja koji formira mentalitet.
 
Stranice hrvatske povijesti okoliša
 
Znanost u nas, uz rijetke iznimke, još se uvijek pretežno bavi političkom poviješću zaboravljajući pri tome na čovjeka i njegovu ovisnost o prirodnom okolišu. Upravo razumijevanje te ovisnosti moglo bi nam pomoći da objasnimo ljudsko ponašanje i oblikovanje «narodnog karaktera» te narodnoga kulturnog stvaralaštva do naših dana. Ovisnost o okolišu u narodu je dobro poznata, ali narodnu mudrost.... Silvestar Kutleša[1] navodi kakve snage po narodnom vjerovanju ima u svijetu: „....Čovik je od zemlje i na zemlji živi i zemlja ga rani....“
 
Autor ovog priloga se u prijedlogu Cjelovite krikulne reforme zalaže za mjesto i sadržaj odgoja primjeren  očuvanju prirode i građanskih vrlina kao i zdravlja naroda uz upit: Može li se biti zdrav u društvu koje boluje od bolesti sustava u kojem je socijalistička pedagoška vodilja gotovo pola stoljeća destruirala građanske i odgojne vrline?
 
Predgovor
 
Diskurs nema namjeru optuživati nego konstatirati posljedice neuspješne prakse; ona nastoji reformirati (nikad formirani) obrazovani proces kojeg karakterizira, doslovce, invazija pisanih udžbenika i literature, a da nije prisutan odgojni sadržaj. Cjelovita kurikulna reforma je neka vrst nastavka nastojanja u mandatu ministra Željka Jovanovića koji je, slično obitelji ptica koje odlažu jaja u tuđa gnijezda,  ostavio Borisu Jokiću, kreatoru CKR sadržajni i didaktično - metodički sudar u svim nastavnim predmetima ponuđene Cjelovite kurikulne reforme; ona je, onako kako je ponuđena bez odgoja u sadržaju nastavnih predmeta, zabluda koju podržavaju svi koji su se u njoj našli kao sukreatori.[2]
 
Teško se ograditi od davne konstatacije marksiste i filozofa Antonija Labriole (1843. – 1896.) koji veli:”..verbalizam skriva smisao problema. Verbalizmu je srodna frazeologija u kojoj su pojmovi pomiješani i stopljeni u communis opinio obrazovanih ljudi. Raspravljajući o pedagogiji, taj teoretičar napomenuo je da ona pretpostavlja opće uvjete ljudske mogućnosti usavršavanja, konstruira apstraktna pravila posredovanjem kojih bi ljudi, koji su u formiranju, postali jaki, odvažni, iskreni, pravedni, dobrodušni.... po cijeloj širini osnovnih i drugostupanjskih  vrlina... No, da li može subjektivna pedagogija da konstruira sama po sebi društvenu sredinu u kojoj bi se sve te lijepe stvari imale realizirati? Ako konstruira, ona stvara utopiju.”[3]
 
Nije u pitanju je li ikad bilo bolje nego zašto nam danas ne valja? Cjelovita kurikulna reforma (u nastavku CKR) našla se u prostoru formiranih mišljenja iz prvih pedeset godina socijalizma. U njima je stvoren mentalitet gospodarskih, društvenih i političkih naputaka u kojima se gubio nacionalni smisao. U spomenutoj reformi sve je teže ustanoviti nacionalne vrijednosti; one su od kraja Prvog svjetskog rata (1918.) zanemarene, zamračene čak i destruirane, a od 1941. do 1945. opterećene konstrukcijama koje su hrvatsku ideološki stigmatizirale fašizmom umjesto nacionalnom težnjom njene neovisnosti što se i danas zlorabi ideološkim stereotipima ili borbom protiv fašizma ili anonimnog neprijatelja.
 
Hrvatska je u svojoj povijesti bila stalno ovisna, pa se zbog toga ni kao neovisna i samostalna ne osjeća sposobnom osloboditi brojnih utjecaja negativnih posljedica. Nisu u pitanju programi egzaktnih predmeta kao što su matematika, kemija, fizika i uskoro informatika. Riječ je o sadržajima koji interpretiraju hrvatsku povijest kao predmet i kao socijalno-književni prikaz koji je prolazio utjecaje ranijih država u kojima su ostali tragovi mađarizacije, talijanizacije, austrijanizacije, pa i francuske (Marmont u Dalmaciji) uz dvije Jugoslavije. Hrvatska se od svega toga teško oporavlja, a još i teže od povijesti obje Jugoslavije. 
 
Nije riječ o socijalističkom moralu ili skupu postupaka čiji smo svjesni ili nesvjesni sljednici. Nisu u pitanju ni politička, pa ni ideološka sukobljavanja u kojima  golemom dijelu obiteljskih iskustava prkosi oficijelna povijest. Problem je u tome što ima previše pitanja zbog kojih se javlja nacionalna tragika borbe protiv nekoga ili protiv nečega, a nikad za nešto svoje izvorno što nas može u nastojanjima ujediniti. Ne samo u reformi što se sučeljava dvojbom u kojoj je teško ustanoviti mjeru kojom se osobni interes, a možda i profit, nudi kao društvena potreba. Je li nabava e-opreme za škole vrlina napretka ili je u pitanju iskorak digitalnog doba  koje ugrožava autore Gutenbergove galaksije?
 
Uvođenje informatike u naše škole u duhu je vremena i nije upitno vladanje informatikom. Upitni su sadržaji programa u „knjigama bez korica.“ Od kvalificiranosti je važnije shvatiti da se odgoj nalazi samo u naslovima, a nigdje u sadržajima didaktično-metodskih postupaka. Ponuditi odgoj kao nastavni predmet je vjerodostojni dokaz o apsurdu „non plus ultra“. Odgoj je socijalni imperativ svakog nastavnog predmeta za njegovanje vrlina: discipline rada, poštovanja normi uzajamnog komuniciranja i odgovornosti za obveze i postupke što je i samo školovanje. 
 
Uvod
 
Kako ostvariti društvo nakon pedeset godina obrazovanja bez odgoja i poštovanja građanskih normi? Socijalizam je destruirao brojne odgojne stečevine obrazovnim nasiljem što je lako prepoznati odijevanjem i ponašanjem ondašnje, a i današnje mladosti. Nije li CKR reciklirana „mudrost“ kojoj uz državnu nedostaje nacionalna komponenta kao čimbenik konsenzusa neovisan o političkim strankama i ideološkim uvjerenjima?  Istina i laž prkose praksi u očekivanju napretka započetim građanskim i zdravstvenim odgojem kao nastavnim predmetima što je nonsens. Kad se nakanom građanskog i zdravstvenog odgoja nije uspjelo[4] prešlo se na CKR bez ijednog postulata pedagoške doktrine kojom bi se obrazovni programi i odgojni zahtjevi potvrdili nacionalnom identifikacijom. U našim obrazovnim ustanovama nema odgojnih nastojanja; ono što je u nastavi od pamtivijeka dominiralo za sve, a obrazovanje samo za one koji su mu dorasli u nas nije prisutno. U nas se još uvijek misli da je svako sposoban  završiti školu i fakultet. Naravno da može, ali društvo će trpjeti posljedice jer se praksa oslanja na diplomu kao dokument, a ne na znanje kao osposobljenost. O tome posebno svjedoči najbrojniji visokoobrazovani kadar diplomiranih ekonomista s traljavim gospodarstvom, pa onda diplomirani pravnici sa suspektnim pravosuđem. Kad toj skupini diplomiranih dodamo fakultet političkih znanosti i filozofski fakultet moralo bi biti  jasno da gospodarstvo, pravo i politika nisu plod znanosti što ne znači da u spomenutim disciplinama ne postoje pojedinci sa znanstvenim sposobnostima ili dometima koje praksa ne respektira. Što je onda u pitanju? Nastava u školi ili  praksa u društvu? Najvjerojatnije i jedno i drugo. Nastava se provodi bez odgoja, a praksom upravljaju ministarstva, svojevrsnim, kadrovskim odlagalištima činovničkih navika u koje spada i njihova diploma kao posljednji akt školovanja koji do mirovine umjesto znanja vlada rutinom.
 
Naši učenici osvajaju brojne medalje na međunarodnim natjecanjima internetskim aplikacijama, u govorništvu, u matematici i u dizajniranju? To je dokaz da obrazovni sustav nije odgovoran u mjeri koja mu se pripisuje. Očekivanja označena akronimom CKR upitnik je, ako se nudi bez odgoja, socijalnog imperativa. Ljudske sposobnosti su, koje zovemo darovitost, genetički testament ili dar prirode - Božji dar, što nije slučaj s odgojem; on je društvena obveza koja ako se ne poštuje traži osudu koja giba od ignoriranja do izolacije onih koji društvo ugrožavaju nasiljem ili zločinom.
 
Bilješke:
 
[1] KUTLEŠA, Silvestar (1997.2) Život i običaji u Imockoj krajini. Imotski: Matica Hrvatska, Ogranak Imotski; 1997., str. 376 Hrvatska
[2] U kreiranju reforme uključen je broj oko 500 osoba brojnih struka.
[3] Antonio LABRIOLA, o istoriskom materijalizmu (prema: Del materialismo storico, Roma, Loscher, 1896. Sa popratnom studijom G. V. Plehanov O materjalističkom shvatanju istorije: Beograd, Kultura 1958., str. 87
[4] Idejni i  politički improvizator ministar Željko Jovanović iznjedrio je dr. sc. Borisa Jokića za nastavak započete reforme, ali iznova bez odgoja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Željko Mataja, prof.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1083 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević