Johannes Gutenberg, izumitelj tipografije u Europi

 
 
Sveučilište u Splitu, Sveučilišna knjižnica u Splitu i Hrvatsko-njemačko društvo Split upriličili su u subotu, 3. veljače 2018. u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ otkrivanje spomen-poprsja Johannesa Gutenberga, povodom 550. godišnjice smrti. Gutenbergovo spomen-poprsje dar je Hrvatsko-njemačkog društva Sveučilišnoj knjižnici.
http://www.crodnevnik.de/crodnevnik/wp-content/uploads/2018/02/gutenberg.jpg
Pozdravivši sve prisutne, zamjenica gradonačelnika Jelena Hrgović izrazila je zadovoljstvo što je Split dobio poprsje svjetskog velikana koji je otkrićem tiska pokrenuo komunikacijsku revoluciju u svijetu. „Gutenberg je došao u Split. Nakon deset godina vrijednog rada i truda konačno je realiziran projekt postavljanja Gutenbergovog poprsja u našem gradu. Podržavam ideju da ovo djelo bude jedno od prepoznatljivih simbola našega grada“, kazala je zamjenica Hrgović. O značenju Johannesa Gutenberga govorio je Milan Pelc, voditelj projekta i direktor Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, a predstavljena je i knjiga „Gutenbergova revolucija“ autora Zorana Ribarovića, predsjednika Hrvatsko-njemačkog društva i Vesne Imbrišimović. Ribarović je istaknuo kako danas postoji svega pet spomenika u Europi u čast Gutenberga, te da je Gutenbergov spomenik u Split prvi u Hrvatskoj“.
 
Johannes Gensfleisch Gutenberg, izumitelj tiskarskog stroja, umro je prema nekim izvorima 3. veljače 1468. u Mainzu, a rođen je oko 1397., vjerojatno u istom gradu. Do njegova vremena knjiga je bila monopol nekolicine povlaštenih. Mnoge stare civilizacije, od Sumerske, Babilonske i Perzijske, pa čak i Egipatska, koristile su se glinenim pločicama za pisanje, točnije graviranje. U starom Rimu su se važniji dokumenti čuvali ugravirani na metalnim pločicama. Jednostavnije, pa i češće u upotrebi, bilo je pisanje na listovima palme, odakle se i do danas sačuvao izraz 'list' za stranicu u knjizi. Maštoviti Rimljani pisali su i na kori stabla, unutarnjoj, glatkijoj strani kore, latinskog naziva 'liber' koja također etimološki donosi svoju konotaciju u pojam knjige. Stare civilizacije mnoge zapise ostavile su i na pergamentu, tankoj prepariranoj ovčjoj koži, a zbog svojih dobrih svojstava upotreba pergamenta zadržala se u Europi sve do izuma tiskarskog stroja. Egipatski papirus, premda je pojmu 'papir' dao ime, nije papir u pravom smislu riječi, čak usprkos toga što se izrađivao od stabljika biljke papirus. Prvi pravi papir vjeruje se da je izumio T’sai Lun u Kini 105. godine pr.n.e. Kinezi su, međutim, tajnu njegove izrade stoljećima strogo čuvali. Ipak, kad je otkrivena, tajna izrade papira polako se počela širiti svijetom: zaista polako, preko čitave Azije, sjevera Afrike, pa sa Arapima u Španjolsku, a odatle u Italiju, Njemačku i drugdje po Europi. I premda je papir oduvijek bio relativno jeftin proizvod, stoljećima mu se u upotrebi uspješno suprotstavljao znatno skuplji pergament i to prvenstveno zbog boljih mehaničkih svojstava. Tek su pomična slova i tiskarska preša donijeli prednost papiru.
 
Proučivši stare drvoreze Gutenberg je usavršio sustav prema kojem su pojedina slova izrezana od mekog olova, mogla biti tako poredana da su tvorila riječi i pojedine stranice. Od 1448. Gutenberg se nalazi u Mainzu gdje je osnovao tiskarsku radionicu, posudivši u tu svrhu od nekog Johanna Fusta 1550 guldena. Tu nastaje prvi Gutenbergov tipografski rad, pravo remek djelo tiskarske umjetnosti - latinska Biblija na 1282 foli - stranice u dva stupa po 42 retka. To je poznata Biblija od 42 retka tiskana u samo 200 do 300 primjeraka, od kojih se sačuvalo četrdesetak, što potpunih, što nepotpunih primjeraka. Te iste godine kada je nastala Biblija počinje Gutenbergov pad. Kako to obično biva, novčana moć odnijela je prevagu nad umjetnikovom slobodom. Već spomenuti Johann Fust tužio je Gutenberga zbog duga, pa je izumitelj tiskarstva izgubio sav novac u procesu i na kraju umro potpuno siromašan.
 
No proizvod Gutenbergova izumilačkog duha nadživio je i njega i njegov osobni neuspjeh. Uskoro su knjižari i tiskari u Veneciji, Parizu, Antverpenu i Baselu preplavili svijet svojim brižno opremljenim izdanjima klasika. Uskoro se sva mudrost tadašnjeg svijeta mogla kupiti za nekoliko novčića. Za tu malu svotu čovjek je mogao steći odličnog prijatelja koji će ga uvijek vjerno pratiti i služiti. Upravo je to najveća Gutenbergova zasluga.
 

Nives Matijević