Riba iz uzgoja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline

 
 
U vrijeme Došašća a osobito na Badnjak tradicionalno se priprema kvalitetnija a time i skuplja riba. U pojedinim ribarnicama neki prodavatelji morske ribe imaju natpis(e) „divlja riba“ i/ili „riba iz uzgoja.“ No, kupci često u čudu pitaju: „Divlja riba? A što vam to znači... kakva je to riba?“ i „A koja je razlika između ove 'divlje ribe' i ribe iz uzgoja?“ I tada prodavatelj morske ribe, inače sav u čudu na postavljeno pitanje, daje kratko objašnjenje: „Pa, divlja riba je ulovljena u moru gdje je slobodno plivala, a uzgojena riba dolazi iz – uzgajališta.“ Kao što je poznato, vode se velike i opširne pa i burne rasprave zbog prekomjernog izlovljavanja morske ribe i drugih morskih plodova kao i zbog štetnih posljedica koje akvakultura, u ovom slučaju marikultura ima na okoliš ali i na zdravlje čovjeka.
https://assets.newatlas.com/dims4/default/bbb42de/2147483647/strip/true/crop/1619x1080+151+0/resize/1160x774!/quality/90/?url=https%3A%2F%2Fassets.newatlas.com%2Farchive%2Focean-farming-2.jpg
U rujnu ove godine objavljen je vrlo zanimljiv podatak: „U svijetu se sada uzgojem proizvodi više morske ribe nego što se divlje ribe izlovi.“ U posljednjih pedeset godina globalna proizvodnja morske ribe kao i uzgoj drugih morskih plodova je učetverostručena. U istom ovom razdoblju ne samo da je svjetska populacija više nego udvostručena nego danas prosječan čovjek jede gotovo dvostruko više ribe nego prije pola stoljeća. Zbog same ove činjenice riblji fond se znatno smanjio diljem svijeta.  Prekomjerni izlov morske ribe i drugih morskih plodova uzrokovao je ozbiljne poremećaje u morskim ekosustavima jer zbog neodrživo prekomjernog izlovljavanja riba se ne može tako brzo razmnažati kako ju mi izlovljavamo. Izlov divlje morske ribe u oceanima i morima drastično je smanjen. Stoga je diljem svijeta započeta marikultura odnosno uzgoj morske ribe i drugih morskih plodova kako bi se smanjio pritisak na divlji riblji fond u svjetskim morima i oceanima. No, dok je uzgoj domaćih životinja poznat već tisućljećima, uzgoj morske ribe i drugih plodova mora započeo je prije otprilike pedeset godina. Podatci ukazuju na činjenicu da se globalni izlov divlje morske ribe nije povećao od početka 1990-ih nego ostaje isti s konstantnom količinom između 90 i 95 milijuna tona godišnje. Istovremeno, uzgoj morske ribe brzo se razvija i kontinuirano raste pa je u razdoblju od 1960. do 2015. uzgoj pedesetstruko povećan i iznosi više od 100 milijuna tona godišnje. Proizvodnja morske ribe u uzgajalištima ili 'farmama' naglo raste 1980-ih godina; 1990. svijet je proizveo 'samo' 17 milijuna tona morske ribe a danas se u uzgajalištima proizvede više od 100 milijuna tona. Uzgoj morske ribe u uzgajalištima trenutno je veći nego izlov divlje morske ribe. S obzirom da se predviđa porast potražnje za ribom i drugim morskim plodovima neminovno će doći do povećanja uzgoja morske ribe.
 
Akvakultura podrazumijeva uzgoj vodenih organizama uključujući ribu, rakove, mekušce, morske alge i druge organizme. Postoje dva tipa akvakulture: morski ili marikultura te slatkovodni. Suvremena tehnologija omogućuje uzgoj morske ribe i drugih organizama u obalnim vodama i na otvorenom moru ili oceanu. U hrvatskoj marikulturi prevladava uzgoj bijele i plave morske ribe te uzgoj školjkaša. Najznačajnije vrste ribe u hrvatskoj marikuluri jesu lubin ili brancin, komarča koja se još naziva orada ili podlanica, atlantska plavoperajna tuna, hama (autohtona jadranska bijela riba), a od školjkaša dagnja i kamenica. U svjetskoj marikulturi najznačajniji i ujedno najveći uzgoj odnosi se na lososa i bakalar.
 
Iako je istina da uzgojena riba i divlja riba na prvi pogled izgledaju gotovo isto, postoje značajne razlike u njihovoj nutritivnoj vrijednosti.
Ono što je najznačajnije jest prisutnost važnih masnih kiselina omega-3 i omega-6 te njihov međusobni omjer. Dokazano je da riba iz uzgoja poput lososa ima visok sadržaj omega-6 masnih kiselina koje se smatraju lošim, nezdravim masnim kiselinama jer pokreću upalne procese u organizmu. Istovemeno, divlja riba bogata je sadržajem zdravih i poželjnih omega-3 masnih kiselina. Morska riba iz uzgoja u pravilu sadrži i do 20 posto više masnoća. Sadržaj proteina tj. bjelančevina uzgojenih riba također se bitno razlikuje u odnosu na divlju ribu (u pravilu oko 20 posto). Budući je najveći broj istraživanja proveden u uzgoju lososa i njegove nutritivne vrijednosti, najčešće se koriste upravo ti podatci: divlji losos ima 20 posto veći sadržaj bjelančevina i 20 posto manji sadržaj masti u odnosu na lososa iz uzgoja. Nadalje, uzgojeni losos sadrži gotovo dvostruko više omega-6 masnih kiselina od divljeg lososa.  
 
Već ovi podatci o sadržaju i omjeru omega-3 i omega-6 masnih kiselina kao i sadržaj bjelančevina dokazuju postojanje značajnih razlika u nutritivnoj vrijednosti između ribe iz uzgoja i divlje ribe. Kao što se u intenzivnom farmskom uzgoju domaćih životinja neminovno koriste antibiotici, tako i u procesu uzgoja ribe, osobito morske ribe i drugih morskih plodova moraju se koristiti antibiotici i različite druge kemijske tvari. Od antibiotika najčešće se koriste oni iz grupe oksitetraciklina i kinolona, zatim nitrofurani i sulfonamidi - a sve u svrhu kontrole i sprječavanja pojave patogenih bakterija koje bi mogle uzrokovati ozbiljne bolesti a time i goleme gubitke u 'farmskom' uzgoju ribe.
 
Većini riba u uzgoju dodaje se u hranu karotenoidni pigment (umjetna boja) kantaksantin koji ribljem mesu daje privlačnu i poželjnu ružičastu boju: osobito je to značajno u uzgoju lososa budući meso lososa iz uzgoja ima neprivlačnu sivu boju za razliku od divljeg lososa. Naime, divlji losos prirodno se hrani ružičastim krilom čiji prirodni karotenoidi daju karakterističnu ružičastu boju mesu divljeg lososa (kril je vrsta zooplanktona; na norveškom jeziku 'kril' znači hrana kitova). Ribe u uzgoju koje su karnivori tj. mesojedi (npr. losos, tuna, bakalar, kozice itd.) zahtijevaju prehranu bogatu sadržajem visokovrijednih proteina, stoga njihov mesni obrok mora sadržavati meso drugih riba – najčešće sardina, inćuna i dr.
 
Provedena istraživanja pokazala su da ribe iz uzgoja, uključujući i lososa, predstavljaju osobit zdravstveni rizik za one koji takvu ribu konzumiraju. Naime, provedena toksikološka ispitivanja otkrila su da je uzgojeni losos jedna od najtoksičnijih vrsta hrane u svijetu – čak je peterostruko toksičniji losos iz uzgoja od bilo koje druge vrste ispitane hrane. Znanstveni časopis „Science“ objavio je sada već davne 2004. godine globalnu procjenu za lososa iz uzgoja u kojem je dokazana prisutnost „ne manje od 13 perzistentnih organskih onečišćivača, uključujući poliklorirane bifenile i dioksine.“ Druga su pak istraživanja otkrila da je koncentracija polikloriranih bifenila (insekticidi) u prosjeku osam puta veća kod uzgojenog lososa nego kod divljeg. Jedan od glavnih razloga zašto losos iz uzgoja ima mnogo višu razinu onečišćivača nalazi se u činjenici da uzgojeni losos ima znatno veći sadržaj masnoća od divljeg lososa, a te masnoće vežu i akumuliraju toksične tvari. Naime, divlji losos sadrži između 5 i 7 posto masnoća, dok uzgojeni losos sadrži između 14,5 do 34 posto masnoća.
 
Riba je izvrstan izvor zdravih omega-3 masnih kiselina. Međutim, to se ne odnosi na ribu iz uzgoja koja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline. Tako je jedno provedeno istraživanje otkrilo slijedeće: polovica fileta (198 grama) divljeg atlantskog lososa sadrži oko 3.996 miligrama omega-3 i 341 miligram omega-6. No, polovica fileta uzgojenog atlantskog lososa sadrži nešto više omega-3 masnih kiselina – 4.961 miligram, ali jednako tako sadrži i zapanjujućih 1.944 miligrama omega-6 što je 5,5 puta više u odnosu na divljeg lososa. Dakako da takav negativan omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina ima negativne učinke na zdravlje s obzirom da ljudi koji pretežito konzumiraju industrijski visoko prerađenu hranu u organizam unose previše štetnih omega-6 masnih kiselina.
 
Takvo znatno povećanje razine omega-6 masnih kiselina kod uzgojenih riba, u ovom slučaju lososa, posljedica je hrane kojom se hrane ribe u uzgoju: sam taj sadržaj hrane neprimjeren je za ribe jer sadrži masnoće peradi, riblje ulje, riblje brašno, brašno od peradi, cjelovitu pšenicu, sojino brašno, brašno kukuruznog glutena, brašno od perja, ulje repice i dr. Drugim riječima, riba u uzgoju zapravo se hrani visokoprerađenim otpadom i nusproizvodima koji uz to sadrže i visoku razinu toksičnih tvari i lijekove (antibiotike i antiparazitike). Upravo stoga se bitno razlikuje kvaliteta mesa uzgojene ribe u odnosu na divlju ribu jer se sve navedeno negativno odražava na nutritivni sastav a time i nutritivnu vrijednost ribe koju konzumiramo.
 
Na kraju treba svakako naglasiti kako stručnjake osobito zabrinjava činjenica prisutnosti jedne toksične tvari koja dovodi u pitanje i samu sigurnost hrane tj. ribe koju konzumiramo. Naime, kod lososa iz uzgoja (ali ne i kod divljeg) otkrivena je prisutnost toksične tvari etoksikvina koji je kemijski proizvod kompanije „Monsanto“ iz 1950-ih godina prošlog stoljeća. Ova kemikalija koristi se kao stabilizator u proizvodnji guma, kao herbicid, konzervans i antioksidant: sva navedena svojstva u jednoj kemijskoj tvari. Međutim, etoksikvin nema isti onaj pozitivan učinak koji imaju prirodni antioksidanti na sveukupno zdravlje organizma. Etoksikvin naime, samo sprječava oksidaciju masnoća zbog čega se koristi u proizvodnji različitih vrsta hrane za životinje i ribe, uključujući i hranu za naše kućne ljubimce.
 
Izvor:
 
1. Hannah Ritchie: „The world now produces more seafood from fish farms than wild catch,“ 13. 9. 2019., https://ourworldindata.org
2. „Global assessment of organic contaminants in farmed salmon,“ Science 9. 1. 2004; 303(5655):226-9;
3. SelfNutritionData – know what you eat; https://nutritiondata.self.com/facts/
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.