Get Adobe Flash player

Potreban je neovisni tehnologijski projekt o novom pristupu zadovoljavanja potreba čovječanstva

 
 
Dosadašnji dijelovi ovog skupno, vrlo opsežnog teksta, nastali su na temelju predavanja „Antropološki uzroci klimatskih promjena“, održanog 12. ožujka 2020. u Znanstvenom kafiću Studentskog centra u Zagrebu. Zbog mogućnosti pisanja na portalu morale su se praviti zaokružene cjeline. Uvodno su zabilježeni neki mogući antropološki uzroci klimatskih promjena. Središnji dio bio je posvećen kriterijima vrednovanja tehnike, temeljen na Preporuci VDI 3780. Ta je preporuka znatno proširena znanjima i spoznajama iz psiholoških kriterija utjecaja na konačni rezultat razvoja novog proizvoda. Vrlo su važna zapažanja stečena tijekom druženja autora s filozofima, posebno onima koji se bave integrativnom etikom u okviru Znanstveno-istraživačkog centra za integrativnu bioetiku. Upozoreno je na izrazito negativne akcije ekologista koji, posebno u nekim dijelovima svijeta postavljaju nerealne zahtjeve. Konačno se došlo do zaključka da je ponajveći problem suvremenog svijeta težnja za trajnim rastom koji među ostalim rezultira ogromnim količinama otpada. Koji postaje stvarno visoko rangirani svjetski problem.
 
Međutim treba postati svjestan činjenice. Broj stanovnika planete zemlje od 1951. do sadašnjosti, dakle u svega 70 godina porastao je za tri puta, od 2,6 na 7,8 milijardi. A svako ljudsko biće teorijski ima pravo na svoj životni prostor. Trajno raste i broj životinja. Sve to nameće potrebu proizvodnje hrane. No i porast broja transportnih sredstava, održavatelja zdravlja itd.
 
Utjecaji na klimu
 
Promjena klimatskih prilika koja se predočuje porastom temperature nedvojbeno je zbroj prirodnih pojava i utjecaja živoga: sve veće proizvodnje hrane biljnoga i životinjskog podrijetla te neživoga, svega materijalnog, što je stvorilo ljudsko biće. No i ono pridonosi tim promjenama, zadovoljavajući ne samo svoje osnovne potrebe. To proširenje potreba je posljedica sve agresivnijeg marketinga. Pritom ne postoji ne samo konsenzus nego ni izjednačen pogled, npr. na rješavanje problema otpada. Određeni krugovi tvrde da nema antropogenih uzroka. Neki promiču kružno gospodarstvo, koje pretpostavlja za sada praktički mehaničku oporabu, recikliranje. Predvidivo oko 20 % do 2030. Kemijska oporaba ili kemijsko recikliranje je tek u povojima i čini se da ne obećava previše. Usprkos dokazano uspješnoj energijskoj oporabi, spaljivanju, koja ne traži odlagališta, ekologisti se tome snažno protive. Ili barem u nekim zemljama, poput Hrvatske.
 
Promiče se ideja o obnovljivim izvorima energije. Koji ne postoje. Radi se o promjenljivim prirodnim izvorima energije sunca, vjetra, morskih valova itd. Prema novijim podacima, postojeći obnovljivi izvori su pokazali su i brojne nedostatke (VDI-N, 27. ožujka 2020). Poslije 20 godina ubrzanog razvoja tih izvora energije, na temelju Zakona o obnovljivim izvorima energije, koji su zakonski bili izdašno dotirani, sada toga više nema. No u Hrvatskoj će se vjetroelektrane skupo financirati narednih četvrt stoljeća. Valja pridodati, iza uvođenja obnovljivih izvora energije diljem svijeta postoji niz kontroverzi. Koje je izvrsno opisao Borislav Ristić u svom „Pogledu kroz dvogled“ (Večernji list, 6. lipnja 2020.)
Zato je i dalje potreban skup izvora energije koji uključuje nuklearnu energiju, pa i onu, iz još danas pretežnih fosilnih izvora. Fosilnih goriva: nafte, prirodnog plina i ugljena itd. Ozbiljan problem po isteku njihove uporabe, bit će problem oporabe solarnih ćelija (anorganski polimeri) i rotora vjetroturbina (ojačana poliesterska plastika, organski polimer).
Jedan od stvarno nedopustivih primjera neadekvatnog rješenja pitanja otpada je diskriminacija materijala. Kao primjer navodi se diskriminacija cjelokupne plastike, zbog desetak plastičnih proizvoda. S plastičnim vrećicama ili slamkama kao simbolima takve neopravdane hajke. Izbjegava se propisivanje da se mora za svaki proizvod izraditi cjeloživotnu bilancu proizvoda, od „kolijevka pa do groba“. S tim problemom je povezana jedna kontroverza. Određeno je da svaka organizacijska jedinica u zemlji donosi svoja pravila. Umjesto da se donose zakoni na državnim razinama uz dopuštenje dokazivo potrebnih odstupanja.
 
Nitko ne spominje betonske konstrukcije. U svijetu se proizvodi godišnje čelika nešto manje od dvije milijarde tona. Plastike po obujamnom ekvivalentu oko tri milijarde. A samo veziva za betonsku smjesu, cementa (anorganski polimer) oko četiri milijarde. Što znači oko deset do dvanaest milijardi tona betonskih konstrukcija. Bilo bi zanimljivo saznati koliko su stajali pojedine zemlje popravci betonskih konstrukcija zbog korozije čeličnih ojačala. Što je s oporabom tih konstrukcija. I je li moguća zamjena čeličnih ojačala. 
Ova tekst nije rezultat produbljenih istraživanja, nego zapažanja autora koji se uključio u svijet rada tamo daleke 1951, kao alatničarski naučnik (tada se zvalo učenik u privredi). Godinu 1950. može se smatrati prijelomnicom u razvoju života na planetu zemlji koji je nepromjenjive veličine.
Zato bi ovaj tekst mogao poslužiti kao osnova jednog tehnologijskog projekta koji uzima u obzir tehničke, društvene i humanističke kriterije vrednovanja proizvoda. Svjestan da o tome konačnu odluku donosi politika.
 
Stvarni antropogeni uzroci promjene klime
 
Svjesno se izbjegava bilo kakva sistematizacija signifikantnih uzroka. No treba ponovno naglasiti da postoje samo dvije vrste sustava. To su kiber-energijski sustavi i kiber-fizički sustavi. Suštinski su to informacijsko-energijski i informacijsko-energijsko materijalni sustavi. Autor si dopušta da svaki puta pri opisu korištenih materijala naglasi o kojim se tvarima ili materijalima radi. Posebno u slučajevima tako  proganjane plastike, koja se pretežno ubraja u  organske polimere.
 
Trajnost proizvoda
 
Čovječanstvo morat će se naučiti ponovno na dulju uporabu i popravak proizvoda. To se prvenstveno odnosi na bijelu tehniku, sprave i spravice (gadget) za digitalnu transformaciju. No, i modu odjeće i obuće. Pritom treba naglasiti da produljenje uporabe proizvoda pretpostavlja i postojanje vještih popravljača. Koji su kao zvanje i zanimanje sve podcjenjeniji. Valja navesti neke primjere.
Kada je autor nedavno kupovao novu suđericu, konstatirao je da mu postojeća trajala 18 godina. Garancija je tada bila tri godine. Nova ima garanciju od pet godina. No, voditelj prodaje perilica rublja i suđerica, kod koje kupuje te proizvode, još od 1965, rekao je jasno. Ova, koju ste kupili ne će tako dugo trajati. Sve dulji garantni rokovi, sve kraći vijek trajanja proizvoda. A oporabiti te strojeve nije jednostavni zadatak. Posebno u zemlji koja više nema ni jedne talionice materijala na osnovi elementa željeza. Preciznije za oporabu gvozdenih proizvoda. Moda je poseban problem. Svakih pola godine, nova odjeća, sve jeftinija i kratkotrajnija. Postoji dovoljno analiza koje upozoravaju na vrlo ozbiljne ekološke probleme u proizvodnji, npr. pamuka. Već sada je među tekstilnim vlaknima njih više od 65 % od organskih polimera: plastike i gume. I konačno primjer s obućom. Izrađuju se gumene šuplje pete, pokrivnog sloja od kojih dva milimetra. Ako i nađete postolara, tražit će za popravak peta, nerazmjerno visoku cijenu.
 
Poseban je problem vezan uz najnoviji naziv, digitalna transformacija. Sva ta računala, tableti, ekrani, mobilni telefoni i dodatne spravice kratkotrajni su proizvodi. Sve je to načinjeno s velikim udjelom plastike, ali i korištenjem rijetkih zemalja. Čemu pretežno sve to služi? Društvenim mrežama i igranju (gaming). Proizvodnja igara je jedna od najbrže rastućih industrija. To se odražava i na obrazovanje i u Hrvatskoj već postoje obrazovni programi potrebni toj industriji. Pritom je nejasno koliko sve to troši energije, sa stalnim visokim prirastom potrošnje. Jedna procjena navodi da će IKT (informacijsko-komunikacijski) sektor do 2030. trošiti između 10 i 20 % potrošnje električne energije (https://www.enerdata.net/, 2018).
Što je s elektroničkim otpadom. Norveška kao najintenzivnija, stvara godišnje po stanovniku 28,5 kg elektroničkog otpada. Najmanje stvara po broju stanovnika sedma zemlja na svijetu. Nigerija, samo 0,4 kg (VDI-N, 27. ožujka 2020). Kada se to pomnoži s brojem stanovnika, Norveška 5,3 a Nigerija 196 milijuna, da prva stvara oko 150, a druga samo 78 tisuća tona godišnje. A Nigeriji živi više od 70 puta stanovnika od onih u Norveškoj.
 
Energija
 
Pisati o potrebnoj energiji za suvremeno društvo u svijetu, traži tekst usporediv s ovim serijalom. Zato samo neke naznake. Da se zadovolje potrebe digitalnog društva, treba sve više energije. Zapravo je stanje slijedeće. Još uvijek su temelj klasični izvorni na osnovi svih vrsta fosilnih goriva i nuklearne energije. Obnovljivi izvori su pretežno još uvijek pretežno dopuna. Pri čemu su one od energije sunca i vjetra opterećene i brojnim nedostatcima (VDI-N, 27. ožujka 2020.)
Postupno se uvodi novi naziv POWER-to-X (P2X). To je njemački koncept pretvaranja električne energije (primarna energija) dobivene iz obnovljivih izvora u vodik, metanol, gorivo, kemikalije, toplinu  itd. Taj koncept je u ranoj fazi razvoja (razni izvori na internetu, 8. lipnja 2020).  
 
Vozila
 
Nedvojbeno je, vozila: automobili, brodovi i zrakoplovi svojom proizvodnjom i uporabom bitno utječu na klimatske promjene. Samo neki naglasci. Sva vozila na kotače s gumenim pneumaticima, po broju mikročestica u moru, na drugom su mjestu, iza pranja odjeće. Kopnena prometala proizvode ispušne plinove. Istodobno broj velegradova trajno raste. Već je napomenuto da će se morati donijeti politička odluka o uporabi elektro-vozila u gradovima. Usprkos činjenici da po ukupnoj cjeloživotnoj bilanci nisu najbolji. Primjer, automobilske baterije. Jednom istrošena baterija je uvijek otpad. Milijun baterija od e-automobila rezultira s 500 tisuća tona otpada (VDI-N, 28. veljače 2020).
Poseban su problem sve veća vozila. Što rade SUV-ovi u središtima gradova? Osim dokazivanja imovinskog stanja vlasnika. Čemu služe vozila snage više stotina kW i brzinama znatno iznad dopuštenih. Neka se uvede da su to umjetnička djela za čuvanje, a ne za bjesomučnu vožnju. Želeći biti predvodnikom, „Volvo“ je nedavno donio odluku za sva svoja vozila i ograničio je brzinu na 180 km/h (https://newatlas.com/automotive/volvo-limits-speed-112-mph/). Bit će potrebno ograničiti plohu koje vozilo u gradu pri parkiranju smije zauzeti. Primjerice, pogledajte parkirališta od poslijepodnevnih sati i tijekom noći.
 
No istodobno je „Covestro“ predstavio kako zamišlja automobil budućnosti. Kao mobilni, višenamjenski životni i radni prostor. Tko je „Covestro“? »Stvaramo materijale na koje se svijet svakodnevno oslanja. Naši konstrukcijski polimeri upotrebljavaju se u gotovo svim područjima modernog života i u širokom rasponu industrije: automobilskoj industriji, građevinarstvu, zdravstvu, kozmetici, energetici, elektronici, sportu i slobodnom vremenu.«
Foto Covestro, (objavljeno 4. lipnja 2020.)
 
Zaključak, pred automobilskom industrijom su ponajveći izazovi suvremenog društva. S jedne strane što veća i snažnija  vozila s minimalnim emisijama ispušnih plinova. Koje je moguće uključiti u kružno gospodarstvo. S druge strane odakle parkirna mjesta. Jedno je od rješenja sigurno smanjivanje vlastitih osobnih vozila na račun iznajmljivanja.
Još jedan podatak privlači pozornost. EU kažnjava automobile, a nagrađuje brodove. Premda najviše zagađuju. U devet od deset analiziranih zemalja brodovi ispustili više CO2 od automobila. A dobili su dotacije od 24 milijarde eura (VL, 13. prosinca 2019).
 
Ambalaža
 
Primjer, dnevna potrošnja pića u Njemačkoj je dvije litre po osobi, što iznosi oko 58 milijardi litara godišnje (VDI-N, 9. ožujka 2020). Uzme li se za svijet prosječno litra pića na dan, to je godišnje 2,85 bilijuna litara. Gdje to puniti? U staklo ili plastiku? Izvorna, 1,5 L staklena boca „Coca-Cole (nije reklama) bila je mase 1700 g, plastenka kojih 50 ili 60 g. Danas su plastenke sadržaja 1,5 L mase 40 g,  iste staklenke su barem deset puta teže.
Suvremeni život ne poznaje mljekare koji donosi u kuću mlijeko. Postoje istina roboti za tu namjenu, mljekomati. No i za njih su potrebne plastenke. Koje se višekratno koriste. A to znači njihovo pranje.
Suvremeni život prepustio je veliki dio opskrbe hranom i drugim potrepštima trgovačkim lancima. To zahtijeva velike količine raznih pakovanja (ambalaže). Tu postoji nedopustiva raznolikost političkih rješenja. A dovoljna je jedna rečenica. »Povećana upotreba fleksibilne ambalaže za svježe i prerađeno meso i morsku hranu u Kini, zapravo svuda mogla bi donijeti znatno smanjenje rizika od budućih epidemija virusa« (Plastic News, 10. ožujka 2020). Zamijećen je trend pojave rasute hrane u trgovinama ekološke hrane i super marketima. No s njom dolazi i insekt, prehrambeni moljac (Bioplastics News, 9. ožujka 2020).
 
Filtri opušaka
 
EU direktivom o jednokratnim plastičnim proizvoda bila je predviđena zabrana celuloznih filtara (organska plastika) za cigarete. No kapital, uz ne prevelik otpor predlagača uspio je to spriječiti. Zato, primjerice na plažama u Crnoj Gori nema ostalih jednokratnih plastičnih proizvoda, osim opušaka. Tako je to nedavno u jednoj emisiji IV. programa HRT-a svjedočio istaknuti ekolog Viktor Simončič.
Navest će se podatke što je pronađeno tijekom čišćenja koje je proveo „International Coastal Cleanup 2014“. Svi podaci su u postotku. Opušci 14,8, omoti za hranu (bomboni, čiss, itd.) 9, plastične boce 6,5, ··· staklenke 2,6, limenke  te plastične čaše i tanjuri 2,5 (M. Rujnić, Polimeri 1-2/2015). Treba pridodati da je pri čišćenju sakupljeno ukupno 15,2 milijuna odbačenih proizvoda
 
Zaključak
 
Podaci i stavovi navedeni u objavljenih 13 nastavaka potiču na više zaključaka. Potreban je neovisni tehnologijski projekt o novom pristupu zadovoljavanja potreba čovječanstva, koje će uskoro dostići brojku od 8 milijardi ljudskih bića. Pritom treba shvatiti da ljudska bića trebaju proizvode materijalne i duhovne kulture. Da u načelu svako ljudsko biće ima pravo na jednako sudjelovanje u zadovoljavanju njegovih potreba. Istodobno da je čovječanstvu na raspolaganju planet Zemlja koji je konačnih dimenzija. Mnogo toga se promijenilo u razdoblju od svega 70 godina. Broj stanovnika je porastao tri puta, pojavila se prva revolucionarna promjena u proizvodnji, razvoj 3D-tiskanja. Posebno je snažan razvoj u sve proširenijoj dostupnosti informacija. Koje postaju sve moćniji alat u ujednačavanju onoga što većina stanovništva prihvaća kao svoju orijentaciju. Potrebno je sve više energije i materijala što rezultira sve većom količinom otpada.
 
Trenutno je u uporabi pomodni iskaz. „Poslije Korone ništa više ne će biti isto“. Točno, svijet se mora mudro odlučiti što su stvarne, a što nametnute potrebe. Zadovoljavanje potreba znači i određivanje količine otpada. Koji je veliki problem suvremenog svijeta. No želi li ga se rješavati na najbolji mogući način ili se izmišljavaju pomodna rješenja. Jedna od mjera je svakako čvrsti stav da je prirodno samo ono što je rezultat prirodne tehnike, bez intervencije čovjeka. Sve ostalo nužno potrebno rezultat je umjetne, čovjekove tehnike. Bez uzgoja nema potrebne hrane, ali to nije prirodno kako nas se uvjerava. Pritom treba naglasiti novu pojavu, djeca uče roditelje kako gospodariti otpadom. Vrlo opasna manipulacija s djecom. Želi li se smanjiti antropogeni utjecaji na klimatske promjene potrebne su ujednačene promjene, a ne pomodni planovi. 
 
(Svršetak)
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Ponedjeljak, 30/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2202 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević