Get Adobe Flash player

Eva Zrinski primjer je hrabre i vjerne supruge i brižne majke

 
 
Iduće godine navršit će se 450 godina od junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog u obrani Sigeta od opsade Osmanlija pod zapovjedništvom sultana Sulejmana II. koja je nekadašnjem hrvatskom banu priskrbila međunarodnu slavu i trajan spomen u hrvatskoj povijesti. Smrt „hrvatskog Leonide“ nadahnula je mnoge umjetnike, no najpoznatije djelo njemu posvećeno je opera Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinjski iz 1876. u kojoj se uz naslovni lik pojavljuje i njegova supruga Eva koja je Zrinskog, prema opernom libretu, slijedila i u smrt nakon što su nedugo prije toga izgubili kćer Jelenu. Eva Zrinski poznatija je Hrvatima kao operni lik, primjer hrabre i vjerne supruge i brižne majke, nego kao stvarna povijesna osoba. Radilo se zapravo o Čehinji, iz velikaške obitelji Rožmberk  s kojom je Nikola Šubić Zrinski kao udovac sklopio brak u dvorcu u Jindřichovu Hradecu 10. rujna 1564., dvije godine prije smrti, i umjesto kćeri Jelene iz opere imao sina Ivana. Slavni hrvatski junak tako je još jedan u nizu istaknutih Hrvata čije su supruge bile Čehinje, uz Josipa Jelačića, Stjepana Radića i Vladimira Preloga, a nedavno je na mjestu njegova vjenčanja postavljena i spomen-ploča. Na inicijativu Hrvatsko-češkog društva ploču je postavila Zagrebačka županija zahvaljujući predstavniku češke manjine u toj županiji Franji Vondračeku. Ploča je na hrvatskom jeziku i nalazi se uz stariju ploču na češkom kod ulaza u kapelicu svetog Duha. Od 2011. na poticaj Hrvatsko-češkog društva postavljene su spomen ploče i na mjestima vjenčanja Stjepana Radića u Pragu i bana Jelačića u Napajedli u Moravskoj, dok Prelog ima poprsje u Pragu na fakultetu na kojem je studirao.
Brak Eve iz Rožmberka i Nikole Šubića Zrinskog nije dugo trajao i pitanje je bi li utjecao na daljnji tijek hrvatske i češke povijesti da nije bilo kobne obrane Sigeta 1566. Tim brakom su se naime povezale najmoćnija hrvatska i češka plemićka obitelj, iza čega je vjerojatno stajao politički motiv, a ne romantična ljubav dvoje supružnika između kojih je bilo gotovo 30 godina razlike (Nikola je bio rođen oko 1508., a Eva 1537.) Sve je započelo u Požunu 1563. prigodom krunidbe novog ugarskog i hrvatskog kralja Maksimilijana koji je ujedno bio i češki kralj pa su se na svečanosti okupili velikaši iz sve tri zemlje. Nikola Šubić Zrinski već je bio slavan kao borac protiv Osmanlija te se susreo s Vilémom iz Rožmberga.
 
Nije poznato kako je došlo do toga da je Nikola zaprosio ruku Vilémove sestre Eve, no očito je nakon smrti prve žene Katarine Frankopan (1561. ili 1562.) s kojom je imao više djece tražio novu suprugu, i to iz jednako uglednog roda. Svadbu su dogovarali Jáchym iz Hradeca, kancelar Češkog kraljevstva i suprug Evine sestre Anne, te Evin brat Petr Vok. Bilo je dogovoreno da će se raskošna svadbena svečanost održati u Českom Krumlovu, sjedištu obitelji Rožmberk, no usred priprema 27. lipnja 1564. umrla je Vilémova supruga Žofie. Skoro održavanje svadbe došlo je u pitanje, ali Zrinski koji je živio nesigurnim vojničkim životom inzistirao je da se svadba ne odgađa. Par se stoga ubrzo i vjenčao, 10. rujna 1564., ali ne u Českom Krumlovu, nego u Jindřichovu Hradecu koji je pripadao Jáchymu iz Hradeca, glavnom organizatoru svadbe na kojoj se okupilo mnogo čeških i hrvatskih velikaša. Nije poznat sadržaj ženidbenog ugovora, no zna se da je Nikolin sin i nasljednik Juraj Zrinski nakon očeve smrti morao Evi dati određeni iznos novca koji je morao posuditi „na potreboću, kada gospu Evu od Rosemberga, maćehu našu, zadovolismo onom sumom penez, ča je pokojni gospodin otac naš njoj zapisal, da joj se ima dati." Nikola i Eva nakon vjenčanja su otputovali u sjedište Zrinskih Čakovec, iz sigurnosti Češke na nesigurnu granicu s Osmanskim carstvom, gdje im se 1565. rodio sin Ivan, a imali su i kćer nepoznata imena koja je rano umrla. Bračna sreća nije bila dugog vijeka zbog poznatog razloga, Nikoline pogibije 7. rujna 1566.
http://static03.emedjimurje.hr/uploads/2015/03/29/eva-rozmberk_480397.jpg
Eva Zrinski
 
Car i kralj Maksimilijan nije priskočio u pomoć Zrinskom u Sigetu, no pitanje je koliko je njegova vojska sastavljena uglavnom od vojnika iz Austrije uopće bila motivirana za sukob s Osmanlijama, za razliku od Hrvata i Mađara koji su branili svoje domovine. Bolje motivirana nije bila ni češka vojska koju je uz teške muke prikupio Nikolin šogor Vilém čija motivacija naravno nije bila sporna. U jednom pismu Vilém je zapisao: „Ovdje zalud ležimo i ništa ne radimo, a na drugim mjestima smo do sada ne malo dobrih ljudi i zemlje izgubili. Šogora svoga, grofa Zrinskog, također sam izgubio, njega koji se pošteno ponašao i svojim potomcima osigurao poštenu uspomenu, no svojim prijateljima i supruzi svojoj brzo je poginuo.“ Vilém iz Rožmberka kasnije će širiti slavu svoga šogora, a dva djela o obrani Sigeta u Pragu će biti objavljena 1568. i 1573. U to vrijeme u Češkoj su već živjeli Eva Zrinski i sin Ivan koji su nakon pogibije supruga i oca iz Čakovca najprije otišli na imanje Zrinskih u Eberau u Gradišću, od 1568. živjeli su u Českom Krumlovu, a od 1570. do 1578. u dvorcu Bechyně nad Lužnici koji je pripadao Evinom bratu Petru Voku s kojim je bila vrlo bliska. On će Ivanu, koji je u Češkoj prozvan Jan, zamijeniti oca te ga odgojiti u češkom duhu.
 
Eva Zrinski se 1578. preudala za talijanskog plemića Paola Gassoldija i preselila u Mantovu gdje je umrla 1591. Jan je ostao u Češkoj (majku je posjetio u Mantovi 1586.) i zahvaljujući stričevom utjecaju 1582. postao je paž na dvoru Rudolfa II. u Pragu, a s 20 godina i njegov dvorjanin. Na dvoru je ostao sve do 1605., što mu je uz solidno obrazovanje omogućilo i da se uklopi u češko plemstvo te dobije pravo prebivališta koje mu je omogućavalo mjesto u Češkom saboru. Stoga ga je 1593. Češki sabor priznao za člana plemičkog staleža, uz pomoć Rudolfa II i Petra Voka koji je tada kao glava moćnog rožmberskog roda bio drugi do kralja. Petr Vok nije imao djece pa je Jana pripremao za nasljednika te mu je već 1597. prepustio dvorac Rožmberk nad Vltavou koji je bio ishodište roda, a 1600. i Třeboň. Njegovi planovi međutim nisu bili u skladu s običajima jer ako bi Petr Vok umro bez djece, njegova imanja pripala bi kralju, a na snagu bi stupili i ranije sklopljeni ugovori o nasljeđivanju s drugim velikašim obiteljima. Petr Vok je stoga trebao suzbiti velik otpor, pojačan činjenicom da je bio evangelik, i kralj je naposlijetku pristao, no Petr Vok mu je 1601. morao prepustiti Český Krumlov. Jan Zrinski se ondje 1600. vjenčao Marijom Magdalenom Novohradskom iz Kolovrata s kojom je živio u Rožmberku koji je dao urediti u renesansnom stilu. Petr Vok umro je 6. studenog 1611. i Jan Zrinski postao je nasljednik dijela rožmberskog posjeta (Rožmberk, Libejovice i Vyšší Brod), no već 24. veljače 1612. je umro u Rožmberku. Pokopan je u cistercitskom samostanu u Vyššem Brodu, u kapeli svetog Bartolomeja nedaleko grobnice Rožmberka, gdje mu je do danas sačuvan nadgrobni spomenik s njegovim likom u viteškoj odjeći.
Jan Zrinski bio je više promatrač nego aktivni sudionik događanja, objekt a ne subjekt povijesti za razliku od slavnog oca. Budući da je umro bez djece, njegovom smrću propali su i planovi da je on nastaviti baštinu Rožmberka koju je uglavnom naslijedila obitelj Švamberk, a kasnije više njemačkih obitelji, među njima i Schwarzenberg. Sličnu sudbinu doživjet će kasnije i obitelj Zrinski u Hrvatskoj, koja će nestati sa scene pogubljenjem Petra Zrinskog 1671., odnosno 1703. smrću njegova sina Ivana Antuna koji je gotovo 20 godina proveo u tamnici. Postavljanje spomen-ploče u spomen na brak Nikole Šubića Zrinskog i Eve iz Rožmberka podsjetnik je na ovu manje poznatu epizodu iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa iz koje se može mnogo naučiti o političkim i društvenim prilikama u obje zemlje prije 450 godina.
 

Marijan Lipovac

Hrvatski mediji prešutjeli pobunu poljskih seljaka

 
 
Poljski poljoprivredni proizvođači prosvjedovali su u veljači 2015. puna tri tjedna diljem Poljske i traktorima su blokirali autocetu A2 i brojne druge glavne ceste prema glavnom gradu Varšavi. Hrvatski mediji ove događaje su prešutjeli. „Mi smo na rubu živčanog sloma. Mi jednostavno nemamo novac za otplatu naših kredita“, prenosio je izjave poljskih poljoprivrednih proizvođača portal 'Euronews.' Tisuće (prema procjenama oko 6.000) poljoprivrednih proizvođača, pretežito onih 'malih', protestiralo je diljem Poljske na 50 a kasnije na nekoliko stotina lokacija i traktorima su blokirali glavne prometnice. Razlog? Namjera im je bila skrenuti pozornost Vladi i poljskoj javnosti na jedno nadasve važno pitanje – a to je prehrambena suverenost Poljske. Prosvjednici su također tražili zabranu komercijalnog uzgoja genetski modificiranih organizama (GMO-a) i povrat prava malim poljoprivrednim proizvođačima koja su im oduzeta i dana velikim agrokompanijama.
http://landworkersalliance.org.uk/wp-content/uploads/2015/02/10965507_996257743736741_1415380943_n.jpg
Ovo je bio najveći „ustanak“ seljaka koji je Poljska ikada vidjela i doživjela, tvrde dobro upućeni – konvoji traktora izašli su na ceste i autoputeve u znak protesta protiv infiltracije GMO-a i OTIMANJA ZEMLJE od strane agrokorporacija i to pretežito stranih. Poljski seljaci zahtijevali su da zakonodavci zaštite malog seljaka u Poljskoj od izrabljivanja stranih monopolističkih tvrtki te da ODBIJU prodaju poljske zemlje jer „nakon što je zemlja prodana, model golemih agrosustava i agrobiznisa ne će se moći zaustaviti, a zemlja će zauvijek biti izgubljena.“ „Tražimo uvođenje zakona koji će štititi poljsku zemlju od izrabljivanja i to od stranog kapitala. Poljska zemljišta ne mogu biti prodana trgovačkim društvima. To je dio poljskog teritorija...“, upozorio je jedan od poljskih poljoprivrednika. JADWIGA LOPATA, poljoprivrednica koja se bavi tzv. organskom proizvodnjom, dobitnica nagrade (2002.) za rad na području zaštite ruralnog područja (Goldman Environmental Prize) i ko-direktorica Međunarodne koalicije za zaštitu poljskog krajobraza (International Coalition to Protect the Polish Countryside / ICPPC) izjavljuje:
 
„Zdravlje i dobrobit nacije ovisi uzajamno o seljacima i potrošačima te njihovom pravu na tradicionalno sjeme i zdravu, kvalitetnu hranu. Poljska Vlada ovo ne prihvaća i ona iskorijenjuje tradicionalne poljske poljoprivrednike jer radije „sluša“ korporacije nego Poljski narod.“ Više od 6.000 poljoprivrednika krenulo je u protestnom maršu prema Varšavi gdje su zahtijevali susret i razogovor s Premijerom. Budući da prvi razgovori nisu bili uspješni, seljaci su se „ulogorili“ ispred premijerove palače... Na nacionalnoj razini prosvjedi su bili organizirani pod vodstvom sindikata „Solidarnost.“
http://icppc.pl/index.php/en/?option=com_joomgallery&view=image&format=raw&id=363&type=img
Zakonodavcu su postavili četiri ključna zahtijeva:
1. Pravo na zemlju – traže pravnu zaštitu u svrhu onemogućavanja otimanja zemlje od stranih zapadnih kompanija i korporacija te zaštitu prava na zemlju za obitelji malih poljoprivrednih proizvođača. (Objašnjenje: od 2016. strani kupci moći će legalno kupovati zemlju u Poljskoj).
2. Legalizacija izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda  - Vlada mora poduzeti određene mjere u svrhu poboljšanja položaja poljskih seljaka na tržištu. Naime, Poljska ima najrigorozniju i najviše 'isključivu' politiku u Europskoj Uniji u svezi obrade i prerade poljoprivrednih proizvoda i njihove izravne prodaje, što poljske OPG-ove, osobito one 'male' potpuno onemogućava da se natječu s velikim prehrambenim kompanijama, odn. agrobiznisom.
3. Zabrana kultiviranog uzgoja i prodaje GMO-a u Poljskoj. Naime, iako je 2006. poljska Vlada usvojila Zakon o GMO-u kojim se zabranjuje sjetva genetski modificiranog sjemena i kultivirani uzgoj GM kultura itd., poljski poljoprivrednici i određene institucije nalaze se pod snažnim pritiskom lobija biotehnološke industrije da ponište zakon i dozvole komercijalni uzgoj GMO-a.
4. Usvojiti propise koji će poljoprivrednicima omogućiti kompenziranje gubitaka uzrokovanih nesavjesnim politikama i kvotama poljske Vlade i Europske unije, kontrole divljači i trgovinskog embarga.
 
Nezadovoljstvo poljskih poljoprivrednih proizvođača, osobito onih malih i srednjih, gomilalo se godinama jer Vlada nije ispunjavala sporazume i ugovore, što je prouzročilo stečaj tj. bankrot mnogih poljoprivrednika. Sadašnji poljoprivredni model Poljske ZABRANJUJE izravnu prodaju poljoprivrednih proizvoda pa su poljski seljaci prisiljeni na jeftinu prodaju svojih kvalitetnih proizvoda međunarodnim kompanijama. Ovi „sirovi“ proizvodi potom se obrađuju i prerađuju u nekoj od međunarodnih prehrambenih kompanija i tada se ponovno uvoze u – Poljsku (!) ostavljajući tako poljskog seljaka s ostvarenom malom stvarnom vrijednosti proizvoda. „Vrijednost poljskih poljoprivrednih proizvoda je njezina jedinstvenost, posebnost u Europskoj Uniji radi čistog okoliša i čiste prirode i visoke kvalitete naših poljoprivrednih proizvoda. I to je presudno za našu konkurentnost na globalnom tržištu“ poručili su poljski poljoprivrednici.
 
Maria i Mariusz NOWAK, vlasnici OPG-a iz jedne poljske provincije izjavili su tijekom prosvjeda: „Vlada mora dati ostavku. Trebamo povući i naše članstvo u EU i oporaviti našu nacionalnu prehrambenu samodostatnost. Suludo je da uvozimo prehrambene proizvode koje možeme ovdje proizvesti. Naši proizvodi su kvalitetniji i zdraviji. Vlada je potkopala poljskog seljaka i trebala bi otići!“
 
Hrvatski mediji često hrvatskim poljoprivrednicima predstavljaju poljoprivrednu proizvodnju u Poljskoj kao UZOR – „Poljska se odlično snašla s ulaskom u europske integracije.“ Međutim, postoji i ona druga, tamna strana, istina koju su prešućivali mnogi. Naime, „Poljska je u razdoblju od osam godina izgubila oko 300 tisuća poljoprivrednih gospodarstava (!),“ izjavio je 2012. Marek Sawicki, bivši poljski ministar poljoprivrede te dodao: „Većina gospodarstava bila je manja od 5 ha. No, poljski poljoprivrednici izgubili su bitku sa zapadnim tržištem radi proizvoda snažno subvencionirane zapadne poljoprivrede koji su doslovno preplavili poljsko tržište, osobito nakon pada Berlinskog zida.“
http://1.bp.blogspot.com/-xGHETlJnA2Q/VOdVc5K4Z6I/AAAAAAAAlCQ/iw8dNkiowME/s1600/photos_by_adam_payne_6_20150220_1580847996.jpg
Mali i srednji poljoprivredni proizvođači u Poljskoj našli su se u vrlo teškoj i nezavidnoj situaciji. Tome je kriva poljska Vlada koja je usvojila i nametnula pretjerano stroge propise u proizvodnji hrane, pa su mali poljoprivredni proizvođači stoga suočeni sa zabranom prodaje tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na OPG-ima. Poljski propisi i mjere su najstroži u EU. Iz navedenih razloga članovi britanskog Saveza poljoprivrednika (Land Workers' Alliance) pridružili su se članovima ICPPC-a te su poljskom Veleposlanstvu u Londonu uručili košaru „ilegalnih proizvoda“ – poljske tradicionalne hrane čija prodaja je zabranjena na tržištu kao i na seoskim domaćinstvima odnosno obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG). U grupu „ilegalnih proizvoda“ ubrajaju se proizvodi poput svježeg, sirovog mlijeka, kruha, dimljene šunke / pršuta, kiselog kupusa, kiselih krastavaca, sireva i dr.
 
Naime, propisi su takvi da ih mogu provoditi samo VELIKI poljoprivredni proizvođači. Iz svega navedenog očito je da poljoprivrednici u Poljskoj imaju iste probleme kao i u Hrvatskoj – pogoduje se uglavnom velikim proizvođačima i agrobiznisu, a malo i srednje agrarno poduzetništvo se UNIŠTAVA strogim i restriktivnim mjerama. Ipak, u današnje vrijeme sve više potrošača zahtijeva hranu proizvedenu upravo na malim OPG-ovima, žele domaću hranu i domaće prerađene prehrambene proizvode u koje je uložen ljudski 'ručni rad' s brigom i pažnjom za dobrobit svih potrošača, a ne hranu upitne kvalitete iz trgovačkih lanaca proizvedenu u golemim agroindustrijskim pogonima.
     

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Pogodovanje pohlepe "jednakijih"

 
 
Zbog novih poteškoća uzrokovanih kroničnom ishemičnom bolasti srca ponovno sam bio podvrgnut liječenju u klinici za kardiovaskularne bolesti „MAGDALENA“, u razdoblju od 13. 1. 2015. do 19. 1. 2015. Liječenje je zatim nastavljeno kod kuće pod strogo definiranim uvjetima, a uz jedva primjetan oporavak, pri čemu svaki stres vodi pogoršanju stanja i većoj vjerojatnosti nastupa ovosvijetnog životnog završetka. Učestale administrativne reorganizacije, poglavito one temeljene na procjenama troškova i platežnih obveza upitne metodike računanja, također djeluju stresno, ali ne samo na osobe oštećena zdravlja, nego i na sasvim zdrave osobe, poglavito one mudrije, koje s lakoćom prepoznaju odstupanja od ispravnosti. Zahtjev upućen od GSKG upravo predstavlja primjer, koji pogađa ljude sklone savjestnom stručnom postupanju i uvažavanju moralna postupanja pri ophođenju s ljudima koji trpe zbog tuđih grijeha. No, nije riječ o iznimnoj pojavi. Riječ je o eskalaciji takvih i sličnih pojava. Ovrhe, precijenjene ili čak ne postojeće obveze, pogađaju pojedine ljude, čak i obitelji, pri čemu se zanemaruje gospodarstveni doprinos već prije stečen, a kojeg samozvani „elitni“pohlepni rasipnici administrativnim muljanjem žele usmjeriti prema vlastitoj koristi. Osobna iskustva stečena osobnim doprinosom daju mi pravo za ove tvrdnje. Držim da ću uspjeti to na prihvatljiv način i pojasniti.
http://www.uhrvatskoj.com/upload/tbl_oglasi/pliva-upravna_zgrada-protan-se-1.6mm_13425.jpg
Na temelju spoznaja stečenih proučavanjem povijestnih zbivanja na zemljopisnom prostoru cjelokupna Karpatskog poluotoka, došao sam do osobnog zaključka da bi sudbine svih naroda na tom prostoru imale povoljniji tijek za uspostavu optimalnih međusobnih odnosa da nije počinjen sarajevski zločin 1914. godine. Vjerojatno bi ratovi, koji bi možda ipak uslijedili zbog drugih uzroka i povoda bili blažih razmjera. Za sadašnje razmatranje, međutim, važnije je razmotriti gospodarstveno i političko stanje u Hrvatskoj prije i uoči početka Velikosrpske agresije na Hrvatsku.
 
Hrvatska je, unatoč ratnim razaranjima tijekom Drugoga svjetskog rata i pretrpljenim ljudskim gubitcima u tijeku rata i neposrednu poraću, uspjela očuvati i obnoviti svoju gospodarstvenu moć očuvanjem i obnovom svoje industrije, poljodjelstva i drugih djelatnosti na razini izvozne konkurentnosti, ali je imala golemih prepreka u ostvarivanju političke i nacionalne ravnopravnosti u usporedbi sa Srbijom i srpskim narodom. Nakon uvođenja u praksu doktrine tzv. „Samoupravljanja“ uspjelo se gospodarstveno napredovati. Sretna je okolnost da je zagrebačka industrija bila raznovrstna i učinkovita. Farmaceutička tvrtka PLIVA svakako je bila među najuspješnijima. Božjom voljom i osobnim sposobnostima uspio sam ostvariti svoju cijeloživotnu iznimno prepoznatljivu učinkovitost upravo u toj tvrtki. Za ovu prigodu poseban naglasak pridat ću redoslijedu događanja, koja su prethodila ostvarenju posjedovanja vlastita stana moje obitelji.
 
Diplomiravši na Kemijsko-tehnološkom odsjeku ondašnjeg Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1959. godine, kao jedan od najuspješnijih studenata, a po javno raspisanom natječaju tvrtke PLIVA, zaposlio sam se u PLIVI kao polaznik Poslijediplomskog studija „Kemija i tehnologija antibiotika“, neposredno uoči početka same nastave temeljito razrađena programa, a pri početku proljeća 1960., da bih uspješno položio sve predmete i svladao popratne obveze, kao najuspješniji polaznik, stekavši status magistra znanosti (mg. sc.) već tijekom 1961. Iznimna uspješnost pogodovala je povjeravanju (upravo meni) tada poslovno i strateški najvažnijih djelatnih položaja za ostvarivanje dijela tadašnjih najvažnijih razvojnih ciljeva tvrtke, pri čemu nisu bile zanemarene životne potrebe probrane osobe, dakle adekvatno rješavanje stambenih problema, dodjelom stanarskog prava u odgovarajućem stanu. Odluka ondašnjeg poslovodstva PLIVE da investira u podizanje razine znanja izborom iznimno nadarenih ljudi za stjecanje viših stupnjeva znanstvene izobrazbe, svakako je pogodovala napretku tvrtke do svjetski vrlo prepoznatljiva ugleda, popraćena gospodarstvenim jačanjem ne samo grada Zagreba i njegova okružja, nego još izrazitije i cjelokupna prostora Republike Hrvatske. PLIVA je svojim iznimno uspješnim djelovanjem rapidno napredovala postajući sve prepoznatljivija u svjetskim razmjerima.
http://www.pliva.hr/img/themes/pcfrontend/images/press/PLIVA_01_JPEG.jpg
Osobno sam tome prepoznatljivo pridonosio. Vrlo naglašenim ulaganjem u stanogradnju, PLIVA je podmirivala sve troškove uz popratno izvršavanje svih zakonitih obveza, ali i uz dodatno unaprijeđivanje pojedinih zagrebačkih i drugih lokaliteta u Hrvatskoj. To znači da je investirala i u odvodnju i u dovod vode, čime i u izgradnju komunalnih objekata odvodnje, nerijetko i uz stručnu pomoć svojih zaposlenika. Svojim sveukupnim djelovanjem PLIVA je obogatila sve dijelove Hrvatske, bilo da je riječ o priobalnom području, otocima, Dalmatinskoj zagori, Slavoniji, Hrvatskom zagorju i Međimurju, Lici i Istri. Ali, stjecala je i bogatstva suradnjom s inozemnim partnerima. Sveukupno je zapošljavala u određenim fazama više od deset tisuća zaposlenika, ali aktivno sudjelovala i u obrani domovine, bilo izravnim sudjelovanjem svojih zaposlenika, bilo kroz posjećivanja ranjenika i prognanika, ali i kroz zauzimanja u inozemnih partnera za potporu Hrvatskoj.
http://www.opuskomunikacije-tim.hr/images/stories/demo/4-gskg.gif
Očito je, dakle, da je svojim djelovanjem omogućila dostojan život hrvatskim žiteljima na cjelokupnom prostoru suverene hrvatske države. Ovom prigodom treba pripomenuti da su u zgradi u Slovenskoj 19 prostori pričuve bili smješteni pri temeljnoj plohi zgrade, a sastojali su se od zajeničkog dijela i dijelova pripadnih pojedinim obiteljima. Troškovno su bili obuhvaćeni stanarinama, koje su pojedine obitelji plaćale tvrtki PLIVA kao investitoru i vlasniku zgrade. Zato je neshvatljivo zašto je tom prostoru pridano značenje koje mu izvorno nije pridano, niti mu pripada, poglavito zato što je najveće značenje imao u situacijama kada je velikosrpski agresor svojim avionima ugrožavao živote stanara, pa su se ovi sklanjali u prostore na najnižoj razini?! Zato je sasvim naravno pomišljati da je riječ o administrativnoj muljaži onih rastrošnih, koji ne stvaraju već troše, čak i rasprodajući ono zajedničko što pripada onima koji su ga zakonito naslijedili, ili zaradili.
 
Na kraju i primjedba: Radovalo bi me kad bi mi se obrazložilo podrobnosti matematičkih metoda procjene platežnih obveza sadašnjih vlasnika stanova. Naime, jučer sam kupio u „Mlinara“ jednu polovinu od jednog „kruha ispod peke“, plativši samo 6 kn. A u kruhu je pšenično brašno obrađeno s puno uložena stručna rada i potrošene energije. Prisjetih se doba kad sam kao pučkoškolac srpom žeo zrelo pšenično žito na krševitoj njivi, ali i onog iza toga, kad sam kao gimnazijalac (u noćnoj radnoj smjeni) iskrcavao s prekooceanskog broda zrnatu pšenicu, da bih zaradio novčani iznos potreban za ostvarenje maturalnog putovanja iz Splita u Dubrovnik. Zato mi je dobro poznata vrijednost pšenice. Osobno sam objavio i znanstvene radove, u kojima se matematički definira kinetika različitih biologijskih procesa, pa ne mogu odoljeti znatiželji za spoznajom podrobnosti drugih pristupa procjeni vrijednosti.
 
Referencije:
 
1. M. Bošnjak: Prigovori postupcima aktualne Hrvatske vlade, www.hrvatski-fokus.hr, 6. 3. 2015.
2. M. Bošnjak: Amoralno je i pravno neutemeljeno oporezivanje mirovinskih primanja, www.hrvatski-fokus.hr, 6. 2. 2015.
3. M. Bošnjak: Popratno ovršničko porobljavanje, www.hrvatski-fokus.hr, 13. 2. 2015.
4. M. Bošnjak: Pohlepa vodi k činidbi velikih grijeha i u službi je Zloga, www.hrvatski-fokus.hr, 9. 11. 2011.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik, "doživotni bivši zaposlenik tvrtke PLIVA"

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Četvrtak, 23/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 5170 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević