Get Adobe Flash player

U Teksasu su protiv zabrane korištenja plastičnih vrećica

 
 
(Članovi Vrhovnog suda države Teksas pri odlučivanju o plastičnim vrećicama nisu se bavili problemima okoliša, već poštivanjem zakona / Foto: www.txcourts.gov/supreme)
https://therivardreport.com/wp-content/uploads/2016/05/texas_supreme_court_january2013-5.jpg
Dok mnogi zabranjuju plastične vrećice, u SAD-u se događa obratan proces – zabrana zabranjivanja. Naime, bez obzira na to jesu li višekratne torbe, na primjer pamučne, zaista „prijateljske za okoliš“ u smislu cijelog životnog ciklusa, činjenica je da ove torbe mogu biti opasne za korisnike
 
Teksas je druga najveća savezna država u SAD-u, kako po površini tako i po stanovništvu. Laredo je grad u Teksasu. Leži na sjevernoj obali rijeke Rio Grande, na granici s Meksikom. Gradska tijela su svojedobno zabranila uporabu jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica. Na to je uslijedila žalba. Obje strane u raspravi odmjeravale su se u argumentima. U Teksasu postoji Zakon o odlaganju čvrstog otpada. Taj zakon sprječava gradove da reguliraju pitanja ambalaže, tj. otpada, osim ako to nije izričito dopušteno državnim zakonima. To je bila točka na koju su se usredotočili tužitelji koji su tužili grad Laredo.
 
Vrhovni sud u Teksasu donio je presudu u korist industrije plastičnih i papirnatih vrećica i nanio poraz lokalnim vlastima i ekološkim udrugama. Jednoglasna odluka suda iz lipnja 2018. može dovesti u pitanje zabrane plastičnih vrećica koje su donijeli drugi gradovi u Teksasu. U svojoj jednoglasnoj odluci, suci i sutkinje Vrhovnog suda izjavili su da ne daju presudu o učinkovitosti zabrane vrećica, već su se bavili pitanjem je li Laredo imao ovlast da ih regulira. Sud je odlučio da je uredba grada Laredo povrijedila Zakon države Teksas.
 
Državni pravobranitelj Ken Paxton dao je jasnu izjavu kojom se pozivaju gradovi da ukinu protuzakonitu zabranu vrećica. Istakao je da gradovi krše zakon kad protupravno prenose teret gospodarenja čvrstim otpadom na građane i maloprodajne prodavaonice putem zabrana vrećica. „Nadam se da će Laredo, Austin i svi drugi gradovi koji su donijeli protuzakonite zabrane vrećica uzeti ovo u obzir i dragovoljno dovesti svoje uredbe u sklad s državnim zakonom“, kazao je Paxton. „Ako bi to odbijali, očekujem da će se odluka Suda upotrijebiti za poništenje bilo kakve druge protuzakonite zabrane vrećica diljem zemlje“, kazao je, ističući u izjavi kako su neki gradovi ukinuli svoje zabrane nakon što je njegov ured podnio tužbu ili prijetio tužiti ih.
 
No udruge za zaštitu okoliša kritizirale su odluku, rekavši kako zanemaruje štetu od plastičnog otpada, te da su vrlo razočarani presudom Vrhovnog suda. Razočarani ili ne, u pravnoj se državi mora poštivati zakon.
 
Supermarketi Walmart prodaju višekratne vreće, ali će morati poštivati odluku Vrhovnog suda / Izvor fotografije: The Texas Tribune
Desetak gradova u Teksasu ima slične zabrane vrećica. Neki su već povukli svoje zabrane, a slično se očekuje i u drugim gradovima.
 
Poslije dvije godine zabrane plastičnih vrećica, grad Austin ukida ovu zabranu u strahu od tužbe / Izvor fotografije:www.kut.org
Teksas nije iznimka. U državi Michigan je 2017. donesen zakon kojim se zabranjuje lokalnim samoupravama zabrana, reguliranje ili nametanje bilo kakve naknade, naplate ili poreza na određene proizvode, uključujući plastične vrećice, čaše, boce i druge oblike ambalaže. To znači da gradovima i općinama nije dopušteno zabraniti plastične vrećice ili naplatiti korisnicima naknadu za njihovo korištenje. Michigan nije jedina država koja je provela zabranu zabrane plastičnih vrećica i jednokratne ambalaže. Slične zakone donijele su i države Idaho, Arizona, Missouri, Wisconsin, Florida, Indiana, Iowa i Minnesota.
 
Ekologisti tvrde kako je to učinjeno radi zaštite industrije. Ali što je loše u tome ako država brine o svojoj industriji? Takvu politiku sprovodi i predsjednik SAD, Trump, koji je na summitu G7u Kanadi odbio potpisati Povelju o oceanskoj plastici. Isto je učinio i Japan.
 
Bijes kupaca u Australiji
 
S druge strane oceana, u Australiji, veliki lanci supermarketa Woolworths i Coles prošle godine najavili su planove za dragovoljno uklanjanje laganih plastičnih vrećica iz svojih supermarketa na nacionalnoj razini, a umjesto toga nudit će „ekološki prihvatljivije“ višekratne vreće uz naplatu. Zabrane su stupile na snagu u lipnju ove godine, ali su izazvale veliki bijes korisnika, a osoblje je podnijelo najveći teret njihove ljutnje.
 
Kupci smatraju da je riječ o prijevari i još jednom načinu da supermarketi zarade novac. Zato donose svoje torbe od kuće. Ako je gotovo sve što kupite zapakirano u plastiku, čemu zabranjivanje vrećica za kupnju, kazali su mnogi na društvenim mrežama / Foto: AAP
 
Prema anketi sindikata zaposlenih, od 141 ispitanika zaposlenih u ova dva trgovačka lanca, 61 je kazao da su bili podvrgnuti zlostavljanju. To je uključilo trgovkinju koju je napao kupac i stavio ruke oko njenog vrata nakon što mu je rekla da nema besplatnih plastičnih vrećica u prodavaonici. Ostali kupci su bacali živežne namirnice na pod, psovali i vrijeđali osoblje. „Iako smo shvatili da bi neki kupci mogli biti frustrirani tim promjenama, apsolutno nema izgovora za zlouporabu ili nasilno ponašanje prema maloprodajnom osoblju“, izjavio je Gerard Dwyer, tajnik nacionalnog sindikata. Kazao je kako bi zabrana mogla predstavljati i rizik za zdravlje, jer ljudi donose nevjerojatno zaprljane vreće za kupnju. „To je potpuno neprihvatljivo i predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik za osoblje trgovine“, kazao je Dwyer. Za kupce se nije izjasnio.
 
Torbe su možda bolje za kornjače, ali jesu li i za nas…?
 
Torbe su u modi, ali ne zato što su zaista moderne, već zato što se reklamiraju kao „održiva zamjena“ plastičnih vrećica. Promatrajući slike ugroženih životinja ili morskog okoliša, ljudi često odlučuju kupiti torbu umjesto da uzmu plastičnu vrećicu.
Time se stiče dojam kako se nešto uradilo za okoliš. Netko je pitao imamo li pogrešan dojam kako radimo pravu stvar? Izgleda očito. Koristite torbu nekoliko puta i spasili ste jednu morsku kornjaču.
 
Bez obzira na to jesu li višekratne torbe, na primjer pamučne, zaista „prijateljske za okoliš“ u smislu cijelog životnog ciklusa, činjenica je da ove torbe mogu biti opasne za korisnike.
Prema istraživanju University of Arizona i Loma Linda University iz Kalifornije, torbe su idealna podloga za razvoj opasnih bakterija i predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje. Za ispitivanje su korištene nasumice odabrane višekratne torbe za kupnju u gradovima Tucson, Los Angeles i San Francisco. U torbama su pronađene koliformne bakterije, uključujući E. coli i salmonelu. Koliformne bakterije su pronađene u polovini torbi, a E. coli u 8 % ispitivanih torbi. Oko 97 % ispitanika nisu nikada prali torbe kako bi se postigla izvjesna sigurnost i izbjegla unakrsna kontaminacija.
 
Sve je postalo „Ja nisam plastična…“ / Foto: www.csmonitor.com/Environment/2018/0420/Are-environmentalists-hypocrites
 
Svi su protiv plastike, a otpada sve više
 
I salmonela je pronađena u višekratnim torbama
Foto: https://uanews.arizona.edu/story/reusable-grocery-bags-contaminated-with-e-coli-other-bacteria
Provedena su i druga istraživanja. Znanstvenici iz Toronta, Kanada, također su ispitivali višekratne torbe i pronašli kako 64 % sadrži izvjestan sadržaj bakterija, a 30 % povećan broj bakterija. U 12 % torbi pronađen je neprihvatljiv broj koliformnih bakterija. Zaključili su kako su višekratne torbe postale aktivno stanište mikroorganizama i podloga za razmnožavanje bakterija, pljesni i gljivica. Preporučuje se educiranje građana, redovito pranje torbi te periodična zamjena torbi radi sprječavanja razvoja bakterija. Zagovornici torbi ovo nam nikada neće reći.
 
Svatko ima pravo na vlastito mišljenje i na izbor. Uključujući one koji koriste torbe, ali i one koji bi radije izabrali higijenske plastične vrećice. Uostalom, ako je tako visok postotak onih koji su protiv plastičnih vrećica i jednokratnih plastičnih proizvoda, kako kažu „zeleni“ i kako „proizlazi iz anketa“, otkud toliki plastični otpad na tlu i u morima? Ili smo licemjerni? Koristimo, odbacujemo, a onda smo u anketama „svjesni“ i tražimo da se zabranjuje! Te da se umjesto plastike koriste „održiva“ rješenja. Pa ćemo jedan otpad zamijeniti drugim, no ovaj put „održivim“. Zar otpad nije uvijek otpad?
 

Aleksandra Mihajlović, dipl. ing. tehn., Zg-magazin. 8. kolovoza 2018.

Muzej-institut za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca

 
 
Muzej-institut za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca ima višestoljetnu povijest. Stvoren je na osnovi nacionalizirane 1920. god. rukopisnih kolekcija Ečmiadzinskoga samostana. Godine 1939. rukopisne zbirke premještene su iz Ečmiadzina u armenski glavni grad Erevan. Zgrada muzeja je sagrađena 1959. god. (arhitekt - Mark Grigorjan). Sagrađena je u duhu nacionalnih arhitekturnih tradicija 12. - 13. st. Ispred zgrade podignut je spomenik Mesropu Maštocu, tvorcu armenskoga pisma, i drugim poznatim armenskim djelatnicima kao što su: Movses Horenaci, Mhitar Goš, Frik, Grigor Tatevaci, Ananija Širakaci, Toros Roslin. U Matenadaranu se nalazi više od 17.000 starih rukopisa i više od 100.000 starih arhivskih dokumenata. Osim armenskih rukopisa u pismohrani se nalazi bogata zbirka starih sirijskih, starogrčkih, gruzijskih, hebrejskih, perzijskih, latinskih, staroslavenskih i drugih zapisa. U Matenadaranu se čuvaju rukopisi od 5. do 18. st., također i jedini očuvani primjerci prvotiskanih i starotiskanih armenskih i inozemnih knjiga 16. i 17. st., djela starih i srednjovjekovnih povjesničara, pisaca, filozofa, matematičara, zemljopisaca, liječnika i drugih. Pohranjeni manuskripti imaju veliki značaj za proučavanje povijesti i kulture Armenije, Zakavkazja, niza zemalja Bliskoga i Srednjega istoka, povijesti Grčke i Rima.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/17/Matena2.jpg
Mnogi rukopisi imaju veliku vrijednost, primjerice Lazarovo evanđelje iz 887. god., Ečmiadzinsko evanđelje iz 989. god., te Evanđelje iz Mugnija iz 11. st.
 
U muzeju se čuvaju: Biblija koja je prvi put prevedena na armenski, prvi armenski zakonik crkvenoga i građanskoga prava koji je sastavio krajem 10. st. Mehitar Goš, mudroslovna djela Davida Anahta (Nepredobitni) druge polovice 5. st., poznata Povijest Armenije Movsesa Horenacija (410. - 490.). Ovdje se čuvaju alfabeti staroga i srednjega vijeka, Zemljopisni atlas svijeta (“Ašharacujc”) velikoga znanstvenika enciklopedista iz 7. st. Ananija Širakacija (610. - 685.), koji je potanko opisao u to vrijeme tri poznata kontinenta - Europu, Aziju i Afriku, ali i svoju teoriju o kuglastosti Zemlje.
 
U muzeju Institutа čuvaju se i staroarmenski prijevodi nestalih grčkih tekstova, kao što su Zenonov traktat O naravi, Kronika Jevsenija Kesarijskoga, Tumačenje Petoknjižja Filona Aleksandrijskoga, Aristotelove Kategorije, Vještina gramatike Dionizija Frakijskoga. Najveća knjiga u Matenadaranu jesu Propovijedi pisane 1200. - 1202. (“Mušski homiliarij”) u Taronu (povijesna pokrajina stare zapadne Armenije). Knjiga teži 27,5 kg, veličine 75 x 55 cm, ima 600 stranica načinjenih od teleće kože ručnom izradom. Vlasnika knjige ubili su stranci, a knjiga je došla u ruke kadiji. Redovnici iz Muša (glavni grad Tarona) skupili su darove i otkupili knjigu od kadije i ona se čuvala u samostanu zapadne Armenije do genocida nad Armencima 1915. god. Nakon izgona knjigu su spasile dvije žene koje su ju raspolovile. Jedna je polovica pronađena je u Ečmiadzinu, a druga je, srećom otkrivena, zakopana u dvorištu armenske crkve blizu Erzeruma (stari grad u zapadnoj Armeniji, sadašnja istočna Anatolija u Turskoj). Najmanja knjiga u Matenadaranu teži 19 grama - to je Crkveni kalendar iz 16. st.
 
U Matenadaranu se radi na proučavanju i publiciranju spomenika armenske pismenosti, istraživanju problema tekstologije, paleografije, srednjovjekovnoga knjižnoga slikarstva, historiografije, znanstvene prijevode spomenika na različite jezike. Od 1940. god. se izdaje zbornik “Banber Matenadarani” (“Metenadaranov glasnik”) (na armenskom jeziku, a sažetak na francuskom i ruskom jeziku.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Catherine Bertrini: Hrana je moć! Mi je koristimo u svrhu promjene ponašanja

 
 
Bill Gates u svjetskoj javnosti poznat je kao osnivač „Microsofta“, no vodeći „mainstream“ mediji posljednjih godina često u javnosti ističu njegova dobročinstva koja ostvaruje putem osnovane zaklade čiji točan naziv je „Bill and Melinda Gates Foundation“ (dalje u tekstu: Zaklada Gates). Jedan od najvećih planova Billa Gatesa je iskorijeniti glad u svijetu i to uzgojem genetski modificiranih organizama, GMO-a. Stoga nije bilo neobično kada je Gates u razgovoru za američki 'ABC News' („Nightline“, siječanj 2012.) izjavio kako je već investirao 27 milijuna US dolara u američku kompaniju „Monsanto.“ No, ovo saznanje prouzrokovalo je odbijanje humanitarne pomoći nekih država koje su se jasno protivile genetski modificiranim organizmima i genetski modificiranoj hrani zbog visokih rizika: novih bolesti i njihovih vektora; mutacije kukaca zbog otpornosti na insekticide; pojave tzv. superkorova zbog otpornosti na herbicide te nepovratne kontaminacije genetski ne-modificiranih kultura s genetski modificiranim organizmima. Štoviše, časopis „Seattle Times“, dobitnik devet Pulitzerovih nagrada, objavio je 27. 2. 2012. tekst na temelju kojeg su mnogi zaključili kako je Gatesova 'podrška' genetski modificiranim usjevima kao jedinom mogućem izboru za iskorjenjivanje gladi u svijetu utemeljena na lažnoj znanosti.
Image result for Bill Gates, GMO
Bill Gates
 
Grupa od 400 znanstvenika financiranih od Svjetske banke i Ujedinjenih naroda, provela je trogodišnje istraživanje na temelju kojeg je zaključeno da genetski modificirani organizmi nisu nikakav izbor za iskorjenjivanje gladi u svijetu. Znanstvenici su zaključili i preporučili primjenu agro-ekoloških metoda koje će osigurati globalnu prehrambenu sigurnost, a uključeno je i tradicionalno korištenje sjemenskog materijala uz primjenu lokalnih poljoprivrednih praksi i znanja koja su već tradicionalno prilagođena lokalnoj ekologiji (Globalno izvješće: „Poljoprivreda na rakrižju,“ IAASTD, 2009.). U siječnju 2012. održan je Svjetski gospodarski forum, a Robert Newman tada je u svojem tekstu „Filantropija je neprijatelj pravde“ („Philanthropy is the Enemy of Justice“) kritizirao izbor/imenovanje Gatesa kao predanog 'glasa' za svjetsku sirotinju. Newman je tada napisao:    
 
„Govorim li da filantropija, tj. čovjekoljublje nikada nije učinila dobro? Ne, ona je postigla mnoge zadivljujuće stvari... Ali budite svjesni katastrofe koju može prouzročiti moć bez nadzora i demokratske kontrole.“ Newman dalje objašnjava: „Lord Sainsbury nije mogao demokratskim putem 'nametnuti' biotehnološku poljoprivredu globalnom jugu, ali to mu je omogućeno nakon osnivanja Zaklade Gatsby (Gatsby Foundation)...“ Cilj biotehnološkog projekta Zaklade Gatsby je osigurati prehrambenu sigurnost globalnom jugu, a taj cilj ima i Zaklada Gates, osobito za Afriku. No, jesu li oni zaista dobročinitelji ili su jedni od najdestruktivnijih dobročinitelja?
 
Donacija patentiranog sjemena (genetski modificiranih usjeva) nije nikako dobra za prehrambenu sigurnost i neovisnost poljoprivrednika. Uzgoj GMO-a znači uzgoj monokultura na velikim površinama, a ovi biotehnološki usjevi vrlo su osjetljivi na različite bolesti pa stoga zahtijevaju primjenu vrlo skupih herbicida, insekticida i fungicida – čija cijena raste s porastom cijene nafte na tržištu, a to u prvom redu uzrokuje propast (čitaj: bankrot) malih poljoprivrednih proizvođača. Štetnici na usjevima mutiraju i postaju otporni na agrokemijska sredstva – i koliko god ulagali u primjenu zaštitnih sredstava to nije dovoljno za zaštitu poljoprivrednih kultura pa cijele žetve propadaju. A patentirano sjeme genetski modificiranih usjeva ne može se (ili točnije: ne smije se) koristiti za slijedeću sjetvu – poljoprivrednici moraju svake godine kupiti novo sjeme za sjetvu, pojašnjava Newman.
 
Ovakva politika ne doprinosi prehrambenoj suverenosti niti iskorjenjivanju gladi. Nije nikakva tajna da su Monsanto i druge biotehnološke kompanije povezane sa Zakladom Gates i to preko Saveza za zelenu revoluciju u Africi („Alliance for Green Revolution in Africa, AGRA“) sa ciljem promoviranja uzgoja GMO-a u Africi. Zaklada Gates donirala je stotine milijuna US dolara upravo AGRA-i, a 2006. Robert Horsch je angažiran za provedbu tzv. AGRA-projekta. Horsch je 25 godina bio visoko pozicioniran izvršni djelatnik u Monsantu. Kao što to u pravilu bude, ovaj projekt „prodaje se“ pod zastavom altruizma i održivosti, iako u stvarnosti on nema apsolutno ništa s time. To je samo projekt vrijedan nekoliko milijardi US dolara s ciljem transformacije, odn. preobrazbe Afrike u kontinent za uzgoj GMO-a. Stoga je ugledni dr. Philip L. Bereano, profesor emeritus Sveučilišta Washington i stručnjak za genetski inženjering jasno upozorio da je Zaklada Gates u golemom sukobu interesa zbog povezanosti s biotehnološkom kompanijom Monsanto koju financijski vrlo izdašno podupire. Dr. Bereano ističe: „Vrlo je naivno uopće misliti kako suradnja Zaklade Gates i Monsanta ima išta s filantropijom i kako će ona pomoći u rješavanju problema siromaštva i gladi jer ova je suradnja osmišljena kao pomoć Monsantu u monopolizaciji svjetskog prehrambenog lanca s izrazito skupim patentiranim genetski modificiranim sjemenom i herbicidima, insekticidima i dr. koji obavezno idu uz genetski modificirane kulture.“
 
U naprijed spomenutom razgovoru za ABC News, Bill Gates je rekao da će sjeme biti donirano siromašnim područjima. Međutim, patentirano genetski modificirano sjeme vrlo je skupo pa ostaje pitanje kako dugo će ono biti besplatno za siromašne poljoprivrednike u Africi, Aziji i drugdje? Ne može se očekivati da će Zaklada Gates i kompanija Monsanto prehranjivati gladnu Afriku. A kada jednom započne uzgoj genetski modificiranih poljoprivrednih kultura tada patentirano sjeme morate kupovati za svaku sjetvu, a ako ne, tada možete biti optuženi za krađu, tj. nezakonitu uporabu patentiranog sjemena, pri čemu se ne smije zaboraviti da se pelud GMO-a vrlo lako i daleko prenosi zrakom, vjetrom, kukcima i dr. te tako uzrokuje onečišćenje genetski ne-modificiranih kultura s onim genetski modificiranim. Kada jednom na globalnoj razini ostvarite potpuni nadzor nad cjelokupnom poljoprivrednom proizvodnjom vi tada upravljate svijetom. Očito se polako ali sigurno ostvaruje izjava: „Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude“ (Henry Kissinger 1970-ih). Nadalje, Zaklada Gates također je donirala 20 milijuna US dolara za razvoj tzv. „zlatne riže“ – genetski modificirane riže koja proizvodi beta-karoten neophodan za sintezu vitamina A od čijeg nedostatka pate milijuni siromašnih ljudi, odrasli i djeca, i to zbog toga što im svježe povrće i voće kao i namirnice animalnog/životinjskog podrijetla nisu dostupne.
 
Dr. Vandana Shiva i drugi stručnjaci već su od samog početka upozoravali da „zlatna riža“ ne će doprinijeti poboljšanju zdravlja, jer organizam može pretvoriti beta-karoten u vitamin A samo pod određenim uvjetima. Naime, beta-karoten je topiv u mastima jednako kao i vitamin A što znači da prehrana mora sadržavati i namirnice životinjskog podrijetla i unos masti u organizam. Siromašni, pothranjeni ljudi zbog toga ne bi mogli beta-karoten iz „zlatne riže“ pretvoriti u vitamin A. No, cijela ideja o „zlatnoj riži“ dovedena je u pitanje kada su stručnjaci Iowa State University (Državno Sveučilište Iowa) proveli istraživanje koje je pokazalo da bi odrasla žena morala svakodnevno pojesti 7,26 kg (16 lb) „zlatne riže“ a dijete 5,44 kg (12 lb) kako bi opskrbili organizam dostatnom količinom vitamina A.
 
U Cancunu, Meksiko, od 2. do 17. prosinca 2016. održan je sastanak stranaka UN-ove Konferencije o biološkoj raznolikosti na kojem je međunarodna zajednica donijela odluku o uspostavi tzv. „Online Forum on Synthetic Biology“ („Online forum o sintetskoj, tj. umjetnoj biologiji“) kao reakciju na poziv država tzv. globalnog juga i 170 organizacija civilnog društva. Naime, sintetska ili umjetna biologija mogla bi biti bogat izvor značajnog razvoja ili bi mogla biti Pandorina kutija s brojnim neugodnim iznenađenjima. Nove genetske tehnike omogućuju bezbroj mogućnosti za promjenu gena te mogu čak doprinijeti pojavi novih oblika života ali isto tako mogu uzrokovati i nestanak postojećih oblika života. Forum će stoga biti mjesto gdje će stručnjaci raspravljati o ovoj ozbiljnoj temi i problemima vezanim uz nju.
 
Od posebnog je zanimanja fenomen poznat kao „gene drives“ i „genome editing“ odn. ciljano modificiranje ili zamjena gena, jednog ili više njih, gdje se prednost daje promjeni u nasljeđivanju određenih gena. „SinBio“ (tj. umjetna biologija) znači manipuliranje genima radi čega se potpuno mijenja karakter vrste u cjelosti, čak i s mogućnošću eliminacije onog štetnog ili nezdravog. Tko može, ili točnije, tko smije odlučivati o tako važnim pitanjima? Mrežna stranica Zaklade Gates otkriva da je 2017. Zaklada donirala 1,6 milijuna US dolara za sjeme u svrhu „podizanja svijesti, razumijevanja i prihvaćanja nove genetske tehnologije za opće javno dobro.“ Donaciju je primila „Emerging AG Inc.“ – PR tvrka za agrobiznis i biotehnološke kompanije koja tako nastoji utjecati na Forum kao i na „pogled“ što je dobro za opće javno dobro, te nastoje onemogućiti privremeni moratorij na nove genetske tehnologije dok one ne budu pomno istražene. Zaklada Gates ima golem interes u nastojanju zaustavljanja  rada navedenog međunarodnog Foruma budući snažno promovira i bogato financijski podupire genetski inženjering tvrdeći da će nove genetske tehnike i manipulacije genima prehraniti svijet što je daleko od istine prema svim sadašnjim poznatim rezultatima i posljedicama genetskog inženjeringa i komercijalnog uzgoja genetski modificiranih organizama. Ugledni stručnjak za medicinu, dr. Richard Horton, urednik britanskog medicinskog časopisa „The Lancet“ je izjavio: „Nastojanje da se tehnološkom hranom riješi glad u svijetu može biti... potjera za komercijalno najzlonamjernijom guskom u novome stoljeću“ (William Engdahl: „Sjeme uništenja“).
 
„Aktivnosti Zaklade Gates glavni su primjer onoga što se naziva 'filantrokapitalizam'. Ovaj pojam sažima nastojanje filantropije da koristi tržišne procese u svrhu dobrog, iako je ova strategija zapravo problematična, jer tržišta nisu prikladna za stvaranje društveno konstruktivnih ciljeva. Zagovornici filantrokapitalizma često očekuju dugoročno financijsko vraćanje ili sekundarne koristi od ulaganja u društvene programe. Filantropija postaje još jedan dio za pokretanje ostvarenja dobiti i korporativne kontrole. Strategija "razvoja" Zaklade Gates zapravo promiče neoliberalne ekonomske politike i korporativnu globalizaciju:"To je... vjerojatno da će Bill Gates, koji ima redoviti pristup svjetskim čelnicima i zapravo osobno financira stotine sveučilišta, međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija i medija, postati najutjecajniji glas za međunarodni razvoj...“A Catherine Bertrini, izvršna direktorica Programa svjetske hrane pri UN-u i bivša pomoćnica američkog ministra poljoprivrede sada već davne 1996. godine u govoru na Svjetskom sastanku na vrhu o hrani (World Food Summit) izjavila je slijedeće:„Hrana je moć! Mi je koristimo u svrhu promjene ponašanja. Neki će to, možda, nazvati mitom. Nemamo se namjere ispričavati.“
 
Izvor: Third World Resurgence, No. 328, prosinac 2017.: „Philanthrocapitalism: The Gates Foundation's African programmes are not charity“ autor: dr. Philip L. Bereano:
The Guardian, 27. 1. 2012.: „Philanthropy is the Enemy of Justice“ autor: Robert Newman
 

Rodjena Marija Kuhar

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Četvrtak, 20/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 896 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević