Get Adobe Flash player

Koronavirus, globalizacija i outsourcing ugrožavaju globalnu opskrbu vitalnim lijekovima

 
 
Što povezuje epidemiju novog koronavirusa COVID-19 s globalizacijom i tzv. 'outsourcingom' objašnjava William Engdahl u tekstu objavljenom 25. veljače 2020. u internetskom časopisu 'New Eastern Outlook' u kojem između ostalog upozorava na prijeteću opasnost nedostatka lijekova od iznimne važnosti u humanoj medicini ('outsourcing' označava izdvajanje posla tj. davanje određenog posla vanjskim dobavljačima ili suradnicima).
https://www.radiomk.de/externalimages/?source=jpg80/medikamente-pixabay.jpg&crop=0x40x1920x1200&resize=1280x800&dt=201906051313190
Epidemija novog koronavirusa (coronavirus) COVID-19 koja se širi diljem svijeta ima negativne učinke na turizam a osobito na gospodarstvo. No, dok je većina stručnjaka usredotočena na moguće ozbiljne rizike i opasnosti povezane s kineskom proizvodnjom komponenti za tzv. pametne telefone, ili na autoindustriju koja ključne dijelove kupuje u Kini ili pak mogućnost prekida isporuke nafte, postoji još jedna opasnost o kojoj mediji šute. A ova opasnost mogla bi ubrzo postati visoko zabrinjavajuća stvarnost globalnog zdravstvenog sustava. Naime, zbog epidemije koronavirusa COVID-19 u Kini, mnogi industrijski pogoni i kompanije su prisilno zatvoreni – proizvodnja je stala. Ukoliko ova situacija potraje još nekoliko tjedana, stručnjaci upozoravaju da bi se svijet mogao suočiti s vrlo ozbiljnim i zabrinjavajućim problemom, a to je ozbiljan nedostatak vitalnih lijekova i drugih medicinskih proizvoda te sanitetskog materijala kao i brojnih drugih komponenti koje se koriste u farmaceutskoj industriji.
 
Globalizacija koja je započela prije 30 ili više godina prouzročila je preseljenje mnogih proizvodnih kompanija iz razvijenih zapadnih zemalja u – Kinu i neke druge države jugoistočne Azije a sve zbog jeftine radne snage i znatno manjih troškova proizvodnje. Tako je na primjer prije više od dva desetljeća veliki dio proizvodnje lijekova i sanitetskog materijala poput kirurških maski bio preseljen u – Kinu, a u međuvremenu i brojne kineske kompanije počele su same proizvoditi jeftiniji medicinski materijal čime su „izbacile“ neke zapadne kompanije s tržišta.
Prema podatcima američkog Kongresa koji se temelje na tzv. kongresnom saslušanju, oko 80 posto od ukupnih lijekova i sanitetskog materijala koji se koriste u SAD-u uvozi se iz – Kine. Na ovu veliku ovisnost isključivo o kineskoj proizvodnji medikamenata i sanitetskog materijala upozorila je Rosemary Gibson iz Hastings Centra - Institut za bioetička istraživanja
('The Hastings Center – Bioethics Research Institute') u svojoj knjizi objavljenoj 2018. godine (Rosemary Gibson & Janardan Prasad Singh: „China Rx: Exposing the risks of America's Dependence on China for Medicine“).
 
Citirajući medicinske biltene Gibson je procijenila da se 80 posto svih farmaceutskih aktivnih sastojaka za potrebe SAD-a proizvodi u Kini. Upozorila je i na (pre)veliku ovisnost SAD-a o tzv. kemijskim prekursorima neophodnim za proizvodnju jedne osobito važne skupine antibiotika – cefalosporina koji se koriste svakodnevno u liječenju osoba s teškim infekcijama. Gibson upozorava kako Kina proizvodi esencijalne sastojke za tisuće lijekova koji se koriste u bolnicama, jedinicama intenzivne njege, operacijskim dvoranama i dr.
 
Proizvodnja lijekova u Kini danas uključuje većinu antibiotika, tablete za kontrolu rađanja, lijekove za regulaciju krvnog tlaka poput 'Valsartana' kojeg je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) opozvala jer je otkriveno da lijek sadrži kancerogenu tvar, zatim heparina, razne lijekove za liječenje karcinoma i dr. I najobičniji lijekovi proizvode se u Kini – penicilin, askorbinska kiselina (vitamin C) i aspirin. Na popisu su i lijekovi za liječenje HIV-a, Alzheimerove bolesti, šizofrenije, bipolarnog poremećaja, depresije, epilepsije i dr. Nedavno istraživanje američkog Ministarstva trgovine utvrdilo je da 97 posto svih antibiotika u SAD-u potječe iz – Kine. Međutim, malo ovih lijekova je označeno kao „proizvedeno u Kini“ jer kompanije u SAD-u nemaju zakonsku obvezu otkriti izvor/podrijetlo.
Rosemary Gibson rekla je da je ovisnost SAD-a o kineskoj proizvodnji i opskrbi lijekovima i sanitetskog materijala tako velika da „... ako bi Kina sutra zatvorila vrata, u roku od nekoliko mjeseci bolnice diljem SAD-a prestale bi raditi.“ To možda i nije tako daleko.
U vrijeme kada je započeo tzv. 'outsourcing' i američke i zapadnoeuropske kompanije preselile su proizvodnju i poslovanje u Kinu, nitko nije pomišljao na moguću zdravstvenu katastrofu koja bi mogla ugroziti opskrbu lijekovima i sanitetskim materijalom.
Odlukom kineskih vlasti žarišta epidemije novim koronavirusom COVID-19 stavljaju se u karantenu – tako je između 75 i 80 posto kineskih tvornica zatvoreno.
 
U ovom trenutku nije jasno koliko loše će se to odraziti na isporuku vitalnih lijekova, uključujući i neophodne antibiotike u SAD i Europu kao i druge zemlje. Situacija je postala još ozbiljnija kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 30. siječnja 2020. proglasila zarazu novim koronavirusom COVID-19 javnozdravstvenim hitnim stanjem od međunarodnog značaja. Ovime se stvorila neviđena potražnja za svim vrstama lijekova. Već se pojavljuju i izvješća bolnica koje počinju imati probleme s nabavom lijekova.
Ideja da se okrenu Indiji kao drugom svjetskom najvećem dobavljaču za potrebe farmaceutske proizvodnje, naišla je odmah na otkriće da je većina indijskih proizvođača isto tako ovisna o Kini kada su u pitanju aktivni sastojci lijekova. Kina nije slučajno postala globalni gigant u pogledu proizvodnje farmaceutskih i drugih proizvoda neophodnih za farmaceutsku industriju – to je ugrađeno u kineski nacionalni plan „Made in China-2025“ („Proizvedeno u Kini -  2025“) kao jedno od deset prioritetnih područja na kojima će Kina preuzeti globalno vodstvo.
 
„Kako se razvila tako jednostrana situacija?“ – upitao je Engdahl u svojem tekstu objavljenom 25. 2. 2020. te odmah odgovara:
„Moramo se vratiti ulozi Clintona i njegovog Predsjedništva u tadašnjoj globalizaciji, Davosovom modelu 'outsourcinga' svega i svačega – od naprednih industrijskih država poput SAD-a ili Njemačke i posebno Kine nakon 2000. godine.“
U svibnju 2000., u jednoj od najzahtijevnijih akcija u svojem predsjedničkom mandatu, Bill Clinton uz snažnu potporu američkih multinacionalnih kompanija uspijeva, unatoč snažnim prigovorima i upozorenjima mnogih sindikata, dobiti 'dozvolu' Kongresa za Kinu s trajnim trgovinskim statusom kao „favorizirane nacije“ uz istovremenu potporu SAD-a za ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Time je korporativna Amerika dobila zeleno svijetlo za poplavu inozemnih investicija u jeftinu kinesku proizvodnju što je poznato kao „outsourcing.“ Među njima bili su i vodeći američki proizvođači lijekova. U razdoblju od samo dvije godine nakon sklopljenog sporazuma o slobodnoj trgovini s Kinom, SAD su zatvorile i posljednji pogon fermentacije penicilina u državi New York – kao posljedica jake kineske konkurencije s niskim cijenama.
Kineska Vlada je 2008. farmaceutsku proizvodnju označila kao „industriju s dodanom vrijednošću“ te je jačala tu industriju kroz subvencije i rabate za poreze na izvoz u svrhu poticanja farmaceutskih kompanija na izvoz svojih tj. kineskih proizvoda. Tako je 2019. Kina postala najveći svjetski izvor/dobavljač aktivnih farmaceutskih sastojaka.
„Ahilova peta ove globalizacije, outsourcinga i potpune ovisnosti o vitalnim lijekovima iz jedne države (Kine) sada postaje alarmantno jasna jer je budućnost Kine kao pouzdanog dobavljača potrebnih lijekova i drugih medicinskih proizvoda iznenada postala ozbiljna briga cijelog svijeta.“
 
Izvor:
 
1. F.William Engdahl: „Globalization and Our Precarious Medical Supply Chains,“ New Eastern Outlook/NEO, 25. 2. 2020.;
2. Russell Mokhiber: „Rosemary Gibson on America's Dependence On China for Medicine,“ Counter Punch, 29. 8. 2018.   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Danas postoji oko 125 govornika istrorumunjskog jezika koji jezik nazivaju prema selu u kojem žive

 
 
U sklopu ciklusa predstavljanja istaknutih hrvatskih znanstvenika koji zajednički organiziraju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatska zaklada za znanost, u utorak 3. ožujka u Knjižnici HAZU-a predavanje na temu Istrorumunjski jučer, danas, sutra održao je akademik Goran Filipi.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b9/Drawing_of_an_Istro-Romanian_from_1891.jpg/1200px-Drawing_of_an_Istro-Romanian_from_1891.jpg
Kako je istaknuo, Istrorumunji su vjerojatno potomci balkanskih Vlaha koje kao Vlahe ili Morlake spominju mnogobrojni srednjovjekovni dokumenti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, no u povijesnim dokumentima to su nazivi i za neke druge etničke skupine, primjerice za pravoslavno stanovništvo Dalmatinske zagore, tako da se ne može i ne smije svaki zapis koji govori o Vlasima ili Morlacima odmah povezati s rumunjskim etnikumom, kao što često rade rumunjski znanstvenici.
„Prvi se put vlaški stočari u Istri spominju u 12. stoljeću, no današnji su istrorumunjofoni vjerojatno potomci Vlaha koji su koncem 15. i početkom 16. stoljeća iz unutrašnjosti Dalmacije, s područja oko Dinare i južnog Velebita, dovedeni najprije na otok Krk, a zatim i u Istru, na područja opustošena opetovanim kugama i malarijama. O tome da su pristigli upravo iz Dalmatinske zagore svjedoči i znatan broj čakavskih elemenata u istrorumunjskim govorima kojih u istarskim autohtonim čakavskim idiomima nema, primjerice misa koja je u svim čakavskim govorima u Istri maša“, kazao je akademik Filipi.
 
Danas postoji oko 125 govornika istrorumunjskog jezika koji jezik nazivaju prema selu u kojem žive, a govore i čakavski dijalekt hrvatskog koji nazivaju „po našo“. Postoje zapisi da su se krajem 17. stoljeća nazivali Rumerima, što je nastalo od naziva Romanus, Rimljanin, dok se danas nazivaju prema svojim selima, a nacionalno se izjašnjavaju kao Hrvati ili regionalno kao Istrani. Okolno stanovništvo naziva ih Čičima ili Vlasima, a njihov jezik vlaški. Akademik Filipi je pojasnio da rumunjski znanstvenici smatraju da je postojao prarumunjski jezik iz kojeg su nastala četiri dijalekta, od koji je jedan istrorumunjski. Najsličniji je dačko-rumunjskom dijalektu, što je zapravo književni rumunjski jezik, no čak oko 80 posto riječi su posuđenice, tako da je istrorumunjski lakše razumijeti onome tko pozna čakavski nego rumunjski. Velik broj govornika istrorumunjskog živi u Americi i mnogi posjećuju mjesta svojih predaka.
Uvodnu riječ održao je akademik Dario Vretenar, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost i glavni tajnik HAZU-a koji je spomenuo da je Zaklada od osnutka 2013. do danas financirala znanstvene projekte s gotovo milijardu kuna, a trenutno ih financira oko 750.
 

Marijan Lipovac

Ovako je Julian Assange govorio 2013.

 
 
Napredak informatičkih tehnologija kakav je utemeljen u Googleu najavljuje kraj privatnog života najvećem broju ljudskih bića i vodi svijet u totalitarizam.Knjiga The New Digital Age – Novo digitalno doba – jasan je i izazovan projekt tehnološkog imperijalizma koju su uredili dva glavna „čarobnjaka“ Eric Schmidt i Jared Cohen. Oni su u  tom eseju stvorili novi jezik američke moći  XXI. stoljeća. Taj jezik dokazuje  najbliskije  odnose koji su ikada vladali između američke diplomacije i Silicon Valleya. M. Schmidt je bio izvršni predsjednik Googlea, M. Cohen je bio savjetnik Condoleezze Rice i Hillary Clinton i obadvojica su idejna avangardna elita Googlea – Google think tank.
https://api.time.com/wp-content/uploads/2010/12/wikileaks-julian-assange-cover-2010.jpg
Autori su se susreli u okupiranom Bagdadu 2009. i projekt ove knjige je tamo ugledao svjetlo dana. Lutajući među ruševinama ova dvojica su se oduševila idejom kako je tehnologija u mogućnosti američkom okupacijom slojevito promijeniti društvo. Došli su do zaključka da bi tehnološka industrija mogla biti moćno sredstvo američke vanjske politike.Knjiga hvali ulogu i način koji igra tehnologija u polaganom mijenjanju i modeliranju naroda i država, malo po malo, htjeli oni to ili ne, prema slici svjetske supersile. Stil je oštar, argumentacija osigurana, a promišljanje plitko. Ali to i nije knjiga koja je smišljena  da bude čitana. Ovdje se više radi o pozivu usmjerenom podržavanju savezništava.
 
PROGRESISTIČKA HRABROST
 
Novo digitalno doba je prije svega pokušaj Googlea da se postavi kao geopolitički vizionar Amerike, jedinog poduzetnika, koje može odgovoriti na pitanje: Kamo treba ići Amerika? I stoga uopće  nije iznenađujuće da se određeni broj najvećih izazivača rata okupio oko osiguranja obrane - meke sile Zapada (Soft power occidental). U zahvali se posebno ističe ime Henryja Kissingera uz ime Tonyja Blaira i bivšeg direktora CIA-a Michaela Haydena koji su sročili pohvalne kritike knjige.Autori zadovoljno prihvaćaju izgled „mudraca u bijelom“. Slijedom stranica raste vrjednovanje tamne kože kao hipotetične prednosti: žene ribarice Konga, crtači iz Bocuane, salvadorski borci protiv korupcije, nepismeni Masai pastiri iz Serengeta, svi su poslušno i poučljivo sazvani da im se prikažu progresističke vrijednosti Googleova telefona povezanog sa zapadnim carstvom. Schmidt i Cohen predlažu jednu učenu pojednostavljenu viziju sutrašnjeg svijeta. Oni predviđaju uređaje u suvremenom korištenju i one koji će biti poput njih u opticaju za nekoliko desetljeća i koji će sličiti ovima danas. „Progres“ napreduje u ritmu i nezadrživom širenju američke tehnologije. Već danas otprilike postoji milijun prijenosnih (portable) uređaja kojim upravlja Google i aktivira ih svakog dana. Dakle, Google i američka vlada se isprepliću u komunikacijama svih ljudskih bića, i onih koji žive u Kini (mizernoj  Kini!). Proizvodi vremenom postaju sve ljepši, aktivna gradska mladež spava, radi i kupuje s većom lakoćom i ugodom. Demokracija je svrgnuta tehnologijom nadzora a nadzor je entuzijastično preimenovan u „participaciju – sudjelovanje“.
 
Autori bacaju ogorčen pogled na veliku pobjedu Egipćana 2011. Oni odbacuju s prijezirom zahtjeve egipatske mladeži promičući „mješavinu militarizma i arogancije kao nešto što je zajedničko svim mladima“. Mobilizacijom putem društvenih mreža revolucija se može lakše izazvati ali i lakše završiti. U nedostatku jakih državnika one se ne mogu izmaknuti kontroli, pojašnjava Kissinger, a u koalicijskim vladama demokracije degeneriraju malo po malo u autokraciju – samovlađe. Knjiga osim ostalog tvrdi da više ne će biti „proljeća“ (ali je Kina sapeta konopcima).Schmidt i Cohen fantaziraju „o budućnosti revolucionarnih grupa koje će raspolagati solidnim financijskim izvorima. Jedna nova vrsta savjetnika koristit će sve što je na raspolaganju za točno uobličavanje političke ličnosti.“ Knjiga odražava tabue i opsesije State Departmenta. Ona izbjegava svaku značajnu kritiku Izraela i Saudijske Arabije. Ona potvrđuje, sa zaprepaštenjem, da je latinoamerički suverenistički pokret koji je tijekom trideset godina oslobodio toliko ljudi od plutokracije i diktatura koje su podržavane od Sjedinjenih Država, više jednostavno ne postoji. Osvrćući se na „ostarjele diktatore“ u regiji knjiga miješa Latinsku Ameriku s Kubom. I razumljivo autori se uznemiruju  omiljenim strašilima Washingtona: Sjevernom Korejom i Iranom.
 
KIBERNETIČKI TERORIZAM
 
Usprkos činjenici da je jedini odgovoran za dio nasilnih smrti u svijetu, terorizam ostaje glavna briga tisuća vezanih za američku vanjsku politiku. Kako je to opsesija koju treba pothranjivati čitavo poglavlje je posvećeno „budućnosti terorizma“. Iz toga saznajemo da je ta budućnost kibernetički terorizam. Slijedi jedan dugi ulomak kojim su pothranjivani strahovi posebno katastrofičnog scenarija u kojem kibernetički teroristi preuzimaju nadzor nad upravljanjem američkim zračnim prometom i upravljaju zrakoplove koji se zalijeću u zgrade, presijecaju električnu mrežu i izazivaju korištenje nuklearnog oružja. Pri tome autori stavljaju sudionike u numeričkim igrama u istu vreću s teroristima.Moje motrište  je potpuno drugačije. Napredak informatičke tehnologije kakvu promiče Google znači kraj privatnog života najvećeg broja ljudskih bića i povlači za sobom svijet u totalitarizam. A gospoda Schmidt i Cohen nam kažu da nestanak privatnog života pomaže vladama „represivnih autokrata“ da „usmjeravaju svoje građane“. Oni isto tako ističu da će sve ovo „otvorene“ i „demokratske vlade“ prihvatiti kao „dar“ koji će im pomoći „da bolje odgovore na brige građana i potrošača“. U stvarnosti gašenje sfere privatnog života pojedinca na Zapadu znači popratnu centralizaciju moći koja neizbježno vodi u zloupotrebu koja sve više zbližava „dobra“ društva s „lošima.“
 
Dio koji se tiče „represivnih autokrata“ opisuje mjere nadzora: sudačku raspoloživost koja dopušta postavljanje programiranih vrata za špijuniranje građana, kontrolu društvenih mreža i sakupljanje podataka o čitavoj populaciji. Sve ove mjere se već uveliko koriste u Sjedinjenim Državama. Ustvari, neke među njima, kao obveza korištenja stvarnog imena za svaki mrežni profil društvenih mreža uveo je sam Google.Prijetnja je tu ali autori o tome ne vode računa. Oni od Williama Dobsona uzimaju ideju da mediji u autokracijama „dopuštaju oporbenom tisku da suprotstavljanjem režimu shvate prešutne granice“. I ovo se počinje događati u Sjedinjenim Državama. Nitko ne sumnja u efekt odgovaranja Associated Pressa i novinara Jamesa Rosena na lancu informacija Fox Newsa. Ali nema analize na koji način se Google podvrgao zahtjevima koje je označio Rosen. Ja sam iskusio ove smjernice.
 
ZLOKOBNO DJELO
 
Ministarstvo pravosuđa je obznanilo proteklog ožujka da je treću godinu zaredom provelo istraživanja na WikiLeaksu. Sudska deklaracija određuje da su ciljevi usmjereni prema „osnivaču, vlasniku i voditelju WikiLeaksa“. Trećega lipnja otvoren je proces prema jednom izvoru WikiLeaksa, Bradleyju Manningu, proces u tijeku kojeg su dvadeset i četiri svjedoka optužena iza zatvorenih vrata.Ova knjiga je zlokobno djelo u kojem nijedan od dvojice autora u svom govoru ne nalazi mjesta za  promišljanje, a kamo li za kritiku centraliziranog titanskog zla u čijoj izgradnji sudjeluju. „To što je Lockheed Martin imao u XX. stoljeću, kažu nam Schmidt i Cohen, preuzimanje tehnologije i kibernetičke sigurnosti, bit će stvarnost u XXI. stoljeću. Oni su nesvjesno otkrili i primijenili slavno proroštvo Georgea Orwella. Ako želite imati viziju budućnosti zamislite Google naočale koje će imati koristi od sankcija Washingtona i biti usmjerene u vječnosti na bezizražajna ljudska bića. Gorljive pristalice tehnološkog kulta ne će u toj knjizi naći ništa što bi ih inspiriralo. Uostalom, izgleda da oni nemaju ni potrebe za tim. Ipak, čitanje ove knjige je veoma važno  svakomu tko je uključen u bitku za budućnost, i ima jednu jedinu vrijednost koja je imperativ: Upoznaj neprijatelja!

 

Julian Assange, osnivač i urednik WikiLeaksa, New York Times,

9. VI. 2013., https://billets-du-temps-perdu.blogspot.com/2013/06/nouvelles-technologies-fin-de-la-vie.html

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 30/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1019 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević