Get Adobe Flash player

Na udaru su obitelji i djeca, a udare izvršava država incestom, pedofilijom i prisilnim mijenjanjem spola kod djece

 
 
U Norveškoj postoji nekakva narodna tradicija intimnih odnosa s djecom: s dječacima i djevojčicama – učinjenih od strane njihovih krvnih srodnika, koji ih kasnije predaju susjedima.Zastrašujuće svjedočanstvo ove Ruskinje otkrit će vam mračne tajne takozvanog naprednog zapada. Riječ je o potpunoj destrukciji čitavog čovječanstva dok svi mediji svijeta šute o zlu koje se odvija u naprednim zemljama. Na udaru su obitelji i djeca, a udare izvršava država incestom, pedofilijom i prisilnim mijenjanjem spola kod djece u Norveškoj i drugim skandinavskim zemljama. Irina Berset godinama pokušava upozoriti kršćanski svijet na monstruoznosti koje su počinjene nad njenom, ali i nad djecom tisuće roditelja o kojima nitko ne smije govoriti. Podsjećamo, slično svjedočanstvo samo u svezi Velike Britanije dao nam je bivši tajnik NATO-a za sigurnost u tekstu: Velika Britanija zaista krade djecu, siluje, ritualno ubija!’ (INTERVJU) a sada je slično svjedočanstvo Irine Bergseth ispričano i za Norvešku (agencijska/kraća vijest zavtra.ru)!
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn%3AANd9GcSW1qwqhxMl7ocCNH7kPC1uBvCzpqJ1qJTi-Q&usqp=CAU
Irina Bergset: Godine 2005. udala sam se za državljanina Norveške. Moj sin je tada imao 7 godina. Otišli smo živjeti u Norvešku, u komunu Aurskog-Hekland, u naselje Aurskog. Tada još nisam znala da je do prije pola stoljeća Norveška bila država koja se po stupnju civiliziranosti mogla usporediti s državama Središnje Afrike. Godine 1905. Norveška je prvo dobila neovisnost i od Danske i od Švedske. Država je, kakva je bila-takva i ostala – država kmetova, pri čemu plemića njezini žitelji nikada nisu ni vidjeli. Samo su plaćali porez. Razvoja kulture nije bilo. Žitelji ove zemlje su govorili ili na švedskom ili na danskom – odnosno na jezicima osvajača. Poslije su se ti jezici pomiješali i stvorili jedan umjetni jezik koji se zove Bokmål. Iako i sada svaka obitelj u Norveškoj govori na svom dijalektu. Do danas ne postoji državni standardni dijalekt. Može se reći da se zemlja tek sada nastaje, kad ne bi bilo suprotnog procesa. Norveško društvo ubrzano moralno propada kopirajući američke zakone i poredak.
Našli su naftu u moru prije 50 godina. Jasno je da zemlja u kojoj nije bilo znanosti i kulture, nije mogla ovladati tehnologijama vađenja nafte iz mora – koristili su tuđu znanstveno-tehnološku pomoć.
 
Sve to sam ja saznala kasnije. Kada sam napuštala Rusiju, znala sam samo da je u Norveškoj najviši životni standard na svijetu. Bez obzira na to što sam završila fakultet novinarstva Moskovskog Državnog Sveučilišta i što sam kandidat filoloških nauka, Norveška nije priznala moje obrazovanje. Meni su predložili da radim kao učiteljica u susjednoj Fet komuni, u seoskoj školi novog tipa – po progresivnom danskom obrascu po imenu “Riddersand”, što u prijevodu znači “škola vitezova”. U usporedbi s našim ruskim sustavom, svi norveški školski programi izgledaju kao za mentalno zaostale. Od 1. – 7. razreda je osnovna škola. Zadatak državnog programa je naučiti abecedu do 13. godine i da se djeca nauče brojiti – čitaju cijene u trgovinama. U razredu se ne smije čitati naglas zato što je to “sramota”. Specijalni učitelj izvodi dijete u hodnik i tamo sluša “mališu” kako on čita da ga ne sramoti. Učitelj ima pravo razraditi s djecom dva primjera iz matematike dnevno, a ako djeca ne usvoje materijal, onda se kroz tri dana ponovno trudi da im objasni prijeđeno gradivo. Domaći zadatak tjedna – 5 riječi na engleskom ili osam, po odluci djeteta.
 
Norveška škola – je primjer potpune degradacije obrazovanja. Književnosti nema, nema povijesti, fizike, kemije, nema prirodnih znanosti. Ima poznavanje prirode, zove se “Pregled”. Djeca izučavaju svijet oko sebe u općim crtama. Ona znaju da je bio Drugi svjetski rat. Sve ostale pojedinosti – to je nasilje nad djetetom i njegovom psihom.
Najbogatija država na svijetu ne hrani djecu u vrtiću. Točnije, hrane ih nekom juhom s imenom “paradajz juha” iz vrećice jednom tjedno. To je tako u vrtićima, kako državnim, tako i privatnim – hrana samo jednom tjedno!
 
Moj stariji sin je išao u Rusiji u običnu školu. Zato je on u Norveškoj bio čudo od djeteta. Do 7. razreda ništa nije učio – tamo nije potrebno učiti.  U školama vise obavijesti: “Ako te roditelji tjeraju da učiš – pozovi nas. Pomoći ćemo ti da se oslobodiš takvih roditelja”. Jedini način da vježbam pamćenje sa sinom bio je klavir. Govorila sam mu: “Samo gukni negdje da imaš tako zahtjevnu mamu …” Nesreća se dogodila šest godina poslije mog dolaska u Norvešku. Ništa nisam znala o njihovom sustavu “Barnevarn”. Ja sam brinula svoju brigu: posao, kuća, obitelj. Živjela sam polako se prilagođavajući u ustrojstvo države u koju sam se preselila. Čula sam da su nekome oduzeli djecu, ali ja sam bila normalna majka.
 
Razvela sam se od muža poslije tri godine zajedničkog života, poslije rođenja drugog sina. To je bio sukob kultura. Meni sada govore: “Zato tamo u svakoj seoskoj kući imaju kanalizaciju i tuš kabinu”. Da, odgovaram ja na to, ali zato Norvežani po navici idu mokriti iza kuće.
Tri godine sam živjela sama s djecom. Uzela sam kredit u banci, kupila stan, počela normalno živjeti, nikada nisam dobivala socijalnu pomoć: radila sam, provodila sam dosta vremena s djecom. Djeca su bila samo sa mnom. Pošto je muž tukao sina iz prvog braka, nisam mužu dopuštala posjete. S mlađim je muž po zakonu bio dužan viđati se. Ja sam se trudila koliko sam mogla da dijete ne spava kod oca – postojala je prijetnja da će ga tući. Ali socijalna služba i druge državne strukture su me pritiskale da ga pustim. Zato je mlađi sin ostajao kod oca prvo po dva sata subotom ili nedjeljom. Ali posljednji put je proveo kod njega skoro cijeli tjedan – dijete je imalo temperaturu kada ga je on odvezao u veliku zimu od -30 kod rođaka u Trondheim.
 
Godine 2011., sedmog ožujka, ja sam otišla u policiju sela Bjorkenlangen zato što je moj mlađi sin ispričao da su mu strine i stričevi, rođaci njegovo oca, nanosili bol u ustima i guzi. Ispričao je o stvarima u koje ja prvo nisam mogla vjerovati. U Norveškoj postoji nekakva narodna tradicija intimnih odnosa sa djecom: s dječacima i djevojčicama – učinjenih od strane njihovih krvnih srodnika, koji ih kasnije predaju susjedima. Prvo nisam mogla u to povjerovati. Napisala sam izjavu u policiji. Osmog ožujka su nas pozvali u socijalnu službu za djecu – Barnevarn. Ispitivanje je trajalo šest sati. Bili smo samo ja i moje dvoje djece. Oni imaju shemu zaštite djece koja postoji da bi izgledalo da se oni bore s incestom. Zatim sam shvatila da centri Barnevarn, koji postoje u svakom selu, postoje za to da bi lakše našli dijete koje je progovorilo i nezadovoljnu majku ili oca – i da se oni izoliraju, kazne.
 
Iz novina sam saznala za slučaj kada je sud djevojčici od 7 ili 8 godina odredio platiti troškove suda i kompenzaciju nasilniku što su ga držali u zatvoru. U Norveškoj je sve obrnuto naglavačke. Pedofilija nije prijestup.
Osmog ožujka 2011. prvi put su mi oduzeli moje dvoje djece. Oduzimanje izgleda ovako: dijete se ne vraća iz vrtića ili škole tj. praktično ga kradu od vas, ono nestaje. To zato što ga kriju od vas na tajnoj adresi. Tada su mi rekli: “Situacija je takva, vi govorite o nasilju nad djecom. Vas treba pregledati liječnik i da kaže da ste zdravi. “Nisam se bunila. Poliklinika je bila desetak minuta kolima odatle. Suradnica Barnevarna me je odvela tamo i rekla: “Mi ćemo vam pomoći, poigrat ću se s vašom djecom”. Djeca su ostala, ne bilo gdje, već u centru za zaštitu djece. Sada shvaćam da to nije bilo po zakonu. Kada sam došla do poliklinike, stariji sin Saša, tada je imao 13 godina, me je nazvao i rekao: “Mama, nas voze u prihvatnu obitelj”.
 
Bila sam na udaljenosti od desetak kilometara od djece koju su odvozili na tajnu adresu. Po njihovom zakonu, djecu oduzimaju bez bilo kakvog podnošenja papira. Jedino što sam mogla – je uzeti stvar u svoje ruke. U Norveškoj je zabranjeno plakati – to se ocjenjuje kao bolest i Barnevarn može na tebe primijeniti prisilnu psihijatriju. Pokazalo se da u Norveškoj postoji državni plan, kvota koliko se djece oduzeti od roditelja. Organi socijalne zaštite se čak natječu tko će ga bolje ispuniti – to je svojevrsno državno natjecanje. Grafikoni, dijagrami se objavljuju kvartalno – koliko su djece u kom mjestu oduzeli. Nedavno sam dobila dokument – izvješće od Šveđana. To je izvješće o slučajevima oduzimanja djece u Švedskoj i susjednim skandinavskim zemljama. Riječ je o čudnoj pojavi. U tom izvješću se govori da je u Švedskoj oduzeto 300.000 djece od roditelja. To jest, riječ je o cijelom pokoljenju ukradenom od njihovih roditelja. Znanstvenici, kriminolozi, odvjetnici, pravnici – ljudi s tradicionalnim vrijednostima koji još uvijek pamte što je obitelj bila u Švedskoj – ne shvaćaju. Oni kažu da se događa nešto čudno. Događa se državni progon obitelji. Specijalisti navode brojku od 10.000 kruna (oko 1.000 eura). Toliku sumu dobiva nova obitelj za jedno usvojeno dijete, bilo koje. Posebni agent organizacije Barnevarn dobiva iz proračuna ogromnu nagradu za razorenje rodnog gnijezda, za krađu potomstva. To se događa u svim skandinavskim zemljama.
 
Pritom, posvojitelj može birati dijete, kao na tržištu. Na primjer, vama se dopala ta ruska djevojčica s plavim očima i vi baš nju hoćete da uzmete u obitelj. Dovoljno vam je pozvati u Barnevar i reći: “ja sam spreman, imam neveliku sobu za usvojenika”. I kažete ime. I upravo njega će vam i dostaviti. To jest, prvo se nalazi “najamna obitelj”, a zatim se od rođenih roditelja oduzima dijete “po narudžbi”. Pravozaštitinici Norveške se bore sa svemogućim kaznenim sustavom Barnevarn. Oni ozbiljno smatraju da je to korumpirani sustav za trgovinu djecom. Dana 3. svibnja (2013.) su žrtve Barnevarna u Norveškoj organizirale prosvjed protiv nasilnog odvajanja djece i roditelja od strane države u Norveškoj.
 
U smislu krađe djece od roditelja, Norveška prednjači pred cijelim svijetom – tamo je to državni projekt. Naslov u norveškim novinama glasi: “Jedna petina djece u Norveškoj već je spašena od roditelja”. Jedna petina – to je doslovno, od milijun djece u toj zemlji – oko dvjesto tisuća (200.000) “spašene” djece koja ne žive više u kući sa mamom, već u prijmu obiteljima. Novčano pokriće koje prihvatna obitelj dobiva u Norveškoj je oko 240.000 eura godišnje. Ako dijete bude invalid, dobit ćete još više dotacija. Što više trauma, to bolje za prijamni dom, koji postaje ništa drugo do zatvor obiteljskog tipa. Po statistici objavljenoj u norveškim novinama, od svakih desetoro novorođene djece, samo dvoje rađaju Norvežani, a osam rađaju doseljenici. Doseljenici čine zdravo stanovništvo Norveške zato što ne prakticiraju brakove bliskih rođaka.
Najviše djece rođenih na teritoriju Norveške, Barnevarn oduzeo je od Rusa. To jest, prvo oduzimaju rusku djecu. Praktično sva djeca rođena od jednog ili oba ruska roditelja, nalaze se u evidenciji Barnevarn i stoje u rizičnoj skupini. Oni su “broj jedan” kandidati za oduzimanje.
 
Što mogu učiniti roditelji ako im oduzmu dijete?Skoro svakog mjeseca po jedna Ruskinja završi život samoubojstvom u Norveškoj. Zato što kad dolaze kod vas i uzimaju vam djecu, vi ste nezaštićeni, vi ste – jedan na jedan sa sustavom. Govore vam: “Ti ne praviš omlet po norveškom receptu. Ti tjeraš dijete da pere ruke. Ti šepaš, ne možeš sjediti s djetetom u pijesku. Znači – ti si loša majka, mi ti uzimamo dijete!“. Sustav zaštite djece u Norveškoj je zasnovan na pretpostavci krivnje roditelja. Roditelj je svjesno kriv. Na roditelje se izlijeva more laži. A sve počinje od proste tvrdnje: “Vi hoćete otići u Rusiju”. I vi ne možete to opovrgnuti jer imate rođake u Rusiji. Ili: “Vi hoćete ubiti svoje dijete”. Zato što Rusi kad se naljute govore: “ubit ću te!”
 
Vas neprestano stavljaju u situaciju da se morate pravdati. I vi shvaćate da je to nemoguće. Sami ne možete zaustaviti norvešku državnu mašineriju temelju basnoslovnim nagradama za odvjetnike, suradnike socijalnih službi, suci, psihologe, psihijatre, prijemne roditelje, specijaliste i ostale… Nagrade se daju za svakog uzetog plavookog mališana. Na žalost, vi nemate šanse spasiti svog sina ili kćer od norveškog prijemnog doma. Ja sam prošla sve instance norveških sudova. Sve je obuhvaćeno, svuda je korupcija. Djeca su roba. I ne vraćaju ih natrag. Sve materijale koje su ruske novine objavljivale o mojoj djeci je prevodio odvjetnik Barnevarna i koristio ih u korist optužbi na sudu. “Ona je luda, štiti svoje dijete u tisku!”. Na Zapadu ne postoji sloboda tiska po pitanju djece. Nemoguće je obratiti se društvu. Tamo postoji zakon o tajnosti podataka, koji se aktivno sada protura i Rusiji te u drugim tradicionalnim zemljama.
Vi ste rekli da sustav koji uništava obitelj i koji sada radi u Sjevernoj Europi, potiče seksualno nasilje nad djecom. Kako radi taj mehanizam?
Ministarstvo za djecu u Norveškoj zove se “doslovno” nešto kao Ministarstvo za dječja pitanja i ravnopravnost svih oblika seksualne raznolikosti. Seksualne manjine u Norveškoj – to više uopće nisu manjine. Normalni ljudi – su tamo manjina. Materijali sociologa koji su dostupni svjedoče: do 2050. godine Norveška će biti 90 % homo-država. Što se smatra pod “homo” nije teško zamisliti. Kažu da je naše, rusko poimanje “gejeva” i “lezbijki” – prošli vijek.
 
Na Zapadu je ozakonjeno najmanje trideset oblika netradicionalog braka. “Najnaprednija” po tom pitanju je Norveška, tamo su “muškarac” i “žena” – pojmovi koji nestaju. I nije čudno da u Norveškoj nema mogućnosti da se zaštiti dijete rođeno u prirodnoj obitelji. Čini vam se da vas se to ne tiče. Vi govorite sebi: “Neka oni rade što hoće! Što ću tu ja sa svojom djecom? “I ja sam nekad tako mislila jer nisam znala da su u cijeloj Europi uvedeni seksualna standardi koji obrađuju odgoj djece u određenom ključu . I taj standard je obvezan za sve države koje potpišu odgovarajuću konvenciju, i čije primanje se sada aktivno lobira i Rusiji. Tamo se otvoreno govori o tomu da su roditelji obvezni, zajedno s liječnicima i odgojiteljima u vrtiću, učiti djecu “raznim oblicima ljubavi”. A posebni odjeljak tog općeeuropskog seksualnog standarda objašnjava zašto europsku djecu roditelji i odgajatelji trebaju učiti masturbaciji strogo do 4. godine i nikako kasnije. Za nas, pećinske Ruse, to je jako koristan podatak. Na 46. stranici spomenutog dokumenta ukazuje se da novorođenče treba spoznati svoj “dženderni (rodni) identitet”.
Obveznom seks-prosvjetom vaše dijete treba već u trenutku rođenja opredijeliti se je li ono: gej, lezbijka, biseksualno, transvestit ili transseksualno. A budući su pojmovi “muškarac” i “žena” isključeni iz poimanja ravnopravnosti spolova, zaključite sami. Ako vaše dijete ipak ne izabere “gender”, u tomu će mu pomoći svemoguća norveška Barnevarn ili finska Lastensuoelu, njemački Jugendamt itd.
 
Norveška je jedna od prvih zemalja u svijetu koja je otvorila znanstveno-istraživački institut pri Sveučilištu u Oslu, koji izučava samoubojstva djece od 0 do 7 godina. S točke gledišta običnog čovjeka to je jako čudno. Kako se može novorođenče ubiti? Ali s točke gledišta Barnevarn, to je prirodno. Ako djeca poslije sadističkih orgija zaista umiru, onda se to službeno može podvesti pod “samoubojstvo”.
 
Irina, hajde da se vratimo na Vašu osobnu priču…Meni su djecu oteli drugi put 30. svibnja 2011. Na vrata su mi došla dva policajca i dva suradnika Barnevarn. Odškrinula sam vrata i pogledala. Svi policajci samo što nisu držali revolvere, čak je i sam načelnik policije Brojklangena došao, i kaže: “Došli smo uzeti vašu djecu”. Ja zovem odvjetnika a on mi govori: “Da, po zakonima Norveške vi ste ih obvezni dati. Ako se budete suprotstavljali svejedno će vam ih uzeti ali ih više nikada nećete vidjeti. Morate dati djecu a sutra će vam objasniti o čemu se radi…“ Djecu su uzeli odmah, čak im nisu dali da se presvuku i pritom mi nisu pokazali nikakav papir, nikakve propise. Poslije procedure oduzimanja sam bila u stanju šoka: sada sam morala dokazivati ​​da sam dobra majka. U norveškim novinama su opisali jedan slučaj: jednog dječaka koga su uzeli od majke u dječjem uzrastu, silovali su u svim prijemu obiteljima. On je napunio 18 godina, kupio oružje, došao “kući” i ubio prijemne “roditelje”. Drugog norveškog dječaka su uzeli od majke – on je plakao, htio je kod majke. Liječnici su rekli da je to paranoja. Onda su ga su nakljukali lijekovima i od njega napravili stvar. Poslije napada medija, vratili su ga majci u invalidskim kolicima. Tada već nije mogao govoriti, spao je na 13-15 kg. To je bila distrofija, pošli su nepovratni procesi. Poslije mog jedinog viđenja sa sinom, moj stariji sin je rekao da je napisao pismo u ruski konzulat: “Umrijet ću, ali ću ipak pobjeći iz Norveške. Ne ću živjeti u konc-logoru “. On je sam uspio organizirati svoj bijeg. Preko interneta se povezao s Poljakom Krzysztof Rutovskim, koji je već prije toga uspio spasiti poljsku djevojčicu iz norveškog prijemnog doma.
Poljak me pozvao u posljednjem trenutku, kad je sve već bilo spremno i rekao: “Ako ću ja izvesti vašeg sina bez vas – to će biti kidnapiranje, krađa tuđeg djeteta, a ako ću ga izvesti zajedno s vama – onda prosto pomažem obitelji.” Bilo mi se teško odlučiti ali izbor je bio strašan: ili poginuti sve troje u Norveškoj ili da bar spasim sebe i starijeg sina… Ne daj Bože nikome da doživi nešto takvo!
 
Nakon vašeg povratka u Rusiju, počeli ste primati podatke o sličnim slučajevima. Recite nam nešto o vašoj društvenoj djelatnosti.Evo jednog slučaja: Irina S. je živjela 18 godina u Engleskoj. Tamo je imala momka. Rodila je kćer. Jednom je Irina slučajno saznala da je njezin prijatelj član sadomazohističkog kluba. Njezina djevojčica je jednom gledala gdje na TV pokazuju mjesnog vozača. Kći kaže: “Mama, a taj čika je dolazio da se sa mnom igra doktora. A ta teta se sa mnom kupala u kadi! “Zamislite da vam dijete govori nešto tako? Irina je otišla kod engleskog dječjeg psihologa, koji joj je rekao: “Draga, vi ste ludi, vi ste paranoični. To nije izopačeništvo – to je kreativni seks za elitu! “Ona je ušutila i polako počela spremati stvari i pripremati se za povratak u Rusiju. Pametna žena… U Norveškoj su prvo legalizirani istospolni brakovi. Zatim je legalizirano usvajanje djece od strane istospolnih roditelja. Tamo svećenici – žene i muškarci – otvoreno izjavljuju o svojoj netradicionalnoj orjentaciji. A sada su se pojavili hrabriji među tim istospolnim, koji postavljaju pitanje o pravima da se vjenčavaju s djecom, da se žene djecom.
 
Ako mi, tradicionalni roditelji, budemo sjedili kao trupovi i čekali, izgubit borbu s istospolnim ili s drugim “Džender” (rodovima) za svoju rođenu djecu. Danas je zona eksperimenta Sjeverna Europa, Njemačka plus SAD i bivše britanske kolonije: Kanada, Australija, Novi Zeland – to su “vruće točke” odakle ja dobijam “SOS” signale ruskih majki. Misao o neophodnosti otvorenog protivljenja davala mi je snage da ne klonem, da ne siđem s uma tamo u Norveškoj. Svaki ruski roditelj treba znati. Za posljednjih 30 godina, strukture zainteresirane za trgovinu djecom, koje se bave preraspodjelom demografskih masa, uzakonili su stav da roditelj i dijete uopće nisu jedna cjelina. Sada djeca pripadaju nekom apstraktnom društvu ili državi. Štoviše, po Haaškoj konvenciji o krađi djece iz 1980. god. koju je Rusija potpisala 2011.godine, djeca pripadaju teritoriju na kojoj su proživjela posljednja tri mjeseca.
 
Filozofiju tih neljudi djelomično razotkriva projekt u Norveškoj vladajuće, Radničke partije, o čemu sam nedavno čitala u norveškim medijima.
“Ja sam homoseksualac. Ja hoću da sva djeca u zemlji budu ovakva kakav sam i ja! Lisbaken, ministar za pitanja djece, ne stideći se, govori: “Ja sam homoseksualac. Ja hoću da sva djeca u zemlji budu ovakva kakav sam i ja. “On je započeo državni program koji treba provesti sljedeći eksperiment: u vrtićima je bila uzeta sva literatura tipa” Pepeljuga “, sve bajke braće Grimm. Umjesto toga je napisana druga književnost, spolna – tipa “Kralj i kralj” ili “Gay-djeca”. Tamo se, npr. princ zaljubljuje u kralja ili princa, a djevojka-princeza mašta da se uda za kraljicu. Po zakonu su djeci već u vrtiću, na nosilima, odgajatelji dužni čitati takve bajke i pokazivati slike.
 
Dogodio se i ovakav slučaj. Ruski turisti su pošli u Novi Zeland sa kratkoročnom vizom, npr. sedmodnevnom. Mama, tata i dijete. Jesu li su roditelji viknuli na dijete ili je dijete glasno plakalo – iz kafea ili hotela su pozvali službu za zaštitu djece. Došao je odred “spasilaca” i dijete su oduzeli, “spasili” od “roditelja-sadista”. Ruska diplomacija se borila više od godinu dana za to da dijete da ga puste da se viđa s roditeljima.
Svakih pet godina Bernevarn pravi izvještaj o doseljenicima, čije djeca se najviše uzimaju u Bernevarn. Top-listu predvodi Afganistan, zatim Eritreja, zatim Irak. Od bijele djece, Rusija je na prvom mjestu, u općem popisu država – na četvrtom. Rodni roditelji dobivaju dozvolu da se viđaju s ukradenim djetetom po 2 sata, jednom u pola godine. To je maksimum.
Ne treba govoriti o pedofiliji kao takvoj. To je druga pojava. Samo u Norveškoj postoji 19.000 nevladinih organizacija za “preprofiliranje” djece iz “starih” (muškarac, žena) u druge, netradicionalne rodove. Dijete se prisilno razvija u netradicionalnoj rodnoj kategoriji. Ono što mi je govorio moj mali sin, to nije više primitivna pedofilija već neki “organizirani” trening, naciljan na drugu orijentaciju. U sve te užase je teško povjerovati…
 
Dok vi razmišljate da vjerujete ili ne vjerujete, već se pojavilo cijelo pokoljenje roditelja koji moraju živjeti s tim užasom. Sve se to u suvremenoj Europi smatra vidom tolerantnosti. Jer, djeca imaju pravo na seksualne sklonosti od nula godina, imaju pravo na seksualnu raznovrsnost. Protiv nas, protiv roditelja i djece ratuje dobro organizirana kriminalna svjetska mreža. I čini se da je došlo vrijeme da se to otvoreno prizna i počne u svakom oblasnom odjelu ruske policije, po cijeloj njenoj vertikali, da se uvode specijalne jedinice za borbu protiv tih međunarodnih skupina demografskog banditizma. Ja sam na maršu “Zaštiti djecu” pozvala ljude da pogledaju iza lijepe maske zapadne ideologije, koja se nama protura pod vidom “spašavanja djece od roditelja-alkoholičara” – što je globalni eksperiment za promjenu spola našoj djeci. Čudovišni eksperiment koji se skoro već trideset godina provodi po cijeloj Europi.
Tamo, u Europi, pa i u Kanadi, u SAD, Australiji, Novom Zelandu, svuda iza granica Rusije – roditeljstvo je uništeno i podijeljeno. Roditeljstvo kao veza roditelja s djetetom – planski se uništava. Brojke oduzete djece –200.000 u Norveškoj, 300.000 u Švedskoj, 250.000 u Finskoj, u Njemačkoj, u Izraelu – također ogroman broj – to je ukradeno pokoljenje.
(Razgovarao: Andrej Fefelov za zavtra.ru)
 

https://croativ.net/mediji-sute-o-mracnoj-istini-u-norveskoj-3510/

Novi epilog o globalnoj agendi Billa Gatesa i kako se možemo oduprijeti ratu milijardera protiv života

 
 
Indijska fizičarka, znanstvenica, aktivistica, dobitnica brojnih nagrada i priznanja i autorica više od 20 knjiga, dr. Vandana SHIVA, 31. kolovoza 2020. objavila je novu knjigu pod naslovom: Zajedništvo vs. 1 posto – Razbijanje iluzija, sijanje slobode (naslov originala: „Oneness vs the 1% - Shattering Illusions, Seeding Freedom“). Nova knjiga, čije autorice su dr. Vandana Shiva i Kartikey Shiva, jest „novi epilog o globalnoj agendi Billa Gatesa i kako se možemo oduprijeti ratu milijardera protiv života.“
https://m.media-amazon.com/images/I/4101L27TNqL.jpg
„Široko rasprostranjeno siromaštvo i pothranjenost, alarmantna izbjeglička kriza, socijalni nemiri i ekonomska polarizacija postali su naša živa stvarnost jer prvih jedan posto svjetske populacije s više od sedam milijardi ljudi tjera planet i sve ljude – na društveni i ekološki rub.“
U knjizi „Zajedništvo vs. 1 posto“ Vandana Shiva preuzima Klub milijardera Gatesa, Buffeta i Zuckerberga, kao i druga moderna carstva čije sljepilo za ljudska prava i razarajući učinak njihovih konstrukcija linearnog napretka su prouzročili razorne učinke diljem svijeta. Njihova jednoumna potraga za profitom nedemokratski je provodila jednoobraznost i monokulture, podjelu i razdvajanje, monopolne i vanjske kontrole – nad financijama, hranom, energijom, informacijama, zdravstvom pa čak i odnosima.
 
Dr. Shiva svoju analizu temelji na eksplozivnim, malo poznatim činjenicama i kritički prikazuje 1-postotni (1%-tni) model filantrokapitalizma koji se odnosi na raspoređivanje neobjašnjivog novca kako bi se zaobišle demokratske strukture, iskočilo iz raznolikosti i nametnulo totalitarne ideje utemeljene na Jednoj znanosti, Jednoj poljoprivredi i Jednoj povijesti. U knjizi ona poziva na „ponovno oživljavanje stvarnog znanja, stvarne inteligencije, stvarnog bogatstva, stvarnog rada, stvarne dobrobiti,“ kako bi ljudi mogli vratiti svoje pravo na: Živi slobodno. Misli slobodno. Diši slobodno. Jedi slobodno.
 
Uz dozvolu izdavača (Chelsea Green Publishing), Independent Science News objavio je izvadak iz knjige pod naslovom: „Globalna agenda Billa Gatesa i kako se možemo oduprijeti milijarderovom ratu protiv života“ čiji prijevod u cijelosti objavljuje Hrvatski fokus.
 
U ožujku 2015. Bill Gates pokazao je sliku koronavirusa tijekom razgovora na „TED Talks“ i publici rekao da će tako izgledati najveća katastrofa našeg vremena. Prava prijetnja životu, rekao je Gates, nisu projektili nego mikrobi. 
(TED: technology/technologija, entertainment/zabava, design/dizajn; TED Talks je globalni skup konferencija u vlasništvu privatne neprofitne zaklade „Sapling Foundation“ pod sloganom „ideje vrijedne širenja“ op.a.).
Kada je pet godina kasnije (2020.) pandemija koronavirusa poput tsunamija zahvatila Zemlju, on je oživio 'ratni jezik' opisujući pandemiju kao 'svjetski rat.'  „Pandemija koronavirusa 'suprotstavlja' cijelo čovječanstvo virusu,“ rekao je Gates.
 
Zapravo, pandemija nije rat. Pandemija je posljedica rata. Rat protiv života. Mehanički um povezan sa strojem za ekstrakciju novaca stvorio je iluziju da su ljudi odvojeni od prirode, a priroda je mrtva, inertna sirovina koju treba iskoristiti. Ali, mi smo zapravo dio bioma. I mi smo dio viroma. Biom i virom smo mi. Kada ratujemo protiv biološke raznolikosti naših šuma, farmi i u našim crijevima, mi ratujemo sami protiv sebe.
 
Hitna zdravstvena situacija zbog koronavirusa neodvojiva je od zdravstvene opasnosti (od) izumiranja, zdravstvene opasnosti zbog gubitka biološke raznolikosti i hitne zdravstvene situacije zbog klimatske krize. Sve ove izvanredne situacije ukorijenjene su u mehanicističkom, militarističkom, antropocentričnom svjetonazoru koji ljude smatra odvojenima od drugih bića i superiornijima od njih. Bića koja možemo posjedovati, manipulirati i kontrolirati. Sve su ove hitne situacije ukorijenjene u ekonomskom modelu temeljenom na iluziji neograničenog rasta i neograničene pohlepe, koji krše planetarne granice i uništavaju integritet ekosustava i pojedinih vrsta.
 
Nove bolesti pojavljuju se jer globalizirana, industrijalizirana, neučinkovita poljoprivreda napada staništa, uništava eko-sustave i manipulira životinjama, biljkama i drugim organizmima ne poštujući njihov integritet ili njihovo zdravlje. Diljem svijeta mi smo povezani širenjem koronavirusa jer smo napali domove drugih vrsta, manipulirali biljkama i životinjama radi komercijalne dobiti i pohlepe, i uzgajali monokulture. Dok krčimo šume, pretvaramo farme u industrijske monokulture koje proizvode otrovne, nutritivno bezvrijedne proizvode, dok se naša prehrana degradira industrijskom preradom sa sintetskim kemikalijama i genetskim inženjeringom, i dok nastavljamo iluziju da su zemlja i život sirovine za iskorištavanje i profit, doista smo povezani. No, umjesto da se povežemo na kontinuitetu zdravlja štiteći biološku raznolikost, integritet i  samoorganizaciju svih živih bića, uključujući i ljude, mi se povezujemo bolestima.
 
Prema Međunarodnoj organizaciji rada ('International Labour Organization,' ILO) „1,6 milijardi radnika u neformalnoj ekonomiji (koji su najranjiviji na tržištu rada), od ukupno dvije milijarde u svijetu i globalne radne snage od 3,3 milijarde, pretrpjeli su golemu štetu zbog smanjene mogućnosti zarade za život. To je zbog mjera 'zaključavanja' / zatvaranja i/ili stoga što rade u sektorima koji su najteže pogođeni.“
Prema Svjetskom programu za hranu ('World Food Programme') dodatna četvrtina od milijarde ljudi biti će izgladnjela, a 300.000 moglo bi umrijeti (od gladi) svaki dan. To su također pandemije ubojice ljudi. Ubojstvo ne može biti recept za spašavanje života. Zdravlje je život i živi sustavi. Ne postoji „život“ u paradigmi zdravlja koji promiču Bill Gates i njemu slični i nameću cijelom svijetu. Gates je stvorio globalne saveze kako bi nametnuo analizu odozgo prema dolje i recepte za zdravstvene probleme. Gates daje novac za definiranje problema, a zatim koristi svoj utjecaj i novac kako bi nametnuo rješenja. I pri tome postaje bogatiji. Njegovo „financiranje“ rezultira brisanjem demokracije i biološke raznolikosti, prirode i kulture. Njegova „filantropija“ nije samo filantrokapitalizam. To je filantroimperijalizam.
 
Koronavirusna pandemija i „zaključavanje“ (zatvararenje) još jasnije su otkrili kako smo svedeni na predmete kojima treba upravljati, a naša tijela i umovi nove su kolonije za invaziju. Carstva stvaraju kolonije, kolonije 'zatvaraju' zajedništvo autohtonih životnih zajednica i pretvaraju ih u izvore sirovina koje se ekstrahiraju radi profita. Ova linearna, ekstraktivna logika nije u stanju vidjeti intimne odnose koji održavaju život u prirodnom svijetu. Slijepa je za različitost, cikluse obnavljanja, vrijednosti davanja i dijeljenja kao i za snagu i potencijal samoorganiziranja i uzajamnosti. Slijep je za otpad koji stvara i za nasilje koje oslobađa. Produženi „lockdown“ zbog koronavirusa laboratorijski je eksperiment za budućnost bez čovječanstva.
 
U ožujku ove godine, točnije 26.03.2020., na vrhuncu pandemije koronavirusa i usred „lockdowna“ / zatvaranja, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organization, WIPO) odobrila je Microsoftu patent WO 060606.
Patent WO 060606 izjavljuje da „aktivnost ljudskog tijela povezana sa zadatkom koji se pruža korisniku može koristiti u procesu eksploatacije kriptovalutnog sustava...“
(https://patentscope.wipo.int/search/en/detail.jsf?docId=WO2020060606).
„Tjelesna aktivnost“ koju Microsoft želi eksploatirati uključuje zračenje koje se emitira iz ljudskog tijela, aktivnosti mozga, protok tjelesne tekućine, protok krvi, aktivnost organa, kretanje tijela kao što su pokreti očiju, pokreti lica i pokreti mišića, kao i bilo koje druge aktivnosti koje se mogu osjetiti i prikazati slikama, valovima, signalima,  tekstovima, brojevima, stupnjevima ili bio kojim drugim informacijama ili podatcima.
 
Patent je odobreni zahtjev za intelektualnim vlasništvom nad našim tijelima i umovima. U kolonijalizmu, kolonizatori sebi dodjeljuju pravo da uzmu zemlju i resurse autohtonih ljudi, iskorijene njihove kulture i unište suverenost, a u ekstremnim slučajevima ih istrijebe.
Patent WO 060606 izjava je Microsofta da su naša tijela i umovi njegove nove kolonije.
Mi smo 'rudnici sirovine' – odn. podataka izvađenih iz naših tijela. Umjesto da suverena, duhovna, svjesna, inteligentna bića donose odluke i izbore s mudrošću i etičkim vrijednostima o utjecajima naših postupaka na prirodni i socijalni svijet čiji smo dio, i s kojim smo neraskidivo povezani, mi smo „korisnici.“ U digitalnom carstvu „korisnik“ je potrošač bez izbora.
Ali to nije cijela Gatesova vizija. U stvari, još je zlokobnije – kolonizirati umove, tijela, i duhove naše djece prije nego što su uopće imali priliku razumjeti kako izgledaju sloboda i suverenost i što znači osjećati ih, počevši od najranjivijih (tj. najugroženijih).
U svibnju 2020. Andrew Cuomo, guverner New Yorka, objavio je partnerstvo sa Zakladom Billa Gatesa za „ponovno otkrivanje obrazovanja.“ Cuomo je Gatesa nazvao vizionarom i ustvrdio da je pandemija stvorila „povijesni trenutak kada zapravo možemo uključiti i unaprijediti (Gatesove) ideje... zašto sve ove zgrade, sve ove fizičke učionice – s tehnologijom koju imate?“  
Zapravo, Gates već dva desetljeća pokušava likvidirati javni obrazovni sustav u SAD-u. Studenti su za njega „rudnici podataka.“ To je razlog zašto on promovira indikatore kao što su pohađanje, upis na fakultet i bodovi na testu iz matematike i čitanja jer se oni mogu lako kvantificirati i minirati. U ponovnom promišljanju obrazovanja, djeca će se nadzirati putem nadzornih sustava kako bi se provjerilo jesu li pažljiva dok su prisiljena pohađati nastavu na daljinu, sama kod kuće. Distopija je ona u kojoj se djeca nikad ne će vratiti u škole, nemaju priliku za igru, nemaju prijatelja. To je svijet bez društva, bez veza, bez ljubavi i prijateljstva.
 
Dok gledam budućnost u svijetu Gatesa i Tech Barona, vidim čovječanstvo koje je dalje polarizirano na velik broj „odbačenih“ ljudi koji nemaju mjesta u novom Carstvu. Oni koji su uključeni u novo Carstvo biti će tek nešto više od digitalnih robova.
 
Ili, možemo se oduprijeti. Možemo zasaditi još jednu budućnost, produbiti naše demokracije, povratiti naša zajednička dobra, obnoviti zemlju kao živi članovi Obitelji jedne Zemlje (ili  Jednozemaljske obitelji), bogate našom raznolikošću i slobodom, jedna u našem zajedništvu/jedinstvu i međusobnoj povezanosti. To je zdravija budućnost. Za to se moramo boriti. ...
Stojimo na provaliji izumiranja. Hoćemo li dozvoliti da naše čovječanstvo kao živa, svjesna, inteligentna, autonomna bića ugasi stroj pohlepe koji ne zna granice i nije u stanju prekinuti svoj put kolonizacije i uništenja?  Ili ćemo zaustaviti stroj i braniti naše čovječanstvo, slobodu i autonomiju kako bismo zaštitili život na Zemlji?
 
Autor: Vandana Shiva & Kartikey Shiva: „Oneness vs. 1% - Shattering Illusions, Seeding Freedom“
(izvadak iz knjige), Independent Science News for Food and Agriculture, 21. 9. 2020.; www.independentsciencenews.org/biotechnology
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Robert F. Kennedy, ml. – Međunarodna poruka nade za čovječanstvo

 
 
Danas, 24. listopada 2020., održavaju se mnogi skupovi diljem svijeta. Aktivisti u tim zemljama pridružuju se zajedničkim glasom: Argentina, Bolivija, Peru, Urugvaj, Italija, Njemačka, Poljska, Belgija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Švedska, Danska, Francuska i Austrija. Građani svih zemalja plaćaju enormnu cijenu pandemije. Nisu izgubili samo svoje voljene, već i svoje slobode, sredstva za život, radost. Djeca i mladi također pate zbog ove krize. Bez svojih prijatelja i društvenih aktivnosti, problemi s mentalnim zdravljem kod naših mladih su na vrhu cijelo vrijeme. Ljudi diljem svijeta traže da ih se poštedi razornih posljedica pandemije.
https://childrenshealthdefense.org/wp-content/uploads/07-02-20-truthRFK_6_1600.jpg
Robert F. Kennedy, mlađi, predsjednik Zaštite zdravlja djece (Children's Health Defense), putem videa odaslao je nadahnjujuću poruku za slobodu i nadu aktivistima diljem svijeta.
 
Children's Health Defense objavio je cijeli transkript/prijepis govora Roberta F. Kennedyja, ml.:
»Hej, svi, ovdje je Robert F. Kennedy, mlađi, i ne mogu vam reći koliko sam sretan što imam mogućnost razgovarati s tisućama građana u 15 zemalja i svim kontinentima u svijetu koji su se danas okupili na prosvjedu protiv državnog udara Big Data, Big telecom/velikog telekoma, Big tech, velikih naftnih i kemijskih kompanija i globalnog kartela javnog zdravstva predvođenim Billom Gatesom i Svjetskom zdravstvenom organozacijom (WHO) koji sada iznosi dva trilijuna US dolara i želi povećati i proširiti svoje bogatstvo i moć nad našim životima, nad našim slobodama.
Želi podrivati ​​našu demokraciju i želi uništiti naš suverenitet i našu kontrolu nad našim životima i zdravljem naše djece.
 
I želim vas podsjetiti, sve one koji nisu Amerikanci, na nešto što svako američko dijete nauči o našoj povijesti kad odraste u ovoj zemlji. I za vrijeme Velike depresije, Franklin Roosevelt, koji je bio jedan od najvećih predsjednika u američkoj povijesti, rekao je američkom narodu: "jedino čega se moramo bojati je sam strah."
I mi odrastamo slušajući to, ali ljudi zapravo ne razumiju što to znači. I to je bilo vrlo, vrlo duboko upozorenje Roosevelta, jer je vidio što Velika depresija radi u istočnoj Europi, u Italiji i Njemačkoj i Španjolskoj, gdje je ta kriza ljude okrenula ka fašizmu u istočnim zemljama, gdje je ta ista kriza okrenula građane i vlade prema komunizmu, a također uzrokovala kolaps vlada u cijelom svijetu. A kod nas, u Sjedinjenim Državama, ljudi se danas teško sjećaju da je gotovo trećina ljudi u našoj zemlji bila potpuno razočarana kapitalizmom i htjela se okrenuti komunizmu, a druga trećina fašizmu. A Franklin Roosevelt želio je sačuvati našu zemlju za demokraciju, za kapitalizam slobodnog tržišta, za građanska prava i za očuvanje našeg Ustava.
 
I prepoznao je da će oružje autoritarne kontrole biti strah. I kad sam razgovarao prije nekoliko tjedana u Berlinu, podsjetio sam stanovnike Njemačke na vrlo poznatu priču koja se dogodila tijekom suđenja u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata, kada je jedan od najbližih Hitlerovih poručnika, šef Luftwaffea, Hermann Göring bio upitan od jednog tužitelja: „Kako ste došli do njemačkog naroda? Njemački narod je najobrazovaniji narod na svijetu.
Bili su jedni od najtolerantnijih ljudi na svijetu. Weimarska Republika bila je jedna od najjačih demokracija na svijetu. Kako si ih uzeo? Ti su ljudi bili tako dobro obrazovani, tako osvješteni i tako tolerantni i pretvorili ste ih u poslušne robove koji su počinili neka od najgorih zločina u ljudskoj povijesti?“ A Göring je rekao, "oh, to je jednostavna stvar..." I bilo tko od vas može potražiti njegov citat i molim vas da to učinite. I rekao je (Göring):
"I to djeluje ne samo u fašističkoj vladi, već djeluje u demokraciji, u monarhiji i u komunističkoj vladi, i u bilo kojoj vladi koju vi želite, posao vlade je staviti ljude u strah. I ako ih možete držati u strahu, možete ih natjerati da rade sve što želite, da se pretvore u ovce.“
 
A postoji i poznata knjiga Naomi Klein pod nazivom The Shock Doctrine: The Rise of Disaster Capitalism i svi bismo je trebali čitati. A ta knjiga prikazuje povijesnu kronologiju svih vremena američke povijesti, povijesti svijeta tijekom Velike depresije i tijekom financijskog kolapsa 2008., tijekom financijskog kolapsa u Čileu, na primjer, 1973., za vrijeme bombardiranja Svjetskog trgovinskog centra, da autoritarni elementi u društvu i velike korporacije te bogati plutokrati i oligarsi, bogate obitelji i pojedinci koriste krize za pomicanje bogatstva prema gore kako bi uništili srednju klasu tih zemalja i izvršili totalitarnu kontrolu.
 
I naravno, to je očita stvar da ljudi koji su navikli glasati za svoje vlade neće glasati za politike koje bogate ljude čine bogatijima i korporacijama daju još veću moć nad njihovim životima, (za politike) koje smanjuju demokraciju i građanska prava. ...
Ljudi koji to žele učiniti, velike korporacije koje organiziraju takvu promjenu, moraju se riješiti građanskih prava. Prvo građansko pravo s kojim započinju je sloboda govora. Moraju ukinuti cenzuru jer je cenzura najvažnije pravo. A naša zemlja, rekli smo, broj jedan, Prvi amandman Ustava, jer sva ostala prava ovise o njoj. Ako vlada može sakriti što radi, može se izvući sa svime što želi.
 
Ako vam korporacija može lagati i prikrivati ​​informacije, ako u demokraciji nema transparentnosti, vi nemate demokraciju. Dakle, ako se želite riješiti svih ostalih prava, poput slobode okupljanja, koju danas ostvarujete, neki od vas to ostvaruju uz ozbiljne prijetnje. Neki od vas će patiti, neki će biti zatvoreni, neki će biti ozljeđeni.
Ali to je temeljno pravo, pravo na slobodu izražavanja, pravo na porotu, pravo na slobodu vjere, pravo na privatnost, pravo da vas vlade ne špijuniraju i ne čuvaju vaše podatke.
 
Sva ta druga prava mogu se potkopavati samo ako počnu nametati cenzuru, tako što će moći ušutkati ljude koji žele govoriti. Dakle, državni udar protiv kojeg se svi danas borimo, državni je udar koji započinje zavjerom između državnih agencija i velikih tehnoloških kompanija koje milijarderi iz Silicijske doline, ljudi poput Zuckerberga i Billa Gatesa i ljudi koji vode Google i Facebook i Pinterest i sve ove druge korporacije Silicijske doline koje su sada u ovoj zavjeri kako bi bile sigurne da ne možemo razgovarati o svojim pritužbama, ne možemo reći loše stvari o farmaceutskim proizvodima.
Ne možemo preispitivati ​​vladine politike koje za nas nemaju smisla. Reći ću nekoliko stvari o nekim od tih vladinih politika. Prvo, ja nisam teoretičar zavjere. Slijedim činjenice. Ne znam da li je bolest COVID laboratorijski generirana u Wuhanu. Postoji mnogo dokaza da je to bilo, ali nedovoljno dokaza da bih mogao reći da je to činjenica. Moje pitanje je: zašto ne znamo odgovor na to?
 
Zašto se Tonyju Fauciju ne postavlja to pitanje? Zašto predsjednik Trump ne pokreće istragu? Ili predsjednik Xi Jinping ili predsjednici bilo koje od ovih država? Pitavši: "Odakle ovo?" Jer to moramo znati, svjetski građani, ovo je najgora nesreća u povijesti. I čini se da nitko nije znatiželjan odakle ovo zapravo dolazi?
Znamo da to nije došlo od šišmiša na 'mokroj' tržnici u Wuhanu.
A ta je priča bila basna koja zapravo nema nikakvu osnovu.
 
A mi imamo Nobelovce i imamo velike institucije i istražne agencije i tužiteljske agencije koje kažu: ”mislimo da je to došlo iz laboratorija u Wuhanu i mislimo da je možda došlo iz studija koje su financirali Bill Gates i Tony Fauci.“ Ne znam je li ovo istina. Zašto to naši državni dužnosnici ne postavljaju kao pitanje broj jedan? Zašto umjesto slanja svoje policije radi suzbijanja neslaganja, ne šalju policiju da ispituje ljude koji možda znaju odgovor na to pitanje.
Postoje mnoga druga pitanja na koja bih želio znati odgovor. Pitanja o maskama. Vrlo sam spreman to prihvatiti ako su maske učinkovite. Tada ih želim nositi, ako će zaštititi druge ljude od prijenosa virusa, ali studije koje sam vidio pokazuju da one uglavnom ne djeluju protiv prijenosa virusa, postoje neki koji kažu da mogu biti učinkovite u ograničenim okolnostima. Ono što ne želim da mi se kaže je: one rade/djeluju, a ti ćeš ih nositi, i bolje da o tome ne postavljaš pitanja.
 
Većina Amerikanaca i većina ljudi na ovom planetu žele vodstvo, ali ne žele tiraniju/nasilje. I mi znamo razliku između nasilja i vodstva. Želimo znati istinu o lijeku hidroksiklorokinu, želimo znati zašto trošimo 18 milijardi dolara na cjepiva i samo 1,4 milijarde dolara na terapijske lijekove. Koji je smisao toga? Previše je drugih pitanja na koja mi, u demokraciji, imamo pravo dobiti odgovor, a da nas ne nazivaju teoretičarima zavjere, i da nas ne ocrnjuju kao „nepromišljene“ ili kao loše „građane.“
 
Svatko tko je dio ovih demonstracija su ljudi koji svojim životima nastoje postati dobri građani. Sada ću vam reći što trebamo učiniti da bismo pobijedili u ovoj bitci, jedini način na koji je možemo dobiti je demokracija. Moramo se boriti da povratimo našu demokraciju, da povratimo našu demokraciju od ovih zlikovaca koji nam je kradu. I primijetili ste da su ljudi koji su postali još bogatiji u ovoj karanteni oni isti ljudi koji cenzuriraju kritike o karanteni.
 
Tko postaje najbogatiji? Jeffrey Bezos, zaradio je 83 milijarde dolara i vlasnik je Amazona te cenzurira knjige koje kritiziraju karantenu. Zuckerberg, koji je vlasnik Facebooka, i koji je ovom karantenom zaradio desetke milijardi dolara i on cenzurira informacije koje kritiziraju karantenu. On cenzurira moj Instagram, cenzurira moj Facebook, moja Twitter stranica također je cenzurirana. I sve su to ljudi koji zarađuju milijarde dolara na karanteni. A ono što želim znati je jednostavno pitanje: je li karantena zapravo učinkovita?
 
Znate da smo u prošlosti imali puno pandemija. Godine 1969. imali smo pandemiju hongkonške gripe koja je ubila 100.000 ljudi u SAD-u. To je ekvivalent 200. 000 ljudi koje danas ubija koronavirus. Jesmo li (1969.) ušli u 'zaključavanje?'  Ne. Jesmo li nosili maske? Ne. Otišli smo u Woodstock. Otišli smo na Demokratsku konvenciju u Chicago i imali smo goleme gužve ljudi. Nikome nije rečeno da se 'zaključa,' i da ne vidi svoju djevojku, i da nosi masku i ne izlazi iz svoje kuće, i zatvori/ugasi svoj posao, i bankrotira svaki posao u zemlji.
 
Prošle je godine u svijetu 1,6 milijuna ljudi umrlo od tuberkuloze. Svake godine 1,6 milijuna ljudi umire od tuberkuloze. Ne nosimo maske. Nismo na 'zaključavanju.' Koja je razlika između tuberkuloze i koronavirusa? Tuberkuloza ima cjepivo, a cjepivo košta oko 3 dolara i zato nismo na zaključavanju, jer nitko ne pravi cjepivo za 39 dolara ili 300 dolara, onako kako Moderna, AstraZeneca i Johnson & Johnson koriste ovu katastrofu, i to je jedini razlog kojeg se mogu sjetiti. I sretan sam ako mi netko kaže da postoji još jedan razlog, ali da to čujemo. Nemoj me samo ušutkati. Nemojte mi samo reći da ne mogu raspravljati. Evo što trebamo učiniti. Moramo raditi točno ono što danas radite. Moramo izaći na ulicu i moramo se držati zajedno.
Ono što zlikovci i propalice Big Techa, i Mark Zuckerberg, i Jeffrey Bezos, i Bill Gates, i Tony Fauci žele da učinite je da se borimo jedni protiv drugih, da se crnci bore protiv bijelaca, da se republikanci bore protiv demokrata, žele da svi budu polarizirani, žele da svi budu fragmentirani, jer znaju ako se svi okupimo, započet ćemo s pitanjima, a to su pitanja na koja oni ne mogu odgovoriti, "zašto se obogaćuješ?" I"Zašto svi postajemo siromašni?" I"Koja je razlika između tuberkuloze i koronavirusa?" I "Zašto ne nosimo maske protiv tuberkuloze, ali nosimo zbog koronavirusa?" I "Odakle je sve došlo?" I na sva ona pitanja na koja zaslužujemo odgovor, a na koja ne dobivamo odgovore - moramo se držati zajedno.
 
Ako ste republikanac ili demokrat, prestanite razgovarati o tome. Prestanite se identificirati. Neprijatelj je Big Tech, Big Data, Big Oil, Big Pharma, medicinski kartel, vladini totalitarni elementi koji nas pokušavaju ugnjetavati, koji nas pokušavaju lišiti slobode, demokracije i slobode mišljenja, naše slobode izražavanja, naše slobode okupljanja i svih sloboda koje čovječanstvu daju dostojanstvo. I posljednje što svi mi moramo učiniti je da moramo ostati obrazovani i informirani.
Jedna od stvari koju bih vam danas želio najaviti je da Zaštita zdravlja djece, moja organizacija koja uz pomoć mnogih od vas koji se nalazite u ovim gužvama, pokreće časopis, dnevni časopis i mi ćemo koristiti informacije za vas, reći ćemo vam što je najnovija znanost.
Uzet ćemo sve informacije koje su svugdje cenzurirane i ponovit ćemo ih u našoj publikaciji, a to možete dobiti svakodnevno, pa, ako vidite nešto što je cenzurirano, želimo čuti o tome jer želimo to navesti/istaknuti.
 
Bit ćemo neprijatelji cenzure. Mi ćemo biti utočište i dopustit ćemo raspravu. Pobrinut ćemo se da to bude građanska rasprava. Potaknut ćemo ljude da budu nestranački. Ali dopustit ćemo ljudima da komentiraju i imaju drugačija mišljenja od nas, ne bojimo se rasprave, onako kako se farmaceutske tvrtke i Bill Gates i Mark Zuckerberg, i Jeffrey Bezos i Tony Fauci užasavaju rasprave. Pozdravljamo raspravu, želimo čuti ako postoji drugačije mišljenje od mojeg, želim čuti o tome i želim vidjeti vašu znanost. I želim da javnost čuje kako o tome razgovaramo i o tome raspravljamo, jer slobodni protok informacija,  'kotao' rasprave jedina je stvar koja omogućuje vladama da razviju racionalne politike u kojima će samouprava zapravo funkcionirati i trijumfirati.
 
Nalazite se na prvoj crti najvažnije bitke u povijesti, a to je bitka za spas demokracije i slobode te ljudske slobode i ljudskog dostojanstva od ovog totalitarnog kartela koji nam istovremeno pokušava oduzeti prava u svakoj državi na svijetu s kojim se svako ljudsko biće rađa.
Dakle, hvala na hrabrosti, hvala na zalaganju, hvala na bratstvu, i mogu vam se zakleti, borit ću se rame uz rame sa svima vama kako bih bio siguran da ćemo vratiti naša prava i sačuvati ih za našu djecu.
I vidjet ću vas sve na barikadama.
Hvala!«
 
Izvor:
 
Robert F. Kennedy, Jr.: „An International Message of Hope for Humanity from RFK, Jr.“
Children's Health Defense, 24. 10. 2020.; https://childrenshealthdefense.org
 

Rodjena Marija Kuhar

Ponedjeljak, 30/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2231 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević