Get Adobe Flash player

Početkom pada godišnje aktivnosti sunčevih pjega neki predviđaju novo »mini ledeno doba«

 
 
Moj kratak uvod:
Svijet se već godinama suočava sa značajnim, naglim i neuobičajenim vremenskim promjenama za što se uglavnom okrivljuje čovjek i njegove aktivnosti. Hrvatski akademik Vladimir Paar svojevremeno je tumačio i upozoravao na moguću pojavu manjeg ledenog doba. Arktikom, Afrikom i Amazonom bijesne požari... stoga sam odabrala tekst koji bi sve nas trebao potaknuti na razmišljanje, osobito kada je riječ o proizvodnji hrane i njezinoj samodostatnosti kao i pogubnosti za hrvatski narod koji je snažno ovisan o uvozu hrane dok se hrvatska poljoprivreda uništava uvozom jeftine i nekvalitetne hrane.
 
Ekstremno vrijeme u svijetu: je li kriv čovjek ili nešto drugo?
 
Čini se da je naš planet u sve većoj krizi u pogledu poljoprivredne proizvodnje i uzgoja usjeva povezanih s neuobičajenim vremenskim promjenama. Mnoga izvješća posljednjih mjeseci koriste izraz „ekstremno vrijeme“ za opisivanje ovoljetne rekordne vrućine diljem Europe, rekordnih poplava u poljoprivrednim državama američkog Srednjeg zapada ili rekordnih suše diljem Indije i velikih dijelova Afrike i Kine. Područja Srednjeg zapada SAD-a prolaze kroz najgore uvjete poljoprivredne proizvodnje, barem od 1980-ih. U Velikoj Britaniji vrijeme je bilo pogubno za tamošnju žetvu.
https://katehon.com/sites/default/files/styles/medium/public/magnificent_cme_erupts_on_the_sun_-_august_31.jpg?itok=reeWad51
Ključno pitanje koje treba postaviti je: možemo li pretpostaviti, kao što to mnogi čine, da je sve ovo dio globalnog zagrijavanja koje je prouzročio čovjek, danas preimenovano u klimatske promjene, ili ga može uzrokovati nešto posve drugo: Periodični ciklusi solarne aktivnosti koji su posljednjih mjeseci ušli u „solarni minimum,“ kako to nazivaju astrofizičari. Ako je to posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, tada trošimo goleme svote (novaca) na rješavanje pogrješnog problema, zapravo trošimo trilijune američkih dolara.
 
Do ovog srpnja velika područja Indije trpjela su rekordnu sušu. Rezervoari koji vodom opskrbljuju višemilijunski indijski grad Chennai smanjeni su na svega 0,2 posto kapaciteta vode u posljednje dvije godine, jer su zbog jakog toplinskog vala rezervoari 'Chennai' primili 99 posto manje vode nego godinu dana ranije. Tisuće ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoja sela zbog akutnog nedostatka vode. Iako su početkom kolovoza iznadprosječne monsunske sezonske kiše ublažile situaciju u nekim područjima za sada su količine kiše daleko od dovoljnih za obnavljanje praznih akumulacija diljem Indije. U Kini je teška suša ostavila velike posljedice na oko 800.000 hektara usjeva u sjevernoj provinciji Hebei koja je zabilježila oko 55 posto oborina manje od normalnog prosjeka. To je kao zajednički učinak smrtonosne afričke svinjske kuge na cjelokupnu kinesku populaciju svinja i izrazito štetne, nezasitne gusjenice jesenske sovice koje pustoše kineske poljoprivredne površine (jesenska sovica, lat. Spodoptera frugiperda je vrsta noćnog leptira, a naziv „frugiperda“ znači izgubljeni plod; Hrvatski fokus objavio je tekst o ovom štetniku 13. 10. 2017.: „Nova pošast prijeti poljoprivrednicima“).    
 
Istovremeno, rekordne kišne oborine opustošile su poljoprivredu u ključnim agrarno rastućim područjima. Prema podatcima Nacionalnog saveza poljoprivrednika, u Velikoj Britaniji prekomjerne kiše u kolovozu su zaustavile žetvu pšenice. Većina država američkog Srednjeg zapada tokom zime doživjela je rekordne snježne oborine, potom i rekordne kišne oborine ovog proljeća, što se odrazilo na veliko kašnjenje sjetve kukuruza i soje. Dvanaest mjeseci do srpnja (2019.) bili su rekordno najvlažniji zbog čega su milijuni hektara ostali neobrađeni u žitnom pojasu američkog Srednjeg zapada. A u Africi, Zambija proživljava najgoru sušu od 1981. godine, a o jakoj suši izvješćuju i druge afričke države.
 
Minimalni solarni učinak...
 
Ove događaje dramatiziraju različite zagovaračke skupine i političke stranke kao dokaz da se radi o globalnom zagrijavanju koje uzrokuje čovjek – emisijom ugljičnog dioksida, CO2, iz industrije, elektrana na ugljen, automobila i drugo. Mi smo „preplavljeni“ prijedlozima novih poreza u stotinama milijardi dolara, osobito u Europskoj uniji, to su porezi koji su potrebni za rješavajne ovog problema, tako su nam rekli. Što ako smo usredotočeni na pogrješan odnos između uzroka i posljedica? Nedavna istraživanja pokazuju da smo previše ograničeni u svojoj znanosti i ignoriramo što stvarno utječe/uzrokuje ekstremno vrijeme diljem svijeta i njegove iznenadne promjene. ...
 
Ono što je bitno za ovu raspravu je činjenica da ni jedan linearni klimatski model koji koristi UN-ov IPCC ili bilo koji od stotina klimatskih istraživačkih centara diljem svijeta ne može modelirati ono što je najveći pojedinačni faktor koji utječe na naše vrijeme, „hirovito“ („nepostojano“) sunce. Ono što su astrofizičari dokumentirali jest da naše sunce – do sada daleko najveći faktor učinka na vrijeme bilo da doživljavamo vrućinu ili hladnoću, događaje pacifičkog El Niña, ili ozbiljne vulkanske aktivnosti ili teške potrese kao posljednjih mjeseci, prolazi kroz složen ciklički niz intenzivnih aktivnosti a potom i padom aktivnosti, aktivnost koja je obično poznata kao sunčeve pjege ili sunčeve erupcije, golemi elektro-magnetski događaji. Sunčane erupcije obično se kreću u približno 11-godišnjim ciklusima s najvećim i najmanjim aktivnostima. ... Trenutačno od 2018. godine doživljavamo razdoblje značajnog pada solarne aktivnosti, a to je - solarni minimum. Posljednji takav bio je u razdoblju 2008.-2009. Postoje uvjerljivi dokazi da će ovaj minimum biti ono što se naziva Veliki solarni minimum, daleko veći od bilo kojeg u posljednjim desetljećima. Koji su uočljivi učinci takvih cikličkih razdoblja solarnog minimuma?
 
Kozmičke zrake i oblaci
 
Prema astrofizičarima, kada oslabi sunčevo magnetsko polje, vanjski tlak solarnog vjetra se smanjuje, tj.opada. To omogućuje prodor većeg broja kozmičkih zraka u atmosferu našeg planeta. Stoga kozmičke zrake koje udaraju u atmosferu Zemlje stvaraju aerosole koji zauzvrat „siju“ oblake. Dr. Roy Spencer objašnjava: „Oblaci su 'suncobran' Zemlje i ako se iz bilo kojeg razloga promijeni pokrivenost oblacima, imat ćete globalno zagrijavanje ili globalno hlađenje.“ Nacionalna uprava za oceane i atmosferu američke Vlade (NOAA) izjavljuje: „Sve vrijeme na Zemlji, od površine planeta do svemira, započinje sa Suncem. Svemirsko vrijeme i zemaljsko vrijeme (vrijeme koje osjećamo na površini) pod utjecajem su malih promjena kroz koje prolazi Sunce tijekom svog solarnog ciklusa. Najvažniji utjecaj koje ima Sunce na Zemlju dolazi od svjetlosti ili zračenja samog Sunca.“
 
Koji su učinci slabije solarne aktivnosti, više „uspavanog“ ciklusa s kojim se sada suočavamo zbog manje solarne energije ili zračenja koji dosežu do Zemlje? Uz povećanu pokrivenost oblacima na globalnoj razini, vitalni mlazni tijekovi slabe i vulkanska aktivnost se povećava zajedno s potresima i u kombinaciji s nepredvidljivim vremenskim prilikama. Zemljina magnetosfera, koja obično blokira mlazni tok na svojem mjestu, slabi, a to zauzvrat uzrokuje pomicanje stabilnog mlaznog toka prema jugu – kao što je bilo u siječnju 2019. u Sjevernoj Americi koja je bila suočena s rekordnom hladnoćom i snijegom u području Srednjeg zapada. U nekim će regijama biti znatno više suša, a u drugim su moguće velike poplave s golemim učincima na svjetsku proizvodnju hrane. Slaba solarna aktivnost, poznata kao 'Solarni minimum', također je u korelaciji s globalnim trendom hlađenja. To je dokumentirano stoljećima unatrag pa i duže.
 
Trenutačni solarni ciklus koji je NASA nazvala „Ciklus broj 24“, dosegao je svoj vrhunac početkom 2014. godine, prije mjerljivog početka pada godišnje aktivnosti sunčevih pjega. Predviđa se da bi se minimum trebao dogoditi 2020. godine. To bi moglo trajati godinama. Neki predviđaju novo „mini ledeno doba“.
 
Predmet je složen i u velikoj mjeri nedovoljno istražen jer smo se gotovo isključivo usredotočili na promjene koje je uzrokovao čovjek ili na moguće vremenske promjene s jednostavnim računalnim modelima. Ukoliko će nadolazeća zima na sjevernoj hemisferi biti imalo slična prošloj, to bi nas trebalo potaknuti na ozbiljno shvaćanje učinka ove solarne komponente na našu klimu. Energično odbijajući promoviranje novih istraživanja, riskiramo da u narednim godinama budemo nepripremljeni za dramatične neuspjehe u poljoprivredi i smanjenim žetvama na globalnoj razini i to u vrijeme kada je većina vlada OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) odlučila eliminirati javne zalihe žita za hitne slučajeve, a naša opskrba hranom organizirana je na „pravedan način“ prema sustavu. Znanost nije o „konsenzusu“, već otkrivanje istine, koliko god ona kontroverzna bila.
Izvor: F. William Engdahl: „World Extreme Weather: Is it Man or Something Else?,“ 26. kolovoza 2019.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Da bi se postigla fuzija, potrebna je temperatura od 150 milijuna stupnjeva Celzija

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 11. rujna predavanje na temu Razvoj istraživačkih infrastruktura u Europskoj uniji: Hrvatska i projekt IFMIF-DONES održao je dr. sc. Tonči Tadić, koordinator Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice, viši znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković. Riječ je o projektu kojim se planira smještaj uređaja DONES važnog za razvoj fuzije, nuklearnog procesa spajanja atomskih jezgri koji se zbiva na Suncu i ostalim zvijezdama, pri čemu se oslobađa golema količina energije. To je suprotno procesu fisije kojom se energija oslobađa razbijanjem atomskih jezgri, što se primijenjuje u nuklearnim elektranama. Da bi se postigla fuzija, potrebna je temperatura od 150 milijuna stupnjeva Celzija.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/tadic254aaa.PNG
DONES je vrijedan 750 milijuna eura i drugi je po veličini i značenju uređaj u nuklearnom programu Europske unije, nakon projekta ITER (Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor), najvećeg međunarodnog znanstvenog projekta na kojem surađuju EU, Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, Rusija i Sjedinjene Američke Države i koji je vrijedan 15 milijardi eura. Kandidati za smještaj DONES-a su Hrvatska i Španjolska, a prema Tadićevim riječima španjolske šanse su veće od hrvatskih. Međutim, dvije države su potpisale sporazum prema kojem bi jedna od njih bila strateški partner onoj koja postane domaćin DONES-a, što hrvatskoj znanosti otvara brojne prilike, među ostalim otvaranje novih područja istraživanja, jačanje hrvatskih  istraživačkih skupina te njihovo umrežavanje s kolegama u drugim zemljama EU i Japanu.
 
„Velika europska istraživačka infrastruktura znači posrednu i neposrednu dobit za hrvatsko gospodarstvo, u prvom redu kroz dobivanje poslova i ovladavanje s tehnologijama nužnima za izvedbu i održavanje velikog znanstvenog uređaja“, kazao je Tadić, pojasnivši da se još uvijek ne zna za kakve će sve svrhe DONES služiti. „Već samom kandidaturom za projekt DONES Hrvatska se promovirala kao zemlja koju zanima visoka tehnologija“, istaknuo je Tadić, nanjavivši da će se u listopadu 2020. u Zagrebu održati ministarska konferencija o projektu DONES.
 
Dr. sc. Tonči Tadić je viši znanstveni suradnik u Institutu Ruđer Bošković. Završio je preddiplomski studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorat iz fizike zaslužio je 1995. na Institutu Ruđer Bošković i Sveučilištu u Zagrebu. U razdoblju od 1997. do 1998. bio je gostujući znanstveni istraživač na Osaka National Research Institute (ONRI-AIST) kao stipendist Japanske agencije za znanost i tehnologiju. Od 2000. do 2008. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Odbora za među-parlamentarnu suradnju. Od 2013. član je Znanstveno tehničkog odbora (STC) EURATOM-a, te predstavnik Republike Hrvatske u Upravnom odboru europske agencije Fusion for Energy. Koordinator je Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice (CRU) i član skupštine EUROfusiona. Za zasluge u znanstvenom povezivanju EU i Japana japanski car Akihito odlikovao ga je 2014. Redom Izlazećeg Sunca, najvišim japanskim odličjem.
 

Marijan Lipovac

Požari golemih razmjera pustoše područje Amazonske prašume čime se oslobađaju toksični onečišćivači u atmosferu

 
 
Amazonska prašuma, „pluća svijeta“ kako ju mnogi nazivaju, golemo je područje prirodne kišne šume. To je ujedno i najveća tropska i suptropska kišna šuma na planetu Zemlji. Zauzima gotovo jednu trećinu (1/3) površine Južne Amerike u području rijeke Amazone. Ovo područje smatra se ujedno i područjem najveće svjetske bioraznolikosti. Područje Amazonske prašume proteže se kroz devet južnoameričkih država, a najveća površina (oko 60 posto) nalazi se u Brazilu, dok 13 posto površine Amazonske prašume nalazi se u Peruu, deset posto u Kolumbiji, a preostala površina nalazi se na teritoriju država: Venezuele, Ekvadora, Bolivije, Gvajane, Surinama i Francuske Gvajane. Porječje rijeke Amazone ima ukupnu površinu od oko 7.000 000 km2 od čega čak 5.500 000 km2 je pokriveno prašumom.
https://media.treehugger.com/assets/images/2019/08/amazon.jpg.860x0_q70_crop-scale.jpg
Amazonska prašuma nastala je u razdoblju eocena između 56 milijuna i 33,9 milijuna godina. Zanimljiva je i mnogima nepoznata činjenica da Amazonska kišna šuma ovisi o 'plodnoj prašini' bogatoj fosforom, a ova prašina dolazi iz afričkog kontinenta, iz područja Bodélé depresije koja se nalazi na južnom rubu pustinje Sahare (područje Sjevernog Čada). Upravo je fosfor iz Bodélé depresije najvažniji za tlo i rast drveća i ostalog raslinja u Amazonskoj prašumi.
 
Satelit 'Calipso' (NASA) izmjerio je da godišnje putem vjetra iz Sahare 'dođe' oko 182 milijuna tona plodne prašine čime se nadomjesti godišnji gubitak fosfora u Amazonskoj prašumi uzrokovan obilnim kišama i poplavama. NASA (National Aeronautics and Space Administration / Državna civilna uprava SAD-a za zrakoplovna i svemirska istraživanja i razvoj) je putem satelita posve jasno snimila gusti dim uzrokovan golemim požarom koji hara područjem Amazonske prašume. Stanovništvo brazilske države Amazonas gleda u tamno, sivo nebo usred dana, a dim se širi kroz nekoliko brazilskih država što se jasno vidi na fotografijama koje objavljuje NASA. Gusti, debeli i tamni oblaci dima pokrivaju i jugoistok Brazila, a osobito je zadimljen Sao Paulo – tako je 20.08. gusti dim dan u Sao Paulu pretvorio u noć.
 
Požari golemih razmjera pustoše područje Amazonske prašume čime se oslobađaju toksični onečišćivači u atmosferu, osobito toksični/otrovni plinovi kao što su ugljični monoksid, dušikovi oksidi i organske tvari koje ne sadrže metan te brojne druge čestice. Zbog oslobađanja goleme količine ugljika koji je bio 'čuvan' u prašumi, stručnjaci NASA-e upozoravaju da to može pokrenuti ciklus kontinuiranog globalnog zagrijavanja s posljedicom porasta temperature na planetu Zemlji, širenjem suša i još češćom pojavom požara.
 
Svjetski fond za prirodu (WWF) ističe da područje nepovratno uništene Amazonske prašume može započeti s emitiranjem ugljika koji će dodatno doprinijeti pogoršanju klimatskih uvjeta na planetu. U području Amazonske prašume živi oko 350 etničkih domorodačkih skupina od kojih neke uopće nemaju kontakt sa civilizacijom. Autohtoni narodi i tradicionalne indijanske zajednice već dugo vremena trpe nerazmjerno nasilje i represiju zbog obrane šume i svojih prava. Nažalost, prošlog mjeseca neki njihovi 'vođe' su ubijeni jer su se suprotstavili invaziji agrobiznisa, drvosječa, rudara i uništenju svojih domova i sela. Nažalost, ubojstva domorodaca jesu zločin bez kazne – zločin se prešutno odobrava od strane kako brazilskih tako i vodećih svjetskih političara. 
 
Prema podatcima „Copernicus Atmosphere Monitoring Service,“ CAMS ('Kopernik' - Služba za nadzor atmosfere u sklopu istoimenog Kopernik programa EU-a) gusti dim s područja Amazonske prašume i cijelog područja sjevernog Brazila dolazi sve do obale Atlantika. Prema izvješću CAMS-a požari u području Amazonske prašume oslobađaju goleme količine ugljičnog dioksida (CO2) – 228 megatona do sada, što je najviše od 2010. godine. Amazonska prašuma godišnje apsorbira milijune tone ugljika. No, sječom drveća ili požarom iz drveća se oslobađa apsorbirani i 'čuvani' ugljik u atmosferu, a istovremeno se smanjuje kapacitet kišne šume za apsorbiranje ugljika.
 
Međutim, jednako tako gori i područje Amazonske prašume u Boliviji gdje je do sada opožareno oko jedan milijun hektara! Nadalje, požari haraju i područjima Amazonske prašume u Venecueli (26.000 požara od početka 2019. do 29.08.2019.), zatim Peruom, Kolumbijom itd. Ipak, najteža i najozbiljnija situacija je u sjevernom Brazilu gdje požari pustoše duž federalnih država: Amazonas, Roraina, Acre i Rondonia. Od početka ove 2019. godine Brazilom je haralo više od 87.000 požara. Prema podatcima koje je objavio brazilski Centar za svemirska istraživanja (Instituto Nacional de Pesquisas Espaciais/INPE) do sada je u 2019. bilo čak 80 posto više požara nego 2018. Alberto Setzer, viši znanstvenik INPE-a, za CNN (e-poštom) je napisao slijedeće: „99 posto svih požara uzrokovao je čovjek – bilo namjerno ili slučajno. .... Deforestacija u svrhu moderne mehanizirane poljoprivredne proizvodnje nastala je u sklopu projekta agrobiznisa.“
 
Brazilski ministar zaštite okoliša Ricardo Salles na 'tweeteru' je 21.08.2019. napisao kako su požari posljedica suše, vjetra i vrućine. No, Haley Brink, meteorologinja CNN-a  to opovrgava te izjavljuje da je požare nedvojbeno uzrokovao čovjek. Da, požare u području Amazonske prašume namjerno je uzrokovao čovjek za potrebe poljoprivrede – prvenstveno uzgoja genetski modificirane soje, ispaše goveda (Brazil je vodeći svjetski izvoznik govedine) i rudarenja. Naime, predstavnici agrobiznisa početkom kolovoza 2019. najavili su da će organizirati „DAN VATRE“ / „DAN POŽARA“ – masovno koordinirano paljenje drveća i ostalog raslinja. Jedan od organizatora „Dana vatre“ izjavio je: „Moramo pokazati predsjedniku da želimo raditi, a jedini način je krčenje šuma.“
 
Podsjećam da je nakon dugogodišnjih pregovora 28. 6. 2019. potpisan trgovinski sporazum između Europske unije i MERCOSUR-a. MERCOSUR je kratica za zajedničko tržište Južne Amerike a svrha je promicanje slobodne trgovine. Članice MERCOSURA su Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj. Nije ništa čudno što predstavnici industrije u suradnji s brazilskom Vladom ukidaju zaštićena prirodna područja i zaštitu šuma te prava autohtonih zajednica na zemljište kako bi dobili nesmetan pristup područjima koja su trenutno zaštićena od industrijskih aktivnosti. 
 
Svjetska javnost podigla je svoj glas u obranu Amazonije, „pluća planeta“ koja proizvode oko 20 posto kisika, a pridružuju im se i pojedini državnici i političari – no, čini se da bi sada sve moglo biti prekasno. Međutim, na temelju satelitskih fotografija koje objavljuje NASA vidljivo je da centralnom odnosno središnjom Afrikom plamte požari koji su zaprepašćujuće golemih razmjera. Požari na fotosima izgledaju kao crveni lanac koji se proteže od Angole preko Zambije, Konga i Mozambika sve do Madagaskara. Tako je satelit NASA-e 24. 8. 2019. otkrio 6902 požara diljem Angole i 3395 požara u Kongu. Područjem središnje Afrike plamti pet puta više požara nego brazilskim područjem Amazonske prašume gdje u isto vrijeme gori 2127 požara. NASA je također objavila i kartu požara koji trenutno haraju diljem svijeta.
 
A prema podatcima koje je objavio CAMS, požari divljaju i područjem Arktika: tako je CAMS početkom srpnja 2019. objavio podatke o zabrinjavajućem broju požara – više od 100 koji haraju arktičkim područjem. Prema podatcima CAMS-a, ovi požari na Arktiku samo u srpnju 'oslobodili' su u atmosferu 79 megatona CO2, a u prvih 18 dana kolovoza 38 megatona CO2
 
Christian Poirier, programski direktor „Amazon Watch,“ objavio je slijedeću izjavu povodom požara koji haraju brazilskom Amazonom: „Nezapamćeni požari koji pustoše Amazonu međunarodna su tragedija i daju opasan doprinos klimatskom kaosu. Ova devastacija izravno je povezana s protuekološkom retorikom predsjednika Bolsonara kojom on pogrješno 'uokviruje' zaštitu šuma i ljudskih prava kao prepreku gospodarskom rastu Brazila. Poljodjelci i stočari razumjeli su predsjednikovu poruku kao dozvolu za bespoštedno podmetanje požara kako bi se njihovo djelovanje agresivno proširilo u prašumu.“
 
Zanimljiva je činjenica da „mainstream“ mediji brazilskog predsjednika Jaira M. Bolsonara prikazuju kao ekstremno desničarskog političara. Predsjednik Bolsonaro sebe osobno smatra desno orijentiranim konzervativnim političarom, a član je Socijalno-liberalne stranke. Carlos Quesada, znanstvenik „National Institute for Amazonian Research“ (Nacionalni insitut za istraživanje Amazonije) izjavio je za 'Public Radio International': „Odumre li, nestane li Amazonska prašuma, to ne će biti dobro i mirno. Nestankom biljnog pokrova oslobodit će se milijarde tona ugljika koje se bile 'čuvane' desetljećima – što znači da je klimatska katastrofa neizbježna.“
 
Organizacija seljaka „Via Campesina Brazil“ objavila je sljedeće: „Paljenje i uništenje Amazonske prašume vatrenom stihijom je zločin protiv čovječnosti. Amazona je područje života, hrane, vode i kultura, a ne razaranja, smrti i eksploatacije.“
 
Izvor: Amazon Watch, 21. kolovoza 2019.: „Statement on Forest Fires in the Brazilian Amazon;“
Jessie Yeung: „Blame humans for starting Amazon fires, environmentalists say,“ CNN, 23. kolovoza 2019.;
„The Amazon in Brazil is on fire – how bad is it?“ – BBC 30.08.2019.
„Arctic wildfires continue to blaze;“ https://atmosphere.copernicus.eu
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Srijeda, 23/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1251 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević