Get Adobe Flash player

»Vlade podređene globalističkim diktatima namjerno ubijaju vlastite ljude u ime borbe protiv pogrešno nazvane "pandemije"«

 
 
Virus SARS-CoV-2 za kojeg govore da je uzročnik bolesti COVID-19 nije izoliran i nije pročišćen. Usprkos tome, čak prema pogrješnim statistikama, promjenama kodiranja, promjenama u protokolima izvještavanja, pogrešnom dijagnostičkom testiranju, gore navedeni respiratorni virus (virus koji uzrokuje obljenje dišnog sustava) još uvijek ima nisku stopu smrtnosti od infekcije odnosno zaraze. Pravu prijetnju ne predstavlja virus SARS-CoV-2 koji se može uspješno spriječiti i liječiti, nego mjere koje određuje / propisuje država, a koje sprječavaju opravdane, dobre protokole liječenja. Nitko nije trebao umrijeti, ali prekomjeran broj žrtava zbog izolacije (karantene) i drugih propisanih državnih mjera je zapanjujući.
https://i.cbc.ca/1.2687230.1403712909!/cpImage/httpImage/rocco-galati-20140505.jpg
Rocco Galati
 
Rocco GALATI, ustavni pravnik u Kanadi tvrdi da je dokazano da su propisane državne mjere uzrokovale više umrlih nego sam navodni virus i to u omjeru 12-14:1. Otkazani bolnički tretmani zajedno s državno sponzoriranim psihološkim ratom stvorili su pretjerani strah i anksioznost (tjeskobu) kod Kanađana koji se sada boje bolnice. Ovi toksični uvjeti prouzročili su 40-postotni porast broja smrtnih slučajeva od srčanog infarkta u Kanadi.
 
Ustavni pravnik Rocco Galati tuži kanadsku Vladu, predsjednika kanadske Vlade Justina Trudeaua, ministre zdravstva i druge u prvoj tužbi nadređenog Suda. Galati iznosi (vidjeti video) zašto su njegov klijent i drugi odlučili podnijeti tužbu zbog ekstremnih mjera protiv COVID-a za koje je sada dokazano da uzrokuju 14:1 više smrtnih slučajeva od stvarnog virusa. S ovim činjenicama koje su sada dokazane, kanadska Vlada samo dalje nastavlja promovirati ekstremne mjere protiv COVID-a.
Tužba Galatija ima dugačak popis stručnjaka, podataka i još mnogo toga da dokažu slučaj protiv kanadske Vlade. Ova tužba trebala bi poslužiti kao važan primjer drugima diljem svijeta da se također bore protiv svih mandata koji uništavaju ljudske živote.
 
Broj smrti uzrokovanih samoubojstvom i predoziranjem drogom također su znatno povećane u odnosu na COVID-19 i to u omjeru 3:1.
GUARDIAN je izvijestio da je u Engleskoj i Walesu zbog mjera COVID-19 dodatno umrlo 10.000 bolesnika od Alzheimerove bolesti.
Ujedinjeni narodi upozoravaju da će dodatno mjesečno umirati 10.000 djece zbog gladi što je posljedica državnih mjera protiv bolesti COVID-19 koje negativno i štetno djeluju na opskrbne lance i sprječavaju ljude u ostvarivanju prava na rad i zaradu.
 
Ujedinjeni narodi (UN) i Svjetska banka za hranu (World Food Bank) predviđaju da će se do prosinca 2020. dodatnih 130 milijuna ljudi naći na samom rubu gladi.
Cenzura ovih i te kako važnih činjenica i statistika ključni je element u ovoj globalnoj zavjeri protiv čovječanstva.
 
Izvor:
 
1. Mark Taliano: „Globalist Governments and Their Agencies are Willfully Killing Their Own People“ („Globalističke vlade i njihove agencije namjerno ubijaju svoje vlastite ljude“); 20. 8. 2020.; https://www.marktaliano.net
2. Rocco Galati & Sarah Westall: VIDEO: Trudeau and Canadian Government Sued over COVID Measures. Constitutional Lawyer Rocco Galati; Global Research 19. 8. 2020.; www.globalresearch.ca
3. Hannah Devlin: „Extra 10,000 dementia deaths in England and Wales in April,“ The Guardian, 5. 6. 2020.; www.theguardian.com
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Međunarodna poruka upozorenja zdravstvenih stručnjaka

 
 
U srpnju je osnovana nova grupa pod nazivom „Ujedinjeni zdravstveni stručnjaci“ („United Health Professionals“) koja je objavila i svjetskoj javnosti uputila javni protest zbog znanstveno neutemeljenih i nedemokratskih mjera uvedenih / nametnutih u svrhu zaustavljanja „pandemije.“ Na društvenoj mreži „Facebook“ objavili su Međunarodnu poruku upozorenja pod naslovom: „Zaustavimo manipulaciju, maske, laži, strah...“ te pozivaju i druge medicinske stručnjake da im se pridruže, dok sve neovisne i slobodne medije mole da pomognu i ubrzaju širenje ove međunarodne poruke.
Članovi ove grupe ujedinjenih medicinskih stručnjaka ugledni su medicinski djelatnici.
Među njima posebno se ističe profesor Martin HADITSCH, austrijski mikrobiolog koji je između ostalog javno upozorio: „Brojke se preuveličavaju u svrhu stvaranja panike.“ Ovdje svakako treba istaknuti i članove velike španjolske grupe „Medicos Por La Verdad“ („Liječnici za istinu“) koji su ujedinjeni s njemačkom grupom medicinskih stručnjaka „ACU2020“ koju predvode dr. Heiko Schöning i dr. Bodo Schiffmann.
Kolektiv„Ujedinjenih zdravstvenih stručnjaka“ objavio je 28. kolovoza „Međunarodnu poruku upozorenja“ koja je upućena vladama i građanima diljem svijeta. Kolektiv Ujedinjenih zdravstvenih stručnjaka raspravlja o stvarnoj opasnosti (ugrozi) virusa, manipulaciji brojkama, o ulozi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), posljedicama ograničavanja kretanja i slobode, o nošenju zaštitnih maski te pozivaju vlade da „ukinu sva ograničenja i obveze nametnute građanima.“
https://i.ytimg.com/vi/biPWoYrLpvA/maxresdefault.jpg
Martin Haditsch
 
Mi, zdravstveni stručnjaci iz nekoliko država svijeta upućujemo svima ovu Međunarodnu poruku upozorenja.
1. Mi kažemo: Zaustavite sve sulude i pretjerane mjere koje su propisane od početka pojave i borbe protiv virusa SARS-CoV-2 (ograničenje kretanja i sloboda, blokada gospodarstva i obrazovanja, socijalno distanciranje tj. udaljavanje, maske za sve, itd.) jer su ove mjere posve neopravdane i ne temelje se na ijednom znanstvenom dokazu te krše temeljne principe medicine temeljene na dokazima. S druge pak strane, mi naravno podržavamo razumne mjere kao što su preporuke pranja ruku, kihanja i/ili kašljanja u savijeni lakat ili još bolje, u jednokratnu papirnatu maramicu, itd. Ovo nije prvi puta da se čovječanstvo suočava s novim virusom: 1967. bio je virus H2N2, 1968. virus H3N2, 2003. SARS-CoV, 2004. H5N1, 2009. H1N1 („svinjska gripa“), 2012. MERS-CoV, a uz to svake godine sezonski se suočavamo s virusom gripe. Međutim, nikada ni jedna od sadašnjih propisanih, nametnutih mjera zbog virusa SARS-CoV-2 nije bila određena u svrhu obrane od gore navedenih virusa. Kažu nam: „Ali, SARS-CoV-2 je visoko kontagiozan (zarazan)“ a mi kažemo: To je pogrješno, ova tvrdnja odbačena je od strane međunarodno priznatih i renomiranih eksperata. Jednostavna usporedba s drugim virusima pokazuje da je kontagioznost (zaraznost) virusa SARS-CoV-2 umjerena. Za bolest kao što su ospice može se reći da je visoko kontagiozna. Na primjer: osoba inficirana uzročnikom ospica može zaraziti i do 20 osoba, dok osoba zaražena s ovim koronavirusom može zaraziti samo 2 do 3 osobe, što je deset puta manje od slučaja ospica.  „Ali, to je novi virus“ – kažu, a mi odgovaramo: H1N1 i drugi virusi koje smo naveli gore također su bili novi virusi. No, mi nismo zatvorili granice, nismo blokirali svjetsku ekonomiju, nismo paralizirali obrazovni sustav, nismo uveli socijalno distanciranje i nismo naredili da zdravi ljudi nose zaštitne maske. Štoviše, neki stručnjaci su izjavili da je virus možda i ranije cirkulirao ali mi to nismo primjetili.
„Ali, mi nemamo cjepivo“ - kažu nam, a mi odgovaramo: u početku H1N1 mi nismo imali cjepivo kao ni u vrijeme virusa SARS-CoV. Ipak: nismo zatvorili granice, nismo blokirali svjetsku ekonomiju, nismo paralizirali obrazovani sustav, nismo propisali socijalno distanciranje/udaljavanje i nismo naredili da zdravi ljudi nose zaštitne maske za lice.
- „Ali, virus je mnogo smrtonosniji“ kažu, a mi odgovaramo: NEISTINITO, jer u usporedbi s gripom i ako uzmemo u obzir razdoblje od 1. studenog (2019.) do 31. ožujka (2020.) diljem cijelog svijeta kada su ove mjere propisane, tada imamo: 860.000 slučajeva i 40.000 umrlih, dok u istom petomjesečnom razdoblju imamo, u prosjeku, 420 milijuna ljudi inficiranih virusom gripe i 270.000 umrlih od posljedica gripe. Štoviše, stopa smrtnosti (3,4 posto) koju je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uveliko je preuveličana i odbačena je od strane eminentnih epidemioloških stručnjaka. Štoviše, kada bismo i prihvatili ovu navedenu stopu smrtnosti, čak i tada ovaj koronavirus bio bi manje smrtonosan od virusa 2003. godine (10 posto) i deset puta manje smrtonosam od virusa 2012. (stopa smrtnosti bila je 35 posto).
- „Ali, COVID-19 je teška bolest“ kažu oni, a mi odgovaramo: „To nije istina. Virus SARS-CoV-2 je benigni virus za većinu ljudske populacije jer u 85 posto slučajeva javlja se u benignom obliku, 99 posto zaraženih se oporavi, nije opasan za trudnice i djecu (zarazliku od virusa gripe), ne širi se tako brzo kao gripa a 90 posto umrlih je starije životne dobi (koji naravno, moraju biti zaštićeni kao svaka druga rizična populacija). To je razlog zašto su stručnjaci 19. kolovoza (2020.) tvrdnju da je COVID-19 teška bolest nazvali „obmanom“ uz tvrdnju da „nije opasnija od gripe.“
- „Ali, ima asimptomatskih ljudi“ reći će oni, a mi odgovaramo: i u slučaju gripe 77 posto zaraženih osoba je asimptomatično (bez simptoma) i oni mogu također prenijeti virus. Pa ipak, zdravi ljudi zbog toga ne moraju nositi zaštitne maske i ne propisuje se socijalno distanciranje usprkos činjenici da godišnje virusom gripe se zarazi oko milijarda ljudi a od posljedica gripe umre 650.000 ljudi.
- „Ali, ovaj virus uzrokuje (pre)natrpanost bolnica“ kažu oni a mi odgovaramo: To je krivo. Preopterećenje bolnica odnosi se samo na nekoliko bolnica ali se ljude uvjerava kako je preopterećen cjelokupan zdravstveni sustav ili je preopterećenje neizbježno, dok u nekim državama postoje tisuće bolnica. .... Da, nije bilo iznenađenje kada su neke bolnice bile preopterećene u slučaju izbijanja epidemije (kao na primjer u Lombardiji, Italija, ili pak u New Yorku, SAD). Ne smijemo zaboraviti da su bolnice u mnogim državama bile opterećene (uključujući i jedinice intenzivne njege) u vrijeme epidemije sezonske gripe i tada su govorili o: „tsunamiju“ pacijenata u bolnicama, „preopterećenim bolnicama,“ postavljanju šatora izvan bolnice, „ratnim zonama,“ „kolapsu bolnica“ i „izvanrednom stanju.“ ....
 
2. Mi kažemo: ZAUSTAVIMO sve ove sulude mjere jer su se već počele javljati katastrofalne posljedice ovih mjera: Samoubojstvo anksioznih ljudi kao što izvještava Kina, razvoj psihijatrijske patologije, paraliza obrazovanja đaka i sveučilišnih studenata, negativni učinci i opasnost za životinje, zanemarivanje ostalih (osobito kroničnih) bolesti i porast njihove smrtnosti, porast nasilja u obitelji, ekonomski gubitci, nezaposlenost, golema ekonomska kriza (...), teške posljedice u poljoprivredi, destabilizacija država i socijalnog mira te rizik od izbijanja ratnih sukoba. [...]
 
3. Mi ODBIJAMO zahtjev za aplikaciju traženja kontakata što je slučaj u pojedinim državama jer SARS-CoV-2 je benigni virus koji ne opravdava takvu mjeru. Štoviše, prema međunarodnim preporukama i bez obzira na ozbiljnost pandemije (umjerena, visoka, vrlo visoka),  traženje kontakata se ne preporučuje. Pratimo li kontakte u vrijeme epidemije sezonske gripe? NE. Pa ipak, virus gripe inficira mnogo više ljudi i predstavlja veći rizik za populaciju od koronavirusa.
 
4. Mi kažemo: STOP cenzuriranju stručnjaka i zdravstvenih stručnjaka s ciljem da ih se onemogući u svakom nastojanju obraćanja javnosti o ISTINI (osobito u državama koje sebe nazivaju demokratskim).
 
5. Slažemo se sa stručnjacima koji osuđuju uključivanje probira u slučajeve prebrojavanja, čak i kada se radi o zdravim i asimptomatskim slučajevima. Ovo je dovelo do prekomjernog broja slučajeva. Treba imati na umu definiciju slučaja u epidemiologiji: „pojava mnogih mogućih ishoda: bolest, komplikacije, posljedice, smrt. U takozvanom sindromskom nadzoru, slučaj je definiran kao pojava nespecifičnih događaja kao što su klasteri simptoma ili razlozi za traženjem zbrinjavanja, hospitalizacije, hitnih poziva.“ Mi stoga kažemo: moramo razdvojiti pregledane slučajeve i prestati ih miješati (s drugim slučajevima, op.a.).       
 
(Nastavak slijedi)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Tijekom gotovo 45 godina razvio se u pravog »velebitologa«

 

Hrvatski otorinolaringolog, geolog i antropogeograf Branimir Gušić (Zagreb, 6. IV. 1901. – Zagreb, 6. VII. 1975.) uz medicinu završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Od 1927. do 1971. djelovao je na zagrebačkoj Klinici za uho, nos i grlo, od 1945. kao njezin predstojnik i sveučilišni profesor.
https://www.dinarskogorje.com/uploads/4/1/3/3/41338573/6243572.jpg?180
Obrađivao je u prvom redu nacionalnu patologiju: sklerom, ozenu i endemijsku gušavost u našim krajevima. Kao geograf bavio se antropogeografijom i etnografijom, proučavajući utjecaj geografske sredine na način života i na patologiju određenih etnoloških skupina, napose gorštaka stočara u krškim područjima (Velebit, Lika, Durmitor, Prokletije); osnivač je naše medicinske geografije. Na otoku Mljetu proučavao je genezu i razvoj seoskih zgrada, starinsko ruho te folklorna glazbala. 

Bio je prvi predsjednik Planinarskoga saveza Hrvatske (1948.) nakon Drugoga svjetskog rata, autor nekoliko planinarskih vodiča. Kao istaknuti pobornik zaštite prirode i čovjekova okoliša bio je predsjednik Republičkoga savjeta za zaštitu prirode i Odbora za nacionalne parkove. Bio je redoviti član JAZU-a, osnivač Akademijine Komisije za proučavanje krša, predsjednik Odbora za narodni život i običaje (1955.–75.) i osnivač Etnološkoga zavoda JAZU te višegodišnji urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena. Godine 1930. realizirao je dugometražni dokumentarni film Durmitor
 
O akademiku Branimiru Gušićupovodom 70-e godišnjice života dr. Mirko Marković u časopisu Priroda, 1971., broj 6. napisao je: »Akademik Branimir Gušić rodom je Zagre­pčanin. Tu je završio Škole i sve sveučilišne nauke. Još kao srednjoškolac počeo se zani­mati za prirodne znanosti, napose za botaniku i zoologiju, ali u tim strukama niie našao odgovarajuće mentore u radu. Studirao je medicinu i po svršetku studija (31. V. 1926.) ostaje na Ušnoj klinici u Zagrebu, gdje je uskoro postavljen za asistenta, a poslije habilitacije za docenta Značajno je da Bra­nimir Gušić, kao liječnik i nastavnik na Me­dicinskom fakultetu, pored svoje osnovne struke - medicine -ostaje i dalje vjeran svom prvotnom zanimanju za prirodu i čov­jeka u najširem smislu. Počeci geografskog rada dra Branimira Gušića usko su povezani sa Slovenijom, slovenskim gorama i njego­vom sklonošću za planinarstvo i alpinizam. U dodiru sa svojim najranijim slovenskim planinskim drugovima stiče osnovnu plani­narsku Školu. Osobito je za dra B. Gušića bila korisna suradnja i prijateljstvo s Rudolfom Bađurom, s kojim je upoznao ne samo priro­dne ljepote slovenskog gorskog svijeta već i svu širinu i vrijednost izučavanja i pozna­vanja toga svijeta. Nakon faze obilaska Ju­lijskih i Kamniških Alpa te Karavanki, poče­tni planinarski interesi se šire. Zbog sve izrazitije sklonosti geografskim i etnografskim upoznavanjima naših manje poznatih gorskih krajeva, dr. B. Gušić sve se više zanima za visoke, dotada malo posjećivane dijelove Di­narskih planina. Od 1926. godine nalazimo ga, zajedno sa suprugom Marijanom, gotovo sva­ko ljeto na ovim planinama i to od Velebita do Šar-planine i Koraba Dugotrajnim istra­živačkim radom na planinskim terenima po­stao je dr B. Gušić sigurno naš najpotpuniji poznavalac Dinarida i planinskih masiva Bal­kanskog poluotoka. Početna terenska istraži­vanja vremenom su postajala sve obimnija i ubrzo su poprimila upravo nevjerovatnu širinu. Dra B. Gušića na terenu nije zanimala samo i isključivo »čista« priroda i prirodos­lovne discipline, već je znao taj interes vje­što povezati s problematikom čovjeka, njego­vom prošlošću i suvremenim potrebama. Da bi za takav pristup u svojim istraživanjima stekao potrebno obrazovanje, odlučuje se za studij geografije i historije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje 1928. godine sti­če doktorat iz sveukupne filozofije.

Kroz studij geografije dr. B. Gušić je došao u vezu s našim tada najistaknutijim stručnja­cima ove struke. Osobito je za njega bila ko­risna suradnja s tadašnjim prvakom jugosla­venske geografije, profesorom Jovanom Cvijićem iz Beograda, gdje je bio pozivan da predaje u Srpskom geografskom društvu. S velikim, njemu svojstvenim radnim elanom, dr B. Gušić brzo se počeo razvijati u geograf­skog stručnjaka specifične znanstvene fizio­nomije. Dakako, njegov se cjelokupni znan­stveni rad kao stručnjaka-geografa ne može dovoljno razumijetl ni ocijeniti ako se izuzme njegovo medicinsko i ostalo obrazovanje. Na­ime, u svim radovima dra B. Gušića isprepliću se metode i rezultati brojnih prirodnih i društvenih znanstvenih disciplina. Obrazovan kao liječnik, geograf i historik, usto duboko upućen u brojne srodne i pomoćne znanosti, dr B. Gušić može prirodnoj ili društvenoj geografskoj problematici naših kraieva prići sa širinom kakva je upravo svojstvena njego­vu radu. Ali bitna značajka te širine interesa rezultat je njegova upravo golemog terenskog iskustva. Gotovo da u našoj zemlji nema veče ili značajnije planine ili sela gdje dr Gušić nije bio i gdje nije istraživao. Izleti na Dur­mitor, Prokletije, Komove, Maglić, Korab, Šar-planinu, Pind, Rilu, Rodope, Olimp i dr. bili su u svoje vrijeme prava znanstvena i turistička atrakcija. Rezultat tih izleta bio je niz putnih izvještaja i znanstvenih studija. Objavljivanjem sve većeg broja priloga u kojima piše o odnosu rasprostiranja bolesti u određenim područjima, dr B. Gušić postaje osnivač naše medicinske geografije. S iskus­tvima stečenim na terenu raslo je, razumlji­vo, i zanimanje za zakonitosti uočenih po­java. Da bi se što bolje shvatila suština te zakonitosti, trebalo je stalno iznova posezati za novom literaturom. I u tom pogledu naš je jubilarac znao naći pravu mjeru. Kupovao je neumorno knjige i čitajući sticao nova zna­nja. Bogata osobna biblioteka dokaz je nje­gova znanja, njegova interesa i njegova znan­stvenog razvitka.

Godine okupacije proveo je dr B. Gušić najvećim dijelom na prisilnom radu u Nje­mačkoj. Te su godine godine prisilnog preki­da u svakom znanstvenom radu. Međutim, odmah po oslobođenju naše zemlje, dr B. Gušić ponovno se uključuje u svoje ranije zva­nje. Sada preuzima katedru otorinolaringolo­gije i upravu Ušne klinike Medicinskog fakul­teta u Zagrebu. Prilikom poslijeratne reorga­nizacije Jugoslavensko akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je za redovitog člana u razredu za prirodne i medicinske znanosti, i na prvoj skupštini Akademije izabran je za njezina generalnog tajnika. Poslijeratno djelovanje akademika Branimira Gušića Izvanredno je bogato, sadržajno i uspješno. Na­kon smrti akademika Dragutina Boranića po­stoje predsjednik najstarijeg akademijinog Odbora za narodni život i običaje Južnih Sla­vena, urednik je njegova Zbornika, jedan je od osnivača Odbora za krš i član Savjeta mnogih Akademijinih institucija.

U poslijeratnom geografskom i prirodoslov­nom radu akademika Branimira Gušića zna­čajno je da je i u tom vremenskom penodu ostao i dalje vjeran svom ranijem radnom terenu, tj. našim dinarskim planinskim po­dručjima. Često isticana činjenica da u lič­nosti akademika Gušića imamo danas naj­boljeg poznavaoca našeg dinarskog planins­kog prostora i njegova čovjeka-gorštaka, po­staje u najnovijem vremenu sve očitija. Ovu tvrdnju potvrđuju u prvom redu njegovi brojni radovi i predavanja, u kojima je na svojstven način ulazio i u najsloženije pro­bleme Dinarida, vodeći čitaoca ili sluša oca kroz prostore i vremena, gradeći svoje poglede uvijek na činjenicama. Ti su pogledi ili za­ključci uvijek osnovani na temeljitoj analizi aktualnog terenskog stanja, na izvanrednom poznavanju prošlih zbivanja te aplikativnoj noti suvremenih potreba i stanovišta naše najšire zajednice, život ljudi u određenoj pri­rodnoj sredini i praćenje povijesnih promje­na s izmjenama prirodne osnovice kraja te odraza tih promjena u životu stanovništva, njegove su najomiljenije teme. U tom pogle­du dolazi do izražaja njegovo suvereno vla­danje s povijesnom znanošću, što ćesto manj­ka našim prirodoslovcima, zatim pomoćnim povijesnim disciplinama, a napose etnologi­jom i arheologijom.

Od značajnijih poslijeratnih radova akade­mika Branimira Gašića mislim da je posebno vrijedno istaknuti dva, a to su rasprave »Čo­vjek i kras« i »Naše primorje«. U oba nave­dena rada dao je akademik Gušić svojevrsnu sintezu svoga gotovo 50-godišnjeg znanstve­nog rada. U tim radovima autor nas živo i uvjerljivo vodi našim kraškim dinarskim te­renima. i to od prvih faza postpleistocena, slijedeći u stopu tragove života ovdašnjih gorštaka, isprva kao nomada sabirača, pa kas­nije kao lovaca, uzgojivaća stoke i konačno stočara nomada. Oba ova rada napisana su s toliko logičnosti, terenske i povijesne vje­rodostojnosti, a uz to s obilnim znanstvenim aparatom, da će sigurno još dugo vremena važiti kao kapitalni i klasični radovi za svaki budući zahvat iste teme.

Posebno omiljena područja zanimanja aka­demika Branimira Gušića u njegovu poslijeratnom radu jesu Prokletije, Velebit, otok Mljet, Plitvička jezera, Lika i Ravni Kotari.

Prostrani i teški dostupni planinski masiv Prokletlja ima danas u akademiku Gušiću svog najboljeg poznavaoca. U nizu radova o ovim planinama vodi nas naš jubilarne kroz bespuća ovog gorskog kraja osvjetljavajući ga gotovo sa svih stanovišta, od geomorfologije, glacijacije, do etnografije i povijesti ovdašnjeg naseljenja. Sve su to redom pionirski ra­dovi, prvi i jedini te vrste u nas.

Drugo omiljeno područje rada akademika Gušića je Velebit, njegovo primorje i podgorje. Na tom području razvio se akademik Gušić tijekom gotovo 45 godina u pravog »velebitologa«. Tu on poznaje svaki kuk, svaku dulibu i svaku snježnicu. Depopulaciju Vele­bita i njegovih podnožnih naselja prati gotovo iz godine u godinu, a arhivskim i arheološkim studijem uspio je ovaj kraj osvijetliti od predrimskih vremena sve do najnovije proš­losti. Niz svojih ranijih velebitskih studija vjerojatno će akademik Gušić u skoroj bu­dućnosti sjediniti u cjelovitu monografiju i tako dati svoju konačnu riječ o ovoj tako ose­bujnoj, upravo jedinstvenoj hrvatskoj planini.

Otok Mljet također je stalno područje znan­stvenog rada akademika Gušića. To je vje­rojatno uslovljeno dvostrukom činjenicom: najprije, ovaj naš jadranski otok bio je objekt njegove doktorske disertacije iz geografije, i zatim, ovaj je otok doista posebno jedinstven u sklopu našeg jadranskog arhipelaga. Da je zapadni dio ovog otoka u novije vrijeme pro­glašen nacionalnim parkom, zasluga je tako­đer našeg jubilarca.

Dalji objekti njegova Interesa su Lika i Pli­tvička jezera. Niz godina proučavao je lička sela u podnožju Velebita, o posljednijh neko­liko godina mnogo se zanimao zaštitom Pli­tvičkih jezera, okolicom Nina i Biograda. Za­štita prirode općenito, zatim neekonomično gospodarenje našim šumama, a napose na kraškim terenima, zauzimaju u njegovu radu također istaknuto mjesto.

Na kraju treba naglasiti da akademik Bra­nimir Gušić i danas kao sedamdesetgodlšnjak pripada našim najaktivnijim znanstvenim radnicima čija se riječ ili pisano slovo pojav­ljuju na najznačajnijim našim i stranim znan­stvenim skupovima ili u knjigama i časopisi­ma. Svi njegovi nastupi pokazuju uvijek i bez izuzetka izvanredno široko znanje i neposre­dan humanistički interes za čovjeka i društvo u kojem živimo. Istinski oduševljen za znans­tvena načela, nepomirljiv je prema svemu što odudara od težnji za sveopći napredak taj principijelni stav pronosi akademik Gušić do­sljedno kroz čitav svoj život i to je najljepša karakterna osobina njegova značaja. Uvijek je otvoren, pristupačan, iskren i spreman da svakom pomogne. Svoje opsežno znanje ne čuva za sebe. već ga bogato prenosi na svoje mlađe suradnike. To je sretna okolnost, veli­ko zadovoljstvo i ponos njegovih učenika i suradnika«. (t.t.)
https://www.dinarskogorje.com/istra382iva269i-i-kroni269ari.html

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 21/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1529 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević