Get Adobe Flash player

Obilježena 130. obljetnica osnutka Odbora za narodni život i običaje

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 24. listopada obilježena je 130. godišnjica osnutka Odbora za narodni život i običaje iz kojeg je nastao Odsjek za etnologiju HAZU-a. Odbor za narodni život i običaje osnovan je 1888. kao najstariji Akademijin odbor, a s radom je prestao 2002. kada je njegovu djelatnost nastavio Odsjek za etnologiju. Odbor je osnovan pod nazivom Odbor za sabiranje spomenika tradicionalne literature i tako se zvao do 1928. kad je preimenovan u Odbor za folkloru, a 1953. dobio je naziv Odbor za narodni život i običaje. Prvi predsjednik Odbora, od 1888. do 1894., bio je Franjo Rački, od 1894. do 1914. Tadija Smičiklas, od 1914. do 1955. Dragutin Boranić, od 1955. do 1975. Branimir Gušić, od 1975. do 1976. Vinko Žganec te od 1977. do 2002. Andre Mohorovičić.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/FranjoRACKI1.jpg
Franjo Rački
 
Od 1896. do danas kontinuirano se objavljuje Zbornik za narodni život i običaje, publikacija koju su uređivali Ivan Milčetić, Antun Radić, Dragutin Boranić, Milovan Gavazzi i drugi. O povijesti Odsjeka govorio je dr. sc. Jakša Primorac, a uvodu riječ u ime predsjednika HAZU održao je akademik Josip Bratulić, član uredništva Zbornika za narodni život i običaje koji je posebno istaknuo zasluge prve dvojice urednika Zbornika, Ivana Milčetića i Antuna Radića.
 
U sklopu obilježavanja 130. godišnjice osnutka Odbora za narodni život i običaje predstavljena je i etnološka i folkloristička rukopisna građa Odsjeka i Matice hrvatske koja se, osim u Zborniku,objavljuje i u drugim publikacijama, u suradnji sa znanstvenim i visokoškolskim institucijama te lokalnim zajednicama. Ujedno je predstavljena knjiga dr. sc. Klementine Batine Aspekti ženskog autorstva : komparativna analiza etnološke i folklorističke građe. O knjizi su govorile dr. sc. Tanja Perić-Polonijo i dr. sc. Evelina Rudan.
 

Marijan Lipovac

Kompostabline vrećice ne će biti biorazgradive u prirodi

 
 
Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice. Neće se razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje.
https://s3.amazonaws.com/YouGarden/Web/500x500/100006_2.jpg
Direktivom Europske unije nalaže se zemljama članicama da smanje potrošnju laganih plastičnih trgovačkih vrećica (90 po stanovniku godišnje i tako dalje, o čemu je pisala Politika) debljine od 15 do 50 mikrometara, ali ne i da ih zabrane! Smanjenje potrošnje ne odnosi se na tanje vrećice (vrlo lagane, ispod 15 mikrometara, za voće i povrće), niti na deblje od 50 mikrometara jer su višekratne. Jedini kriterij je debljina vrećice. Ne treba praviti razliku između pojedinih vrsta plastičnih vrećica, pa neke zabranjivati, a neke favorizirati jer sve između 15 i 50 mikrometara podliježu ograničenju potrošnje.
 
U posljednje se vrijeme navodi da uskoro ne će biti plastičnih vrećica, već samo biorazgradivih. Ako nije riječ o papiru, misli se zapravo na kompostabilne vrećice koje trenutno nisu na našem tržištu. Kompostabilne vrećice su itekako plastične i uopće nisu biorazgradive u prirodi. Dobivene su od biljaka, na primjer od kukuruza, šećerne trske … i to je bioplastika. Bez obzira što je načinjene od biljaka, bioplastika je plastična! Međutim, zabluda je da je bioplastika biorazgradiva u prirodi. Nije, nijedna koja se koristi za vrećice na cijeloj zemaljskoj kugli.
 
Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice (kojima nije dodan “aditiv za oksidacijsku razgradnju i biorazgradnju”). Kompostabilne vreće neće se ni razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje. U slučaju korištenja ovih vrećica, koristilo bi se vrećice koje su nekoliko puta skuplje za proizvodnju, teže (čime se za istu debljinu povećava težina odbačene ambalaže, a cilj je sasvim suprotan – smanjenje težine otpadne plastike), lošijih svojstava i koje treba odnijeti u postrojenje za kompostiranje. Tko će prikupljati te vrećice, kako i zašto? A ono što je najvažnije, one su podložne ograničenjima potrošnje, u skladu s EU direktivom jer su također plastične. Pa zašto ih onda forsiramo?
U našoj zemlji, mnogi smeće ostavljaju u plastičnim vrećama iz trgovina. Korištenje kompostabilnih vrećica ima smisla samo ako se u njima organizira organski otpad koji bi zajedno s vrećama išao za kompostiranje. Za ostale primjene one su nepotrebne, preskupe za proizvodnju i nisu praktične. Nema smisla u kompostabilnu vreću stavljati odbačene limenke, PET boce od ulja, boce od kućnih kemikalija i slične proizvode, ali i njih moramo u nešto spakirati za odlaganje smeća. Zar će radnici gradske čistoće, nakon ispuštanja kontejnera, prekapati po smeću i izvlačiti otpad iz kompostabilnih vrećica – kako bi vreće slali na kompostiranje? Nema smisla, zar ne? Na kompostiranje, kad se izgrade ta postrojenja, ionako bi išao samo organski otpad.
 
Znači, uvođenjem kompostabilnih vreća imali bismo situaciju da bi one, ako su pune, završavale na deponijama ili, ako su prazne, na drveću. A tamo bi ostale jako dugo! Smatram da su nekompostabilne plastične vrećice za kupnju daleko bolje rješenje od vrećica i papirnatih vrećica, uz naravno racionalniju i savjesniju uporabu. Ali, o tome drugom prilikom.
 

Aleksandra Mihajlović, dipl. ing. teh., Politika, Beograd, 28. 4. 2018.; http://www.politika.rs/sr/clanak/402699/Nijedna-plastika-nije-razgradiva-u-prirodi; http://zg-magazin.com.hr/kompostabline-vrecice-nece-biti-biorazgradive-u-prirodi/

Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo "potopljena" golemim dugovima

 

 

Godišnji sastanak Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) održan je u mjestu Nusa Dua na indonezijskom otoku Bali od 12. do 14. listopada 2018. Svake godine sastanak Odbora guvernera MMF-a i Svjetske banke okupi središnje bankare, ministre financija i razvoja, parlamentarce, rukovoditelje privatnog sektora, predstavnike organizacija civilnog društva i akademike koji svi zajedno raspravljaju o važnim globalnim pitanjima gospodarskog razvoja, iskorjenjivanja siromaštva itd.
https://channelbali.com/wp-content/uploads/2018/09/images.jpg
Godišnjem sastanku Svjetske banke i MMF-a na otoku Baliju nazočili su i predstavnici organizacije „La Via Campesina“ – globalni pokret koji obuhvaća 182 seljačke organizacije iz 81 države i koji predstavljaju seljake i autohtono stanovništvo Azije, Afrike, Europe i Sjeverne i Južne Amerike. Okupljeni predstavnici „La Via Campesina“ – seljačke žene i muškarci jednoglasno i snažno osudili su godišnji sastanak Svjetske banke i MMF-a. Stoga su objavili i „Bali deklaraciju“ u kojoj jasno ističu da Svjetska banka i MMF zastupaju interese agrobiznisa i stoga moraju otići!
 
Točno prije jednog desetljeća, naše ljude zahvatila je globalna kriza hrane koja je bila ubrzana industrijskim modelom poljoprivredne proizvodnje koji je hranu pretvorio u tržišnu robu. To je još pogoršano sa špekulacijama tzv. „hedge“ fondova o cijenama hrane („hedge“ fondovi su posebna vrsta investicijskih fondova). Od tada je prošlo deset godina, a Svjetska banka, MMF i  niz drugih Međunarodnih financijskih institucija (International Financial Institutions, IFI), koji su u potpunosti bili krivi za promicanje agroindustrijskog modela poljoprivrede, nastavljaju s radom nekažnjeno. Njima je stalo samo do očuvanja interesa svojih financijera. Rezultat? Više od 815 milijuna ljudi, većinom seljaka, autohtono stanovništvo i drugi ljudi koji žive i rade u ruralnim područjima i danas pate od gladi i pothranjenosti. To se događa baš kada se 82 posto svjetskog bogatstva nalazi pod kontrolom 1 posto stanovništva. Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo „potopljena“ golemim dugovima, dok prosječna plaća na Wall Streetu raste oko 422.500 US dolara. Ovi statistički podatci jasno optužuju agresivni neoliberalizam pod vodstvom Svjetske banke i MMF-a koji su nametnuli privatizaciju i deregulaciju u svim regijama (svijeta).
 
Predstavnici organizacije „La Via Campesina“ koji su predstavljali seljake iz država poput Istočnog Timora, Tajlanda, Kambodže, Kenije, Malezije, Indonezije, Južne Koreje, Indije, Nepala, Sri Lanke, Argentine, Nikaragve i Francuske podijelili su iskustva s kojima se suočavaju: nasilno otimanje zemlje, osobito poljoprivrednih površina u golemim razmjerima, zatim šuma, rijeka pa i oceana kako bi bili 'slobodni' za masovne infrastrukturne projekte koje financiraju Svjetska banka i MMF. Jugoistočna Azija, Istočna Azija, pacifička Azija pretvoreni su u tzv. „PPP laboratorij“ (Public-Private-Partnership labs/laboratoriji Javnog privatnog partnerstva) za Svjetsku banku i MMF s 53 posto globalnog udjela privatnih investicija koje sada ciljaju na ovu regiju. To je najveći izgovor za razlog otimanja zemlje, vode i teritorija od seljaka. Samo u razdoblju od 2001. do 2010. zbog velikih ulaganja koje je vodila Svjetska banka u poljoprivrednom sektoru i to uglavnom u afričkim i azijskim zemljama, prisilno je 'ugrabljeno' (čitaj: oteto) oko 203 milijuna hektara zemljišta.
 
Svjetska banka proširila je svoje aktivnosti i na područje ublažavanja klimatskih promjena. Jedan od takvih primjera je i Investicijski program za šume u okviru UN-ovog programa REDD (Reducing Emissions from Deforestation and Forest Degradation / Smanjenje emisija iz krčenja i degradacije šuma). Cilj UN-ovog programa REDD je ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem neto emisija stakleničkih plinova kroz poboljšano upravljanje šumama u zemljama u razvoju. No, Investicijski program za šume samo se na prvi pogled čini dobrim, ali zapravo ima negativan utjecaj na zajednicu, osobito na seljake i autohtono stanovništvo. Program zapravo legalizira prisilno otimanje šumskog zemljišta od seljaka pod krinkom očuvanja, tj. zaštite zemljišta. Seljaci koji se organiziraju i odupiru ovom nasilnom otimanju zemljišta suočavaju se s nasilnim represijama, ponekad i ubojstvima, vrlo često su kriminalizirani i procesuirani jer samo brane svoje. Te represije provode se nekažnjeno, a kreatorima krize dozvoljava se djelovanje i provođenje neoliberalnog projekta s malom ili nikakvom odgovornošću.
 
Danas manje od 20 globalnih korporacija kontrolira globalni lanac hrane i upravlja hranom koju kupujemo i određuje kako ju kupujemo. Slobodni trgovinski režim koji diljem svijeta nameću Svjetska banka, MMF, druge Međunarodne financijske institucije (IFI) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) rezultiralo je preuzimanjem kontrole deset tisuća godina starog prehrambenog sustava u ruke samo nekoliko korporacija – koje su svoje poslovanje konsolidirale preko prehrambenog lanca kroz spajanja i mega spajanja.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Andrej Plenković je zaposlio ujaka, kuma i sestričnu. Tko je sljedeći?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1273 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević