Get Adobe Flash player

Voditelj poziva sve i svakoga i stvari razvodnjava i čini dosadnima i nerazumljivima

 
 
Ne nedovoljan nego čista nula za emisiju Otvoreno na temu reforme obrazovanja emitiranu 13. veljače. Našli se društvenjaci da mlate praznu slamu uključujući i voditelja. Idemo redom: psiholog, profesor jezika, komunikolog, pravnik, filolog i vjerojatno voditelj ekonomist. Sintagma STEM spomenuta je tek jednom. Nije ni moglo biti drugačije.
http://fzsinj.org/images/gosti/2017/full/ranko_matasovic_p.jpg
Ranko Matasović
 
Voditelj poziva sve i svakoga i stvari razvodnjava i čini dosadnima i nerazumljivima. Jokića je više dosta Bogu i narodu i Peti dan je negledljiv zbog njega. Radi se zapravo o pomanjkanju svake logike što je svojstveno svim društvenjacima pa zvali se i doktori znanosti. Situacija je sve gora i gora i ne vjerujem da je slučajna, a javna nam 'dalekovidnica' godinama nema stručnu osobu koja bi bila dorasla vođenju emisije na temu obrazovanja.
 
Akademik Matasović od kanona književnosti ništa drugo ne vidi. Voditelju ništa nije jasno. Profesorica Glasovac bi produžila osmoljetku na devet godina kako bi stigla naučiti djecu engleski. Jokić vodi monolog o 'ukradenoj igrački' imena CKR. Mladi komunikolog  sa svega 26 godina samouvjeren u vlastitu kompetenciju suvereno hvali poteze aktualne ministrice. Bez ikakvog iskustva o reformama diči se s 320 stranih recenzenata iako za takve troškove nemaju uporišta u državnom proračunu i u Zakonu o obrazovanju, a za to nikog u Lijepoj našoj nije briga. HDZ-ova nada brani neobranjivo: bivše ministre obrazovanja, a posebno kurikulnu reformu koju su njegovi kolege zdušno napadali do pred godinu dana, a sada to isto podržavaju u okviru neprirodno sklepane koalicije. Apsurd do apsurda! I što su gledatelji mogli zaključiti?! Šlag na tortu je komentar jednog gledatelja da je zapravo previše matematike u obrazovanju! Zemljo otvori se...
 
Nikome nije palo na pamet reći da je ovakva reforma u metodološkom smislu totalni promašaj i da svaki pokušaj oblikovanja obrazovnog procesa u vidu obrazovnih standarda, šablona ili ishoda učenja u svojoj suštini potire svaku kreativnost, originalnost, individualnost i razlikovnost u tom istom procesu, a upravo stalno naglašavamo da tome težimo. Jedno s drugim u bitnoj je suprotnosti. Takav neprirodan pristup samo potiče 'biflanje' i to čak u predmetima poput fizike, informatike i matematike.
 
Ishode smo uvezli iz strukovnog obrazovanja zapadnih zemalja. (Pojednostavljeno rečeno – obrazovani stolar mora znati napraviti stol i to je taj ISHOD). Oni nisu primjenjivi na osnovnoškolsko i gimnazijsko obrazovanje, a posebno ne na struke poput matematike, fizike gdje bez razumijevanja, rješavanja problemskih zadataka, te stjecanja funkcionalnog znanja nema uspjeha. Do sada su takvi eksperimenti u kojima se sadržaj podređuje ishodima završavali neuspjehom.
 

Miroslav Dorešić, http://portal.connect.znanost.org/2018/02/totalni-promasaj-je-posljednja-emisija-otvoreno/

Prvi dokaz o štetnosti prehrambenog aditiva titan dioksida E-171

 
 
Znanstvenici uglednog francuskog Nacionalnog instituta za istraživanja u poljoprivredi (INRA) proveli su jednu značajnu studiju o učincima oralnog kontakta odnosno unosa prehrambenog aditiva titan dioksida E171 u organizam putem hrane. Prehrambeni aditiv E171 je uobičajeni dodatak brojnim prehrambenim proizvodima, najčešće i najviše se koristi u konditorskim proizvodima. Po prvi puta znanstveni istraživači dokazali su da prehrambeni aditiv titan dioksid, E171, prelazi crijevnu barijeru kod životinja i odlazi u druge organe i tkiva u tijelu. Po prvi puta poremećaji imunog sustava povezani su s apsorpcijom nanočestica E171. Znanstvenici su također otkrili da kronični oralni kontakt, tj. unos E171 putem hrane u organizam, spontano izaziva tzv. preneoplastične lezije u kolonu (debelo crijevo), a to je prva tzv. ne-maligna faza karcinogeneze (kod 40 posto ispitanih životinja). Nadalje, otkriveno je da aditiv E171 ubrzava razvoj lezija (oštećenja) koje su prethodno izazvane u eksperimentalne svrhe. Nalazi i rezultati ove znanstvene studije objavljeni su 20. siječnja 2017. u časopisu „Scientific Report.“
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5d/Rutile-unit-cell-3D-balls.png
Titan dioksid (TiO2) nalazi se u brojnim kozmetičkim proizvodima, u kremama, mlijeku i losionu za zaštitu od sunca, u bojama i građevinskom materijalu, a ima i vrlo široku i sve veću primjenu u prehrambenoj industriji. U Europi kao prehrambeni aditiv ima oznaku E171, a koristi se kao dodatak hrani kojoj daje karakterističnu bijelu boju (!) ili neprozirnost. Uobičajeni je sastojak u slatkišima, čokoladnim proizvodima, keksima, gumi za žvakanje („chewing gum“) i dodatcima prehrani, nalazimo ga u pastama za zube kao i u farmaceutskim proizvodima. Iako se sastoji od mikro- i nanočestica, E171 nikada se ne navodi kao „nanomaterijal“ budući ne sadrži više od 50 % nanočestica (u pravilu sadrži između 10 i 40 % nanočestica).
 
Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma (IARC) procijenila je rizik kontakta titan dioksida udisanjem (profesionalni kontakt) i na temelju toga titan dioksid je uvršten u skupinu 2B – moguća kancerogena tvar za čovjeka. Francuski znanstvenici istražili su učinke prehrambenog aditiva titan dioksida E171 prvenstveno iz razloga što se on mnogo koristi u konditorskim proizvodima, a upravo su djeca osobito sklona konzumiranju slastica. Znanstvenici su u ovu svrhu hranili štakore dozom od 10 mg E171 po kilogramu tjelesne težine/dnevno, što je vrlo slično dnevnom konzumiranju čovjeka (prema podatcima Europske agencije za sigurnost hrane, EFSA, rujan 2016.). Oni su prvi puta „in vivo“ („u živo“) uspjeli dokazati da se titan dioksid apsorbira u crijevu i prelazi crijevnu barijeru – te ulazi u krvotok. Znanstvenici su otkrili čestice titan dioksida u jetri životinja.
 
Nanočestice titan dioksida bile su prisutne i u sluznici tankog i debelog crijeva, a ulaze i u jezgru imunih stanica (!) tzv. Payerovih ploča koje pokreču tj. odgovorne su za imuni odgovor u crijevu. Otkrivena je neravnoteža imunog odgovora koja se proteže od 'oštećenja' u proizvodnji tj. stvaranju citokina u Payerovim pločama pa do razvoja mikro-upala u sluznici kolona tj. debelog crijeva.
 
Znanstvenici su tijekom 100 dana štakorima dodavali titan dioksid u vodu za piće. U grupi štakora koji su prije pokusa bili tretirani eksperimentalnim kancerogenom, kontakt s TiO2 prouzročio je povećanje veličine nastalih pre-neoplastičnih lezija tj. oštećenja. U grupi zdravih štakora oralni kontakt s E171 uzrokovao je kod četiri štakora (od njih jedanaest) spontani nastanak preneoplastičnih oštećenja u epitelu crijeva. A životinje koje nisu bile u kontaktu s titan dioksidom nisu pokazale nikakva oštećenja na kraju 100-dnevnog pokusa. Ovi nalazi studije dokaz su da prehrambeni aditiv titan dioksid E171 pokreće i pospješuje razvoj ranog stadija kolorektalne karcinogeneze kod životinja.
  
Ovo znanstveno istraživanje prvi puta je otkrilo i dokazalo da je prehrambeni aditiv E171 uzrok prisutnosti nanočestica titan dioksida u crijevima kao i u cijelom tijelu s jednako ozbiljnim posljedicama za funkciju imunog sustava i razvoja preneoplastičnih lezija u kolonu / debelom crijevu. Ova prva otkrića opravdavaju studiju karcinogeneze koja se provodi prema smjernicama OECD-a u svrhu daljnjeg praćenja kasnijeg stadija karcinoma. Oni su se pobrinuli za nove podatke u svrhu procjene rizika prehrambenog aditiva E171 za zdravlje čovjeka.
 
Časopis „NanoImpact“ (Vol. 5) u siječnju 2017. također je objavio rezultate istraživanja koje su proveli znanstveni istraživači Sveučilišta Binghamton (Binghamton University). Znanstvenica Gretchen J. Mahler sa suradnicima je provela istraživanje o učincima nanočestica titan dioksida / E171 budući se ovaj prehrambeni aditiv koristi u golemom broju različitih prehrambenih proizvoda  - od kruha do žvakaćih guma. Istraživanjem je dokazano da se sposobnost apsorpcije hranjivih tvari u mikroresicama tankog crijeva kao i njihova uloga barijere za patogene mikroorganizme značajno smanjuje kod kronične izloženosti nanočesticama titan dioksida - E171 veličine 30 nm.
 
Otkriveno je da nanočestice titan dioksida podrijetlom iz hrane (E171) značajno oštećuju crijevne stanice odn. mikroresice, oslabljuju crijevnu barijeru, usporavaju metabolizam, a neke esencijalne tvari poput cinka, željeza i masnih kiselina teško se apsorbiraju. Uočen je također i negativan učinak na funkciju enzima s pojavom upalnih signala. Znanstvenica Gretchen J. Mahler istaknula je kako je dokazano da već vrlo niske koncentracije nanočestica E171 negativno djeluju na mikroresice i mijenjaju funkciju crijeva. Stručnjaci „Arizona State University“ 2012. godine ispitali su 89 uobičajenih i najčešćih prehrambenih proizvoda na prisutnost nanočestica titan dioksida podrijetlom iz aditiva (E171). Ovaj prehrambeni aditiv tako je između ostalog otkriven i u majonezama, u šećeru u prahu, obranom mlijeku itd.   
 
U srpnju 2017. znanstvenici Sveučilišta u Zürichu objavili su također rezultate provedenog istraživanja o štetnom učinku nanočestica titan dioksida podrijetlom iz prehrambenog aditiva E171. Znanstvenik Gerhard Rogler, profesor gastroenterologije i hepatologije proveo je sa suradnicima istraživanje kojim je dokazao da nanočestice titan dioksida E171 mogu pojačati upalnu reakciju u tijelu pacijenata koji boluju od određene upalne crijevne bolesti, posebno Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa. Stoga su na temelju ovih rezultata preporučili svim pacijentima koji boluju od ovih bolesti da obavezno izbjegavaju prehrambene proizvode koji sadrže aditiv E171, odnosno nanočestice titan dioksida.
 
Kao što je svima poznato, broj oboljelih od karcinoma debelog crijeva kontinuirano se povećava jednako kao i broj oboljelih od kroničnih, tzv. upalnih bolesti crijeva, osobito Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa. Ljudi se pozivaju na takozvane preventivne preglede u svrhu ranog otkrivanja karcinoma pa tako i karcinoma tj. raka debelog crijeva. Međutim, malo tko govori o stvarnim uzrocima karcinoma i gotovo nitko ne upozorava javnost na štetnost prehrambenih aditiva, uključujući i E171, rezidua kemijskih tvari u prehrambenim proizvodima itd.
„Hrana koju jedete može biti najsigurniji i najjači oblik lijeka ili najsporiji oblik otrova“, poznata je izreka dr. Ann Wigmore (1909.-1994.), zagovornice zdrave prehrane i zdravog okoliša.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Širi aspekti kurikula

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Dr. sc. Sanja Bilač, dipl. učiteljica, Osnovna škola Spinut, Split
 
Recenzija Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrjednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama
 
Načelna je ocjena i zamjerka Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrjednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama što se u dokumentu CKR-a ne polazi od analize stanja u hrvatskoj školskoj praksi. Osim izostanka rezultata relevantnih i recentnih studija i spoznaja o stanju u hrvatskoj odgojno-obrazovnoj praksi, izostaje i distinkcija u razinama aktivnosti koje se već provode u praksi kako bi se neke dodatno razvijale i poboljšale, a druge, primjerice, mijenjale. Kako u „krovnome kurikulnom dokumentu", koji se opisuje „smislenom, sustavnom i korjenitom promjenom sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske", nije razvidna analiza stanja i uvid u problematiku školske prakse, posljedično su izostale pretpostavke za definiranje problema i metodologiju, što se u konačnici odrazilo na operacionalizaciju. I u ovome primjeru razvidno je nepoznavanje i nerazumijevanje problema u praksi. Obrazlažući „velike prijelaze", zanemaren je jedan od „najtežih" prijelaza za svu djecu, a posebno za djecu s teškoćama, a to je prijelaz iz razredne u predmetnu nastavu.
http://croatia-presse.de/wp-content/uploads/2016/10/sanja-bilac.jpg
Sanja Bilač
 
Druga primjedba odnosi se na razumijevanje koncepta inkluzije i pristup razvijanju inkluzivne odgojno-obrazovne prakse kako je predstavljena u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama. U svjetskim se obrazovnim politikama koncept inkluzivnoga odgoja i obrazovanja općenito razmatra temeljnim načelom odgojno-obrazovnih sustava i važnim čimbenikom razvijanja kvalitete odgoja i obrazovanja. Kako je i u Europi jedan od najvećih problema bavljenje razlikama ili različitostima u učionicama te s obzirom na opću prihvaćenost prava djeteta na različito učenje, inkluzivna se odgojno-obrazovna praksa prihvaća izazovom koji omogućava promjenu paradigme poučavanja i razvijanje kvalitete škola. S druge strane, u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama „inkluziji" se pristupa izdvojeno pa se može zaključiti kako je riječ o nastavku integracije odnosno prilagođavanja, a ne razvoju inkluzije, to jest uključivanja. Dodatno, kako se integracija već godinama razvija u sustavu, kurikulno ostajanje na toj razini moglo bi implicirati ozbiljnim zaostajanjem hrvatske odgojno-obrazovne prakse u europskome kontekstu te neostvarivanju prava djeteta na različito učenje.
 
U nastavku je izdvojeno nekoliko primjera i obrazloženja primjedbi:
- Nacionalni kurikulski dokumenti hijerarhijski su organizirani i odnose se na cjelokupan sustav odgoja i obrazovanja (Okvir nacionalnoga kurikula), na različite razine i vrste odgoja i obrazovanja (npr. Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje ili Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje), na određene njegove dijelove (npr. Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik ili Nacionalni kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo) i na posebnosti odgojno-obrazovnoga procesa za određene skupine djece ili mladih osoba (npr. Okvir za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika ili Nacionalni kurikulumi na jeziku i pismu nacionalnih manjina). „Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrjednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama (dalje: Okvir) dokument je kojim se određuju kurikulumski aspekti odgoja i obrazovanja djece i učenika s teškoćama te čini osnovu za primjenu svih nacionalnih kurikula, područja kurikula, kurikula nastavnih predmeta i kurikula međupredmetnih tema kod djece/učenika s teškoćama." Okvirom za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama inkluzija se razmatra kao izdvojeni dokument, to jest „kurikulumski aspekt odgoja i obrazovanja djece i učenika s teškoćama" umjesto njegova uključivanja kao sastavnoga dijela Nacionalnoga kurikula za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. Takva podjela i izdvajanje djece s teškoćama nije u skladu s općim poimanjem koncepta inkluzije.
 
- Učenici s teškoćama imaju pravo školovati se na ravnopravnoj osnovi i s istim mogućnostima za napredovanje u ostvarenju njima primjerenih odgojno-obrazovnih ishoda temeljenih u pojedinim nacionalnim kurikulima nastavnih predmeta. Da bi se u tome uspjelo, potrebno je u osnovnim sastavnicama kurikula (odgojno-obrazovnim ishodima, pristupima učenja i poučavanja te vrednovanju) provesti određene prilagodbe kako bi se osiguralo da svaki učenik s teškoćama ostvari pravo na iskustvo učenja koje je njemu, s obzirom na njegove potrebe, najprimjerenije. Navedeno svjedoči kako je u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama riječ o promjeni termina, ali ne i o promjeni pristupa. Jer unatoč tome što se koristi koncept inkluzije, dokument svjedoči integraciju. Umjesto uključivanja primjenjuje se prilagođavanje.
 
- „Djeca i učenici s teškoćama su oni čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničuju njihovo učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu te sukladno tom imaju teškoće u učenju i odrastanju." Osim, najblaže rečeno, nespretnosti u definiranju djece s teškoćama, razvidan je i vrlo površan pristup. Imenuju se kao „oni" kojima se "u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničuje nihovo sudjelovanje“?!
 
- „Polaskom u osnovnu školu nužno je nastaviti sustavno praćenje radi utvrđivanja teškoća koje prije nisu bile primijećene te sekundarnih teškoća (emocionalnih teškoća, problema u ponašanju i dr.). Prepoznavanje pojavljivanja dodatnih teškoća sastavni je dio kontinuiranog praćenja i procjene tima za podršku." Zašto se sustavno praćenje povezuje isključivo s teškoćama? A što je s napretkom? Postignućima? Prednostima? Talentima?
 
- „Bez obzira na to kojoj skupini pripada, dijete/učenik s teškoćom ostvaruje pravo na osobni kurikul, a time i na primjerene oblike odgojno-obrazovne podrške.“ Što za dijete s teškoćom znači pravo na dokument - osobni kurikul?!
 
- „Ako postizanje planiranih odgojno-obrazovnih ishoda izostaje unatoč promjenama u pristupima učenja i poučavanja, ili ako tim za podršku škole procijeni da je potrebno, učenik se upućuje na procjenu kod vanjskih stručnjaka (liječnika raznih specijalnosti i dr.) te kod stručnjaka koji nisu zaposleni u školi (npr. edukacijskih rehabilitatora, logopeda, psihologa, socijalnih pedagoga) radi utvrđivanja razvojnih odstupanja, odnosno teškoća. Tim za podršku škole vanjskim stručnjacima prosljeđuje sve važne informacije o učeniku. Podatci o učeniku čuvaju se kao službena tajna radi zaštite privatnosti. U slučaju utvrđene teškoće, tim svu dokumentaciju upućuje mjerodavnom uredu za poslove odgoja i obrazovanja sa zahtjevom potrebe promjene oblika školovanja (prilagodbe kurikula i utvrđivanja primjerene vrste osobnog kurikula)." Utvrđivanje teškoće djeteta, jedan od ključnih događaja za dijete, obitelj, školu i društvo u cjelini, „operacionaliziran“ je tek u nekoliko redaka s potpuno nejasnom procedurom, nedovoljno definiranim ulogama i brigom za osiguranje vjerodostojne procjene koja određuje daljnji život djeteta i njegove obitelji. Istodobno, iskustva roditelja djece s poteškoćama, ali i školska praksa, pokazuju kako je u praksi utvrđivanje teškoće djeteta proces s mnogo problema, neprofesionalnosti i neetičnosti. Zato se od nacionalnoga dokumenta kao što je Okvir za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama koji planira provesti „duboke i korjenite promjene" s pravom očekuje rješavanje i poboljšanje aktualne prakse s jasnom i konkretnom procedurom utvrđivanja teškoće, što u ovome dokumentu nije razvidno.
 
Postavlja se nekoliko pitanja. S obzirom na to da se uOkviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama argumentom koji utječe na utvrđivanje teškoće djeteta smatraju promjene u pristupima učenja i poučavanja, postavlja se logično pitanje: tko će utvrditi jesu li doista uvedene promjene u pristupima učenju i poučavanju ili su ostale samo skup lijepih želja na papiru? Dodatno, na temelju čega će se zaključiti o uvedenim promjenama? Isključivo na temelju planiranja i pisanoga praćenja? Jesu li to dovoljni argumenti za utvrđivanje djetetove teškoće? Je li profesionalno i etično donositi takve teške odluke na nedovoljno vjerodostojnim argumentima? Istodobno, ako je i došlo do promjena, hoće li se utvrditi kvaliteta provedenih promjena, odnosno hoće li se utvrditi kvaliteta obrazovnoga konteksta u koji je dijete uključeno? Jer, sukladno predloženome utvrđivanju teškoće djeteta u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama, dijete može postati žrtvom nečinjenja u školi. Ako se tome doda činjenica kako se učitelji procjenjuju nesigurnima u vlastite kompetencije za rad s djecom s poteškoćama te iskazuju nezadovoljstvo zbog izostanka edukacije, navedena promišljanja objektivno se mogu smatrati opravdanima.
 
Nadalje, iako je prva rečenica o razlozima upućivanja djeteta na procjenu potpuno nejasna i sadržajno kontradiktorna, ističe se „(...) ako tim za podršku škole procijeni da je potrebno, učenik se upućuje na procjenu kod vanjskih stručnjaka (...)". Dakle, procjena tima za podršku potrebna je za upućivanje na procjenu vanjskim stručnjacima. Prije svega, čini se potpuno besmislenim kako će tijelo zaduženo za procjenu omogućavati i vanjsku procjenu, to jest drugo mišljenje?! S druge strane, ovo je još jedan argument koji pokazuje kako se u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama ne poštuju prava roditelja i kako se razmatra njegova uloga u školi. Jer, ovaj prijedlog u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama implicira uskraćivanje prava roditelja na drugo mišljenje uz istodoban monopol školi. Istodobno, ne postavlja se pitanje niti daje prijedlog o pravu roditelja na suprotno mišljenje tima.
 
Dodatno, nije razvidno, a niti precizirano kakvo se suglasje mora postići unutar tima o prijedlogu djetetove teškoće. Praksa pokazuje kako se zahtjevi za primjerenim oblikom školovanja upućeni mjerodavnome uredu za poslove odgoja i obrazovanja vraćaju ili „ruše" na višim razinama velikim dijelom zbog različitih mišljenja unutar iste škole. Postavlja se pitanje odgovornosti struke. Je li ovaj prijedlog utvrđivanja djetetovih teškoća u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama daljnje pogodovanje neodgovornosti struke? Je li ovaj prijedlog utvrđivanja djetetovih teškoća u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama neostvarivanje prava djeteta na kvalitetno obrazovanje i različito učenje? „(...) tim za podršku - tim u dječjem vrtiću / školi na temelju suradnje kontinuirano i sustavno pruža podršku djeci/učenicima s teškoćama. U dječjim vrtićima tim čine odgajatelji, stručni suradnici, roditelji djeteta s teškoćama i pomagači, a u školama razrednik, učitelji, članovi razrednog vijeća, stručni suradnici, mentor na praktičnoj nastavi / stručnoj praksi izvan škole, pomoćnik u nastavi, školski liječnik te po potrebi drugi specijalizirani stručjaci i mobilne službe podrške centara inkluzivne potpore, roditelji i učenik."
U trećemu poglavlju, u kojemu se razmatraju smjernice za utvrđivanje djetetovih teškoća, razvidna je nekonzistentnost i neargumentiranost u prijedlozima kojima se ozbiljno ugrožavaju prava pojedinih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa, a u školskoj se praksi ne stvaraju perspektive za napredak. Tako se, primjerice u definiranju tima za podršku, bez obrazloženja i argumenata u jednoj skupini neopravdano isključuju roditelji djece s teškoćama. Odnosno, u vrtićkome timu roditelj se smatra članom tima, a u školama se definira članom „po potrebi". Unatoč recentnim i relevantnim istraživanjima koja ukazuju na značenje suradnje s roditeljima, a njihovu uključenost potvrđuju važnim čimbenikom u razvijanju inkluzije, u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama njihova se uloga definira „po potrebi".
 
- „Najmanje dva puta godišnje, a po potrebi i češće, tim za podršku sastavlja izvješće o napredovanju djeteta/učenika. Dobiveni se podatci rabe za vrednovanje osobnog kurikuluma te izradu daljnjih prilagodba, vodeći brigu o potrebama djeteta/učenika. Tim radi u punom sastavu najmanje dva puta godišnje, a na ostale sastanke koordinator tima poziva članove 'po potrebi'". U Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama jasno je definirano sastavljanje izviješća, ali ne i tempo i dinamika rada tima. Je li dostatan rad tima dva puta godišnje? U kojim vremenskim razmacima? Na početku i završetku godine?
 
- „Cjelovit sustav podrške djeci i učenicima s teškoćama ujedinjuje različite mehanizme podrške: podršku u učenju, komunikacijsku podršku, podršku u kretanju, psihološku podršku i savjetovanje, kao idodatne specifične oblike podrške, što znači zadovoljavanje različitih individualnih odgojno-obrazovnih potreba djece/učenika i razvijanje njihovih potencijala, uzimajući pritom u obzir njihove sposobnosti, pristupe i stilove učenja (načine na koje dijete/učenik najbolje uči), razlike u individualnim putovima razvoja i dinamici napredovanja u učenju, osobne interese i motivacijske čimbenike itd. U sljedećim će poglavljima (5. i 9. poglavlje) biti iscrpno predstavljeni oblici odgojno-obrazovne podrške za djecu i učenike s teškoćama." Oblici odgojno-obrazovne podrške, u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama, odnose se na prilagodbu kurikula te posebne oblike individualne i skupne podrške. Osim prilagodbe odgojno-obrazovnih ishoda predlažu se i prilagodbe učenja i poučavanja, ali bez predloženih rješenja o sustavu kontrole kvalitete primijenjene podrške, što ozbiljno ugrožava vjerodostojnost predloženoga. Moglo bi se zaključiti po narodnoj: "Kadija te tuži, kadija ti sudi." ili "U njih su i sukno i škare!".
 
- „U osnovnoj i srednjoj školi moguće je za učenike s teškoćama planirati sporiji prolaz kroz kurikulum kada za tim postoji potreba koja proizlazi iz funkcionalnih sposobnosti. To znači da se ishodi planirani u jednoj školskoj godini mogu ostvariti do kraja određenog odgojno-obrazovnog ciklusa u osnovnoj školi, odnosno tijekom dvije godine u srednjoj školi za pojedine ili sve predmete." Jedna od prilagodbi, predviđena Okvirom za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama, jest i prilagodba tempa učenja i poučavanja. Iz gore navedenoga citiranog teksta razvidna je nepreciznost u definiranju i objašnjavanju pojmova. Jer što znači, u vremenskome kontekstu, „do kraja određenog odgojno-obrazovnog ciklusa“? Kako će se u praksi tumačiti ta nedorečenost i nepreciznost? I postavlja se pitanje jesu li neostvareni ishodi rezultat poteškoće ili nerealno i nekompetentno postavljenih ishoda? U konačnici, je li profesionalno i etično donositi ovako „teške" odluke bez valjanih argumenata? Je li ovaj prijedlog Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama u interesu djeteta s teškoćama?
 
- „Privremeni su oblici odgoja i obrazovanja nastava u kući, nastava u zdravstvenoj ustanovi i nastava na daljinu." Predložene oblike odgoja i obrazovanja, predviđene Okvirom za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama, predlažemo dopuniti još jednim oblikom školovanja: „škola u kući“ za učenike koji u odgojno-obrazovnome sustavu nemaju priliku učiti u kvalitetnome odgojno-obrazovnom školskom okruženju te razvijati specifične individualne potrebe. Možda bi usvajanje ovoga prijedloga potaknulo veću brigu o osiguranju kvalitete školske prakse? Jedno je sigurno - omogućilo bi i djetetu i roditelju pravo na izbor i priliku.
 
Uloga učitelja u razvijanju inkluzivne školske prakse
 
- proučiti postojeću dokumentaciju o učeniku s teškoćama
- pratiti psihofizički razvoj učenika, odgojno-obrazovne potrebe učenika, njegova postignuća, uratke i ponašanje u školskome kontekstu
- upoznati tim za podršku s uočenim odstupanjima i surađivati s roditeljima radi zajedničkoga upućivanja vanjskome stručnjaku, ovisno o vrsti teškoće
- u skladu sa specifičnim potrebama učenika s teškoćama prilagođavati okruženje, postupke, metode i oblike rada te izrađivati i primjenjivati individualizirane materijale za učenje u suradnji s timom za podršku
- sudjelovati u radu tima za podršku u izradi školske dokumentacije za praćenje napretka učenika te stvaranju stručnoga mišljenja i prijedloga najprimjerenijega programa podrške za učenika s teškoćama
- izrađivati, provoditi i vrednovati osobne kurikule za učenike s teškoćama za svoje područje / svoj predmet
- redovito stvarati prilike za optimalnu uključenost djeteta/učenika u odgojno-obrazovni proces postavljajući jasna i visoka očekivanja primjerena njihovim sposobnostima i sklonostima
- stvarati povoljno emocionalno ozračje za uključivanje učenika s teškoćama.
 
Iako rezultati studija identificiraju ulogu učitelja ključnom u razvijanju inkluzivne školske prakse, u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrjednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama ona je nedovoljno istaknuta i konkretizirana. S obzirom da se u praksi već odvijaju uloge poučavanja, praćenja, upoznavanja i sudjelovanja u radu tima, predložene u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama, pozitivne bi se promjene mogle usmjeriti na razvijanje kompetencija, profesionalni razvoj, razvijanje inkluzivnoga razreda, pozitivnih primjera inkluzivne školske prakse, diferenciranoga poučavanja te razvijanje uloge refleksivnoga praktičara koji kritički promišlja, prati i evaluira vlastitu praksu. Zaključno, prijedlog uloge učitelja u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama u konačnici će utjecati isključivo na daljnju birokratizaciju uloge učitelja.
 
Uloga svih nositelja kurikula općenito je Okvirom za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama nedovoljno konkretizirana i operacionalizirana za razvijanje poboljšanja u praksi. Općenito, izostaje definiranje odgovornosti i sustav evaluacije kvalitete. Praksa pokazuje kako sustav jednako mazi, štiti, ali i plaća učitelje koji su barijera uključivanju djece s teškoćama u svoj razred/školu, učitelje koji ne žele ulagati u svoje poučavanje više od sadržaja opisanih u priručnicima izdavačkih kuća kao i učitelje koji snažno razvijaju svoje kompetencije i unapređuju inkluzivnu praksu. Ovakav prijedlog Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama takav pristup osigurava i u budućnosti.
 
Na kraju rezimirajmo načelne zamjerke prijedloga u Okviru za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama. Može se zaključiti kako u dokumentu nisu razvidni poznavanje, razumijevanje, analiza stanja i problematika aktualne hrvatske školske prakse u kontekstu školovanja djece s teškoćama, što se odrazilo na nedovoljno konkretiziranu i manjkavu operacionalizaciju, a čime se znatno dovodi u pitanje opravdanost, primjenjivost i implementacija u školskoj praksi te povreda prava djece i roditelja. U prijedlozima Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama uloge nositelja kurikula vrlo su općenite, a u potpunosti izostaje definiranje njihove odgovornosti i sustava evaluacije kvalitete školske prakse. S obzirom na navedeno te konzistentnost u nepreciznosti, definiranju i objašnjavanju pojmova i prijedloga ovaj bi dokument u praksi prije mogao implicirati daljnju birokratizaciju negoli poboljšanja u razvoju inkluzivne školske prakse i kvalitetnijih uvjeta školovanja djece s teškoćama. U kontekstu inkluzivnoga odgoja i obrazovanja prijedlozi Okvira za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te vrednovanja postignuća djece i učenika s teškoćama mogu se smatrati „korakom unatrag" u odnosu na postojeću hrvatsku praksu i svjetske trendove.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1389 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević