Get Adobe Flash player

Ocjenjivanje i rangiranje

 
 
U novinama i drugim medijima vidimo naslove tipa: „Maturu nisu pali samo učenici nego i profesori i roditelji.“ Nigdje nisam vidio da je netko prozvao one koji odlučuju o maturi, ocjenama, sadržaju i terminu ispita. Ministrica Divjak izjavljuje da sustav treba mijenjati! Ravnateljica NCVVO-a Katavić kaže da su odgovorni svi oni koji čine ovaj sustav!
Što reći na ove izjave? Javno treba upitati nadležne iz spomenutih institucija da argumentirano kažu što one smatraju sustavom i što treba mijenjati te odakle crpe informacije za svoje tvrdnje! Ovako to izgleda kao bacanje pijeska u oči javnosti kako ne bismo saznali koji su uzroci, a kamoli tko su „zaslužni“ za ovaj veliki uspjeh antikorupcijskog projekta.
https://compote.slate.com/images/65c5fcc8-8bd8-4cf4-b49a-44064f2a8ceb.jpg
Da, dobro ste pročitali! Matura je prije desetak godina predstavljena kao antikorupcijski projekt! Ovo su (ovogodišnji)  rezultati tog projekta: 8800 učenika (i njihovi roditelji) nisu uspjeli korupcijskim alatima ostvariti uspjeh, a njihovi su nastavnici očito ti koji su im omogućili dosadašnju uspješnost završavanja školovanja, ali sada to ne mogu.
 
O ocjenjivanju/rangiranju
 
Razmotrimo neke činjenice kojima se oslikava ocjenjivanje/rangiranje.  Svaki nastavnik ima svoje testove i kriterije kojima „mjeri“ znanje i ostale komponente koje rezultiraju ocjenom u svjedodžbi. Ta neobjektivnost još je mogla i prolaziti dok ocjene nisu dobile novu i presudnu ulogu za upis u srednju školu i na fakultet. Tada je započeo novi proces – svi učenici imat će prosjek 5,0 s kojim se onda ne mogu rangirati za upis. Uzgred, zatvaramo oči na činjenicu kako nam djeca na školskim ispitima prepisuju i šapću jedni drugima odgovore kako bi postigli bolju ocjenu. I hvale se kada uspiju u toj aktivnosti. Naime, pošteni i etični sustavi to ne dopuštaju. Takvo je ponašanje na sadašnjoj maturi svedeno na minimum. Čak su ove godine učenici pisali olovkama NCVVO-a. Zbog neprirodno visoke frekvencije izvrsnih ocjena  i problema rangiranja na upisima fakulteti i „elitne“ škole svojedobno su uveli prijamne ispite. Ni to nije dalo očekivani rezultat nego je polučilo nove probleme i optužbe, pa se zbog toga uvodi državna matura kao antikorupcijski projekt. I sad smo tu gdje jesmo!
 
Neka netko od prosvjetnih vlasti objasni zašto se školske ocjene uspoređuju s ocjenama na maturi kada su to neusporedivi procesi. Posebice kada se pragovi uspješnosti na maturi postavljaju tek nakon što se pregledaju testovi, a ne unaprijed! Narod bi rekao da se uspoređuju kruške i jabuke. Skicirajmo stanje u nastavi matematike i na maturi. Nitko nije objektivno istražio dobre i loše strane nastave školske matematike. Niti su sadržaji modernizirani, niti su prilagođeni potrebama drugih struka, niti se eksplicitno zna što čini abecedu bez koje nema matematičke pismenosti, tj. koji su matematički pojmovi i procedure koje svaki učenik na kraju školske godine i na kraju školovanja mora znati. Zato i imamo A i B razinu na maturalnom ispitu koje su proceduralno iste, ali sadržajno različite. Koji teorijski model stoji iza toga? I zašto?
 
Novi smjerovi kontinuiranog ispitivanja i evaluacije matematičkog znanja
 
Hrvatska udruga nastavnika istraživača HUNI (www.huni.hr) osmislila je (i dijelom već provela) projekt kojim se ispituje elementarno poznavanje linearne, kvadratne i eksponencijalne funkcije. U tu su svrhu definirane tri razine pitanja i zadataka sukladno Van Hieleovom teorijskom modelu (koji ima pet razina) te koje bi svi učenici trebali u svojem školovanju postizati. U projektu sudjeluju 5 osnovnih škola sa 155 učenika te  9 gimnazija i 1 tehnička škola s 1181 učenikom. Škole su iz Osijeka, Vukovara, Zagreba, Metkovića, Splita, Zadra, Rijeke i Pule. Testovi i rezultati ispitivanja objavit će se na kraju dvogodišnjeg istraživanja.
 
Ovdje ćemo ilustracije radi navesti dva zadatka treće van Hieleove razine i rezultat rješavanja u 8. razredu OŠ i 1. razredu gimnazije, koje je u svibnju provedeno u deset gimnazija i pet osnovnih škola. Ove navedene zadatke rješavalo je 155 osnovnoškolaca i 398 gimnazijalaca.
Zadatak 1.
Teta Marina ima problem sa sudoperom. Naime, „zaštopan“ je već tjedan dana pa se ona raspitala o cijeni rada dvojice najboljih vodoinstalatera u gradu. Saznala je da majstor Marko naplaćuje svoj dolazak 50 kn i 36 kn po satu rada, dok majstor Stipe uzima 35 kn za dolazak i 39 kn po satu rada. Teta Marina je neodlučna, pomognite joj.
a) Odredite algebarske prikaze funkcija koji prikazuju ovisnost cijene trajanja popravka (u satima) za oba majstora.
b) Ako je maleni kvar koji se može popraviti za tri sata, isplativije je zvati majstora ___________, ali ako je potrebno šest sati rada, više se isplati pozvati ______________.  Za ______ sati rada obojica će majstora naplatiti jednaki iznos od _____ kn.
Zadatak je riješilo 25 osnovnoškolaca, tj. 16 % i 208 srednjoškolaca, tj. 52 %. Ovaj je zadatak vrlo sličan 11. zadatku koji je bio ove godine na B razini maturalnog ispita. Bilo bi zanimljivo vidjeti uspješnost rješavanja i usporediti rezultat s HUNI-jevim rezultatom.
 
Zadatak 2. (maturalni)
Elektroinstalater Marko naplaćuje dolazak u zgradu 350 kuna, a montiranje svakoga rasvjetnog tijela po 47 kuna. Elektroinstalater Ivan naplaćuje dolazak u zgradu 210 kuna, a montiranje svakoga rasvjetnog tijela po 52 kune. Za koliko će rasvjetnih tijela cijene usluga obaju majstora biti jednake?
A. za 5
B. za 28
C. za 112
D. za 140
Bilo bi zanimljivo vidjeti uspješnost rješavanja ovog zadatka i usporediti rezultat s HUNI-jevim rezultatom.
Zadatak 3.
Na slici su prikazane cijene pića. Cijena pića je linearna funkcija ovisna o broju mililitara istog.
Zadatak su riješila 4 osnovnoškolca, tj. manje od 3 % i 57 srednjoškolaca, tj. 14 %. Očito je da uzrast učenika nije ni blizu teoretski očekivanoj 3. razini.
Matura ne strukturira zadatke kao van Hieleov model, ali očito ukazuje da učenici nemaju očekivano znanje kao što to preciznije naznačuje HUNI-jevo istraživanje. Maturalni ispit ne ukazuje što to temeljno srednjoškolci moraju znati na kraju 12 godina učenja matematike. Nastavnici su pod pritiskom roditelja, učenika i javnosti prisiljeni nastavu podrediti rješavanju maturalnih testova i ne snalaze se više u svakodnevici.
 
Maturalni „uspjesi“ i nelegalnosti
 
Rezultati ovogodišnje mature mogu se iščitati i ovako: 8800 učenika od 36600 palo je maturu, tj. njih 29 %. Gimnazijalaca je 10 % palo A razinu ispita. To se ne može sakriti, a niti preko noći promijeniti. Stanje u nastavi vrlo je loše, a bit će još i gore. To neće promijeniti ni nasilno i bez konsenzusa uvođenje promjena od ove jeseni u školama. Sve pokrenute promjene „odokativne“ su i kao takve nisu jamac uspjeha već daljnjih problema i neuspjeha.
Postavlja se pitanje „Tko je odgovoran?“ Jesu li to „lijeni“ ili „nesposobni“ učenici? „Nasilni“ roditelji? „Nesposobni“ i „korumpirani“ nastavnici? Ili u drugom grmu leži zec? A sustav koji se spominje na početku ovoga teksta uspješno održava stanje osmogodišnje osnovne škole koja više nigdje na svijetu ne postoji i koja „proizvodi“ spomenuti rezultat na maturi.
Još ću kazati i ovo: Ministarstvo i NCVVO nisu niti sposobni poštivati hrvatsku i europsku normu.
Hrvatska je pristupila Europskoj uniji, ali i prije toga prihvatila je europsku normu kao hrvatsku normu na temelju članka 9. Zakona o normizaciji.
U Hrvatskoj normi HRN EN ISO 80000-2 u Veličine i jedinice - 2. dio: Matematički znakovi i simboli ... (ISO 80000-2:2009; EN ISO 80000-2; 2013), koja je prihvaćena kao hrvatska norma piše:
 Kao razdjelnik između brojeva ili izraza može se uporabiti zarez, točka-zarez kao odgovarajući simbol. Zarez je općenito poželjan, osim kad se koriste brojevi s decimalnim zarezom. (str. 2.)
Dakle, Hrvatska norma samo je potvrdila/prihvatila/primijenila pravopisno rješenje naših jezikoslovaca. Kao takva norma nalazi se i u svim službenim dokumentima, pravilnicima itd. u Republici Hrvatskoj. Hrvatski pravopis i hrvatska norma ne odnose se na pisanje decimalnih brojeva u programskim jezicima (primjerice u Pascalu ili Pythonu), koji su računalni jezici. Oni imaju svoju vlastitu sintaksu i redovito se oslanjaju na anglosaksonske običaje i tradiciju.
 
U službeno objavljenom kurikulu Ministarstvo navodi da se u školskoj matematici uporabljuje decimalna točka, a NCVVO je u testovima za matematiku također uporabio decimalnu točku usuprot navedenim normama, zakonima i pravopisu. Što očekivati od njih kad ni tako notornu činjenicu ne poštuju?! Sustav, učenici, roditelji i nastavnici valjda su krivci i za ovo?! Šalu na stranu o „velikome antikorupcijskom uspjehu“, ali ovih nekoliko natuknica/argumenata razotkrivaju „do kostiju“ sustav i one koji upravljaju sustavom iliti školovanjem naše djece.
 
Zahtjev ili razumna promjena termina
 
Na kraju jedan vrlo jednostavan zahtjev kojim će se načiniti prvi pravi korak promjena. Maturalni ispit treba „preseliti“ na početak rujna i na taj način djeci dati više vremena za pripremu, a nastavnike „osloboditi“ razaranja nastave u 4. razredu srednje škole. Može li ovaj zahtjev razmotriti i prihvatiti sustav i odgovorni u njemu? Ili argumentirano ga odbiti? Moje iskustvo i „predosjećaj“ govore da će biti kao i do sada! Što Vi mislite?
 

Petar Mladinić, prof.

Dvojbe i nade: Kakvo mora biti obrazovanje za jedinstvenu kulturu XXI. stoljeća?

 
 
Humanisti, osobito književnici, nisu ni sada spremni upoznati i prihvatiti sve snažniji, pa i prevladavajući utjecaj prirodnih znanosti i tehnike na svekolik razvoj čovječanstva. I dalje se ponose nepoznavanjem “druge kulture”... Valja se zauzimati za jedinstvenu kulturu. Još od četrdesete obljetnice objave kultne knjige Charlesa P. Snowa “Dvije kulture” (The Two Cultures) ponovo se rasplamsala rasprava o njezinim dometima. Istodobno, nisam osobito sretan spoznajom da zadovoljavam sve kriterije pripadnosti “trećoj kulturi” (J. Brockman: “Treća kultura”, 1991.). Projekt koji zastupam jedinstvena je humana kultura, uz uvjet da je uopće bude.
https://static.sliit.lk/wp-content/uploads/2019/02/05044826/SLIIT-get-together-2016.jpg
Riječ kultura sa svojim izvedenicama je mnogoznačna. Najčešće se zaboravlja da postoje dvije kulture, animalna i humana. Istodobno riječ kultura upotrebljava se praktički za humanistički dio duhovne kulture. Ostalo je civilizacija. To je nanijelo objema štetu (H. J. Warnecke, 1992.).

Tehnika je pravi podskup kulture - stav je koji zastupam već godinama. Temelji se na iskazu Immanuela Kanta: “Kao prirodno biće čovjek je prisiljen služiti se vještinama... da bi ovladao stvarima. U kulturu ulazi i tehnika.”
 
DOBA KIBORGA
 
U uvodu predavanja “U 21. stoljeću potrebna je jedinstvena humana kultura - ako je uopće bude” (Književni krug, Split, 2001.) među ostalim izrečeno je i ovo: “Na početku novog stoljeća valja preispitati odnos humane, umjetne tehnike, temeljnice svekolike humane kulture. Produbljuje li se sukob tih dviju humanih kultura koje je opisao književnik i prirodoslovac Ch. P. Snow, ili postoje li već tri kulture? Treba li umjesto povećanju broja kultura težiti jedinstvenoj humanoj kulturi?

Jedno od pitanja glasi - je li za suvremeno obrazovanu osobu dovoljno poznavati Capelline humanističke vještine ili bi trebala poznavati i mehaničke vještine? Konkretnije, je li dovoljno poznavati književnika H. de Balzaca, skladatelja J. Brahmsa ili baletana M. Barišnjikova, tenisača B. Beckera i filmskog glumca H. Bogarta? Ili potpuno obrazovanje za izazove budućnosti zahtijeva poznavanje ličnosti poput izumitelja prve sintetske plastike L. Baekelanda, oca naziva tehnologija J. Beckmanna, raketnog stručnjaka W. von Brauna.

Treba li možda poznavati i osobe poput prvog presađivača srca, kirurga C. Barnarda, ili oca sustavnosne teorije, biologa K. L. von Bertalanffyja? Kakvo mora biti obrazovanje za jedinstvenu kulturu 21. stoljeća? Ako je uopće bude, možda će to uskoro biti kultura kiborga i robota. Konačno, postaje li humana kultura ponovno vlasništvo faraona i njihovih svećenika? Zahtjev o jedinstvenoj kulturi čini se osobito smislenim za one koji se žele baviti politikom. Političari, naime, moraju često donositi odluke o sadržajima o kojima sada najčešće ništa ne znaju. A to je posljedica disciplinarna obrazovanja nedovoljna za izazove budućnosti. Izazovima budućnosti bit će dorasli samo kulturologijski obrazovane ličnosti, koje znaju za Balzaca, Becketa i Brahmsa, ali i za Baekelanda, Beckmanna i Von Bertalanffyja.
 
SKUPNO IME
 
Evo još pitanja na koja tražimo suvisle odgovore. Primjerice, koje mjesto u jedinstvenoj kulturi pripada području ljudskog djelovanja nazvanom tehnika? Od kada ona postoji i kamo teži? Jesu li nazivi tehnika, tehnologija i kultura jednoznačno definirani? Što znače termini opća tehnika ili kulturologija? Inače je opća tehnika skupno ime za prirodnu i umjetnu, humanu tehniku. Postoji oduvijek i postojat će zauvijek. Umjetnu, humanu tehniku čine biotehnika i tehnika (neživoga). Bekmanovska tehnologija je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti umjetne tehnike, gospodarstva i društva.

Od brojnih definicija tehnike evo samo one G. Ropohla (1979.). U smislu realne tehnike, pod umjetnom tehnikom razumijeva se pretežno umjetne objekte, artefakte, koje je čovjek proizveo kako bi ih zatim svrhovito upotrijebio. Pritom, valja uzeti u obzir da uvijek postoji prirodna (prirodnoznanstvena, tehnička i ekološka), humana (antropološka, fiziološka, psihološka i estetska), te socijalna (gospodarstvena, sociološka, politološka i povijesna) dimenzija umjetne tehnike. Ta definicija umjetne tehnike potvrđuje stav Martina Heideggera (1953.) o neprirodnosti stava da je umjetna tehnika samo primjena dostignuća prirodnih znanosti.

“Humana kultura kompleks je cijelog koji obuhvaća znanje, vjeru, art (umjetnost, umijeće, vještina, tehnika, obrt, zanat), moral, zakone, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je stekao čovjek kao pripadnik društva”, zapisao je E. B. Tylor 1871. godine. Humanu kulturu moguće je podijeliti različito, ovisno o kriterijima podjele. U uvodu teksta spomenuti Snow dijeli kulturu na duhovnu i prirodoznanstveno-tehničku kulturu. Humana kultura posjeduje obilježja stvorenoga, umjetnog sustava koji čine dva međusobno povezana podsustava: materijalna i duhovna humana kultura. Znanost o kulturi je kulturologija, a pripadni odnosni pridjev je kulturologijski.
 
TEHNIKA I DRUŠTVO
 
Naravno da je važno i pitanje - koliko danas postoji kultura? Prema mišljenju švicarskog sociologa R. Ruprechta, u njegovu osvrtu na knjigu Ch. P. Snowa, jaz između dvije kulture u proteklih se četrdesetak godina produbio (1999.). Humanisti, osobito književnici, nisu ni sada spremni upoznati i prihvatiti sve snažniji, pa i prevladavajući utjecaj prirodnih znanosti i tehnike na svekolik razvoj čovječanstva. I dalje se ponose nepoznavanjem “druge kulture”. U ovoj je sredini nastalo novo raslojavanje. Dio prirodoslovaca pokušava stvoriti samostalnu znanost, a time i samostalnu, prirodoslovnu kulturu. To je vrlo opasno raslojavanje. Zašto je tako? Humana kultura pripada svima, a ne samo nekima. To bi moralo naći odjeka u obrazovanju svekolikog pučanstva, a osobito sveučilišno obrazovanih pojedinaca. Jer “svatko mora steći uvid u područja koja su izvan njegovoga temeljnoga obrazovanja”, upozoravao je Knecht Ruprecht.

Sve u svemu, valja se zauzimati za jedinstvenu kulturu. To je temeljni stav prihvaćen na Skupštini Hrvatskog inženjerskog saveza (10. prosinca 2001.). Iz njega proizlazi potreba da se tijekom obrazovanja do razine visokoga, uči i čovjekova, umjetna tehnika. U predškolskom i osnovnom obrazovanju tehniku treba upoznati na razini stjecanja vještina. Kasnije, na razini humane tehnike kao neodvojive sastavnice suvremene, jedinstvene kulture. Jedan od mogućih naziva predmeta bio bi “Tehnika i društvo”, što je predloženo u raspravi.
 
Proučavati i poučavati jedinstvenu humanu kulturu
 
Zahtjev o jedinstvenoj kulturi čini se osobito smislenim za one koji se žele baviti politikom. Političari, naime, moraju često donositi odluke o sadržajima o kojima sada najčešće ništa ne znaju. A to je posljedica disciplinarna obrazovanja nedovoljna za izazove budućnosti. Izazovima budućnosti bit će dorasli samo kulturologijski obrazovane ličnosti, koje znaju za Balzaca, Becketa i Brahmsa, ali i za Baekelanda, Beckmanna i von Bertalanffyja. Zato je potrebno u 21. stoljeću proučavati i poučavati jedinstvenu humanu kulturu. Pritom svoja dostignuća duhovna i tvarna moraju znati tumačiti javnosti pripadnici triju spomenutih sastavnica humane kulture. Osobno se radije smatram kulturologom, nego pripadnikom treće kulture.
 

Dr. sc. Igor Čatić, profesor emeritus, umirovljeni je profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, http://www.glas-slavonije.hr/406149/11/Dvojbe-i-nade-Kakvo-mora-biti-obrazovanje-za-jedinstvenu-kulturu-21-stoljeca

Najveći neprijatelj farmaceutske industrije

 
 
Rak je kiselina, posebno mliječna kiselina koja je otpadni produkt gljivica i plijesni i živi u okruženju s vrlo malo kisika. Ukoliko se do kancerogenih stanica dovede što više molekula kisika one ugibaju. Soda bikarbona, neprijatelj svake farmaceutske industrije. Snažno će se opirati ideji da nešto tako jeftino kao što je natrijev bikarbonat može nadmašiti najskuplje  farmaceutike. Postoje uvjerljivi dokazi i mnoštvo podržavajućih teorija  koje upućuju na to da bi natrijev bikarbonat trebao biti primarni i univerzalni medikament za široki raspon različitih oboljenja, uključujući rak i dijabetes, kojeg bi u lječilišni postupak trebali uključiti svi terapeuti i medicinski stručnjaci za veliki broj bolesti današnjice.
http://www.sdghchem.com/wp-content/uploads/2018/03/NaHCO3-640-1-7-1.jpg
Kad se radi o natrijevom bikarbonatu to je dobro proučena i shvaćena tvar. Već se desetljećima nalazi u širokoj upotrebi, čak i od strane onkologa koji ne bi željeli da njihovi pacijenti prebrzo umru zbog prevelike toksičnosti konvencionalnih tretmana. Natrijev se bikarbonat rutinski primjenjuje kako bi se spriječilo da toksičnost kemoterapeutika i zračenja uništi bubrege pacijenata ili da ih ubije. Milijuni ljudi po cijelom svijetu konzumiraju ione bikarbonata u vodi  za piće u svrhu prevencije ili se pomoću njih liječe u bolnici, klinici ili  hitnoj službi zbog kliničke acidoze kao i kod mnoštva drugih stanja. Natrijev bikarbonat pomaže da se svakog dana spasi nebrojeno mnogo života.
 
Soda bikarbona (natrijev bikarbonat) je u medicinskom smislu jasno oslikana logotipom tvrtke Arm & Hammer kao bazični radni konj medicine za kojeg bi svaki profesionalni liječnik, a i roditelj trebao znati, ali i kako ga rutinski primjenjivati. Kad se kombinira s drugim snažnim i temeljnim prirodnim tvarima kao što su magnezijev klorid i jod, svatko ima na dohvat ruke trojstvo medicinskih superheroja spremnih da odjednom ostvare znanstvena medicinska čuda. Natrijev bikarbonat je istovremeno čudesni lijek i prijatelj, to je i tvar koju biste željeli uvijek imati pri ruci, pogotovo u današnje vrijeme  ekonomskih i zdravstvenih nevolja. Ta se tvar uistinu kvalifcira kao medikament preživljavanja, a u slučaju nuklearnog rata željet ćete tu tvar imati na zalihi kako bi zaštitili bubrege i ostale osjetljive organe članova obitelji. Željet ćete je imati pri ruci za više razloga nego što uopće možete zamisliti, zato krenite u trgovinu i kupite 10-20 kilograma. Znate li da možete kupiti 25 kilograma sode bikarbone za manje od 50 dolara?
 
Manjak bikarbonata je na cijelom svijetu najneprepoznatljivije medicinsko stanje unatoč tome što je izuzetno uobičajeno. Problemi s kiselim pH vrijednostima (relativni manjak bikarbonatnih iona) uzima veliki danak u ljudskoj fiziologiji i što više neka osoba primi kiselog, to je veći problem za staničnu fiziologiju. Svaka biokemijska reakcija je osjetljiva na pH vrijednost jer su enzimi na tu ravnotežu posebno osjetljivi. Naša prehrana igra važnu ulogu u održavanju povoljnog tjelesnog pH. Veliki dio suvremene prehrane dovodi do smanjenja pH vrijednosti prema kiselom. Neravnoteža pH ometa stanične aktivnosti i stanične funkcije, pogotovo ako pH nastavi padati. Pretjerano kiseli pH vodi ka staničnom propadanju, što na kraju vodi do ozbiljnih zdravstvenih problema, kao što su rak, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, osteoporoza i žgaravica. Činjenica kako biološki život najbolje funkcionira u ne-kiselom (alkalnom) miljeu dovoljno jasno govori u prilog korisnosti sode bikarbone.
 
Soda bikarbona odgovorna je za transport kisika: širi krvne žile i lakše otpušta kisik u tkiva, što znači da povećava PH vrijednost / lužnatost /. Povišenje PH vrijednost mokraće sprječava kristalizaciju mokraćnih kanala.Utvrđeno je da mokraćna kiselina uzrokuje dijabetes, srčane bolesti, srčane udare, giht, bubrežne kamence. Također stvara otrovni spoj alkosan koji stvaraju gljivice, a to znači dijabetes i konačno rak.
Oralnim uzimanje soda bikarbona izvlači Uran iz bubrega, sprječava infekciju mokraćnog mjehura, gihta, artritisa, groznicu te pomaže aktivnost gušterače za koju se zna da proizvodi najviše bikarbonata i koja je odgovorna za proizvodnju inzulina.U slučaju nuklearnog rata američka vojska preporučuje kupke u koje se stavi 2,5 kg sode kako bi se zaštitili bubrezi i ostali organi od ozračenosti. Pijte je svaki dan ujutro i uvečer po pola male žličice u čaši vode ali samo farmaceutsku sodu bikarbonu jer ne sadrži aluminij.
 
Onu koju kupite u trgovini upotrebljavajte samo za kućnu uporabu. Još je bolje ako je pijete u kombinaciji sa svježe iscijeđenim limunovim sokom ili s jabučnim octom, također svaki dan. Za teža oboljenja najdjelotvornije je ako je pijete pomiješanu sa crnom melasom, javorovim sirupom ili medom. Za ovaj tretman je propisani određenibroj dana. Bez obzira ima li netko srčana ili neurološka oboljenja, rak ili teži oblik gripe ako uzima zajedno sodu i magnezijev klorid osigurava sebi siguran tretman. Njihovo zajedničko djelovanje učikovito odsranjuje otrove i kiseline iz svih stanica, tkiva i organa. Uzimati 4-6 mjeseci pa 2-4 mjeseca prekid.
 
NAČIN UPORABE SODE BIKARBONE

 

Koristimo je za liječenje / oralno, kupka, klistir / i za kućnu uporabu. Za liječenje obvezno koristiti farmaceutsku sodu, a za kućnu upotrebu onu koju možete kupiti u trgovini. Pijte je svaki dan 2 puta dnevno ujutro i uvečer na prazan želudac pomiješanu s vodom. Preporuča se destilirana voda.Još je djelotvornije ako je svaki dan pijete pomiješanu s jabučnim octom ili s svježe iscijeđenim limunovim sokom. Ovo će te pripremiti na slijedeći način. Dvije jušne žlice jabučnog octa ili dvije jušne žlice svježe iscijeđenog limunskog soka pomiješati sa pola male žličice sode. Pričekajte da zapijeni i nakon što pjena pade ulijte vode i popijte.
 
Ako je limun prskan sa pesticidima stavite u 2 dcl kipuće vode šaku soli i 5-6 jušnih žlica octa. Kad se voda ohladi u nju staviti limune 24 sata i dobro isprati. Ako se radi o težim bolestima pa čak i o raku pomiješajte sodu sa crnom melasom, javorovim sirupom ili medom. Ovaj tretman traje od 7-14 dana.
CRNA MELASA – Pomiješati po jednu malu žličicu melase i sode u čaši vode i piti jedanput dnevno.
JAVOROV SIRUP – Pomiješati javorov sirup i sodu u omjeru 3 naprema 1. Zagrijavati na laganoj vatri i miješati. Kad se zapijeni skinuti, uliti u bocu i čuvati u hladnjaku. Pije se jedna mala žličica dnevno.
MED – Isto kao i za javorov sirup. Klistiranje – Na 1 litru vode staviti nekoliko jušnih žlica sode.
KUPKA – / ozračenje, kemoterapija / U toplu kupku staviti 2,5 kg sode i 1,5 kg soli. Izvlači uran i ostale teške metale.
UMOR, NAPETOST MIŠIĆA, SKIDANJE MRTVIH STANICA KOŽE – U toplu kadu staviti jednu šalicu sode. Skinuti će mrtvi dio kožnih stanica i ostaviti svijetlu i mladu kožu.
BRADAVICE – Na vlažnu nakvašenu bradavicu lagano utrljati sodu. Raditi češće.
GRIPA – Za prvi dan doza je pola male žličice u čaši vode koju pijete 6 puta dnevnu u razmaku od 2 sata. Za drugi dan pijete 4 doze dnevno u razmaku od 2 sata. Treći dan pije se dvije doze po jedna ujutro i uvečer.
Četvrti dan nastaviti s dvije doze.
MOKRAĆNI MJEHUR – Staviti jednu žličicu sode u čašu vode pa piti dvije čaše zaredom tri puta dnevno / znači 6 čaša /. Ovako piti prvi tjedan. Drugi tjedan isto samo piti 2 puta dnevno. Treći tjedan isto samo piti jedan put dnevno. Ne koristiti ovo više od 21 dan.
RAK PROSTATE I KOSTIJU – Pomiješati po jednu žličicu sode i melase u čaši vode i piti 4 dana zaredom po jednu čašu dnevno. Peti dan isti omjer mješavine piti 2 puta dnevno. Od 6-11 dana pomiješati po dvije male žličice melase i sode i piti 2 puta dnevno.
 
SODA BIKARBONA ZA KUĆNU UPORABU
KVASAC ZA DIZANJE TIJESTA – Vitamin C u prahu ili limunsku kiselinu pomiješati u jednakim omjerima sa sodom. Nećete trebati dugo čekati da se tijesto digne.
UBODI INSEKATA ILI opeklina – Napraviti gustu smjesu od sode i vode i obilato prekriti bolno mjesto. Isprati kada se osuši.
VOĆE I POVRĆE – Oprati u zdjeli vode s 2-3 žlice sode ili staviti malo sode na mokru spužvu pa istrljati, a potom oprati.
ČIŠĆENJE PERILICE – Staviti ½ šalice sode u perilicu i program ispiranje.
KUHINJSKI odljev začepljenim – Uliti šalicu sode, a zatim šalicu vrućeg octa. Nakon 10 minuta isprati jednom litrom kipuće vode.
NEUGODNI MIRISI U HLADNJAKU – Dodati pola šalice sode.
SMEĐE MRLJE NA Šalić ILI čajnika – Sodu pomiješati s vodom i
istrljati plastičnom četkom.
ZAGORIJELE NASLAGE NA TAVI ILI ROŠTILJU – Namazati mješavinom sode i vode i ostaviti 10 min. Ili preko noći te ukloniti prljavštinu.
TAPECIRANI NAMJEŠTAJ ILI TAPETE – pošpricati mješavinom sode i vode i ostaviti da djeluje 10 minuta pa usisati.
DASKA ZA REZANJE – istrljati sa pastom koja je mješavina jedna žlica sode, jedna žlica soli i voda. Potom isprati vrućom vodom.
KANTA ZA SMEĆE SMRDI – Na dno posuti malo sode.
ČETKE I ČEŠLJAJI – Prati u otopini sode.
PRANJE POSUĐA – Dodati 3 žličice sode u vodu. Omekšat će i hidratizirati ruke.
MIRIS LUKA NA RUKAMA – istrljati ruke s mješavinom sode i vode.
OSJETLJIVOST NA KISELI SADRŽAJ UMAK – Dodati malo sode dok se kuha.
 

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/05/28/soda-bikarbona-najveci-neprijatelj-farmaceutske-industrije/

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1167 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević