Get Adobe Flash player

U agrarnom proizvodnom procesu zajedno djeluju po četiri dijela sustava na karakterističan način: biološki, okoline, tehnički i prirodni sustavi

 
 
Nasuprot industrijskoj proizvodnji, preciznije neživih proizvoda, agrarna proizvodnja na temelju svojih osobitosti pokazuje specifičnu strukturu. Ona počiva prije svega na činjenici da su biološki sustavi glavna proizvodna sredstva i da faktori radne okoline imaju važan utjecaj na odvijanje proizvodnje.
https://d3i6fh83elv35t.cloudfront.net/newshour/app/uploads/2014/07/475169089-1024x681.jpg
U agrarnom proizvodnom procesu zajedno djeluju po četiri dijela sustava na karakterističan način: biološki, okoline, tehnički i prirodni sustavi (tablica 5)
 
Tablica 4. Dijelovi sustava agrarne proizvodnje
 
Sustav
Sastavnice
biološki sustavi
biljke/životinje
sustavi okoline
tlo/prostori za držanje
tehnički sustavi
TS za opskrbu hranjivim tvarima
TS za optimiranje mjesta proizvodnje
TS za njegu bio-sustava
TS za dobivanje proizvoda
TS za pripravu proizvoda i skladištenje
prirodna okolina
svjetlo/temperatura/voda/atmosfera
 
Iz grafičkog prikaza pojedinačnih dijelova sustava u njihovom zajedničkom djelovanju proizlazi općeniti model strukture agrarne proizvodnje (slika 10).
 
Slika 10 Osnovna struktura agrarne proizvodnje (M. Kleinau)
 
U središtu stoje biološki sustavi. Kao sustavi stvaranja tvari i sustavi obrade tvari oni su radna sredstva koja određuju bit ili svrhu i stvaraju proizvode. S prirodnim sustavima okoline stalno razmjenjuju tvari i energiju (1, 2, 3 i 4). U ograničenom opsegu zbog samo relativne zatvorenosti bioloških sustavi izmjenjuju i informacije (5 i 6). Pritom u prikazu strukture razlikuje se između prirodnih i umjetnih sustava okoline. (t. j. okoline koju je čovjek tehnički promijenio, kao što su tlo i prostori za držanje životinja).
 
Tehnička funkcija agrotehničkih sustava sastoji se u optimiranju razvojnih uvjeta bioloških proizvodnih sustava. To se može odvijati izravnim utjecajem na biljne i životinjske organizme provođenjem mjera njega i higijene (7 i 8).
 
Posredno se utječe na biološke proizvodne sustave djelovanjem umjetne okoline poduzimajući mjere za opskrbu hranjivim tvarima (9) i tehničkim postupcima, s kojima se uvjeti mjesta proizvodnje približavaju optimalnom stanju za razvoj biljaka i životinja (10 i 11).
 
Pravljenje proizvoda predstavlja samostalni tip tehničkih postupaka u agrotehničkom procesu proizvodnje. Proizvodi se prave djelomično neposrednim utjecajem na biološki sustav (12 i 13) i djelovanje umjetne okoline (14 i 15).
 
I napokon oplemenjivanje proizvoda i držanje zaliha čine daljnji tip tehničkih postupaka djelovanja u poljoprivrednoj proizvodnji (16).
 
Sveukupno se iz strukturnih odnosa razlikuju pet različitih tipova tehničkih sustava prema njihovim funkcijama u proizvodnom sustavu:
• tehnički sustavi za opskrbu hranjivim tvarima
• tehnički sustavi za optimiranje uvjeta mjesta proizvodnje (staništa)
• tehnički sustavi za njegu i higijenu bioloških sustava
• tehnički sustavi za dobivanje proizvoda
• tehnički sustavi za pripravljanje proizvoda i držanje zaliha.
 
Ovdje razvijena tehnička osnovna struktura agrarne proizvodnje vrijedi u svojim osnovnim crtama u svim granama. U biljnoj proizvodnji, životinjskoj proizvodnji, šumskom gospodarstvu i ribarstvu nalazi se biološke i tehničke sustave te sustave okoline kao bitne elemente proizvodnog sustava. Temeljne relacije između pojedinih strukturnih elemenata, zastupljenih tokovima tvari, energije i informacija u načelu se podudaraju. Odstupanja proizlaze iz posebnosti pojedinih grana.
 
1. Tehnička struktura biljne proizvodnje
 
Osnovna tehničke strukture biljne proizvodnje se određuje zajedničkim djelovanjem biljaka, tla, prirodnog okoliša i tehničkih sustava koji se upotrebljavaju za optimiranje bioloških i ekoloških sustava kao i za dobivanje i pripravljanje proizvoda (slika 11.).
 
Slika 11. Tehnička struktura biljne proizvodnje (M. Kleinau)
 
Biljka kao sustav koji stvara proizvod stoji u središtu strukturnog prikaza. Karakteristično za biljnu proizvodnju je posebna uloga tla, koje nije samo mjesto proizvodnje već i dobavljač najvažnijih hranjivih sredstava i vode (1 i 2).
 
U usporedbi sa životinjskom proizvodnjom u biljnoj proizvodnji postoji znatno veća ovisnost biljnih proizvodnih sustava o prirodnoj okolini. Energija za procese biljne fotosinteze uzima se izravno iz prirodne okoline (3). Putem asimilacije ugljičnog dioksida biljka stoji u stalnoj neposrednoj izmjeni tvari s okolišem (4). K tomu dolaze i stimulirajući podražaji okoline kao tok informacija prema biljci (5).
 
Uski izmjenični utjecaji prirodne okoline i tla (kao umjetnog sustava okoline), kao što je utjecaj klimatskih čimbenika na bilancu vode, temperaturu tla te floru i faunu tla, izraženi su  relacijskim strelicama 6 i 7.
 
Kao pojedini tipovi tehničkih sustava – konkretizirano na biljnu proizvodnju – mogu se navesti:
• sustavi za obradu i njegu biljaka
• sustavi za pripremanje i rasipanje gnojiva
• sustavi za obradu tla i reguliranje klimatskih elemenata
• sustavi žetve/berbe
• sustavi za pripravljanje i skladištenje proizvoda.
 
Njihov posredno ili neposredno usmjeren utjecaj na biljke prikazan je u relacijama 8 do 15.
 
2. Tehnička struktura životinjske proizvodnje
 
U tehničkoj strukturi životinjske proizvodnje biološki sustav (korisna životinja) zauzima isto tako središnje mjesto (slika 12). U simbolu za sustave umjetne okoline prikazuju se prostori za držanje (staje, slobodni uzgoj, pašnjak). U njima se može, ovisno o tehničkoj razini prostora za držanje, djelovati na optimiranje uvjeta okoline korištenjem tehničkih sredstava. U stajama za intenzivnu njegu s klima uređajima moguće je npr., neovisno o razvoju klime prema godišnjem dobu, stvoriti nepromjenjivu umjetnu okolinu koji odgovara najpovoljnijim uvjetima razvoja korisnih životinja. Neposredna razmjena tvari, energije i informacija između korisnih životinja i prirodne okoline može se između toga sve više regulirati uključenom umjetnom okolinom a time i tehnički svladavati (1 do 7).
 
Slika 12. Tehnička struktura životinjske proizvodnje (M. Kleinau)
 
Pojedini tipovi tehničkih sustava za optimiranje uvjeta okoline životinja djeluju pak neposredno na biološki sustav (njega životinja i higijena životinja, 8 i 9) ili posredno preko umjetne okoline (opskrba hranjivim tvarima, 10, klimatizacija i higijena okoliša, 11 i 12). Analogno biljnoj proizvodnji nalazi se tehničke sustave za dobivanje proizvoda (životinja) kao i za pripravljanje proizvoda te držanje zaliha (13 do 17).
 
3. Tehnička struktura šumskog gospodarstva (šumarstva)
 
U šumskom gospodarstvu tehnička struktura u velikoj se mjeri podudara s biljnom proizvodnjom. Poneka odstupanja objašnjavaju se posebnostima ove grane agrarne proizvodnje (slika 13). Treba naglasiti na valja razlikovati prirodno, samoniklo drvo od onoga kojeg je čovjek svjesno posadio, plantažno drvo.
 
Slika 13. Tehnička struktura šumskog gospodarstva
Šumsko gospodarstvo bez iznimke ima posla s vrlo velikim radnim jedinicama. Trajanje proizvodnje je jako dugo i traje općenito dulje od ljudskog životnog vijeka (tablica 5).
 
Tablica 5 Trajanje proizvodnje nekih vrsta drveta
 
Vrsta drveta
Prosječno trajanje
proizvodnje/godina
Bor
Smreka
Ariš
Duglazija
Bukva
Hrast
Crna joha
Jasika
  80   140
  80   120
120   140
70   80
130   150
120   150
60   70
60   70
 
Osim toga, zrelost za sječu cijele sastojine šume ne može se točno odrediti po godinama. Dok je u biljnoj proizvodnji razdoblje žetve/berbe (prinosa) relativno usko ograničeno završetkom rasta odnosno utvrđeno fruktifikacijom, u šumskom gospodarstvu za sječu je zrelo i drvo koje stari, popušta u učinku prirasta kao i mlado drvo koje se tek razvija ili drvo koje je uporabno manje vrijedno.
 
Drveća su u uzgajanoj šumi istodobno i proizvodna sredstva i proizvodi (sustavi stvaranja tvari). Sječa drva pritom ne smije ugrožavati sastojinu šume. Uzimanje proizvoda sječom može biti zbog korištenja drva ili zbog održavanja, dakle proizvodnje drva u  šume i brige o prirastu.
 
Uz drvo šumsko gospodarstvo daje i niz daljnjih industrijski važnih nusproizvoda: smolu i koru za štavljenje.
 
S obzirom na strukturne odnose između pojedinih elemenata u usporedbi s biljnom proizvodnjom proizlaze sljedeće posebnosti:
• dominirajuća uloga prirodne okoline u odnosu na umjetnu okolinu
• šuma je ekološki sustav s velikim utjecajem na bilancu vode, na održavanje čistoće zraka i na određene klimatske elemente
• uz radove za dobivanje proizvoda (sječa šume) veliki prostor zauzimaju i mjere za održavanje (uništavanje korova u mladoj šumi, uništavanje štetočina, obrezivanje, prorjeđivanja).
 
(Nastavak slijedi)
 

Professor emeritus Igor Čatić

Crtice o zemljopisu, toponimima, klimi i botanici Konavala

 
 
Mještani Molunata nazivaju se Moluntari, rijetko Molunćani ali u ženskom rodu češće, Molunćanka, ali može i Moluntarka. Mrcine nisu više Mrcine nego Dubravka, i tu čini mi se još nema uobičajenog naziva, kaže se iz Dubravke. U Konavlima se često radije kaže opisno, npr. iz Lovornoga, nego npr. Lovornjanin. Vitaljina - ima nazive Vitajanin i Vitajka i to se često upotrebljava - lj umjesto j - a to vrijedi za cijelu Vitaljinu.
https://i0.wp.com/apartmentsvidak.com/wp-content/uploads/2018/06/Molunat-1001.jpg?w=430&h=325
Inače ima dosta zaselaka, a i posebna je župa, pa ispada da je to ime za kraj, područje a manje za selo, ali danas se smatra i zove selo Vitaljina. Kad uzmemo u obzir da se proteže od crkve Gospe od Crna koja je naša višnjićka crkva - i grobovi su isključivo višnjićki a oni u njima Višnjićani. Do vrha poluotoka Oštro a to je putem (skoro isto kao zračnom linijom, možda samo kilometar dulje) je 9,5 kilometara, pa bi, da ih poredamo po veličini, red bio ovakav; kao od Dupca do Babina kuka, ili od Ploča (dubrovačkih) do semafora u Srebrenome. Inače od Gospe od Crna do same Prevlake (početak poluotoka Oštro tamo gdje je gostionica Gusar) je 7,5 kilometara putem, što je udaljenost kao od Belvedera do Babina kuka.
 
A i gabarit uzduž granice sa Crnom Gorom do mora na predjelu većine Vitaljine (osim malog prostora od uvale Cipavica gdje je sad granični prijelaz pa do linije granice prema rtu Kobila), je nešto kao udaljenost (jug - sjever) od mora pa do granice BiH u Dubrovniku. Ovo je interesantno ako stavimo u usporedbu naseljenost i koeficijent onečišćenosti zraka i voda (mora) prema broju stanovnika i automobila; na otprilike istom prostoru u Dubrovniku živi 40.000 ljudi i ima 20.000 automobila, ljeti više nego dvostruko jednih i drugih, a u Vitaljini svega 250 ljudi i 50-60 automobila, i a ljeti možda još 250 turista i koja stotina automobila dnevno u tranzitu - uglavnom u srpnju i kolovozu.
 
Pa ispada da je onečišćenost i zraka i mora - bez kruzera i drugih brodova - puno veća u Dubrovniku - ali izrazit ćemo se točnije - ako pretpostavimo da maksimalna moguća onečišćenost zraka ima koeficijent 1,00 - onda Dubrovnik ima od 0,50 do 0,75 (Šangaj i Peking, Delhi imaju 0,99 ) a Vitaljina ne više od 0,05. E sad kad smo već načeli temu - bitan je i koeficijent ZASIĆENJA onečišćenosti ili relativna onečišćenost ovaj put u relaciji prema apsolutnoj i relativnoj vlazi u zraku, pa ispada da je koeficijent zasićenja ili relativna onečišćenost u Dubrovniku, pogotovo u predjelima gušćeg prometa, u odnosu na relativnu vlagu 0,50 (zagađeno ne samo monoksidima, oksidima, lužinama i kiselinama nego i teškim metalima svih vrsta i oblika kao i drugim nerazvrstanim onečišćivačima) što je ogromno onečišćenje, pogotovo ako se uzme u obzir relativna pošumljenost koja na području Dubrovnika iznosi pretpostavljam oko 0,20 (s Lokrumom) – 1,00 bi bilo da je sve šuma ali mi gledamo do granice prema BiH sve izgorjelo, Srđ je danas golet, grad kamen,beton i asfalt i teška insolacija tijekom cijele godine. Takva onečišćenja doprinose bolestima drveća, koja nestaju i radi, "poduzetnika" koji nasrću i prijete na sve načine.
 
U Vitaljini su te brojke vjerojatno minimalne i kad bi u usporedbi bio cijeli svijet a da se gledaju naseljena mjesta. Kad još napomenemo i činjenicu da na prostoru Vitaljine nema nijedan (NIJEDAN!) alepski bor i niti jedan primjerak drugih invazivnih vrsta na prostoru šuma, makije i nižeg raslinja i - nego se radi o 90 postotnoj pošumljenosti izvornim i stoljetnim šumama, i makijom koje zauzimaju cijeli prostor osim Vitajskog polja i pojasa morskog dobra koji nije mali i dug je oko 15 kilometara a prosječno širok nekih 15 do 20 metara. Veliki dio prostora kultiviran je, pogotovo maslinicima i manje vinogradima i voćkama, kojih ima svih mogućih vrsta obzirom da na prostoru Vitaljine ima područja od 2 do 300 metara nadmorske visine.
 
Od moje kuće u Višnjićima do zadnjeg kamena u Hrvatskoj na kojemu smo, Teo Trostmann i ja, bili dolje ispod tvrđave na Ponti Oštro ima 10,7 kilometara. Kad bi se i Višnjići, pogotovo ovaj južni osojni dio sela, priključili na promatranje, pogotovo klime, onda bi osim dodatne bioraznolikosti (na pr. trnina) svjedočili nevjerojatnoj i teško pojmljivoj klimatološkoj raznolikosti gdje razlike temperatura  na prostoru od 10 km udaljenosti znaju biti i po 15 stupnjeva Celzijevih npr. Prevlaka gdje se vrše službena mjerenja i Višnjići gdje ja neprekidno imam podatke. Inače cijele Konavle su jako interesantne kad se radi o klimi. Za napomenuti je isto tako veliku razliku u temperaturi između Grude i Zračne luke Čilipi. Skoro na istoj nadmorskoj visini, udaljeni 10 kilometara neprekinutog zraka  nalazimo i po 10 stupnjeva razlike i to redovno. Podatke o brdima nemamo ali razlike su i veće. Prostor je toliko veliki da se negdje vrlo jaki vjetrovi bura npr. koja briše sve od Zračne luke pa do Robinzona (izvor kod Plata u Župi) uopće ne osjeća u recimo Konavoskom polju  pa ni u Višnjićima. Mi jasno imamo svoju buru, ali ona preskače udolinu u kojoj su Višnjići i "dimi" po Moluntu koji je nedaleko s drugu stranu brda.
 
Vitaljina ima svoju buru koju oni zovu Risanka (od Risna) što je pomalo teško razumljivo s obzirom da je Risan duboko u Bokokotorskom zaljevu, ali kad se malo bolje pogleda ona se spušta na Risan sa brda koja su poviše Cuca (pleme istočno od Cetinja) sa druge strane; uhvati zalet kroz prolaz Kamenari Lepetane, jača kroz Tivatski zaljev, pa kroz prolaz Kobila-Luštica dolazi do uvale Cipavica i odatle olujne snage, (snaga vjetra je upravno proporcionalna s putom) penje se u Vitaljinu gdje je po predanju najgori vjetar. Inače baš ta veza za propust zraka od uvale Cipavica do zapadnog kraja Vitaljine kuće Paskovića u dubokoj uvali ispod crkve Gospe od Crna čini da pretežno morski zrak prevladava cijelu godinu donoseći u Vitajsku dolinu topli zrak koji pogoduje maslinama ali i vrtlarstvu, pa tako blizu kuća Paskovića može rasti mladi luk u siječnju.
 
Taj greben prema crkvi štiti da morski zrak ne može doći do Višnjića, gdje prevladava kontinentalna klima samo 1000 metara udaljenosti od Vitaljine gdje je tipična mediteranska. Kontinentalna klima sa puno dana gdje su jutarnje temperature zimi ispod nule do minus 15  pretežno u suhim danima svako jutro bude oko minus 3-4. To se poznaje i ljeti gdje je dnevna temperatura do plus 35, a po noći i 20 stupnjeva manje, tako da ustvari kuće sa debelim zidovima ako se po danu drže zatvorene persijane i prozori a otvaraju po noći da se prozrači imaju ugodnu temperaturu cijelo ljeto - hlađenje je potpuno nepotrebno. U zaseoku Bezboge, naprotiv, ista takva kuća se ljeti zagrije i ako se nekoliko dana ne otvara, temperatura prelazi 30 i ide i do 35 stupnjeva gdje mogu nastradati frižideri, ako se prilikom kupnje nije pazilo, pa se nije kupio frižider koji može neprestano radit na većim temperaturama zraka. Kad smo već spomenuli Bezboge, koji osim čudnovatog imena, imaju i drugih čuda kao na pr. toranj Hrvatskog telekoma nedaleko kojeg nemaš uopće signal ako si u kući, što dakle potencira boravak na otvorenom, zdravo je, i po kiši ako te netko zove ili ti hoćeš obavit "pristojan" razgovor.
Cavtaćani su isto i Cavtajani - a žene obvezno Cavtajke.
Čilipjani i Čilipke - ne kaže se Čilipljani - to bi bilo preknjiževno i to bi upotrijebili ljudi koji nisu iz Konavala rodom.
Gruđani i Grujke (Gruđanke, Gruđke)
Mikulići - Mikujani, Mikujke
 
Cijela Gornja banda radije koristi "iz" na pr. Iz Pridvorja, ali može skupno Pridvorjani - pa moglo bi u ovom primjeru i Pridvorjanin, i Pridvojka - čuo (teško da kažu Pridvorjanka). Ovo mi se čini ipak iznimka. Jer kaže se:
Iz Dunava - teče Dunavljanin 
iz Lovorne (Lovorno) - nisam čuo Lovornjanin ili Lovorac (ovo - ac nije čini mi se uopće naše)
Iz Dubravke - nema alternativu
Iz Mihanića - ne drukčije itd.
Selo Ljuta – Jućanin, Jućka
Interesantno je iz sela Đurinići - Đurijan, Đurinka - posebno čudno kad se povijesno zna da je ime sela nastalo od porodičnog prezimena Đurinić. Usput i dokaz da su Višnjići posebno selo a ne zaselak Đurinića kako moderno impliciraju jest da nitko ne bi niti je ikada za Višnjićanina rekao Đurijan, dok na primjer za onoga iz Bezboga kažu Vitajan ili Vitajani. Većina zaselaka u Vitaljini je po prezimenu, kao grupa kuća istog "plemena" samo su dva dukčije, spomenute Bezboge i Kraj.
 

Kapetan Cvijeto Božović

Jaka industrijska politika treba postati imperativom ako se želi smanjiti zaostajanje

 
 
O temi da nam je potrebna i industrija, napisao sam možda najviše tekstova. Na ovaj prpošiteljski tekst potaknuo me je svojom kolumnom, Ratko Bošković. On je objavio tekst „Razvojna poluga jedino je industrijska politika. Imamo li je?“ (VL, 7. studenoga 2019.).
https://image.yenisafak.com/resim/imagecrop/2019/09/13/10/58/resized_d5aea-c97365b5industrialproduction.jpg
U javnosti postoji dvojba, jesu li odgoj i obrazovanje i zdravstvo, trošak ili investicija.
Prof. Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta u "Vijencu" br. 699. odgovorio je na tu dvojbu. Među ostalim je rekao. »Odgoj i obrazovanje nisu trošak, to je najbolja investicija svake nacije. Hrvatska se s orijentacijom samo na turizam odrekla mogućnosti da financira zadovoljavajuće one koji shvaćaju da je odgoj i obrazovanje investicija. Za to se ne zarađuje dovoljno. Zato su i niska primanja.« U komentaru na taj iskaz S. Opića na portalu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a pridodao sam. »Svaka ljudska djelatnost, ovdje odgoj i obrazovanje, je u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. Koje beziznimno određuje politika«.
 
R. Bošković je napisao i slijedeću misao.»Rijetka preostala poduzeća koja bi mogla izvesti promjene u privrednoj strukturi i dalje propadaju«.
Podaci koje je ovih dana javnosti predočio o uspješnoj turističkoj sezoni ministar Gari Cappelli su izvrsni. Međutim nebrojeno puta je, istina manjina, autora ukazivala na činjenicu da velike turističke zemlje poput Austrije, nemaju turistički prihod od 20 posto. Mišljenja sam da tako visoki udio turizma za sada uspješno održava samo postojeće stanje. Među ostalim i niske plaće učiteljima. Ako se prihvati misao S. Opića da su odgoj i obrazovanje investicija treba jasno kazati. Turizam ne stvara dovoljno novaca za investicije o kojima je riječ.
 
Uništavanje industrije koje je započelo krajem osamdesetih i nastavilo se intenzivno devedesetih rezultiralo je ocjenom Bečkog instituta za međunarodna ekonomska istraživanja. Objavljen je nedavno grafikon »nad kojim bi se hrvatske elite, politička, poduzetnička i intelektualna, trebale ozbiljno zamisliti. Graf pokazuje da Hrvatska ni od 1990. do 2007., niti od 2007. do danas, svoj bruto domaći proizvod mjeren paritetom kupovne moći prema austrijskom nije promijenila niti za mrvicu: gdje je bila i prije 12 i prije 29 godina, tamo je i sada. Valja to oprimjeriti. Početkom devedesetih proizvodnja plastike u Hrvatskoj bila je oko 400 tisuća tona. Danas je pala na oko 10 tisuća tona i to na postrojenju koje nije najnovije. Točno je da je prerada plastike koju karakterizira lanac: uvozna oprema, uvozni materijal i uvozno znanje povećala količinu prerađene plastike. No, za iznos koji je svega 50 posto od povećanja prerade plastike u svijetu. Pridodajmo, Turci su kupili zagrebačku tvornicu polistirena. Ponovno puštena u pogon, izgleda kao „apoteka“ a zadržali su i ime DOKI. Takvih primjera ima beskonačno puno. U nedavno objavljenim člancima „Američko čudo“ i „Kinesko čudo“ iscrpno je analizirano kako su SAD ostali bez brojne industrije i kako je to iskoristila Kina. Izravno primjenjivo na Hrvatsku.
 
Jaka industrijska politika treba postati imperativom ako se želi smanjiti zaostajanje. U zemlji kao što je Hrvatska nije lagano pronaći niše. A nema ni suvisle industrijske politike. Jedna niša, koju odlikuje malo materijala, malo energije ali jako puno znanja, je eklatantan primjer nečinjenja. Kako sustavno razvijati najvažniju industriju 21. stoljeća.
 
Fakultet strojarstva i brodogradnje pokrenuo je inicijativu 2014. da Hrvatski rektorski zbor i HUP potpišu sporazum o proizvodnji za potrebe medicine, nazvan „Tehnomedicinstvo“. Za projekt znaju predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i mnogi drugi zainteresirani. Već 4 godine pripremljen je sporazum za potpis. A dokazano je da na tom području naši stručnjaci imaju svjetske rezultate. Po najnovijim vijestima, zamisao o potpisivanju postala je „žrtveno janje“ u političkim obračunima. Za sada od potpisivanja ništa.
 
Početkom tjedna emisija „Otvoreno“ na HRT-u ugostila je predstavnika sadašnje vlasti, viceguvernera Hrvatske narodne banke, dvojicu gospodarstvenika i predstavnika znanstvenika. Predstavnik vlasti i viceguverner su zadovoljni postojećim kretanjima BDP-a. No gospodarstvenici i predstavnik znanstvene zajednice zapravo su bili na liniji koju zastupa R. Bošković koji opravdano upozorava na potrebu reindustrijalizacije. Nije jedini, ali jedan od rijetkih autora koji rade u medijima koji shvaća da bez industrije nema napretka. Zato njegovo mišljenje treba uvažiti. Podupiru ga gospodarstvenici i znanstvena zajednica koja je posvećena problemu kako zaraditi dovoljno da se može investirati u odgoj i obrazovanje te zdravstvo.
 

Professor emeritus Igor Čatić

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Četvrtak, 23/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1322 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević