Privatizacija vodovoda još nikada nije dovela do jeftinije i bolje vode za građane

Dan 22. ožujka slavi se kao Međunarodni dan vode. To nije samo briga mnogih ljudi iz trećeg svijeta nego su i građani Europe prisiljeni braniti svoju vodoopskrbu od pohlepe "investitora" i privatizacije kakvu želi EK.

Je li voda roba poput cipela ili automobila? Zapravo se pitka voda u gospodarskom očištu jedva razlikuje od prodaje šljunka ili kakvog rudnog bogatstva. I u jednom i u drugom slučaju potrebne su investicije da bi se došlo do blaga pod zemljom i da bi se ono isporučilo onima kojima je potrebno. Zato je i Europska komisija, u općoj pošasti mjera štednje, koncem prošle godine predložila "smjernice za dodjeljivanje koncesija uslužnih djelatnosti" komuna i općina gdje se lokalna uprava zapravo tjera na "otvaranje tržišta" - drugim riječima, na privatizaciju. A to znači i na privatizaciju gradskih vodovoda.

Teško je reći da birokrati u Bruxellesu, još uvijek opčinjeni neoliberalističkim gospodarskim načelima, ne znaju dokazanu činjenicu: privatizacija vodovoda još nikada - i tu jednostavno ne postoje iznimke i zato se može ponoviti - nikada nije dovela do jeftinije i bolje vode za građane.

Voda poskupjela - četiri puta!

To će rado potvrditi i Humberto Brito iz portugalskoga gradića Paços de Fereire. I ta je općina "otvorila tržište" svoje vodoopskrbe i privatizirala svoj vodovod. Rezultat je, svjedoči Brito, prava katastrofa: voda je u kratko vrijeme poskupjela za 400 posto - a svake godine stiže sve veći račun! I Velika Britanija je u svojedobnoj poplavi privatizacije za vrijeme konzervativnih vlada privatizirala i vodoopskrbu. Najveći sustav vodovoda, Thames Water koji opskrbljuje i metropolu Londona, dopao je šaka njemačkom energetskom koncernu RWE. To mu baš ne služi na čast, jer je voda i u Londonu poskupjela za gotovo 150 posto - a čitava priča završila je tako da je vodovod vraćen u javno vlasništvo. Jer iako je RWE izvlačio milijune dobiti, sustav vodovoda toliko je dotrajao da je već bila ugrožena i sama vodoopskrba.

Zašto onda Bruxelles ustrajava na planovima privatizacije? Nema sumnje, pod maskom mjera štednje  tu se provode i sasvim jasni interesi međunarodnih koncerna koji  vide sjajnu priliku za sigurnu zaradu. Tako se i u Nestleu zalažu za privatizaciju vodovoda kako bi "građani uvidjeli vrijednost vode koju piju". U sustave pročišćavanja i isporuke čiste vode uplaćivale su generacije poreznih obveznika. Tko onda ima uopće pravo prodati tu zajedničku imovinu?

Monopol ostaje monopol

Treba podsjetiti na to da takvi koncerni raspolažu sredstvima koja su veća i od proračuna nekih zemalja Europske unije (RWE 53 milijarde eura prometa, Nestle 68 milijardi, Veolia 34 milijarde...) i kako je već i na razini temeljnih ekonomskih pravila takva privatizacija čista glupost i tek pohlepa pojedinih interesnih skupina. Točno je, doduše, da svaki monopol nema razloga spuštati svoje cijene, ali voda je bila i ostaje monopol, čak i kad se privatizira.

Privatizacijom se ne postiže tržišno natjecanje, nego se tek jedan monopol - države ili komune, zamjenjuje drugim - nekog koncerna ili financijskog investitora. A dok država ili općina, već iz pristojnosti i iz straha od nezadovoljstva građana, eventualnu dobit opet ulaže u sam sustav vodoopskrbe, koncerni i privatnici dobit po prirodi same stvari - trpaju u svoje džepove!

Ali, i Nestle mora shvatiti kako voda nije čokolada, nego temeljna potreba - možda čak i pravo svakog čovjeka, poput zraka ili sunčevog svjetla. Zato je ova inicijativa Europske komisije izazvala pravu poplavu negodovanja i prvi put u povijesti dogodilo se da je već ispunjena kvota za peticiju građana Europske unije koji su se udružili protiv privatizacije vodovoda.

Right 2 Water

To je zapravo prilično teško: u Europi za uspjeh peticije treba sakupiti milijun potpisa iz barem sedam zemalja - ali inicijativa Right 2 Water u samo je nekoliko mjeseci sakupila gotovo milijun i tristo tisuća potpisa iz gotovo svih zemalja Europske unije! Zahtjevi ove građanske inicijative veoma su jednostavni: uvjereni su da je voda temeljno ljudsko pravo i traži se od Europske unije da svi građani uživaju u blagodatima čiste vode. Zahtijeva se da voda i vodoopskrba ne postanu predmetom trgovine i tržišta i da to bude isključeno iz liberalizacije.

Takve zahtjeve ne podržavaju samo stotine tisuća građana nego i brojni pripadnici javnog života, estrade - pa i europskog plemstva, poput nizozemskog prestolonasljednika Willema-Alexandera koji je među najglasnijim zagovornicima temeljnog prava na vodu. Takva bura nezadovoljstva ipak je dospjela i do ušiju birokrata u Bruxellesu, pa je tako i povjerenik za financijska tržišta Michael Barnier objavio kako je prijedlog promijenjen. Tako bi od privatizacije "mogle biti" izuzete vodoopskrbe koje 80 posto svojih voda nude samo jednom gradu i 20 posto njegovoj okolici.

Bruxelles jednostavno - laže!

Problem je u tome, kako otkriva njemački televizijski magazin Monitor, da je taj ustupak Bruxellesa tek bacanje prašine u oči građana Europe. Tako i zastupnica Europskog parlamenta Heide Rühle upozorava kako se i ta "promjena" u osnovi uopće ne razlikuje od smjernica kojima se teži i Europska komisija i dalje uporno zagovara privatizaciju usluga opskrbe vodom.

Čini se zato itekako potrebnim podržati građansku inicijativu Right 2 Water koja do konca roka, ovog rujna, želi sakupiti dva milijuna potpisa. Građani Hrvatske to još ne mogu učiniti - skupljaju se samo potpisi građana Europske unije.

Ali nakon 1. srpnja oni koji ne žele skuplju i lošiju vodu možda bi mogli nova prava i obveze građana Europske unije proslaviti i posjetom web-stranici te inicijative za vodu koja se ne će tretirati kao da je šampanjac.

Anđelko Šubić, Deutsche Welle, Bonn

Ovogodišnji Svjetski dan voda posvećen je suradnji u području voda

Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka. Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) usvojila je rezoluciju A/RES/47/193 od 22. prosinca 1992. kojom je odlučeno da se svake godine 22. ožujak obilježava kao Svjetski dan voda. Naime, obilježavanjem Svjetskog dana voda diljem svijeta nastoji se skrenuti pozornost javnosti na značenje vode u životu čovjeka i svih živih bića, na probleme vezane uz vodu, posebno probleme u opskrbi vodom i upravljanju vodnim resursima. Svake godine Svjetski dan voda obilježava se uz drugi moto. Ove godine Svjetski dan voda posvećen je suradnji u području voda.

Zadovoljenje ljudskih osnovnih potreba, naš okoliš kao i naš društveno-ekonomski razvoj te smanjenje siromaštva mnogo ovise upravo o vodi. Pitka voda je od vitalnog značaja za opstanak ljudskog života jednako kao i ekosustava na planetu Zemlji. Voda nema alternativu – voda je esencijalna za cjelokupan život čovjeka jer je potrebna u poljoprivrednoj proizvodnji, za energiju, te za potrebe industrije i kućanstava.

Potrebe za pitkom vodom sve su veće i zadovoljenje svih potreba za vodom nalazi se pod sve većim pritiskom prvenstveno radi neprekidnog rasta broja stanovništva, galopirajuće urbanizacije, velikih onečišćenja i klimatskih promjena. Dobro upravljanje vodnim resursima predstavlja svima naročit izazov najprije radi posebnih karakteristika: voda je neravnomjerno raspoređena u vremenu i prostoru, hidrološki ciklus je vrlo složen a njegove promjene imaju višestruke učinke. Kada je riječ o dobrom menadžmentu, tj. upravljanju vodnim resursima i vodoopskrbi, tada je neophodna međusobna suradnja svih država i lokalnih zajednica kako bi se uspostavila neka ravnoteža između postojećih razlika u potrebi za vodom te odredili prioriteti. Suradnja u upravljanju vodnim resursima od krucijalne je važnosti za različite društvene i ekonomske skupine, državne vlade i lokalne uprave, za cijele države, kako za sadašnje tako i za buduće generacije.

Dobra suradnja morala bi omogućiti održivo i ravnomjerno korištenje vodnih resursa, to je jedan od preduvjeta za mir. Stoga je u prosincu 2010. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila rezoluciju (A/RES/65/154) kojom je na inicijativu Tadžikistana i nekoliko drugih država godina 2013. proglašena UN-ovom Međunarodnom godinom suradnje u području voda. UN-ova Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) imenovana je voditeljem programa u pripremama za obilježavanje Međunarodne godine suradnje u području voda kao i Svjetskog dana voda u suradnji s UN-ovom Ekonomskom komisijom za Europu (UNECE) uz podršku drugih UN-ovih odjela (UNDESA, UNW-DPC  i UNW-DPAC).

Kraljevina Nizozemska, grad Den Haag, biti će glavni domaćin ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana voda čija tema je također posvećena međunarodnoj suradnji u području voda. „Suradnja mora biti naš prioritet. To je esencijalno za održanje naših ekosustava, za iskorijenje siromaštva te za unapređenje socijalne pravednosti, uključujući i rodnu ravnopravnost,“ piše u poruci Irine Bokove, glavne direktorice UNESCO-a povodom Svjetskog dana voda. Međunarodna suradnja o vodnim resursima vrlo je bitna za budućnost, jer trenutačno diljem svijeta postoji 276 prekograničnih riječnih bazena i prekograničnih podzemnih sustava, tzv. akvifera: 64 u Africi, 60 u Aziji, 68 u Europi, 46 u Sjevernoj Americi i 38 u Južnoj Americi. Riječni bazen Dunava dijeli najviše država – njih 18.

Na žalost, čak u 60 posto slučajeva ne postoji međudržavna suradnja o upravljanju prekograničnih vodnih resursa. Od 1947. do danas usvojeno je oko 300 međudržavnih sporazuma o vodama (u razdoblju od 1820. do 2007. potpisano je oko 450 takvih međudržavnih sporazuma). Nasuprot tome, zabilježeno je 37 sukoba radi vode. Trenutačno oko 1,6 milijardi ljudi živi u zemljama s izraženim nedostatkom pitke vode, a procjenjuje se da će do 2030. oko 47 posto svjetskog stanovništva biti suočeno sa značajnim nedostatkom vode. Prema procjenama danas oko 783 milijuna ljudi nema osigurani pristup čistoj pitkoj vodi, a gotovo 2,5 milijarde ljudi nema odgovarajuće sanitarne uređaje. Na žalost, godišnje umire između 6 i 8 milijuna ljudi od posljedica prirodne katastrofe uzrokovane vodom ili od bolesti izazvanih zagađenom vodom.  

Danas već više od polovice svjetske populacije živi u urbanim područjima: svake sekunde urbana populacija poveća se za 2 ljudska bića. Stoga se procjenjuje da će se u slijedećih 40 godina ukupno stanovništvo povećati za 2-3 milijarde ljudi, čime se predviđa da će se do 2050. zahtjev za proizvodnjom hrane povećati i do 70 posto. Danas se godišnje potroši oko 3800 kubnih kilometara pitke vode, a od toga 20 posto u industriji, 10 posto u domaćinstvima i golemih 70 posto u poljoprivredi! Istodobno se predviđa porast potrošnje vode u poljoprivredi i to u prosjeku za 19 posto do 2050. Intenzivna poljoprivredna proizvodnja je najveći potrošač vode: za proizvodnju 1 kg riže potroši se oko 3,500 litara vode, za 1 kg govedine oko 15.000 l vode, a za šalicu kave oko 140 l vode, a u budućnosti to će se znatno povećati.

U pojedinim područjima diljem svijeta očekuje se bitno smanjenje vodnih resursa. S druge pak strane očekuje se povećanje potreba za hidroenergijom i za drugim obnovljivim izvorima energije i to za 60 posto. Broj velikih brana diljem svijeta povećao se s 500 u 1950. na 45.000 do 2013. Otprilike 2 milijuna tona otpadnih voda te industrijskog i poljoprivrednog otpada godišnje se ispusti u vodotokove diljem svijeta. No, onečišćenje voda ne poznaje granice. Stručnjaci upozoravaju da se u zemljama u razvoju čak do 90 posto otpadnih voda jednostavno ispušta u riječne vodotokove, jezera ili priobalno područje čime se ugrožava zdravlje, te sigurnost hrane i pitke vode.   

Međudržavni panel o klimatskim promjenama (IPCC) predviđa da će područja srednje i južne Europe biti pogođena s nedostatkom vode, a do 2070. broj ljudi suočenih s ovim problemom povećati će se s 28 milijuna na 44 milijuna. Tijekom ljetnog razdoblja predviđa se smanjenje vodotokova i to do 80 posto u područjima južne Europe te u nekim dijelovima srednje i istočne Europe. Osim toga, očekuje se smanjenje europskoga hidroenergetskog potencijala u prosjeku za 6 posto.

Otimanje obradivog zemljišta postaje rašireni fenomen diljem svijeta. Pitate se kakve to ima veze s vodom? Evo jednog primjera. Saudijska Arabija je najveći proizvođač žitarica na Srednjem istoku. No, odlučili su smanjiti godišnju proizvodnju žitarica za 12 posto kako bi smanjili veliku potrošnju vode i neodrživo korištenje podzemnih izvora vode. U svrhu zaštite vlastite sigurnosti i neovisnosti o hrani i vodi, vlada Saudijske Arabije dala je inicijativu korporacijama da u Africi zakupe velike površine zemlje za poljoprivrednu proizvodnju. Saudijska Arabija će tako u Africi investirati u poljoprivrednu proizvodnju za svoje vlastite potrebe, uz istodobnu štednju golemih količina vode u svojoj zemlji koja bi inače bila potrošena za potrebe uzgoja žitarica, a smanjit će se i zagađenje uzrokovano intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom.    

Svjetski dan voda obilježava se i u Hrvatskoj. Tako je u nedjelju 17. ožujka u organizaciji Javne ustanove „Maksimir“ i Agencije za zaštitu okoliša organiziran prigodni program u parku Maksimir (više na: www.azo.hr/SvjetskiDanVoda2013). U petak, 22. ožujka u prostorijama knjižnice i čitaonice „Bogdan Ogrizović“ u Zagrebu, u 19 sati otvara se izložba fotografija Julije Domac, članice Fotokluba Zagreb, pod nazivom ODA VODI. A samo 22. ožujka Cirque du Soleil  u Las Vegasu (Bellagio) izvest će veličanstvenu i spektakularnu predstavu o VODI pod nazivom: „One Night for One Drop“ („Jedna noć za jednu kap“) sa željom ostvarenja velikog sna: „Svijet u kojem će svako ljudsko biće imati pristup pitkoj vodi i u kojem će moći živjeti dostojanstveno i zdravo“. Više o predstavi možete saznati na www.cirquedusoleil.com  ili www.onedrop.com

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.