Get Adobe Flash player

Prijevodi latinskih pisama

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 10. prosinca predstavljena je knjiga Carigradska pisma Antuna Vrančića objavljena u Istanbulu 2018. pod pokroviteljstvom HAZU-a zahvaljujući Oğuzu Aydemiru, turskom poduzetniku, filantropu i zaljubljeniku u hrvatsku znanstvenu i kulturnu baštinu. Knjiga u hrvatskom i engleskom prijevodu s latinskog izvornika donosi četiri diplomatska izvješća koja je Vrančić poslao iz diplomatske misije u Carigradu 1553., 1557., 1567. i 1568. carevima Ferdinandu I. i Maksimilijanu II. te jedno pismo upućeno 1554. zagrebačkom biskupu Pavlu Gregorijancu.
http://tris.com.hr/wp-content/uploads/2018/09/Knjiga-1.jpg
U prvome izvješću iz kolovoza 1553. godine, Vrančić i njegov suradnik Franjo Zay izvješćuju cara Ferdinanda o tijeku pregovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim i njegovim vezirom Rustem-pašom u vezi uvjeta sklapanja mirovnog sporazuma između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Pismo datirano s 31. listopadom 1554. Vrančić pak upućuje zagrebačkome biskupu Pavlu Gregorijancu. Na temelju vlastita iskustva višegodišnjeg boravka u Carigradu, Vrančić u tom pismu pitoreskno oslikava javne ulične proslave kojima Osmanlije obilježavaju pobjede svojih sulatana. U drugom izvješću iz kolovoza 1557. habsburški diplomatski predstavnici podrobno informiraju cara Ferdinanda o teškoćama pri sklapanju mirovnog ugovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim koji je novi mirovni sporazum uvjetovao rušenjem habsburške utvrde Siget. Treće i četvrto izvješće odnose se na aktivnosti habsburških poslanika tijekom drugog poslanstva u Carigradu između 1567. i 1568., a upućena su Ferdinandovu nasljedniku, caru Maksimilijanu II. Povod je i ovoga puta bio sklapanje mirovnog sporazuma sa Sulejmanovim nasljednikom Selimom II. Glavni pregovarač s osmanske strane bio je Mehmed-paša Sokolović kojemu su, kako svjedoči priloženi popis troškova, habsburški poslanici donijeli i vrlo vrijedne darove.
 
Osim prijevoda Vrančićevih latinskih pisama koja je odabrala i prevela Zrinka Blažević, ovo izdanje sadrži i vrlo informativnu uvodnu studiju o Vrančićevu životu i djelovanju koju je napisao Anđelko Vlašić. On je djelo ujedno i preveo na engleski jezik.
 
Oğuz Aydemir je u uvodnom govoru kazao da su povijest i arheologija njegova strast i podsjetio da je ovo četvrta knjiga koju je financirao, a koja se odnosi na hrvatsko-turske odnose. Ove je godine zahvaljujući njemu objavljena i knjiga Godina Troje i Ruđer Bošković, 2015. knjiga Veliki osječki most, a 2016. knjiga Tragovi osmanske kulture u Hrvatskoj. Spomenuo je da se za Vrančićevim pismima dugo tragalo, da bi na kraju bila nađena u Budimpešti. Posebno je zahvalio dr. sc. Marijani Borić, voditeljici Akademijinog projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu koja ga je upoznala s hrvatskim znanstvenim velikanima. Na predstavljaju je govorio i turski veleposlanik Mustafa Babür Hızlan koji je Aydemiru zahvalio na pothvatima kojima povezuje Hrvatsku i Tursku.
 
O povijesnim okolnostima u kojima su se odvijale diplomatske misije Antuna Vrančića govorio je povjesničar i turkolog prof. dr. sc. Nenad Moačanin, član suradnik HAZU koji je pojasnio da su osmanlije bili iznenađeni brzim kolapsom Ugarske nakon bitke na Mohačkom polju 1526. koja im je otvorila put prema svjetskoj vlasti, te su odustali od taktike postupnog napredovanja i krenuli na Beč. No pokušaji opsade Beča od 1529. Dd 1532. završili su neuspješno, a Osmansko carstvo bilo je ugroženo i u zapadnom Sredozemlju te u Iranu. Sultak Sulejman Veličanstveni stoga se okrenuo diplomaciji te je nastojao protjerati Habsburgovce iz Transilvanije, što je i bio povod pvoj Vrančićevoj misiji u Carigradu.
 
O životu i djelu Antuna Vrančića (1505.–1573.) govorila je izv. prof. dr. sc. Tamara Tvrtković koja je spomenula da je bio rodom iz Šibenika, te da mu je ujak bio hrvatski ban biskup Petar Berislavić zahvaljujući kojem se školovao u Padovi, Beču i Krakovu. Vrančić je najprije bio u diplomatskoj službi protukralja Ivana Zapolje, a zatim je prešao u službu Ferdinanda I. Habsburškog. Uspio je dostići vrhunac svjetovne i duhovne moći kada je postao ostrogonski nadbiskup i primas Ugarske. Tijekom boravka u Ankari pronašao je autobiografski spis cara Augusta Res gestae divi Augusti.
 

Marijan Lipovac

Oštećene bjelančevine mogu pokrenuti fosforilacijsku kaskadu što dovodi do razvoja karcinoma

 
 
Mnogi svjetski mediji krajem studenog 2018. prenijeli su vijest iz Kine o (navodno) uspješnoj primjeni nove genetske tehnike „editiranja/uređenja gena“ kod ljudskog bića. Kineski znanstvenik i sveučilišni profesor He Jiankui objavio je rođenje dviju djevojčica blizanki čiji DNK je „editiran“ u svrhu sprječavanja HIV infekcije. DNK blizanki modificiran je primjenom nove tehnologije CRISPR-Cas9 (napominjem da pojedini znanstvenici izjavljuju kako još nisu vidjeli nikakav znanstveni dokaz o tome). I dok je Kineska nacionalna komisija za zdravlje naredila provođenje istrage, drugi znanstvenici – kako kineski tako i oni diljem svijeta osuđuju ovaj „događaj“ a jedan od njih je izjavio: „Pandorina kutija je otvorena ali još uvijek imamo mogućnost zatvoriti ju prije nego to postane nemoguće.“ Blizanke su u medijima nazvane „Lulu“ i „Nana,“ a njihov identitet kao i identitet njihove majke je dakako, tajan.
http://www.greenmedinfo.com/sites/default/files/ckeditor/Sayer%20Ji/images/Screen%20Shot%202018-10-02%20at%204_36_14%20PM.png
Ipak, ne ću pisati o ovom kontroverznom „događaju“ koji je etički vrlo upitan i koji mnogi osuđuju, uključujući i odgovorne znanstvenike diljem svijeta koji upozoravaju da se promjena/promjene DNK primjenom neke od novih genetskih tehnologija može „proslijediti“ u buduće generacije a to može ugroziti i druge gene. Ja ću pisati o nečem što se prešućuje – a to su stvarni učinci genetski modificiranih usjeva otpornih na herbicid glifosat u čijem uzgoju se dakako, koristi zloglasni herbicid tržišnog naziva „Roundup“ (proizvođač je kompanija „Monsanto“). Naime, u jednoj maloj ruralnoj zajednici u Argentini rađaju se djeca s teškim i vrlo teškim malformacijama, odrasli i djeca masovno obolijevaju od karcinoma itd. Zašto vodeći „mainstream“ mediji to prešućuju? Gdje su brojne udruge, svjetske institucije, nevladine organizacije koje se inače jako bore za ljudska prava, a posebice za zaštitu prava djece? Gdje su svjetski poznati filantropi koji promiču pravo na zaštitu ljudskog zdravlja, dobrobit svakog čovjeka i svakog djeteta? Gdje su? Nažalost, u ovom slučaju njihov glas se ne čuje.
 
Kada pročitate ovaj tekst čiji autor je poznata i ugledna ne samo američka nego i svjetska znanstvenica dr. Stephanie Seneff, Ph. D., Massachusetts Institute of Technology/MIT, i vi ćete se tada, nadam se, zapitati isto. U uvodu svojeg stručnog teksta dr. Stephanie Seneff navodi sljedeće: „Glifosat je aktivan sastojak u široko rasprostranjenom herbicidu 'Roundup.' Zajedno s nekoliko mojih kolega objavila sam opsežne radove o opasnostima glifosata na ljudsko zdravlje i okoliš. Većina ljudi vjeruje da je glifosat gotovo netoksičan za ljude, dijelom zbog toga što vlade tvrde da nije štetan, a ljudi žive u uvjerenju da se mogu pouzdati u njihovu vladu. Ali sa sve više dokaza raste svijest kako je glifosat mnogo toksičniji nego što mi to mislimo, a ja sam uvjerena da će s vremenom on biti zabranjen diljem svijeta jednako kao i DDT.“
 
Jedan od načina kako saznati istinu o toksičnim učincima glifosata je upoznati ljude koji su „na prvoj crti,“ tj. one koji su svakodnevno izloženi kontaktu s visokim dozama glifosata bilo profesionalno bilo iz okoliša. Dobar izbor za to može biti malo selo u sjevernoj Argentini gdje su ljudi okruženi poljima na kojima se uzgaja genetski modificirani duhan otporan na glifosat. Upravo je to učinilo dvoje istraživačkih novinara čiji rad i upornost su dali rezultat u vidu informativnog i uznemirujućeg dokumentarnog filma. Dr. Seneff navodi kako je prije nekoliko godina saznala za genetski modificirani duhan otporan na glifosat čije sjeme je dakako, patentirano. Međutim, kako navodi Seneff: „vrlo je teško saznati u kojem postotku se uzgaja duhan iz ovog patentiranog genetski modificiranog sjemena.“
 
Juliette Igier i Stéphanie Lebrun autorice su i redateljice navedenog uznemirujućeg dokumentarnog filma pod nazivom „Genetski modificirana djeca“ („Genetically modified children“) objavljenog 5. lipnja 2018. („Cinema Libre Studio“). Film opisuje ozbiljna zdravstvena stanja djece radnika koji rade u poljima genetski modificiranog duhana otpornog na glifosat. Ovaj GM duhan ekskluzivno tj. isključivo se proizvodi za duhansku industriju „Philip Morris.“ Uzgajivači duhana koji govore u filmu spremno su potvrdili da bi „Philip Morris“ glatko odbio njihov proizvod (duhan) kada oni ne bi koristili herbicid glifosat u svrhu kontrole korova i Bayerov insekticid „Confidor“ za kontrolu kukaca štetnika. Film otkriva ozbiljne, teške tjelesne deformacije, mentalna oštećenja/nesposobnosti i kancerogena oboljenja kod djece uzgajivača genetski modificiranog duhana, a autorice smiono postavljaju hipotezu da glifosat potiče/uzrokuje genetske mutacije kod djece uzgajivača GM duhana.
 
Je li to moguće? Na ovo pitanje s puno pažnje stručno odgovara znanstvenica dr. Stephanie Seneff s MIT-a u istoimenom tekstu: „Genetski modificirana djeca“ gdje u prvom dijelu opisuje samo neka ozbiljna zdravstvena stanja kod djece koja žive u blizini polja genetski modificiranog duhana otpornog na glifosat, jednako kao i u početku dokumentanog filma. Potom u kraćem odjeljku povezuje i objašnjava korelaciju odnosno međusobni odnos između glifosata i različitih oboljenja. Potom u sljedeća tri odjeljka govori o dokazima da glifosat uzrokuje defekte (mane, oštećenja) kod novorođenčadi, zatim neplodnost, probleme u razvoju, oštećenje DNK i karcinom kao i o vjerojatnim biološkim mehanizmima kojima se može objasniti ova povezanost. Nakon toga, Seneff posvećuje pažnju dokazima kako glifosat 'pogrješkom' može ući u bjelančevine na mjesto kodirajuće aminokiseline glicin „što je, kako sada vjerujem, glavni mehanizam podmukle kumulativne toksičnosti glifosata,“ ističe Seneff. U preostalom dijelu teksta Seneff posvećuje posebnu pažnju na dvije bjelančevine koje mogu biti oštećene učinkom glifosata, a potom stručno objašnjava kako ovo oštećenje može pokrenuti tzv. fosforilacijsku kaskadu što dovodi do razvoja karcinoma. Na kraju dr. Seneff zahtijeva hitnu zamjenu naših poljoprivrednih metoda s obnovljivim organskim rješenjima u svrhu zaštite budućih generacija od navedenih oštećenja.
 
Poštovani čitatelji, usredotočit ću se samo na ozbiljna zdravstvena stanja argentinske djece kako vas ne bih zamarala stručnim i znanstvenim objašnjenjima i pojmovima o mehanizmima djelovanja glifosata u organizmu. Dokumentarni film „Genetski modificirana djeca“ uključuje prikaz nekoliko djece koja su vidljivo ozbiljno bolesna zbog poremećaja uzrokovanog oštećenjem razvoja neuralne cijevi i/ili rijetkih genetskih bolesti kao i neobično visoku incidenciju karcinoma. Dvoje djece u ovoj maloj ruralnoj argentinskoj zajednici rođeno je s hidrocefalusom, stanje u kojem se cerebrospinalna tekućina nakuplja u mozgu što uzrokuje abnormalno veliku glavu. Kod dojenčadi to je povezano s izbočenim (nabreklim) fontanelama, razdražljivosti, nervnim napadajima, povraćanjem i pospanošću kao i oštećenjem u razvoju memorije (pamćenja). Često je to povezano s rijetkim genetskim oštećenjima, pa između 80 i 90 posto novorođenih sa spinom bifidom ima i hidrocefalus.
 
Jedno drugo dijete pati zbog drugog poremećaja koji je izravno povezan s oštećenjem u razvoju neuralne cijevi što se naziva mijelomeningocele – najteži oblik spine bifide gdje kralježnična moždina i moždane ovojnice izlaze iz djetetovih leđa. Smatram potrebnim reći da je spina bifida termin kojim se opisuje skupina poremećaja razvoja neuralne cijevi u kojima se kralježnična moždina embrija nije ispravno zatvorila tijekom prvog mjeseca trudnoće. Jedno drugo dijete pati zbog jednog drugog poremećaja koji je izravno povezan s oštećenjem razvoja neuralne cijevi, mijelomeningocele. Sljedećem djetetu dijagnosticirana je kongenitalna mikrocefalija, epilepsija, usporeni motorički i mentalni razvoj, te multipla mišićna atrofija. Jedno dijete pati zbog tzv. lamelarne ihtioze (riblja koža), rijedak genetski poremećaj uzrokovan mutacijom gena za protein/bjelančevinu keratinocitna transglutaminaza, što ima za posljedicu prekomjerno stvaranje keratina uz pojavu ljuskave kože i svrbeža uz veliki rizik razvoja hipotermije (snižena tjelesna temperatura) i bakterijske infekcije kože.
 
Nadalje, u ovom malom ruralnom mjestu u sjevernoj Argentini visoka je stopa spontanih pobačaja, a stopa oboljenja od karcinoma kod ove djece je pet puta veća od općeg prosjeka u Argentini. Od kancerogenih oboljenja prevladavaju leukemija i limfomi, kako kod odraslih tako i kod djece. Visoko zabrinjavajuća zdravstvena stanja u ovoj maloj ruralnoj zajednici jesu oštećenja neuralne cijevi, o čemu posebno govori Hugo Gomez Demaio, profesor i ravnatelj Neurokirurgije u Pedijatrijskog bolnici u Posadasu u Argentini.
Izvor: Dr. Stephanie Seneff: „Genetically Modified Children,“ GreenMedInfo, 2.Oct.2018.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Bila jednom obvezna i besplatna srednja škola...

 
 
"ZBOGOM BESPLATNI UDŽBENICI" bio je naslov u hrvatskim tiskovinama negdje u ovom periodu prije 10 godina. Znajući što se sprema i u znak protesta dajem ostavku i odlazim iz Vlade. No, u tome trenutku nijedna osoba iz hrvatskoga javnog i političkog života nije reagirala niti dala potporu tom projektu ne shvaćajući (ili ne želeći shvatiti) da se ovom odlukom neodgovornih političara ruši jedan od najvažnijih projekata u povijesti hrvatskoga školstva: "Uvođenje obvezne srednje škole do prve kvalifikacije". Tada se dogodila svima nama poznata i sramotna "hrvatska šutnja".
https://i.ytimg.com/vi/FdmYi-XoQlM/maxresdefault.jpg
Dragan Primorac
 
Danas pak zovu sa svih strana i pitaju me za mišljenje o povratku na stanje prije desetak godina (uvođenje besplatnih udžbenika) pa ću zbog praktičnosti svima odgovoriti putem stranica svoga facebooka. Nakon više od četiri godine priprema i na moj prijedlog u lipnju 2007. godine Hrvatski sabor izglasao je Program mjera za uvođenje obvezne srednje škole do prve kvalifikacije. Potporu projektu dale su sve političke opcije, a mjere su sadržavale: besplatne udžbenike za učenike osnovnih i srednjih škola, besplatan učenički prijevoz i besplatan smještaj u učeničkim domovima za sve one koji se školuju izvan mjesta stanovanja. Razlozi moga prijedloga temeljeni su na podatku Državnog zavoda za statistiku, Instituta "Ivo Pilar" i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa gdje jasno stoji da godišnje 8.024 učenika zbog financijskih i drugih problema ne završava srednju školu. Drugim riječima, kroz deset godina više od 80.000 mladih ne će uspjeti završiti srednjoškolsko obrazovanje. Osim toga, jedino su Urugvaj, Egipat i još poneka egzotična država imali kraće obvezno obrazovanje od Hrvatske. U konačnici, ideja projekta bila je osigurati svim učenicima završnost, neovisno o njihovome materijalnom stanju (Posebno je niska završnost bila među učenicima u Dalmaciji i Slavoniji.) te im omogućiti priliku za studiranje.
 
Projekt je dvije godine tekao besprijekorno, udžbenici su učenike čekali u razredu na početku školske godine, a trebali su se nasljeđivati iz generacije u generaciju. U konačnici je Ministarstvo željelo otkupiti prava i digitalizirati sve udžbenike kao i radne materijale. Osigurana su sva potrebna financijska sredstva i zapravo je sve bilo spremno za promjenu Ustava RH kako bi ove mjere ostale trajne neovisno o političkim opcijama koje dolaze na vlast. Članak 65. Ustava RH trebalo je dopuniti i nova odredba glasila bi: "Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je obvezatno i besplatno."
 
Udžbenici su kvalitetom i sadržajem bili pripremljeni za trajanje od 4 godine (ili dulje) čime bi se državni trošak svake godine drastično smanjivao. Osim toga, u slučaju oštećenih udžbenika roditelji su bili dužni nadoknaditi štetu, a kako su škole bili vlasnici udžbenika, potpuno je bilo nevažno materijalno stanje roditelja. Inače, ovo posljednje (materijalno stanje roditelja) bio je argument onih koji zapravo znaju vrlo malo o školstvu jer su tvrdili da „bogatima“ ne treba kupovati udžbenike ne želeći shvatiti da „bogati“ - kojih je inače u promilima - nisu vlasnici udžbenika nego su škole vlasnici udžbenika. Osim toga, zemlje zapadne demokracije još prije pedesetak godina odgovorile su na ovo pitanje (i uvele besplatne udžbenike za sve) jer je postalo jasno da segregacija tih nekoliko učenika po razredu jasno vodi u diskriminaciju djece, posebice zato što se status mnogih roditelja mijenjao iz godine u godinu. Međutim, ovakvi argumenti uvijek naiđu na plodno tlo, a kada se ljudi otrijezne i shvate da se radilo o političkim manipulacijama, u međuvremenu prođe, kao i u ovom slučaju, deset godina.
 
Ukidanjem besplatnih udžbenika, besplatnog prijevoza i besplatnog smještaja u učeničkim domovima „mudraci“ iz hrvatske politike tada su postigli svoj cilj i prikazali se u javnosti kao spasitelji proračuna. Ionako nikada nisu shvatili da ulaganje u obrazovanje i znanost nije potrošnja nego investicija. Možda ih zapravo nije bilo niti briga. Čujem da se danas srame učinjenoga, no u međuvremenu su „žrtvovali“ budućnost, sada već desete, generacije hrvatskih učenika, među kojima su bili mnogi čija je budućnost ovisila upravo o mjerama koje su besramno ukinuli.
 

Prof. dr. sc. Dragan Primorac, ministar u Vladi RH 2003. - 2009.

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Ponedjeljak, 18/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 922 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević