Get Adobe Flash player

Fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka

 
 
Ljudi vas ovih dana gledaju poput čudaka ako govorite o ljekovitim svojstvima biljaka ili bilo kojoj drugoj holističkoj praksi. Zapadna medicina ima neke dobre točke, a izvrsna je u hitnim slučajevima, ali je krajnje vrijeme da ljudi shvate da današnja mainstream medicina (zapadnjačka medicina ili alopatija), s naglaskom na lijekove, zračenje, kirurgiju, i još više lijekova, je u svom temelju Rockefellerova kreacija.Slično kao i bilo što drugo, politika i novac su korišteni za rušenje ljudskih spoznaja i potiču ih da prigrle ono što je loše za njih.
https://image.cnbcfm.com/api/v1/image/105347394-1532378942989rock.jpg?v=1532563615&w=1400&h=950
Sve je počelo sa Johnom D. Rockefellerom (1839. – 1937.) koji je bio naftni magnat, baron pljačkaš, prvi američki milijarder i rođeni monopolist. Do kraja 20. stoljeća, on je kontrolirao 90 % svih rafinerija nafte u SAD-u kroz svoju naftnu kompaniju Standard Oil, koja je kasnije bila “razbijena” i postala Chevron, Exxon, Mobil itd. Istodobno, oko 1900. godine, znanstvenici su otkrili “petrokemikalije” i sposobnost stvaranja raznih vrsta kemikalija iz nafte. Na primjer, prva plastika – zvana bakelit – napravljena je od nafte 1907. godine. Znanstvenici su otkrili različite vitaminima i pronašli da se mnogi farmaceutski lijekovi mogu napraviti od nafte. Ovo je bila sjajna prilika za Rockefellera koji je vidio mogućnost istodobnog monopoliziranja nafte, kemijske i medicinske industrije! Najbolja stvar oko petrokemikalija bila je da se sve može patentirati i prodati za visoku dobit. No, bio je jedan problem sa Rockefellerovim planom za medicinsku industriju: prirodni i/ili biljni lijekovi bili su vrlo popularni u Americi u to vrijeme.
 
Gotovo polovica liječnika i medicinskih fakulteta u SAD-u je prakticirala holističku medicinu, koristeći znanje iz Europe i od Indijanaca.Rockefeller, monopolist, morao je otkriti način da se riješi svoje najveće konkurencije. Zato je upotrijebio klasičnu strategiju “problema-reakcija-rješenje”. To znači da je on stvorio problem i uplašio ljude, a zatim nudio (unaprijed isplanirano) rješenje. Otišao je do svog prijatelja Andrewa Carnegiea – još jednog plutokrata koji je zaradio novac od monopoliziranja industrije čelika – koji je zatim osmislio taj plan. Iz prestižne Zaklade Carnegie poslao je čovjeka po imenu Abraham Flexner da putuje po zemlji i izvještava o statusu medicinskih fakulteta i bolnica širom zemlje. To je dovelo do Flexnerovog izvješća, koje je stvorilo modernu medicinu kakvu danas poznajemo. Nepotrebno je reći, izvješće je govorilo o potrebi preustroja i centralizacije naših medicinskih institucija. Na temelju ovog izvješća, više od polovice svih medicinskih fakulteta uskoro je bilo zatvoreno. Homeopatija i prirodni lijekovi bili su ismijani i demonizirani, a liječnici su čak bili zatvoreni.
 
Kako bi pomogao pri prijelazu i promijenio mišljenje drugih liječnika i znanstvenika, Rockefeller je donirao više od 100 milijuna dolara fakultetima, bolnicama i osnovao filantropsku frontnu skupinu pod nazivom “General Education Board” (GEB). Ovo je bio klasični pristup mrkve i štapa. U vrlo kratkom vremenu, sveučilišni fakulteti su bili uravnoteženi i homogenizirani. Svi učenici su učili istu stvar, a temelj medicine je postao u korištenju patentiranih lijekova. Znanstvenici su dobili ogromne potpore za proučavanje biljaka koje liječe bolesti, ali njihov je cilj bio utvrditi koje su kemikalije u njima bile učinkovite, a zatim stvoriti sličnu kemikaliju – ali ne i identičnu, u laboratoriju, koja bi mogla biti patentirana. Tableta za bolest je postala mantra za modernu medicinu.
 
Dakle, sada 100 godina kasnije, fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka ili bilo kakve holističke prakse. Imamo cijelo društvo koje su porobile korporacije zbog svoje dobrobiti. Amerika troši 15 % BDP-a na zdravstvenu skrb, koja bi se trebalo zvati “bolesna skrb”. Ne fokusira se na liječenje, već samo na simptome, stvarajući tako ponavljajuće pacijente. Ne postoji lijek za rak, dijabetes, autizam, astmu, pa čak i gripu, osim u prirodi. Zašto bi postojao pravi lijek? Ovo je sustav kojeg su izmislili oligarsi i plutokrati, a ne liječnici. Što se tiče raka, oh da, svjetski poznato društvo American Cancer Society je utemeljio nitko drugi nego Rockefeller u 1913. godini.


NoviSvjetskiPoredak.com, http://www.novi-svjetski-poredak.com/2018/08/28/kako-je-rockefeller-osnovao-svjetsku-farmaciju-i-zapoceo-rat-protiv-prirodnih-lijekova/

Bio je svećenik dominikanac i istaknuti hrvatski povjesničar

 
 
U subotu 27. srpnja 2019. u Zagrebuje u 81. godini života umro akademik Franjo Šanjek, svećenik dominikanac, istaknuti hrvatski povjesničar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE10_0737.jpg
Rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj kod Varaždina. Nakon studija na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1965. ga je za svećenika zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper. Od 1965. do 1968. usavršavao je pomoćne povijesne znanosti u Vatikanu, a od 1968. do 1971. studirao je povijest na pariškom sveučilištu Sorboni, gdje je 1971. doktorirao. Godine 1970. postao je asistent na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. predavao opću i povijesnu metodologiju, pomoćne povijesne znanosti i srednjovjekovnu povijest Crkve u Hrvata (od 1974. kao docent, od 1993. kao izvanredni i od 1998. kao redoviti profesor). Od 1984. bio je pročelnik Katedre crkvene povijesti i predstojnik Instituta za crkvenu povijest, a od 1994. do 1997. dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Od 1978. bio je urednik časopisa Croatica christiana periodica. Bio je i profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima (od 1994.), predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i pedagoGije (1998.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1992. do 1999. bio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti.
 
Za redovitog člana HAZU-A izabran je 1997., a od 2015. do 2018. bio je i tajnik Razreda za društvene znanosti. Od 2016. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu, a od 2008. do 2016. Zavoda za povijesne znanosti u Zadru. Akademik Franjo Šanjek bio je jedini svećenik među redovitim članovima HAZU-a. U znanstvenom radu najviše se bavio crkvenom poviješću Hrvatske u europskom kontekstu, posebno heretičkim pokretima bosanskih krstjana, katara i bogumila, ulogom hrvatskih intelektualaca u razvoju srednjovjekovne europske kršćanske teološke, povijesne i filozofske misli, izdavanjem srednjovjekovnih izvora, te ulogom Crkve u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 19. i 20. st. Važniji radovi su mu Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku (1975.), Crkva i kršćanstvo u Hrvata (1988.), Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.–15. st.) (2003), Latinska paleografija i diplomatika (2004.), Dominikanci i Hrvati (2008.), a s dr. sc. Brankom Grbavac uredio je Leksikon srednjovjekovlja objavljen 2018.
 

Marijan Lipovac

Mogućnost širenja krpeljnog meningoencefalitisa putem hrane – konzumiranjem sirovog kozjeg mlijeka i sira

 
 
Mediji u Hrvatskoj izvijestili su prošlog tjedna o pojavi krpeljnog meningoencefalitisa u području Gorskog kotara. U Delnicama su oboljele dvije žene, a u Lokvama četiri muškarca i već su javnozdravstveni stručnjaci smatrali da će uskoro morati proglasiti epidemiju krpeljnog meningoencefalitisa u Gorskom kotaru. Srećom, to se nije dogodilo. Poznato je da krpelji prenose krpeljni encefalitis odnosno meningoencefalitis čiji uzročnik je RNK virus iz roda Flavivirus, porodica Flaviviridae, a obolijevaju ljudi koji često borave u prirodi – šumi i livadama/travnjacima. No, u ovom najnovijem slučaju petero oboljelih od krpeljnog encefalitisa zarazilo se konzumiranjem svježeg, sirovog kozjeg mlijeka, dok je jedna osoba oboljela „izravno“ tj. ubodom krpelja. Mnogi su vjerojatno tek sada čuli za mogućnost širenja krpeljnog meningoencefalitisa putem hrane – konzumiranjem sirovog kozjeg mlijeka i sira. Potrebno je istaknuti da je u Hrvatskoj prijenos virusa krpeljnog encefalitisa putem sirovog kozjeg mlijeka i sira prvi puta potvrđen 2015. godine.
https://ecdc.europa.eu/sites/portal/files/styles/is_large/public/images/Ixodes-ricinus_H.jpg?itok=nFuZwHtr
Krpelji su uobičajeni stanovnici prirode, a ima ih najviše u šumskim područjima i travnjacima diljem cijele Europe od ranog proljeća do kasne jeseni. Za aktivnost krpelja presudna je toplina i vlaga podneblja. Krpelji najčešće 'napadaju' životinje na kojima sišu krv dok su ljudi ipak rjeđe njihove žrtve, osim ukoliko nisu profesionalno (npr. šumari, šumski radnici i dr.) mnogo i često u kontaktu s prirodom. Sami krpelji ne prenose bolesti, ali ako je krpelj zaražen na primjer virusom ili bakterijom tada se ovaj patogeni mikroorganizam prenese na čovjeka za vrijeme sisanja krvi te može uzrokovati bolest kod čovjeka. Najčešća bolest koju na čovjeka prenose krpelji u Europi je krpeljni encefalitis (ili meningoencefalitis) i Lyme borelioza. Lyme borelioza je upalna bolest čiji uzročnik je spiroheta Borelia burgdoferi. Bolest 'Lyme borelioza' je dobila ime po gradu Lyme u američkoj saveznoj državi Connecticut.   
 
Prema podatcima Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, serološki razlikujemo tri podtipa virusa krpeljnog encefalitisa: srednjoeuropski koji je ujedno i najblaži, te dalekoistočni (Rusija, Kina i Japan) i sibirski podtip. Virus krpeljnog encefalitisa može uzrokovati infekciju mozga a time i bolest – krpeljni encefalitis. Prema podatcima Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, jedna od četiri inficirane osobe s virusom krpeljnog encefalitisa će oboljeti, a bolest se uvijek simptomatski očituje u dvije faze: u prvoj fazi simptomi su slični onima kod gripe – groznica i visoka temperatura, jaka glavobolja, umor i slabost, bol u mišićima i nauzeja, a u drugoj fazi javljaju se simptomi nervnog sustava zbog meningitisa ili encefalitisa (encefalitis je upala mozga, a meningitis je upala ovojnice mozga i kralježnične moždine) – konvulzije a ponekad i paraliza. Većina oboljelih od krpeljnog encefalitisa se dobro oporavi, dok oko jedna trećina oboljelih trpi dugotrajne posljedice i komplikacije bolesti. Zaražene životinje (koze, krave, ovce i dr.) mogu virus krpeljnog encefalitisa izlučivati i putem mlijeka – postoje dokumentirani slučajevi prijenosa virusa krpeljnog encefalitisa putem zaraženog mlijeka – stoga je to jedan od razloga zašto se ne preporučuje konzumiranje sirovog, tj. nepasteriziranog mlijeka i mliječnih proizvoda na područjima poznatim kao česti izvor virusa krpeljnog encefalitisa.
 
Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti navodi slijedeće: bolesti koje na ljude prenose krpelji pronalazimo samo u određenim geografskim područjima u Europi. Rizik zaraze krpeljima određen je ukupnim brojem krpelja u području (gustoća krpelja), udjelom krpelja u području koji prenose određenu bolest (stopa infekcije krpelja) i ljudskim ponašanjem – izloženost krpeljima. Povećan rizik od uboda krpelja imaju osobe koje se bave rekreativnim ili profesionalnim aktivnostima na otvorenom, tj. u prirodi. Većina krpelja nije zaražena virusom krpeljnog encefalitisa pa je rizik od infekcije malen. Krpelji zaraženi virusom krpeljnog encefalitisa mogu se naći samo u određenim rizičnim područjima, a unutar tih rizičnih područja samo dio krpelja „nosi“ virus (0,1 – 5 %). Stoga je važno znati gdje se nalaze područja s rizikom infekcije virusa krpeljnog encefalitisa kako bi mogli poduzeti određene mjere opreza i smanjiti rizik od infekcije kod ljudi.
 
Države s povećanim rizikom od infekcije virusom krpeljnog encefalitisa uključuju: Austriju, Sloveniju, Slovačku, Mađarsku, Češku, baltičke države Estoniju, Litvu i Letoniju, južnu Njemačku te južnu i istočnu Švedsku, Francusku, Švicarsku i dr. Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Godišnjem epidemiološkom izvješću za krpeljni encefalitis navodi kako je 2016. prijavljeno ukupno 2876 slučajeva krpeljnog encefalitisa, od čega je 2674 (93 %) slučajeva i potvrđeno. Usporedbe radi, 2015. prijavljeno je ukupno 1949 slučajeva krpeljnog encefalitisa, a 1908 slučajeva (98,4 %) je i potvrđeno. 
 
U svim endemskim područjima Europe broj registriranih i potvrđenih krpeljnih encefalitisa je u PORASTU: u posljednjih trideset godina broj slučajeva porastao je za 400 posto (!) - rizična područja se šire a otkrivaju se i nova žarišta. U Europi je do sada poznat samo srednjoeuropski podtip virusa krpeljnog encefalitisa koji cirkulira / održava se između krpelja i prirodnih domaćina, a to su najčešće mali sisavci u geografski ograničenim prirodnim žarištima.
Saznanja o samoj patogenezi virusa krpeljnog encefalitisa kod domaćih životinja su ograničena. Ipak, simptomatska infekcija poznata je kod pasa, konja i majmuna, dok je tzv. serokonverzija bez specifičnih neuroloških simptoma infekcije virusom krpeljnog encefalitisa opisana kod preživača – goveda, ovaca i koza.
Prijenos virusa krpeljnog encefalitisa putem sirovog mlijeka i sira bio je čest 1950-ih u području tadašnje Čehoslovačke, a javljali su se i slučajevi u drugim državama srednje i istočne Europe.
 
Zanimljiv slučaj pojave krpeljnog encefalitisa konzumiranjem kozjeg sira od nepasteriziranog mlijeka potvrđen je u srpnju 2008. u alpskom području zapadne Austrije i to iznad 1.500 metara nadmorske visine kada je oboljelo šest osoba. Istraživanje austrijskih stručnjaka otkrilo je da su i četiri domaće svinje koje su hranjene i sirovim kozjim mlijekom bile seropozitivne na virus krpeljnog encefalitisa ali nisu pokazivale nikakve znakove bolesti. Uzrok infekcije bila je jedna (!) koza koja je automobilom dovezena na alpske pašnjake 12 dana prije proizvodnje sira koji je bio izvor infekcije za ljude (sir je proizveden od svježeg, sirovog mlijeka jedne koze i mlijeka od tri krave). Ispitani su i uzorci seruma 105 koza sa susjednih pašnjaka i sve koze bile su seronegativne, tj. nisu nađena specifična antitijela za virusni krpeljni encefalitis.    
 
Sredinom lipnja 2016. u Njemačkoj su zabilježena prva dva (!) slučaja oboljenja čovjeka od krpeljnog encefalitisa koji su se zarazili konzumiranjem sirovog kozjeg mlijeka i sira od nepasteriziranog kozjeg mlijeka. Njemački stručnjaci odmah su reagirali i proveli su opsežno ispitivanje i testiranje svih osoba koje su na farmi koza tog dana konzumirali mlijeko i sir; ispitali su uzete uzorke krvi od svih 45 koza na farmi te su sakupili i krpelje – odrasle i njihove razvojne oblike u okruženju farme. Svi krpelji morfološki su identificirani kao Ixodes ricinus, najčešći europski obični krpelj. Sakupljeni uzorci krvi svih 45 koza s farme testirani su na antitijela krpeljnog encefalitisa: samo dvije koze imale su visok titar neutralizirajućih antitijela (≥ 120); ni jedna životinja nije bila viremična u vrijeme testiranja.Vlasnik farme koza izvjestio je da je farmu tog dana posjetilo 20 osoba: posjetitelji su popili između 20 i 30 čaša mlijeka te pojeli veće količine kozjeg sira. No, oboljelo je samo dvoje ljudi (dva muškarca). Naime, kod dvije trećine inficiranih osoba ne javljaju se simptomi oboljenja ili su oni vrlo blagi, dok su simptomi bolesti izraženi kod jedne trećine inficiranih osoba.  
 
Stručnjaci su stoga zaključili kako je mnogo toga nepoznato te da postoje mnoga pitanja na koja trenutno ne mogu odgovoriti – potrebna su daljnja istraživanja i testiranja. Izvješće njemačkih stručnjaka o potvrđena prva dva slučaja krpeljnog encefalitisa kod ljudi koji su se zarazili konzumiranjem sirovog kozjeg mlijeka i sira od nepasteriziranog mlijeka objavio je časopis Eurosurveillance („Europe's journal on infectious disease surveillance, epidemiology, prevention and control“). Njemački stručnjaci također upozoravaju na rezultate jednog istraživanja također provedenog u Njemačkoj (Universität Hohenheim), a koji su predstavljeni na 2. Kongresu o krpeljima Južne Njemačke održanom u Stuttgartu od 17. do 18. ožujka 2014. Naime, provedeno istraživanje pokazalo je da virus krpeljnog encefalitisa može preživjeti i termičku obradu mlijeka u našem prehrambenom lancu.
 
Američki znanstvenici (Laboratory of Virology, Rocky Mountain Laboratories, NIAID, NIH) također su proveli ispitivanje stabilnosti virusa krpeljnog encefalitisa u mlijeku te su otkrili da eksperimentalno inficirane koze kojima je subkutano/potkožno apliciran virus krpeljnog encefalitisa ne pokazuju znakove bolesti niti promjenu tjelesne temperature. Nadalje, otkriveno je da infektivan virus krpeljnog encefalitisa ne preživljava u kozjem mlijeku na sobnoj temperaturi – nakon 48 sati virus više nije prisutan u mlijeku. Međutim, virus ostaje stabilan u kozjem mlijeku nekoliko dana i to u uvjetima hladnjaka. A prisutnost virusa krpeljnog encefalitisa u mlijeku potvrđuje se u razdoblju od 2 do 23 dana nakon pokusne infekcije životinja. Nadalje, pasterizacija pri temperaturi od 72ºC kroz 15 sekundi, a potom naglo hlađenje na 4ºC ubija virus krpeljnog encefalitisa. No, zanimljivo je da kod simulacije karakterističnog temperaturnog režima koji se primijenjuje u proizvodnji sira ne dolazi do potpune inaktivacije virusa krpeljnog encefalitisa u mlijeku.
Također je otkrivena još jedna zanimljivost: inkubacija kod infekcije virusom krpeljnog encefalitisa uzrokovane konzumiranjem sirovog mlijeka je kraća i traje tri do četiri dana, dok inkubacija bolesti nakon uboda krpelja zaraženog virusom krpeljnog encefalitisa traje između sedam i četrnaest dana.      
 
Mađarska je 2011. objavila izvješće o potvrđenih sedam slučaja oboljelih od krpeljnog encefalitisa – ljudi su se zarazili konzumiranjem sirovog kravljeg mlijeka (razdoblje od 11. rujna od 1. listopada 2011.) u gradiću zapadne Madžarske uz granicu s Austrijom. Prema navodima madžarskih stručnjaka, to je bio prvi potvrđeni slučaj prijenosa virusa krpeljnog encefalitisa putem sirovog kravljeg mlijeka u Europi. Svi ispitani uzorci kravljeg mlijeka sakupljeni 2. studenog 2011. bili su negativni na prisutnost virusa krpeljnog encefalitisa. Izvješće je objavio časopis „Eurosurveillance.“
 
Izvor:
  1. European Centre for Disease Prevention and Control: „Key messages about tick-borne encephalitis and tick borne diseases“;
  2. Holzmann H. et al.: „Tick-borne encephalitis from eating goat cheese in a mountain region of Austria;“ Emerging Infectious Diseases, listopad 2009.; 15(10): 1671-1673;
  3. Brockmann SO et al.: „A cluster of two human cases of tick-borne encephalitis (TBE) transmitted by unpasteurised goat milk and cheese in Germany, May 2016; Eurosurveillance, Vol. 23 (15), 12.04.2018.  
  4. Danielle K. Offerdahl et al.: „Stability of a Tick-Borne Flavivirus in Milk,“ Frontiers in Bioengineering and Biotechnology, 11.05.2016.;
  5. Caini S. et al.: „Tick-borne encephalitis transmitted by unpasteurised cow milk in western Hungary, September to October 2011.; objavio: Eurosurveillance, Vol.17(12), 22.03.2012.    
  6.  
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Ponedjeljak, 19/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1282 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević