Get Adobe Flash player

Recikliranje Jovanović-Golsteinovih projekata

 
 
Sveznajući Google odgovara na reciklirati, usmjerujući na Hrvatski jezični portal, ovako: "pren. podr. ponovno upotrebljavati već otprije poznate misli, svoje stare tekstove i sl." Isto je značenje u svim hrvatskim rječnicima, ali mi se ipak čini da treba točno utvrditi što se misli pod pojmom reciklirati jer se naslov odnosi na Prvi školski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a ondje se riječi tumače drugačije nego što ih bilježi hrvatska normativna literatura. Tako su prije nekoliko godina bili uvrijeđeni imenicama institutovac i krpež jer su ih protumačili tako da su podnijeli kaznenu prijavu protiv Nataše Bašić jer je baš te riječi upotrijebila u kritici njihova Hrvatskoga pravopisa u časopisu Jezik. Na sudu ih je zastupao njihov ravnatelj, Željko Jozić. Na sudu je, dakako, izgubio. Sloboda se izražavanja vlastitoga mišljenja u kritici tuđega djela ne može zabraniti ili kazniti jer ne ide niz dlaku autorima kritiziranoga djela. Ili kako bi autori toga djela napisali: nizdlaku.
http://aaa.heritage-srl.it/wp6/wp-content/uploads/2014/12/cropped-benvenuto.jpg
Institutov je Hrvatski pravopis 2013. dobio Nagradu Ivan Filipović. Ne sam pravopis, naravno, nego njegovih 14 autora. Tada je takva Nagrada takvom pravopisu bila očekivana, znali smo da je pravopis "naručio" tadašnji savjetnik tadašnjeg ministra Jovanovića uzvikujući 2012. u Jutarnjem listu: "Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele". Uslijedilo je ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika i najava iz Instituta da se piše "jedinstveni i besplatni pravopis". Bez obzira na otpor važnih hrvatskih institucija, HAZU i MH, Pravopis je objavljen 2013. i preporučen za školsku upotrebu. Pojedinačne kritičare ravnatelj Jozić ili je sudski gonio, javno blatio, tražio smjenjivanje urednice časopisa Jezika jer mu nije po volji bio njezin odnos prema novom pravopisnom čudu i autorima. Ušutkavani su svi koji su bili contra, a pro su se mogli izbrojiti na prste jedne ruke. U jednoj rečenici rečeno - Pravopis su naručile, preporučile i nagradile iste osobe.
 
Tada je Nagrada obrazložena time da Hrvatski pravopis donosi prvi put standard rukopisnog pisma, da "Donošenjem toga pisma prvi se put ujednačio način na koji djeca uče pisana slova u početnim razredima osnovne škole.", da donosi Brailleevo pismo, da "je u potpunosti pristupačan za osobe s oštećenjem vida koje u svojem radu koriste čitače zaslona". Ostatak obrazloženja posvećen je prikazu nastanka pravopisa. Ističe se pri tome riječ "jedinstveni" pravopis, iako je jedinstvenost pitanje primjene pravopisa, a o primjeni pravopisa ne odlučuju autori. O pravopisnoj metodologiji ili pravopisnim rješenjima nema ni riječi, a nema ni riječi ni o znanstvenom ili stručnom prinosu toga pravopisa, a Nagrada je "u području znanstvenoga i stručnoga rada". Pravopis je za Hrvate važno nacionalno pitanje, ponajviše jer se pravopisom unijatilo i zatirale su se hrvatske jezične posebnosti. Ni riječi o odnosu pravopisa prema hrvatskoj tradiciji!
 
Kad je riječ o standardu rukopisnog pisma - tu nije zasluga pravopisa, nego onih koji su odlučili da će baš to pismo ići u škole. Tko je naručio, taj je preporučio. Zar prije toga nismo znali pisana slova? Ili su bila toliko međusobno različita da nismo mogli čitati jedni drugima rukopisna slova? Hm. Kako bilo da bilo, krenuše seminari po školama, učenje novih slova - učili i učenici i učitelji. Autori dobili Nagradu za znanstveni i stručni rad jer su predložili rukopisna slova i prilagodili ga osobama s oštećenjem vida? Prvo, slova nisu smišljali autori pravopisa nego je to "projekt Učiteljskoga fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti", a ni prilagođavali ga slabovidnim osobama. Za tu su prilagodbu potrebni neki drugi stručnjaci, a ne jezikoslovci. Ili je obrazloženje tanko ili je Nagrada dodijeljena za što drugo, a ne za ono što se u obrazloženju kaže. Za što je Hrvatski pravopis 2013. dobio Nagradu Ivan Filipović?
 
Autori hrvatskoga pravopisa – 'grupa znanstvenika'
 
Uoči Interlibera 2016. u Institutu se užurbano završavao Prvi školski pravopis. Žurno, žurno da se stigne utržiti dok ReciklažaTa knjižica (20 str. pravopisnih pravila sa sličicama i 68 str. rječnika) ne bi bila spomena vrijedna da nije dobila ovogodišnju Nagradu Ivan Filipović. Drugi put ista Nagrada istima za isto. Čak i u istoj kategoriji. Za znanstveni i stručni rad, piše na stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Godišnja državna „Nagrada Ivan Filipović“. Recikliranom pravopisu, reciklirana nagrada. I to baš u jeku skandala s negativnim izvještajem proračunskog nadzora i smjenom predsjednice Upravnoga vijeća (moje malenkosti). Baš sada kad su u javnost krenule brojke i kada se moglo nazrijeti da cilj pravopisu nije samo "jedinstvenost", a učinak nije romantični ujediniteljski, nego i ponešto materijalniji.je Interlibera. Naime, od nedavno je javnosti poznato da je besplatni pravopis donosio pristojne honorare svojim autorima, a ponajveće ravnatelju, dakle, tržilo se. Jedinstveni pravopis, jedinstvenom tržištu. I tako je Prvi školski pravopis, nakićen sličicama, mačkicama, psićima i dječicom krenuo put Interlibera na tržište. Ne bi smetalo ni tržište (sve se uostalom prodaje i kupuje), ni sličice (likovna je oprema radi prilagodbe dječici) da Prvi školski pravopis nije reklama Institutovu Hrvatskom pravopisu.
 
Naime, Prvi školski pravopis otvoreno upućuje učitelje, roditelje i djecu (dobna skupina od šest do deset godina): "Nakon što naučite služiti se ovim pravopisom, lakše ćete se moći služiti Hrvatskim pravopisom Instituta..." i poziva ih da sa svojim prijateljima, a sve radi pravopisne vježbe, posjete mrežne stranice Institutove. Tko kaže da će se služiti tim pravopisom? Nije li riječ o izdavačkom reklamnom triku - mali pravopis kao uvod u veliki, a sve istoga izdavača? Je li moralno i zakonito služiti se djecom radi reklamiranja vlastitih proizvoda?
Vratimo se recikliranju. U Prvom školskom pravopisu ponovno su upotrijebljene već otprije poznate misli (iz Hrvatskog pravopisa) i stariji tekst, i opet Hrvatskoga pravopisa. Dakle, reciklirano i to prema rječničkoj definiciji te riječi.
 
Ta knjižica (20 str. pravopisnih pravila sa sličicama i 68 str. rječnika) ne bi bila spomena vrijedna da nije dobila ovogodišnju Nagradu Ivan Filipović. Drugi put ista Nagrada istima za isto. Čak i u istoj kategoriji. Za znanstveni i stručni rad, piše na stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Godišnja državna „Nagrada Ivan Filipović“. Recikliranom pravopisu, reciklirana nagrada. I to baš u jeku skandala s negativnim izvještajem proračunskog nadzora i smjenom predsjednice Upravnoga vijeća (moje malenkosti). Baš sada kad su u javnost krenule brojke i kada se moglo nazrijeti da cilj pravopisu nije samo "jedinstvenost", a učinak nije romantični ujediniteljski, nego i ponešto materijalniji.
 
Autori se pravopisa nazivaju "grupom znanstvenika". Ostavljam po strani da Hrvati imaju svoju riječ za grupu, a to je skupina i da je hrvatsko leksičko normativno pravilo dati prednost uobičajenim hrvatskim riječima, dakle, ostavljam po strani što tekst obrazloženja izišao iz Ministarstva to ne poštuje. Upozoravam na nešto drugo - znanstvenici s Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji su isto tako dobitnici Nagrade za svoje djelo, nazvani su "grupom autora", a naši su autori "grupa znanstvenika". U obrazloženju Nagrade ista reklama kao u Prvom školskom pravopisu: "...ovaj priručnik učenicima nižih razreda i njihovim učiteljima olakšava snalaženje u primjeni i usvajanju preporučenih pravopisnih rješenja koja su, prema koncepciji Hrvatskoga pravopisa na kojemu se Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika temelji, obvezatna u obrazovnome sustavu." Tko je učinio Institutov pravopis obveznim u obrazovnom sustavu? Od vrtića do doktorata? Nije li dobio tek preporuku za školsku upotrebu?
 
Ostavljam po strani i to što se pravopisi ne mogu smatrati znanstvenim djelima, pa ne mogu dobiti ni državnu nagradu za znanstveni i stručni rad (moguće za stručni, ali znanstvenici su to što jesu po znanosti, a naši su pravopisci, istaknuto je u obrazloženju, znanstvenici); ostavljam po strani i to što je Institut osnovan radi znanstvenih filoloških istraživanja, a ne pisanja dječjih priručnika slikovničnoga tipa; ostavljam po strani i rečenicu iz obrazloženja da se Prvi školski pravopis: "...temelji na standardnojezičnoj normi hrvatskoga jezika" jer na kojoj bi se normi i čijega jezika trebao temeljiti? Zapravo, ostavljam po strani cijelo obrazloženje jer ono ionako ne zadire u srž. Srž je cijelog tog pravopisnog recikliranja ova rečenica: "Treba istaknuti da ovaj Pravopis baštini temelje hrvatske pravopisne tradicije."
 
Ako Ministarstvo znanosti smatra da Institutovi pravopisi baštine hrvatsku tradiciju, onda ili ne poznaju hrvatsku pravopisu tradiciju i otvorena pitanja suvremenoga pravopisa ili prihvaća smjer kojim je hrvatsku pravopisnu normu usmjerio bivši Esdepeov ministar Željko Jovanović i savjetnik mu Slavko Goldstein. Reciklirani pravopis s recikliranom nagradom, znači i recikliranje Jovanović-Goldsteinovih projekata.
 

Dr. sc. Sanda Ham, Hrvatski tjednik

Osnovcima treba više sati Tehničke kulture, a manje Hrvatskoga jezika

 
 
Iz Ishoda za 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole treba izbaciti crtanje shema, građevinskih tlocrta i sl. jer to pripada strukovnome obrazovanju u srednjim školama. Općenito, poučavanje treba orijentirati na to da se djeca zainteresiraju za kasniji upis u strukovne škole
 
Prijedlozi za raspravu o CKR-u u Radnoj sekciji za tehniku Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a
http://www.alfatherm.com/media/1386/3.jpg
1. Uvodne napomene
Na osnovi brojnih negativnih recenzija objavljenih u tri knjige (Bijela, Plava i Crvena), koje su napisali najpozvaniji za ocjenu onoga što je napravljeno u svezi s reformom školstva pod nazivom Cjelovita kurikul(ar)na reforma, a to su učitelji, nastavnici i profesori u osnovnim i srednjim školama te sveučilišni profesori i akademici smatram da bi valjalo raspraviti i usuglasiti se o nekim bitnim činjenicama u svezi s prezentiranim prijedlogom CKR-a. Ministarstvo znanosti i obrazovanja uporno ne uzima u obzir te recenzije uz pojačanu i agresivnu medijsku kampanju i medijske istupe protiv svih onih koji su se na bilo koji način kritički osvrnuli na rad takozvanoga Ekspertnoga stručnog povjerenstva pod vodstvom Borisa Jokića ne libeći se iznositi čak i notorne neistine u svezi s „velikom podrškom” ovako sročenom uratku pod nazivom CKR. Prvo treba načelno raspraviti pristup radu na prijedlogu CKR-a i općenite primjedbe u svezi s prijedlogom CKR-a, koji na određeni način utječe na sve radne sekcije Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a, a potom treba raspraviti i prijedlog CKR-a u pitanju nastave tehnike i strukovnome obrazovanje u osnovnim i srednjim školama – uz navođenje prijedloga za promjene i dopune onoga što je u prijedlogu CKR-a navedeno ili izostavljeno.
 
2. Prijedlozi za načelnu raspravu o reformi školstva
2. 1. U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (NN 124/2014.) tvrdi se: “Nužnost izrade hrvatske Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije proizlazi iz dubokih promjena u kojima se nalazi hrvatsko društvo, a koje su posljedica promijenjena globalizirajućeg okružja, ali i unutarnjih društvenih, ekonomskih, kulturnih i demografskih promjena.” Bez obzira što su i neke od citiranih tvrdnji dvojbeno istinite (npr. „duboke promjene”, „kulturne promjene”), bilo koja strategija i bilo kakva strategija nikada ne smije polaziti od toga da prije toga nije bilo ništa, nego se mora prihvatiti činjenica da se polazi od nekoga postojećeg stanja. Tako je i s obrazovnim sustavom, pa prije početka bilo kakve provedbe bilo koje strategije treba izvršiti analizu postojećeg stanja te na osnovi utvrđenih podataka o tome što u sustavu može biti i dalje primjenjivo glede ciljeva nove strategije, a što valja mijenjati, dopunjavati ili inovirati, treba postupati dalje. Ovakav postupak jest temeljni znanstveni pristup u rješavanju bilo kojeg problema, a za novu Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije upravo se tvrdi da je nužna radi rješavanja problema usuglašavanja s nastalim promjenama u okružju i u samoj našoj zemlji. Činjenično je stanje, a i sve recenzije to potvrđuju, da SUSTAVNA ANALIZA našega odgojno-obrazovnog sustava nije napravljena, te nisu detektirane one manjkavosti koje sprečavaju da odgojno-obrazovni sustav uspješno vrši onu funkciju koja mu je Strategijom namijenjena.
 
2. 2. Dapače, za razliku od očiglednoga i znanstveno jedino ispravnoga pristupa reformi obrazovnoga sustava, reformi se prišlo voluntaristički i bez znanstveno utemeljenih argumenata smatrajući da je naš najveći odgojno-obrazovni problem predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje – i to u segmentu odgojno-obrazovne taksonomije, pa se opet bez znanstveno potvrđenih podataka prišlo izradi prijedloga CKR-a za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje na osnovi Bloomove taksonomije temeljene na domenama i ishodima.
 
2. 3. Cjelokupan pristup reformi obrazovanja temeljno je pogrješan jer počiva na pretpostavci da će Bloomova taksonomija „producirati” učenike spremne za sve izazove XXI. stoljeća, što je jednako pretpostavci da se vrhunska atletska postignuća mogu postići mjerenjem vremena trkača, bez vrhunskog trenera koji će ga naučiti kako postići takva vrhunska postignuća.
 
2. 4. Hrvatska nema društvenih, gospodarskih i moralnih problema zbog naše djece u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, nego zbog onih koji su „proizvod“ našega visokog školstva i predstavljaju „elitu” hrvatskoga društva.
 
2. 5. Učinkovitije i veoma jeftinije bilo bi da se reforma počela provoditi od visokoškolskoga obrazovanja kako bi se obrazovali adekvatni kadrovi koji će moći obrazovati budući adekvatni osnovnoškolski i srednjoškolski nastavni kadar za društvo XXI. stoljeća.
 
2. 6. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju iz 2017. jasan je dokaz onoga što je tvrdilo i Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u svojoj Izjavi od 9. listopada 2017. da je zakonitost ove reforme odgoja i obrazovanja upitna jer se izmjene odnose uglavnom na to da se u Zakon „unosi” i kurikul, što je očiti dokaz „ozakonjenja” onoga što je napravljeno nezakonito.
 
2. 7. Iz dostupnih  materijala prijedloga CKR-a nije razvidno radi li se o zatvorenom, otvorenom ili mješovitom kurikulu, što može unijeti mnoge probleme u postojeći školski sustav. Je li mijenjan nastavni program po predmetima, tko radi nastavni program i tko odobrava udžbenike???
 
2. 8. Uvođenje eksperimentalnih kurikula samo u nekim školama bez dostatnoga informiranja i dopuštenja roditelja u krajnjoj je liniji nezakonito i nedemokratsko, bar što se tiče javnoga sustava školstva.
 
2. 9. Pretvaranje školskoga sustava u javno-privatno partnerstvo poput uvođenja „igrarije” s robotićima i mikrobitovima jest nedopustivo trpanje novca poreznih obveznika u privatne džepove pod izgovorom „pomaganja” djeci.
 
2. 10. Sve u svemu, konačni bi zaključak mogao biti da treba zaustaviti daljnji rad na „jokićevskom” CKR-u, formirati stručni tim za analizu stanja u školskom sustavu i na osnovi toga predložiti prioritetne akcije na reformi sustava obrazovanja, znanosti i tehnologije.
 
3. Prijedlozi u vezi s nastavom Tehnike
3. 1. Nastava nastavnoga predmeta (bez obzira na naziv) Tehnika / Tehničko obrazovanje / Tehnička kultura valjala bi početi već od predškolske dobi kroz igre i učenje slaganja struktura od raznih dijelova, pa zatim nastaviti u osnovnoj školi kroz poučavanja o povijesti tehnike od doba izrade kamenih sjekira do današnjih predmeta bliskih djeci, uz poučavanje o tome da je danas bez tehnike gotovo nemoguće zamisliti  život. (Na primjer, da nema automobila, ne bi tko mogao dopremiti djeci mlijeko, da nema bicikla, kako bi djeca išla u školu u blizini kuće, da nema televizora, djeca ne bi mogla gledati crtiće i tako dalje.)
 
3. 2. Iz Ishoda za 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole treba izbaciti crtanje shema, građevinskih tlocrta, elektroshema i slično jer to pripada strukovnome obrazovanju u srednjim školama, nego u tim razredima treba više govoriti o važnim tehničkim dostignućima kroz priče o razvoju tehnike od prapovijesti do svemirskih letova, o energetskim izvorima, pogonskim sustavima. Općenito, poučavanje treba orijentirati na to da se djeca zainteresiraju za kasniji upis u strukovne škole. Inzistiranje na crtanju tlocrta zgrada, shema i instalacija može negativno utjecati na to da djeca zažele nešto više saznati o tehnici u strukovnoj školi.
 
3. 3. Od prvog razreda osnovne škole djeci treba govoriti o osnovnim pojmovima kao obvezatnima u tehnici kao što su decimalni zarez, mjerne jedinice i pravilno nazivlju predmeta, pojmova i postupaka.
 
3. 4. U nastavni plan za osnovnu školu predmet Tehnička kultura već od I. razreda treba imati sat više (35) na račun smanjivanja Hrvatskoga jezika s 5 (175) na 4 (140) od I. do IV. razreda.
 
4. Zaključno o strukovnome obrazovanju
4. 1. U vezi s kadrovskim uvjetima i stručnoj spremi nastavnika stručnih predmeta još jednom treba dobro promisliti o potrebnim kvalifikacijama jer je (npr. za praktičnu nastavu) možda neprimjereno tražiti kvalifikaciju mag. inž. strojarstva umjesto iskusnoga majstora s dugogodišnjom praksom na tim
poslovima.
 
4. 2. U strukovnome obrazovanju neupitno je potreban takozvani dualni sustav obrazovanja, no takva nastava gotovo je neprovediva na teritoriju cijele Hrvatske jer su uvjeti industrijalizacije u pojedinim dijelovima Hrvatske veoma različiti. Rješenje bi možda moglo biti osnivanje nekih vrsta „kampova” po industrijskim središtima gdje bi djeca imala smještaj i prehranu, a provodili bi se obrazovni programi pod stručnim nadzorom za to obrazovanih instruktora. Školska praksa iz doba „šuvarice” po tvornicama bila je neučinkovita, poglavito zbog nezainteresiranosti tvorničkog osoblja da se bavi tom djecom na „praksi”.
 

Laslo Torma, dipl. ing. el. teh. (autor je član suradnik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a),http://zg-magazin.com.hr/osnovcima-treba-vise-sati-tehnicke-kulture-a-manje-hrvatskoga-jezika/

Neargumentiran izbor makrokoncepata prirodoslovlja

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Akademik Dario Vretenar, HAZU i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Tamara Nikšić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
 
Recenzija prijedloga Cjelovite kurikularne reforme s naglaskom na područje prirodoslovlja i predmet Fiziku - prilog stručnoj raspravi
http://bela.phy.hr/quantixlie/wp-content/uploads/2016/06/Tamara_m.jpg
Tamara Nikšić
 
Predloženi model izbornosti u suprotnosti je s načelom jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima. Kao važna odrednica CKR-a navodi se povećanje izbornosti u školama u skladu sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. U predloženim dokumentima izbornost se uglavnom ostvaruje u zadnjemu ciklusu gimnazijskoga obrazovanja uvođenjem takozvane košarice izbornosti. U suštini, učenik bi mogao izabrati za koje predmete želi manju, a za koje veću satnicu. Radi lakše organizacije predmeti su grupirani u module, a predviđeni su i dodatni sadržaji osobnoga izbora. Iako je prilikom javnih predstavljanja dokumenata Cjelovite kurikularne reforme isticano kako će učenici općih gimnazija moći birati između sedam modula, a učenici prirodoslovno-matematičkih i jezičnih između četiri, stvarni sadržaj dokumenata bitno je drugačiji.
 
Naime, u dokumentima stoji da je svaka škola dužna ponuditi samo dva modula, a uvedeno je i ograničenje na broj učenika da bi se modul uopće mogao izvoditi. (Riječ je o deset učenika, a isto ograničenje vrijedi i za sadržaje osobnoga izbora.) Uzimajući u obzir strukturu općih gimnazija u Republici Hrvatskoj, razvidno je da bi velik dio učenika u stvarnosti imao na raspolaganju dva ili možda čak samo jedan modul. Drugim riječima, učenici manjih škola bili bi prisiljeni upisivati module koji ne predstavljaju njihov interes niti želju, što je zapravo u suprotnosti s jednim od temeljnih načela obrazovanja u Republici Hrvatskoj: "odgoj i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi temelji se na jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima" (čl. 4., st. 2., alineja 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi). Naime, u predloženome modelu CKR-a obrazovne šanse nužno  bi ovisile o veličini škole koju učenik pohađa, odnosno predloženi model bitno favorizira učenike iz većih gradova na uštrb učenika iz manjih sredina.
 
Predloženi model izbornosti otvara i cijeli niz dodatnih pitanja na koje dokumenti Cjelovite kurikularne reforme uopće ne nude odgovor, npr. kako bi u tome modelu funkcionirala državna matura, kako će se postojeći predmetni kurikuli prilagoditi takvoj fleksibilnoj satnici, kojim će mehanizmom škole odlučivati koje će module ponuditi učenicima, hoće li državna i/ili lokalna uprava imati bilo kakvu ulogu u ponudi modula i tako dalje. Kao jedan od argumenata u prilog predloženome modelu izbornosti koristi se bolja pripremljenost učenika za željeni studij, međutim, ovdje se zaboravlja da pripremljenost učenika prvenstveno ovisi o sadržaju predmeta. Naime, ako sadržaj nije prilagođen specifičnome studiju, mehaničko povećanje satnice može biti potpuno uzaludno s aspekta pripremljenosti za studij. Ovdje treba napomenuti da visoka učilišta uopće nisu konzultirana tijekom pripreme dokumenata pa su ovakve tvrdnje doista samo dojmovi članova Ekspertne radne skupine.
 
Prirodoslovno područje kurikula
 
Neargumentiran izbor makrokoncepata prirodoslovlja - Dokumentom kurikula prirodoslovnoga područja određuju se svrha, ciljevi, struktura i odgojno-obrazovna očekivanja povezana s učenjem i poučavanjem u području prirodoslovlja. Iako u klasifikaciji znanstvenih područja i polja prirodoslovlje doista obuhvaća biologiju, fiziku, geofiziku, fizičku geografiju, geologiju i kemiju, ne treba zaboraviti da u primarnome i sekundarnome obrazovanju predmeti Biologija, Fizika, Geografija i Kemija učenike pripremaju za kudikamo širi spektar zanimanja koji uključuje i biomedicinsko, biotehničko i tehničko područje. Nažalost, u predloženome dokumentu ova širina, a time i važnost predmeta iz prirodoslovnoga područja u cjelokupnome obrazovnom sustavu, nije dovoljno prepoznata.
 
U dokumentu se uvode četiri makrokoncepta prirodoslovlja: organiziranost prirodnih sustava, procesi i međudjelovanja u prirodi, energija i prirodoznanstveni pristup. Obrazloženje izbora navedenih makrokoncepata može se sažeti u sljedećim rečenicama: "Zbog međudjelovanja materija se organizira na različitim prostorno-vremenskim skalama na kojima se mogu izdvojiti prostorno i funkcionalno izdvojene cjeline u kojima se odvijaju karakteristični procesi. Upravo ti procesi dovode do stalnih promjena koje se očituju kao evolucija svemira, Zemlje i života. Njih pokreće energija, temeljni prirodni čimbenik, čija je ukupna količina stalna." Doista je nejasno što se misli pod ovom rečenicom kao što je nejasna i usredotočenost autora kurikula prirodoslovnoga područja na očuvanje energije i općenito na pojam energije. Naime, u mehaničkim sustavima energija je samo jedna od sačuvanih veličina, uz količinu gibanja i moment količine gibanja. Pritom zakoni sačuvanja proizlaze iz simetrija sustava. Kod sačuvanja energije radi se o invarijantnosti na translaciju u vremenu, kod sačuvanja količine gibanja o invarijantnosti na translaciju u prostoru, a kod momenta količine gibanja o invarijantnosti na rotacije. Naravno, nitko ne predlaže da bi ovakav pristup trebalo koristiti u predtercijarnoj nastavi, no isto tako trebalo bi izbjegavati stvaranje potpuno krivih predodžbi kod učenika koje će se onda morati ispravljati na tercijarnoj razini obrazovanja. Možemo samo pretpostaviti kako je fokus na pojmu energije uvjetovan nekim dogovorom na višoj razini reforme prema kojemu bi se teme iz održivoga razvoja trebale pojavljivati u svim dijelovima kurikula i što češće, bez obzira na znanstvenu i/ili stručnu utemeljenost.
 
Detaljniji opisi makrokoncepata također sadrže niz netočnih ili potpuno proizvoljnih tvrdnji koje jednostavno nemaju temelja u modernoj znanosti, primjerice: "U živoj i neživoj prirodi, oku vidljivoj i nevidljivoj, uočljiv je sklad i red. On postoji na svim prostorno-vremenskim skalama, a nastaje međudjelovanjem sastavnih dijelova i sve složenijih sustava." (Navod iz opisa makrokoncepta Organiziranost prirodnih sustava.) "Elementarne čestice izgrađuju atome, atomi molekule, a molekule tvari od kojih nastaju stijene, geološki oblici, planetarni sustavi i galaksije, ali i dijelovi stanice, tkiva, organa i organizama." (Navod iz opisa makrokoncepta Organiziranost prirodnih sustava.) Čak i u ovako  pojednostavljenome pristupu, atome izgrađuju protoni, neutroni i elektroni. Samo su elektroni elementarne čestice, a protoni i neutroni nisu. "Međudjelovanjem čestica i tijela nastaju složene strukture i sustavi u kojima se uspostavljaju gibanja i procesi te život, najveća tajna današnje znanosti." (Navod iz opisa makrokoncepta Procesi  i međudjelovanja.) Kako se to točno uspostavljaju gibanja i procesi? Čestice se gibaju pod utjecajem sile, bilo vanjske ili sile međudjelovanja ako ima više čestica. Što se ovdje točno misli pod pojmom tijela? Zašto bi život bio najveća tajna današnje znanosti i što ta tvrdnja uopće znači?
 
"Učenici se također usmjeravaju na istraživanje uvjeta ravnoteže, kao jednoga od najvažnijih koncepata u kemijskim i fizičkim sustavima te uvjeta opstanka prirodnih sustava i civilizacije, ali i neravnotežnih procesa koji su ključni za nastanak i razvoj svih prirodnih sustava." (Navod iz opisa makrokoncepta Procesi  i međudjelovanja.) "Energija je važan koncept razumijevanja funkcioniranja svemira, Zemlje i života, ali istodobno i najvažniji prirodni resurs." (Navod iz opisa makrokoncepta Energija.) Energija je dosada bila makrokoncept, temeljni prirodni čimbenik, da bi sada postala važan koncept i najvažniji prirodni resurs. "Smatra se da je, iako ona pokreće sve prirodne procese, od početka stvaranja svemira njezina količina stalna. Postoje razni izvori energije iz kojih se ona u različitim oblicima širi i prenosi kroz prostor i vrijeme. Ona pokreće procese u svim sustavima i pritom pretvorbom mijenja svoj oblik te gradi i razara strukture tvari. Iako spontano širenje i degradaciju energije u manje iskoristive oblike nije moguće spriječiti, čovjek je našao načine kako da je zaustavi, kontrolira, pohrani i upotrijebi za koristan rad." (Navod iz opisa makrokoncepta Energija.)
 
Ideja autora kako se makrokonceptima daje okvir za interdisciplinarnost lako se može tumačiti kao namjera objedinjavanja pojedinih predmeta u jedan interdisciplinarni  predmet pod nazivom Prirodoslovlje (eng. science) za što nema nikakvoga temelja u razvoju moderne znanosti. Interdisciplinarna istraživanja uključuju stručnjake iz raznih područja, no oni svoj doprinos ostvarivanju ciljeva interdisciplinarnoga istraživanja daju koristeći metodologiju svoje matične discipline, odnosno tu se radi o sinergijskome učinku raznih disciplina, a ne njihovome stapanju. Umjesto uvođenja umjetnih makrokoncepata bilo bi neusporedivo korisnije u svim dokumentima naglasiti kako se pojedina područja ljudske djelatnosti, a posebno znanosti, međusobno podupiru. Primjerice, nova istraživačka pitanja iz fizike vrlo često potiču razvoj matematičkih i računalnih metoda, metode temeljene na fizici daju nezamjenjiv doprinos u arheološkim istraživanjima i očuvanju kulturne baštine, dijagnostičkim i terapijskim postupcima u medicini itd. Ovakvim pristupom kod učenika se može povećati interes za ona područja koja im primarno možda nisu bila u fokusu, a istovremeno im se može ukazati da napredak jedne struke pozitivno utječe na ostale struke.
 
Odgojno-obrazovna očekivanja područja prirodoslovlja nisu usklađena s odgojno-obrazovnim ishodima pojedinih predmeta
 
U dokumentu kurikula prirodoslovnoga područja, kao i u ostalim kurikulima područja, navedena su odgojno-obrazovna očekivanja na kraju svakoga obrazovnog ciklusa. Poveznica s ishodima učenja navedenima u predmetnim kurikulima potpuno je nejasna, ne samo terminološki, nego još više i sadržajno. Naime, usporede li se očekivanja navedena u kurikulu prirodoslovnoga područja s ishodima navedenima u predmetnome kurikulu Fizike, uočava se poprilična neusklađenost. Ni uz najbolju volju u očekivanjima prirodoslovnoga područja nismo uspjeli pronaći poveznicu s ogromnom većinom ishoda predmetnoga kurikula Fizike (npr. iz područja mehanike, elektriciteta, magnetizma, optike, valova). Kao i u slučaju opisa makrokoncepata odgojno-obrazovna očekivanja kurikula prirodoslovnoga područja također sadrže niz teško razumljivih tvrdnji.
 
Za ilustraciju ovdje ćemo izdvojiti samo tri navoda iz petoga ciklusa: "Učenik analizira građu prirodnih sustava na temelju spoznaje da su svi objekti u svemiru sačinjeni od vrlo malih čestica te da su veći objekti nastali spajanjem manjih u sve složenije cjeline zbog međudjelovanja, širenja svemira i prirodnog odabira." (Makrokoncept: Organiziranost prirodnih sustava, kontekst: Čestica, peti ciklus) "Učenik analizira sve oblike energije na temelju njihove fizičke i kemijske osnove te objašnjava njezino spontano rasprostiranje i degradaciju." (Makrokoncept: Energija, kontekst: Oblici, peti ciklus) "Učenik objašnjava pretvorbu energije na atomskoj razini i primjenjuje zakone očuvanja." (Makrokoncept: Energija, kontekst: Pretvorbe, peti ciklus)
 
Posebno bismo se osvrnuli na odgojno-obrazovna očekivanja u makrokonceptu.  Prirodoznanstveni pristup, osobito u četvrtome i petome ciklusu: "Učenik istražuje služeći se mjernim uređajima, analognim i digitalnim kartama te stručnim ili znanstvenim izvorima informacija, donosi zaključke služeći se matematičkim izrazima i jednostavnim statističkim analizama, sastavlja izvješće u kojemu prikazije rezultate naurazličite načine." (Četvrti ciklus - 1. i 2. razred četverogodišnje srednje škole odnosno 1. razred trogodišnje srednje škole) "Učenik primjenjuje metode znanstvenoga istraživanja: oblikuje hipotezu ili istraživačko pitanje, mjeri, istražuje, rješava numeričke probleme i služi se programskim alatima pri rješavanju problema te prikazuje rezultate u obliku znanstvenoga izvješća služeći se raznovrsnim prikazima." (Peti ciklus - 3. i 4. razred četverogodišnje srednje škole odnosno 2. i 3. razred trogodišnje srednje škole) Očekivanja u četvrtome i petome ciklusu odnose se na sve vrste srednjih škola, dakle trogodišnje strukovne škole, četverogodišnje strukovne škole i gimnazije. Međutim, autore to nije spriječilo da očekivanja podignu na razinu tercijarnoga obrazovanja. Svakako je potrebno što jače promovirati (prirodo)znanstveni pristup, no to ne znači da se učenicima treba nametati uloga istraživača.
 
Nažalost, možemo samo zaključiti da kurikul prirodoslovnoga područja u ovome obliku ne predstavlja uporabljiv dokument. Za funkcioniranje obrazovnoga sustava bilo bi korisno imati dokument koji bi usklađivao bliske i srodne predmete, ali zasigurno ne tako da ih pokušava stopiti na umjetan način. Ova napomena posebno se odnosi na dijelove Geografije koji pripadaju društvenim znanostima pa su kao takvi čak i uključeni u kurikul društveno-humanističkoga područja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Četvrtak, 18/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 943 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević