Get Adobe Flash player

Znanje bez odgovornosti rada i discipline je beznačajno i pretvara se u manipulaciju

 
 
Cjelovita kurikulna reforma ponuđena je bez temeljnog cilja ili doktrine koja bi svjedočila o nastojanjima da se uz nužno i zahtjevno informatičko obrazovanje odgajaju (njeguju) vrline stjecanja discipline, rada i odgovornosti. Nakon više od sedamdeset godina zanemarenog odgoja u obrazovnom sustavu teško je uvjeriti nastavno osoblje a kamoli javnost da je za društveni napredak neusporedivo važnije i vrednije ostvariti odgojne zahtjeve nego li obrazovne. Znanje bez odgovornosti rada i discipline je beznačajno i pretvara se u manipulaciju koja umjesto da vrlinama odgoja sputava neposluh on doslovce buja jer nema strah od posljedica u obitelji, na poslu i u društvenom okruženju. U tom smislu nema dvojbe da je obiteljski odgoj prva karika u odgojnom lancu, ali sve što bi roditelji u tom smislu zanemarili dužna bi bila nadoknaditi i usmjeriti škola njegujući vrline na kojima se gradi civilizacijski mentalitet sposoban i spreman osuditi i po potrebi neprimjereno sankcionirati.
http://os-gospic.hr/images/uploads/Teen_CAP_edukacija.jpg
Zbog čega je naš obrazovni sustav traljav, nedovršen i bez oslonca valjalo bi tražiti u osnovama njegova nastanka. Kao što se kuća gradi od temelja koji jamči njenu stabilnost naš je sustav zamijenjen improvizacijom i posljedicama koje nismo u stanju prevladati. Popularna krilatica nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad je puno toga nedostajalo u ratom uništenom okruženju, bila je: „snađi se druže“! Bio je to apel koji je u prenesenom smislu značio: ukradi, prevari i podvali tako da te nitko ne može identificirati. Inteligentni su se onoliko snalazili koliko su mogli izbjeći kontroli ili, što je bilo još pogubnije, pojedinci koji su se snalazili koliko su im oblici kontrole bili tolerirani.[1] Sve što je građanski odgoj sankcionirao socijalistička je praksa, ovisno o tome tko je bio izvršitelj prijestupa, tolerirala u ime snalaženja u partiji podobnih ili je pak nepodobne, u ime klasne borbe, uz javnu osudu sankcionirala.[2]
 
Moral je u prvim danima socijalističke prakse bio prilagođen povjerenju odabranih i obezvrjeđivanju svih ostalih. Škola, uz obrazovanje, imala je ideološka obilježja uz sintagmu „svi su za sve  - sve je za svakoga“, a osobito za partijski kadar od povjerenja koje se negdje potajice provjeravalo. Takav kadar koji je povjerenjem umjesto znanjem i sasvim nekim drugim sposobnostima, od „nitko i ništa“ postao „netko i nešto,“ ostavio je posljedice koje se ni do danas nisu izgubile.
 
Pedagoška misao tog vremena bila je opterećena, doslovce opterećena, socijalističkom paradigmom od koje se očekivalo da će školovani obrazovanjem dosegnuti stupanj društvene svijesti; ona će ljudima pružiti sve prema sposobnostima uz naknadu prema potrebama. U takvom vremenu i takvim pristupom vladalo je uvjerenje kako će obrazovan čovjek biti očekivano odgojen. Sve, što se odgoja tiče, svodilo se samo na naslov „odgoj i obrazovanje,“ koji se održao do današnjih dana bez odgoja. Više od sedamdeset godina se u tom smislu ništa nije promijenilo. Svaka školska reforma  bila je naslovljena „odgojem“, a da sadržajno odgojni zahtjevi nigdje nisu bili prisutni kao socijalni imperativ.
 
Odgoj koji je do Drugog svjetskog rata bio zahtjev discipline ponašanja, odijevanja, higijene i odgovornosti koju je provodio, osobito u nižim razredima, učitelj ili predmetni nastavnik iz godine u godinu gubio je autoritet u korist učeničkih prava i sloboda; one su do te mjere degradirale odgoj, uz pomoć interdisciplinarnih stručnjaka, da je u praksi nastavno osoblje izgubilo autoritet.[3]
 
OBRAZOVANJE SAMO ZA SPOSOBNE, A ODGOJ ZA SVE
(...istine i zablude sustava)
 
Ne postoji osoba koja ne zavrjeđuje mogućnost obrazovanja uz konstataciju da nisu najbolji učenici osnovnih škola jednako dobri u srednjoj školi, kao što ni  najbolji u srednjoj školi nisu jamstvo za uspješan studij. Da o broju diplomiranih ne ovisi društveni napredak dokaz su, da budemo cinični,  slonovi što nauče stajati na bocama. Kao što slonovi na bocama nisu umjetnici tako ni poneki vlasnici diploma zbog diplome nisu stručnjaci, recimo, za praksu u našim ministarstvima, upravama ili u diplomaciji. Valjalo bi razumjeti da nisu svi za sve i da nije sve za svakog uz činjenicu da je polazak na školovanje formalnost koja nije u stanju prepoznati sposobnosti i vrline polaznika. Poznato je da period, mentalnog, za školovanje potrebnog  sazrijevanja (maturiranja) ne trpi kalendarsku nego biološku dob. Neke osobe (biološki akceleranti) brzo sazrijevaju i često već završenom srednjom školom dosežu svoj intelektualni maksimum, baš kao što neki tek završenim fakultetom sazrijevaju ili pronalaze svoje maksimalne sposobnosti. Malo je onih koji uspijevaju svoju biološku, intelektualnu i svaku drugu sposobnost izraziti do stjecanja diplome završnog školovanja. Svi su ljudi daroviti i svi su ljudi kreativni. Uvijek je i samo u pitanju za što su daroviti i do koje su crte kreativni[4]? Napokon, nemaju svi socijalne mogućnosti da svoju darovitost i kreativnost ostvare izborom škole ili studija.
 
Obrazovanje ne može biti socijalna obveza izvan stjecanja srednje stručne spreme; ono je individualna sposobnost ili nadarenost koja često nema društvene uvjete kako bi se na najbolji mogući način izrazila. Obrazovanje, kao socijalni zahtjev, zbog toga nije namijenjeno  najboljima, a ni najslabijima nego je prilagođeno prosjeku na svakom obrazovnom stupnju. Što se pak tiče količine znanja (spoznajnog kapitala) već od srednje škole valjalo bi znati kojim minimum općeg obrazovanja valja ovladati programima u stručnim školama, recimo, elektrotehnike u kojima valja znati sve o Nikoli Tesli i drugim relevantnim fizičarima, a o poznatim književnicima, i o povijesnim likovima koji ne dodiruju struku, tek toliko da su postojali. Jednako tako u frizerskim školama je nužno znati o dometima povijesti i umjetnosti, a o Nikoli Tesli tek da je bio veliki znanstvenik. Navedeni primjeri su prilog u kojem smjeru bi valjalo osmišljavati nastavne programe bez ikakve dvojbe o nužnosti „knjiga bez korica“  ili informatike!
 
Za razliku od obrazovanja, kao individualne sposobnosti, odgoj je društvena obveza svakog nastavnog predmeta u sustavu školovanja i ono je obveza jednakog tretmana nejednakih po obrazovnom, socijalnom i svakom drugom statusu. Svaki čovjek, po svojem biološkom ustroju, neovisno o odgoju, načelno zna što nije primjereno. Tu činjenicu odgojem valja dovesti do stupnja uzajamnog poštovanja, odijevanja, ponašanja, discipline i odgovornosti za preuzimanje i izvršavanje obveza života, rada i školovanja. Hrvatska je u svojem povijesnom, gospodarskom, političkom, a reći ćemo, i športskom razvoju  imala tragičnu sudbinu boriti se uvijek protiv nekoga ili nečega s tragičnim posljedicama u kojima je obiteljskoj prkosila službena povijest. Hrvatska nije imala mogućnost „borbe“ za nešto svoje izvorno. Kao što su nam zbog siromaštva i nemara propali dvorci kao simboli, kakve-takve,  prošlosti koju je suludo obnavljati,[5] zbog istih razloga siromaštva opstala nam je priroda bogata čistim zrakom i sve manje vodom do koje će uskoro biti sve skuplje doći. Valjalo bi za početak svih reformi nastojati odgojnim djelovanjem svih nastavnih predmeta njegovati filozofiju života kojom bi prirodne ljepote pretvorili u resurs koji ima sve relevantne elemente globalnog tržišta do kojeg će biti sve skuplje doći pod uvjetom da ga ne pretvorimo u smetlište.
 
Svaki nastavni predmet, ali doslovce svaki, morao bi u nastavnim programima imati primjere u kojim bi se, recimo u matematici, fizici i kemiji, davali zadaci s izračunima koristi i moguće štete ako se neka površina onečisti kemikalijama ili kao otpad bude neprimjereno pohranjena. Zadaćnice iz hrvatskog jezika imale bi teme koje se odnose na čuvanje okoliša. Nema svrhe, sad i ovdje, isticati brojne primjere lošeg odgojnog djelovanja čije žrtve su tragične u prometnim nesrećama u kojima vozači kad god bi valjalo da pritisnu kočnicu pritišću sirenu i gas kako bi dokazali svoju prednost koja ugrožava neopreznost. Nema svrhe opominjati da se u prometalo ne ulazi s naprtnjačom na leđima ili da žvakaćoj gumi nije mjesto u javnoj komunikaciji, kao ni tamnim naočalama u razgovorima s nepoznatim osobama.
 
ZAKLJUČNA PROSUDBA I PRIJEDLOG
 
Sustav odgojnoobrazovnog procesa dužan je biti oslonjen na materijalne resurse Hrvatske. U ovom se trenutku čini da je očuvanje prirode najmoćniji nacionalni resurs koji visoko korespondira s globalnim strateškim ciljevima ekološki ugroženog svijeta. Sintagmom: „zrak i voda su besplatni do čiste vode i zraka bit će sve skuplje doći“ valjalo bi osmisliti i odgojno usmjeriti od vrtića do visokog obrazovanja sve institucije što uključuje i nadležna ministarstva kako bi Hrvatska postala dio međunarodno zanimljivog tržišta ili će zanemarivanjem čuvanja prirode postati njeno smetlište. Od odgoja jednako je važna informatika kao knjiga bez korica u čije sadržaje je nužno mudro i pametno prosuditi sadržaje povijesno-književne literature i potrebnih naputaka koji ne smiju zanemariti stjecanje slobode i neovisnosti Hrvatske u obrani od srpske agresije koju kao i prošlost NDH valja smjestiti u ružnu prošlost bez uzajamnih optužbi.
 
Bilješke:
 
[1] Na isti su način za vrijeme obrane od agresije pojedinci skupine došli u posjed imovine sintagmom „snađi se gospodine“.
[2] Važilo je načelo: „osudimo i pojave - spasimo drugove“.
[3] Događalo se da se za slabe ocjene i neposluh optuživao nastavnik primjedbom. Ako je Petar Petrović za vrijem nastave ravnalom udario Marka Markovića to znači da nastavnik nije uspio zadržati pažnju učenika.
[4] U nas postoje radionice za kreativnost; ona se ne uči. Kreativnost je dar prirode!
[5] Danas ni u najbolje obnovljenom dvorcu niti jedan vlkasnik ili posjednik više ne bi u njemu stanovao, a njihova zaštita je trošak koji plaća siromašna država.
 

Željko Mataja

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

 
 
Pišući osjećajima Prepunima nostalgične sjete, turski nobelovac Orhan Pamuk u svojoj knjizi Istanbul grad sjećanja spominje hrvatskog kartografa Pervitića te kaže: „Raskrilio bih pred sobom karte Bejoglua, Taksima, Džihangira i Galate, koje je izradio glasoviti hrvatski kartograf Pervitić, i krećući se njima ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, utvrđivao bih maršrutu kojom bi morali proći moji junaci’’. No, tko je bio taj ‘glasoviti hrvatski kartograf’ čije su karte istambulskih četvrti davale orijentir Orhanovoj mladenačkoj mašti i osiguravale sigurno kretanje zamišljenim junacima u njihovim pustolovinama? Radi o osobi koja je nažalost kao i mnoge druge o kojim sam pisao gotovo nepoznata širem krugu čitateljstva, iako je porijeklom iz naše domovine, točnije Konavala. Naime, osoba o kojoj Pamuk piše je Jakov Pervitić (fran. Jacques Pervititch) porijeklom iz Močića, odnosno Cavtata. Ogranak obitelji Pervitić preselio se u XVIII. stoljeću iz Močića u Cavtat, dok se iz Cavtata Petar Pervitić, pomorac po zanimanju, nastanio u Istanbulu sa svojom obitelji. Petar je imao sina Jakova, junaka naše priče, koji se rodio 1877. godine i koji je bio izvanredan kartograf i koji je izradio sjajne karte Istanbula.
https://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2019/04/Jakov-Pervetic.jpg
Jakov Pervitić
 
Pervitić je u Istanbulu studirao u francuskoj višoj privatnoj školi St. Joseph, gdje je i diplomirao 1895. godine. Već je prilikom studiranja pokazao svoju nadarenost te je bio jedan od ponajboljih učenika u školi. Kao što je spomenuto, Pervitić je crtao kartografske karte Carigrada s nevjerojatnom preciznošću, ucrtavajući i najsitnije detalje kvartova i kuća u Carigradu te čak je i bilježio od kakvog su materijala građene pojedine zgrade. Svi ti podatci koje je Jakov bilježio bili su potrebni pojedinim osiguravajućim kompanijama koje su u to vrijeme egzistirale u gradu kako bi imale naznačena područja opasnosti od požara. Također, takvi su podaci bili prijeko potrebni i vatrogascima. Moramo imati u vidu kako su tadašnji Istanbul vrlo često pogađali manji i veći požari pa je u cilju preventivnog djelovanja od bitnog značaja bila izrada ovakvih karata koje je izrađivao Jakov Pervitić. No, prvotnu namjenu ovih karata nadživjela je sasvim druga namjena. Naime, Pervitićeve karte vrlo su važan izvor urbane povijesti Istambula te se i danas koriste kao vrlo vrijedan izvor povijesti arhitekture grada na Bosporu. O Pervitiću je najviše pisala mlada turska znanstvenica Müsemma Sabancioğlu te je izdala knjigu Istanbul in the Insurance Maps of Jacques Pervitich, (vidi: Vesna Miović Perić, Anali Zavoda za povijesne znanosti HaZu u Dubrovniku 41 (2003): 310–311).
 
No, budući da se nisu očuvali arhivi osiguravajućih kuća za koje je Pervitić radio danas smo uskraćeni za podatke koji bi nam osvijetlili njegov život. Štoviše, izgleda kako Pervitić iza sebe nije ostavio nikakve tragove pa autorica gore navedene knjige, iako je uložila iznimne napore, nije uspjela pronaći niti jedan bankovni izvod koji bi upućivao na njega te niti jedan drugi trag koji bi otkrio bilo kakav isječak njegova života u Istambulu (najdalje do kud je došla je bio san u kojem joj se ukazao kao plavi, visoki, mršavi muškarac s kozjom bradicom). No, možda je tako čak i bolje, jer s obzirom s koliko se strasti Pervitić bavio svojim poslom, najbolje je da nam o njemu pričaju njegova iznimna djela.
 

Božo Lasić, 22. 1. 2014.,

https://www.dulist.hr/orhan-pamuk-turski-nobelovac-i-jakov-pervitic-kartograf-iz-konavala/572114/

To je visoko kontagiozna hemoragična bolest domaćih svinja i divljih svinja

 
 
Jedan od najaktualnijih problema u Europskoj uniji ali i izvan nje u kontekstu biosigurnosti i veterinarstva je nezaustavljivo širenje afričke svinjske kuge. Zbog toga je u Zagrebu od 12. do 14. studenog 2019. održana izvanredna radionica Europske komisije o prevenciji ASK na kojoj su sudjelovali predstavnici iz 13 država, uključujući i one na čijem području je potvrđena pojava afričke svinjske kuge. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede na čelu s ministricom Marijom Vučković donijelo je „Naredbu o mjerama za sprječavanje pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge na području Republike Hrvatske“ (NN 96/2019 od 9. 10. 2019.).     
https://dam.farmjournal.com/m/13ce57597bd61394/webimage-CCF91C4F-FC9B-43A4-ACFE75C1CD56BB8E.jpg
Početkom studenog 2019. „New Scientist“ objavio je tekst pod naslovom: „Četvrtina svih domaćih svinja uginula je ove godine od afričke svinjske kuge.“ Naime, virus afričke svinjske kuge brzo se širi područjem Euroazije  - i to bi mogao biti tek početak, upozoravaju stručnjaci. Tijekom 2019. diljem svijeta zabilježena su masovna uginuća domaćih svinja od posljedica infekcije virusom afričke svinjske kuge: četvrtina od ukupne svjetske populacije domaćih svinja uginula je od ove opasne virusne zarazne bolesti. Samo u Kini populacija domaćih svinja gotovo je prepolovljena zbog pojave i brzog širenja afričke svinjske kuge.
 
Afrička svinjska kuga (dalje u tekstu: ASK) potječe iz područja Istočne Afrike. Godine 2007. zabilježena je pojava ASK u Gruziji, a bolest se potom proširila zaraženim mesom (!) ali i inficiranim divljim svinjama. Bolest je sada proširena diljem Ruske Federacije i istočne Europe, a inficirane divlje svinje „donijele“ su virus ASK sve do Belgije. Ova virusna zarazna bolest sada se širi i područjem istočne Azije gdje uzrokuje masovna uginuća domaćih svinja. Prvi slučaj ASK zabilježen je 3. 8. 2018. u kineskoj provinciji Liaoning. Usprkos različitim mjerama poduzetim u svrhu sprječavanja daljnjeg širenja ove opake i neizlječive bolesti, bolest se proširila diljem cijele Kine. Od prve potvrde o pojavi ASK pa do studenog 2019. – što je malo više od godine dana, ukupna populacija domaćih svinja u Kini znatno je smanjena - gotovo 50 posto domaćih svinja ili je uginulo ili su ubijene (eutanazirane) u svrhu sprječavanja širenja bolesti. Afrička svinjska kuga nije opasna za čovjeka ali je smrtnost oboljelih domaćih svinja gotovo 100 posto.  
 
Širenje virusa ASK poharalo je kinesko svinjogojstvo uzrokujući nesagledive posljedice. U Kini je svinjetina glavni izvor proteina ili bjelančevina životinjskog podrijetla i smatra se hranom ne samo od nacionalne važnosti nego i nacionalne sigurnosti. Većina domaćih svinja u Kini uzgaja se na malim svinjogojskim farmama kojima sada prijeti nestanak zbog financijskog 'kraha.' Očajni svinjogojci pokušali su sakriti pojavu afričke svinjske kuge na svojim farmama pa su životinje zaklali i meso i prerađevine prodavali kako bi izbjegli financijsku propast. Međutim, ASK je vrlo opasna virusna zarazna bolest a smrtnost je gotovo 100 posto. Kada se ASK pojavi, bolest je vrlo teško iskorijeniti a globalizacija agrobiznisa i otvoreno globalno tržište doprinose još bržem širenju ove opake bolesti. Naime, dokazano je slijedeće: „Virus afričke svinjske kuge živi u izmetu 11 dana, u krvi čak 15 tjedana. Nadalje, virus ASK živi u soljenom mesu 182 dana a u sušenom mesu i do godine dana, dok u smrznutom mesu virus preživi 3 godine“, upozorava jedno stručno izvješće te opominje: „A Kinezi kada putuju tada najrađe i najčešće sa sobom ponesu i različite proizvode od svinjetine.“ Također je zabrinjavajuća činjenica kako se u Kini postupa s lešinama uginulih domaćih svinja od afričke svinjske kuge. Naime, lešine domaćih svinja uginulih od ASK morale bi se tretiratii kao 'opasan biološki otpad' i stoga neškodljivo ukloniti daleko od kuća i farme odn. svinjaca, i to SPALJIVANJEM, a područje nakon spaljivanja lešina treba pokriti vapnom i cijelu godinu dana tretirati kao opasno područje. Međutim, u Kini mali svinjogojci najčešće lešine svinja samo zakopaju i to u blizini farme/svinjaca i kuće čime se znatno povećava rizik od daljnjeg širenja uzročnika ASK.
 
Prema procjenama, globalna populacija domaćih svinja početkom 2018. brojila je oko 769 milijuna životinja, od čega samo Kina je imala 440 milijuna svinja. Sada je populacija domaćih svinja u Kini gotovo prepolovljena što je izazvalo veliki 'šok' na svjetskom tržištu mesa. Međutim, virus ASK i dalje se nezaustavljivo širi Azijom a prijeti i širenje u nekim drugim državama, uključujući i SAD. „The Wall Street Journal“ objavio je slijedeće: „Posljednjih mjeseci carinski su djelatnici Japana, Tajvana i Australije otkrili inficirano meso u drugim prehrambenim proizvodima koje donose turisti. Isto tako bolest je potvrđena u Vijetnamu, Mongoliji i Kambodži.“
 
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) izvjestila je o potvrđenoj pojavi afričke svinjske kuge u svim provincijama diljem Vijetnama zbog čega je više od 5.880.000 svinja ubijeno od prve potvrde o pojavi ASK u veljači 2019. godine. Afrička svinjska kuga iz Kine se proširila u Sjevernu Koreju a odatle u Južnu Koreju. Prema objavljenim podatcima FAO-a, do 21.11.2019. zabilježen je veći broj oboljelih domaćih svinja i na Filipinima, Laosu i Istočnom Timoru. U graničnom području između Rusije i Mongolije zabilježen je prijenos virusa ASK od divljih svinja na domaće. Pojedinačni slučajevi zabilježeni su i u Europskoj uniji, uključujući Bugarsku, Rumunjsku i Madžarsku te u Moldaviji, Bjelorusiji i Ukrajini. U kolovozu 2019. potvrđena je pojava ASK u Srbiji, u tri sela u okolici Mladenovca. I ne tako davno, zabilježena je pojava ASK u Poljskoj i to u blizini granice s Njemačkom koja je najveći uzgajivač svinja u EU. U poljskoj provinciji Lubusz (oko 80 km od njemačke granice) početkom studenog 2019. potvrđena je ASK kod 20 divljih svinja.
 
Nadalje, zabrinjavajući slučaj zabilježen je u luci Newark, New Jersey, gdje su američki savezni agenti otkrili jedan milijun funti (oko 453 592 kg)svinjetine prokrijumčarene iz – Kine: to je do sada najveća ikada otkrivena količina prokrijumčarenih poljoprivrednih proizvoda. Svinjetina je bila sakrivena u kontejnerima s praškom za rublje i tzv. 'ramen' rezancima (popularni „ramen noodles“ mogu se kupiti i u Hrvatskoj). Krajem rujna 2019. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) na temelju podataka kineskog Ministarstva poljoprivrede i ruralnih poslova objavila je procjenu da je u Kini u razdoblju između kolovoza 2018. i kolovoza 2019. broj živih domaćih svinja smanjen za 39 posto – dakle, u punoj godini trajanja ASK. Međutim, stručnjaci smatraju da je taj podatak potcijenjen. „Rabobank,“ nizozemska banka specijalizirana za hranu i poljoprivredu koja usko surađuje s industrijom i ima određene izvore podataka, izvjestila je o drastičnom 50-postotnom smanjenju populacije domaćihh svinja u prvih osam mjeseci 2019. te da će se do kraja 2019. taj broj povećati i do 55 posto uz upozorenje da će se gubitci nastaviti i dalje ali nešto usporenije zbog primjene određenih sanitarnih kontrola.
 
Afrička svinjska kuga je visoko kontagiozna hemoragična bolest domaćih svinja i divljih svinja (euroazijska i američka divlja svinja). Stalnim rezervoarom virusa ASK smatraju se afričke divlje svinje koje ne obolijevaju ali su dugotrajni kliconoše: afrička bradavičasta svinja, grmuša i velika šumska svinja. Sve svinje, bez obzira na dob i spol jednako obolijevaju. Uzročnik ASK je DNK virus s lipoproteinskom ovojnicom iz roda Asfivirusa, porodica Asfarviridae, ikozaedralnog je oblika. Poznato je više od 20 različitih sojeva virusa ASK koji se međusobno razlikuju imunološkim i biološkim svojstvima. Imunogena svojstva virusa ASK su vrlo slaba; činjenica da virus ASK izaziva stvaranje različitih vrsta protutijela govori da je njegova antigena struktura vrlo složena. Sojevi virusa ASK mogu biti različite virulencije – vrlo jake, umjerene do slabe; virulencija virusa nije u svezi s genotipom virusa. Samu bolest karakterizira visoka tjelesna temperatura, gubitak apetita, krvarenje u koži i unutarnjim organima, pobačaj gravidnih ženki, a uginuće nastupa u prosjeku između 2 i 10 dana. Mortalitet je vrlo visok – i do 100 posto. Kao opasna bolest, ASK se nalazi na popisu Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), „Terrestrial Animal Health Code,“ što znači da svaka država mora OIE-u prijaviti pojavu ASK.
 
Afrička svinjska kuga je bolest koja u pravilu prevladava i endemska je bolest u zemljama sub-Saharske Afrike. U Europi ASK je endemska bolest samo na Sardiniji (Italija). Pojava i širenje ASK događali su se i ranije izvan Afrike, uključujući i ovu posljednju pojavu i brzo širenje u Gruziji 2007. gdje ova bolest nikada prije nije bila zabilježena. Iz Gruzije ASK se proširila u Armeniju, Azerbedžan, Bjelorusiju i Ukrajinu te europski dio Rusije. U siječnju 2014. prve slučajeve ASK potvrdila je Litva, u veljači Poljska, a zatim Latvija i Estonija. Bolest tj. uzročnika mogu prenositi i tzv. meki krpelji, Ornithodoros moubata, kao i neke vrste muha koje grizu. Virus se kod inficiranih i oboljelih svinja nalazi u svim tjelesnim tekućinama, tkivima i organima, a izlučuje se mokraćom, izmetom, slinom, iscjetkom iz nosa i ždrijela. Svinje se najčešće inficiraju kontaminiranom hranom – kuhinjski otpaci su najčešći izvor infekcije i način širenja ASK. Potrebno je također naglasiti da svi poznati postupci prerade hrane ne inaktiviraju (ne unište) virus ASK!
 
Afrička svinjska kuga pojavila se prvi puta u Europi i to u Portugalu 1957.: smatralo se da je bolest unijeta otpacima hrane iz aviona na liniji Angola – Lisabon. Poznato je da se bolest najčešće unese uvozom sirovina ili prerađevina podrijetlom od svinja, ali i inaparentno ili supklinički inficiranim živim svinjama. U epizootijama koje su 1978.-1980. pogodile Maltu, Sardiniju, Brazil, Dominikansku Republiku, Haiti, Sao Tome i Principe bolest je 'ušla' napojem iz avionskih ili brodskih kuhinja. U Španjolskoj je u prve tri godine postojanja ASK uginulo ili ubijeno 300.000 svinja što je izazvalo velike gospodarske i socijalne probleme. Na Malti je nakon pojave ASK 1978. godine ubijena cjelokupna populacija domaćih svinja – 60.000 grla.  Nakon toga provedene su stroge mjere čišćenja i dezinfekcije, dekontaminacija klaonica i hladnjača i dr. - punih 18 mjeseci na Malti nije bilo niti jedne domaće svinje. Tako je Malta postala prva država u povijesti koja je u svrhu iskorjenjivanja jedne opake zarazne bolesti pobila sve životinje jedne životinjske vrste. Afrička svinjska kuga se ne liječi jer lijeka nema, a nema ni cjepiva protiv ove zarazne bolesti.
 
Nadalje, virus afričke svinjske kuge može se prenositi i širiti putem odjeće, različitog pribora, vozila, inficiranih objekata itd. Ljudi ne obolijevaju od ASK pa bolest ne predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju. „Što se pojave i širenja virusa afričke svinjske kuge tiče postoji mnogo otvorenih pitanja i nepoznanica. Jednako tako sada je već mnogima posve jasno kako je pojava ove zaraze mnogo ozbiljnija i opasnija nego što smo mislili,“ napisao je William Engdahl na kraju svojeg teksta o ASK te dodao: „Jednako tako ostaje i zabrinjavajuće (ne)postupanje Danske koja je na svojoj obali u listopadu 2019. našla nekoliko uginulih divljih svinja koje su jednostavno uklonili bez ispitivanja na mogućnost zaraze s virusom afričke svinjske kuge.“ Zbog ozbiljne situacije i biosigurnosne ugroze, FAO, OIE i Europska komisija zajedno su izdali važan dokument: „ASF in wild boar – ecology and biosecurity,“ Manual 22 (2019.) („Afrička svinjska kuga kod divljih svinja – ekologija i biosigurnost“).
 
Izvor:
 
1. Debora MacKenzie: „A quarter of all pigs have died this year due to African swine fever,“ New Scientist, 5. 11. 2019.;
2. William Engdahl: „China's African Swine Fever Now Global Threat,“ 30. 11. 2019.;
3. OIE: African Swine Fever – General Disease Information Sheets, www.oie.int
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1375 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević