Get Adobe Flash player

Na školskim satima "spolni lumen" djeca se promiču u rani seksualni odnos

 
 
Od dokumenata UN-a:
"WHO, kao i UNFPA i UNAIDS u potpunosti podržavaju Povelju o seksualnim i reproduktivnim pravima Međunarodne federacije planiranog roditeljstva (IPPF)... i traže ministarstva zdravstva:
https://s3.r29static.com/bin/entry/03c/0,0,2000,750/1220x458,85/2220082/image.webp
• Poštujte seksualna i reproduktivna prava i, ako je potrebno, revidirajte relevantne zakone, posebno u pogledu pobačaja i homoseksualnosti."[17]
U Rusiji se neo-maltezijska ideologija, između ostalog, odrazila i na stvaranje LGBT pokreta; subkulture childfree promicanje djetinjstva i sterilizacije; Kampanja "Stisni", čiji je cilj diskreditacija slike majke; uvođenje "maloljetničkih tehnologija" i stvaranje brojnih grana IPPF-a - najprije zloglasni RAPS, a potom Ruska akademija znanosti. Na školskim satima "spolni lumen" djeca se promiču u rani seksualni odnos, promiskuitet i normalnost homoseksualnosti. Trenutno su razne nevladine organizacije uključene u to prerušene u prevenciju HIV-a. Prema istraživanju koje je proveo All-ruski centar za ispitivanje javnog mišljenja u prosincu 2017., udio Rusa koji su svjesno odbili nastaviti obitelj tijekom 12 godina porastao je s nule na šest posto.[18]
 
Problem leži u činjenici da sve više ljudi ne samo da ne želi, već i ne može imati djecu. Učestalost besplodnih brakova u Rusiji je 15 – 20 %. Prema WHO-u, kritični je pokazatelj 15 % u kojem se neplodnost može smatrati čimbenikom koji značajno utječe na demografske pokazatelje u zemlji i predstavlja ozbiljan državni problem. Najvažniji uzroci neplodnosti su pobačaji i bolesti koje se prenose prvenstveno seksualnim kontaktom.[19]
Ideja o potrebi kontrole rađanja u Rusiji predložena je u 1987. Baranov A. A., ali ga je odbacio CPSU jer su zemlji trebali ljudski resursi. Raspadom SSSR-a u prosincu 1991., IPPF je pod pokroviteljstvom Raise Gorbacheve upao u Rusiju i još uvijek djeluje u njoj. Kontrolom rađanja također je bio zaposlen njezin suprug Mihail Gorbačov, koji je čak bio domaćin međunarodne konferencije u 1995. o potrebi kontrole svjetske populacije, na kojoj je izražena ideja o smanjenju stanovništva za 90 %:
"Vjerske institucije imaju glavnu odgovornost za eksploziju stanovništva. Moramo mnogo jasnije razgovarati o seksualnosti, o kontracepciji, o pobačaju, o vrijednostima koje stanovništvo kontrolira, jer je demografska kriza ekološka kriza. Ako smanjite populaciju za 90 posto, nitko ne će uzrokovati vidljivu štetu okolišu.[20]
 
Slično je govorio i ruski političar Anatolij Čubajs u 2011. Govoreći o potrebi smanjenja stanovništva, govorio je o uspostavljanju trenda koji će pomoći smanjiti svjetsko stanovništvo na milijarde 2,5 – 1,5 do kraja 21. stoljeća.
„U 21. stoljeću, proširenje trendova 20-ih nezamislivo je. Scenarij daljnjeg rasta nije uključen. Čovječanstvo se sada suočava s kvalitativno novim izazovima neviđenih razmjera. Naša je zemlja sposobna dati stvarni doprinos u rješavanju ovih neviđenih izazova."[21]
Pod lobiranjem, EF Lakhova, koji su, između ostalog, predložili zakon o prisilnoj sterilizaciji "nedostojnih", u Rusiji, jedan za drugim, usvojeni su različiti programi "planiranja obitelji". Ponovljen je slogan "Neka to bude jedno dijete, ali zdravo i poželjno". Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja otvorene su stotine centara u zemlji koji provode antireproduktivnu propagandu o trošku državnog proračuna, što je značajno pridonijelo demografskoj krizi u Rusiji. Započeo je seksualni „odgoj“ djece, kao rezultat toga što su se infekcije STI povećale desetostruko.[22]
 
Javnosti je rečeno da je seksualno obrazovanje i kontracepcija za adolescente uzrokovana potrebom za smanjenjem neželjene trudnoće, ali rezultati su bili obrnuti. Paradoksalno je da besplatan pristup kontracepciji dovodi do povećanja trudnoće i broja pobačaja. Oni se brzo šire, dobivajući nove i više virulentne oblike, poput STD-a, poput herpesa i AIDS-a. Rak grlića maternice, prije gotovo nepoznat kod mladih žena, sada doseže razmjere epidemije, često povezane s brojnim seksualnim partnerima.[23]Ova je slika univerzalna:
Seksualno obrazovanje ne smanjuje učestalost spolno prenosivih bolesti. Izračunavanje potencijalnog stanovništva Rusije, ako bi stopa nataliteta i smrtnosti ostali na razini 1990. godine, tada bi u Rusiji 2002. godine bilo 9,4 milijuna ljudi više nego na početku 90-ih[24]Između 2000. i 2010. prirodni pad stanovništva iznosio je 7,3 milijuna ljudi, dok se vrhunac dogodio u prvim godinama nula - oko milijun ljudi godišnje. Od 1995. do danas, s izuzetkom 2013.-2015., smrtnost u Rusiji premašuje natalitet.[25]
 
Unatoč tome što je priznato kao strani agent u 2015., Ruska akademija znanosti i istraživanja i dalje aktivno surađuje sa stanovništvom, a odbori Državne dume, Ministarstvo zdravlja, Državni odbor za politiku mladih, Ministarstvo obrazovanja i mnoge druge državne i javne institucije nastavljaju suradnju s njim.
Iako prema službenim statistikama postoji tendencija smanjenja apsolutnog broja pobačaja, njegov glavni faktor je smanjenje broja trudnoća. Relativne vrijednosti ostaju nepromijenjene: sedam od deset trudnoća i dalje se završava na pobačaju, što se i dalje smatra normalnim medicinskim postupkom.[16] Prema procjenama stručnjaka, stvarni broj pobačaja nekoliko puta premašuje službenu statistiku i doseže od 3,5 milijuna pobačaja godišnje do 5 - 8 milijuna.[26, 27] Glavni liječnik Državne kliničke bolnice broj 2 grada Orenburg rekao je na sastanku Javne komore Ruske Federacije da ima plan za pobačaj.
„Za pobačaje godišnje dobivam 20 milijuna rubalja, ali ni jedan rubalj za njihovu prevenciju. Zdravstvena zaštita koristi nam od pobačaja. Dok se ovaj sustav ne promijeni, ne biste trebali nešto čekati."[28]
Iako IPPF tvrdi neutralnost pobačaja, njegov bivši predsjednik Fredrik Say je u svom govoru u 1993. jasno rekao da se organizacije koje nisu spremne podržati pobačaj u praksi ili teoretski ne mogu oslanjati na članstvo u IPPF-u.[29] Bivši ravnatelj IPPF-a Malcolm Potz tvrdio je da nije moguće pokrenuti i provesti nijedan program planiranja obitelji bez široko rasprostranjenog pobačaja. Također je rekao da su restriktivni zakoni pobačaja zastarjeli i ne odgovaraju suvremenom svijetu, te stoga mogu i moraju biti kršeni.[30] Ovaj je svjetonazor službeno sadržan u IPPF smjernicama:
„Udruge za planiranje obitelji i druge javne organizacije ne bi trebale koristiti zakonodavni vakuum ili prisutnost nepovoljnih zakona kao razloga za nečinjenje. Postupanje izvan zakona, pa čak i protiv zakona, dio je procesa pokretanja promjena."[31]

Nakon smrti Margaret Sanger 1966., svi sljedeći predsjednici IPPF-a izjavili su se da su posvećeni liniji Sanger. Trenutno, IPPF, s godišnjim proračunom od 1 milijardi dolara,[32]pod krinkom dobrih namjera, provodi svoje mrzljive aktivnosti u više od 190 zemalja. Ništa od deklariranih ciljeva Federacije - reproduktivna zdravstvena zaštita, zaštita materinstva, jačanje ugleda obitelji, prevencija SPP-a itd. - nisu postignute. Ali pravi cilj je postignut - natalitet se značajno smanjio.
 
Holivudske slavne osobe u suradnji s IPPF-om promiču pobačaj
 
Trenutno, rastući "klimatski pokret" uključio je smanjenje rađanja djece na dnevni red. Njeni članovi su također inicirali pokret Nema budućnosti bez djece (čiji se sudionici obvezuju da ne će imati djecu dok vlade ne poduzmu ozbiljne mjere u vezi s antropogenim klimatskim promjenama). Njemačka učiteljica stekla je slavu nakon objavljivanja knjige u kojoj potiče Nijemce da ne rađaju djecu. Prema njenim riječima, svako nerođeno dijete spašava svijet od 9441 tona ugljičnog dioksida.
Stroj, goveđi odrezak, mnogo djece - led će se rastopiti, polja će se osušiti, mora će se dignuti. Znanstvenici traže rješenja, ali možete pomoći: bicikl, veganstvo i manje djece.
Uklonivši ekran prazne retorike radi zaštite „ženskog zdravlja“ i „ljudskih prava“, vidjet ćemo neo-maltezijanizam kakav jest - pobunu protiv ljudskog života, tradicije i napretka, iskorištavajući ideju zaštite djece i uništavanja obitelji. Optimalno za nekoga kolika je zemaljska populacija Georgia tablete.
 
IZVORI:
 
17. WHO: Planiranje obitelji i reproduktivno zdravlje u CEE i NIS (2000) stranicu 2
18. Anketa: Rusi namjerno odbijaju imati djecu
19. Demografska sigurnost Rusije: regionalni pokazatelji, procjena rezultata
20. Govornik na konferenciji o održivom razvoju pozvao je na smanjenje 90 % svjetske populacije
21. Konferencija RusNanoTech, 2011
22. Incidencija sifilisa u Rusiji 1985 - 2001
23. Valerie Riches: Seks i socijalni inženjering
24. 90-ovi su koštali Rusiju gotovo 10 milijuna života: demografska studija
25. Rosstat: plodnost, smrtnost i prirodni priraštaj stanovništva 1950 - 2016
26. AIF: U brojkama i činjenicama: 3,5 milijuna pobačaja godišnje čine žene u Rusiji
27. Koncept državne obiteljske politike Ruske Federacije za razdoblje do 2025
28. Priznanje glavnog liječnika: Primam iz države 20 milijuna da imaju pobačaje
29. Sada se mora riješiti nesigurnog pobačaja (1993)
30. Malcolm Potts (1970, 1979)
31. IPPF: Ljudsko pravo na planiranje obitelji (1984)
32. AIF: Kako možemo spasiti ljude?
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Vladimir Pavlenko

Komemoracija u HAZU-u velikom hrvatskom filologu

 
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u ponedjeljak 28. rujna komemorativni sastanak u spomen na akademika Radoslava Katičića, istaknutog hrvatskog filologa svjetskog glasa povodom prve godišnjice njegove smrti u Beču 10. kolovoza 2019.
https://mojtv.hr/images/39706d23-19c9-43f9-8df7-e9d58d184a9c.jpg
Kako je podsjetio tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a akademik Darko Novaković, akademik Katičić bio je član Akademije gotovo pola stoljeća, otkako je 1973. postao izvanredni član, a 1986. i redoviti, te je presudno obilježio rad tog Razreda. „Nijedan hrvatski filolog nije se tako autoritarno ogledao u tako raznovrsnim područjima kao akademik Katičić“, kazao je akademik Novaković. Spomenuo je njegovo članstvo u čak šest akademija – osim HAZU-a, bio je i redoviti član Austrijske akademije znanosti i Europske akademije znanosti, te dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Norveške akademije i Kosovske akademije znanosti i umjetnosti.
O životu i djelu akademika Katičića opširnije su govorili akademik Mislav Ježić i akademik Ranko Matasović. Radoslav Katičić rodio se 3. srpnja 1930. u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju i na Filozofskom fakultetu 1954. diplomirao klasičnu filologiju te 1959. doktorirao tezom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Usavršivao se 1956.–1957. u Ateni te kao stipendist Humboldtove zaklade 1960.–1961. u Tübingenu i 1968.–1969. u Bonnu.
Radio kao honorarni knjižničar u fakultetskom seminaru za klasičnu filologiju, a 1958. je postao asistent na Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku, te 1961. docent indoeuropske i opće lingvistike i pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Izvanredni profesor postao je 1966., a 1972. redoviti profesor. Od 1977. do umirovljenja 1998. djelovao je kao redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču koje ga je 1998. izabralo za professora emeritusa.
Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika od osnutka 2005. do njegova raspuštanja 2012.
 
Kao filolog, akademik Katičić osobito je zaslužan za rad Zagrebačkog lingvističkoga kruga i za promicanje strukturalne lingvistike i drugih modernih metoda. Bio je i jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.
Znanstvenu karijeru Radoslav Katičić započeo je istraživanjem klasične i bizantske grčke filologije, a zatim je područje svojih istraživanja proširio na poredbenu indoeuropeistiku (osobito indijsku i starobalkansku) te na općelingvističku teoriju. Bavio se brojnim temama slavenske i hrvatske filologije, posebno sintaksom i poviješću hrvatskog književnog jezika, kao i slavenskom mitologijom, služeći se pritom opsežnom filološkom, arheološkom i povijesnom literaturom. Svojim istraživanjima uspio je rekonstruirati elemente balto-slavenske pretkršćanske religije i mitova, bitne za razumijevanje duhovne baštine koju su Hrvati donijeli svojim doseljenjem, a koja je do danas vidljiva u mnogim toponimima, oronimima i hidronimima. Svojim radovima o povijesti hrvatskog književnog jezika dokazao je da je njegova novoštokavska standardizacija započela u 18. stoljeću na području od Dalmacije do Slavonije te se nastavila u doba Hrvatskog narodnog preporoda i dovršila početkom 20. stoljeća.
Akademik Radoslav Katičić bio je autor oko 20 knjiga i oko 400 rasprava, članaka, ogleda, knjižnih ocjena i drugih radova. Najvažnija djela su mu Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (1967.), Jezikoslovni ogledi (1971.), Stara indijska književnost (1973.), Prilog općoj teoriji poredbenog jezikoslovlja (A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics, 1979.), Novi jezikoslovni ogledi (1986., 1992.), Litterarum studia (1998.), Na kroatističkim raskrižjima (1999.), Božanski boj: tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (2008.), Zeleni lug (2010.), Gazdarica na vratima (2011.), Vilinska vrata  (2014.) i Naša stara vjera (2018.).
 
Akademik August Kovačec govorio je o Katičićevom doprinosu Zagrebačkom lingvističkom krugu koji su 1956. pokrenuli on i lingvist Bulcsú László, pri čemu je upravo Katičić uspio otkloniti otpore tradicionalističkih lingvista i Krugu osigurati nesmetan rad u promicanju strukturalne lingvistike i drugih modernih lingvističkih metoda.
 

Marijan Lipovac

Međunarodna poruka upozorenja zdravstvenih stručnjaka

 
 
15. Kažemo da je potrebna cjelovita reforma Svjetske zdravstvene organizacije. Uspjesi Svjetske zdravstvene organizacije (SZO; eng. WHO) neosporni su: milijuni života spašeni su zahvaljujući programima cijepljenja protiv boginja (variole), a potrošnja duhana smanjena je diljem svijeta. Ali glavni problem Svjetske zdravstvene organizacije je taj što ju već nekoliko godina 80 posto financiraju korporacije (uključujući i farmaceutske kompanije) i privatni donatori (uključujući dobro poznate Zaklade) a dokazi se povećavaju: lažna uzbuna za H1N1 (svinjska gripa) pod utjecajem farmaceutskih lobija, uznemirujuće samozadovoljstvo prema glifosatu koji je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila sigurnim unatoč žrtvama ovog herbicida, 'sljepilo' za posljedice onečišćenja povezanog s naftnim kompanijama u Africi, minimiziranje broja ljudskih žrtava od posljedica nuklearnih katastrofa od Černobila do Fukušime i katastrofe korištenja streljiva s osiromašenim uranom u Iraku i na Balkanu, nepriznavanje Artemisije radi zaštite interesa farmaceutskih kompanija unatoč dokazanoj učinkovitosti u liječenju malarije. (Artemisia je velika porodica biljaka koja se diljem svijeta tisućljećima koristi u medicini zbog svoje ljekovitosti; Artemisia annua – mirisni ili slatki pelin).
Neovisnost SZO ugrožena je utjecajem industrijskih lobija – posebno farmaceutskih, kao i interesima njezinih država članica, naročito Kine.
Predsjednik jedne države rekao je: „Mislim da bi se Svjetska zdravstvena organizacija trebala sramiti jer su postali glasnogovornici Kine.“ Institucija sa sjedištem u Ženevi koja je podcijenila prijetnju ebole (više od 11 tisuća smrtnih slučajeva) pa je nadalje optužena za zanemarivanje tropskih bolesti u korist 'interesantnijih' tržišta.
https://flaglerlive.com/wp-content/uploads/masks-mona-lisa.jpg
Istraživanje provedeno 2016. godine (WHO u kandžama lobista) donijelo je „poticajnu“ rentgensku snimku Svjetske zdravstvene organizacije oslikujući portret krhke strukture izložene višestrukim sukobima interesa. Ova istraga pokazala je kako privatni interesi dominiraju javnozdravstvenim problemima u SZO-u. Neprihvatljivo je da novac kojim se financira Svjetska zdravstvena organizacija dolazi uglavnom od jedne osobe i da se u Organizaciju uvlače lobiji. Nedavno je SZO (WHO) još više diskreditiran upadom u zamku 'Lancet Gate' kada je običan student otkrio prijevaru.
 
U vrijeme H1N1: dr. Wolfgang Wodarg, predsjednik Odbora za zdravstvo Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, kritizirao je utjecaj farmaceutske industrije na znanstvenike i dužnosnike Svjetske zdravstvene organizacije: dr. Wodarg je rekao da je to dovelo do situacije gdje su „milijuni ljudi nepotrebno bili izloženi riziku od loše ispitanih cjepiva“ i da je to jedan soj (virusa) gripe koji je bio „mnogo manje štetan“ od svih prethodnih epidemija gripe.
Bio je potpuno u pravu, budući je kasnije cjepivo usmrtilo 1500 ljudi s narkolepsijom, od kojih su 80 posto djeca, kao što ćemo vidjeti. Također je optužio SZO za poticanje straha od „lažne pandemije“ nazvavši je „jednim od najvećih medicinskih skandala ovog stoljeća“ i pozvao na istragu. Doista, SZO je izmijenila kriterije za proglašenje pandemije (poput ozbiljnosti) pod utjecajem farmaceutskih lobija tako da mogu prodavati cjepiva zemljama diljem svijeta.
 
Prema izvještaju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o upravljanju (svinjskom) gripom H1N1, uključujući i od strane Svjetske zdravstvene organizacije: „Uzalud su potrošena / bačena znatna javna sredstva i postoje neopravdani strahovi o zdravstvenim rizicima... U transparentnosti su utvrđeni ozbiljni nedostaci u procesima donošenja odluka povezanih s pandemijom, izazivajući porast zabrinutosti zbog mogućeg utjecaja koji bi farmaceutska industrija mogla izvršiti na ključne odluke povezane s pandemijom. Skupština je zabrinuta da bi ovaj nedostatak transparentnosti i odgovornosti mogao dovesti do pada povjerenja javnosti u mišljenja glavnih javnozdravstvenih organizacija.“ Povijest se danas ponavlja s potpuno istim glumcima i istim pratećim strahom. Bivši glavni tajnik Odjela za javno zdravstvo Svjetske zdravstvene organizacije otkrio je u drugom istraživanju (Trust WHO) da se u vrijeme H1N1 nitko u SZO-u nije bojao i da u SZO-u (WHO-u) ne poznaje nikoga tko je cijepljen, uključujući bivšu generalnu direktoricu, Kineskinju Margaret Chan. Iako je visoki dužnosnik SZO-a, on i većina njegovih kolega bili su isključeni sa sastanka između generalne direktorice SZO-a i farmaceutskih kompanija za proizvodnju cjepiva s obrazloženjem da je „ovo privatni sastanak“ ?
 
16. Kažemo da se mora otvoriti istraga i da se moraju ispitati neki dužnosnici Svjetske zdravstvene organizacije/SZO-a, posebno onaj koji je promovirao međunarodno 'zaključavanje' (eng. lockdown; karantena), što je krivovjerje s medicinske točke gledišta i prijevara koja je zavela svijet na krivi put. Zapravo, 25. veljače 2020.: ravnatelj međunarodne misije za promatranje koronavirusa u Kini pohvalio je reakciju Pekinga na epidemiju. Rekao je da je Kina uspjela „staromodnim“ metodama, naglasivši da „svijet treba lekcije iz Kine“ te da treba biti nadahnut njima, a na kraju je rekao da, kada bi imao COVID-19, želio bi se liječiti u Kini!
 
Jednom je također opisao Kinu kao „vrlo otvorenu“ i „vrlo transparentnu.“ Kako možemo vjerovati ovim izjavama? Kako možemo vjerovati da bi, da je imao COVID-19, otišao na liječenje u Kinu? Kako možemo vjerovati da bi svijet trebao biti nadahnut Kinom i da se borba protiv epidemije treba voditi „staromodnim metodama?“ Doista, Svjetska zdravstvena organizacija izmijenila je kriterije za proglašenje pandemije (kao što je ozbiljnost) pod utjecajem farmaceutskih lobija tako da mogu državama diljem svijeta prodavati cjepiva. Prema izvješću Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o upravljanju H1N1, uključujući upavljanje SZO-a: „rasipanje važnih javnih sredstava i postojanje neopravdanih strahova koji se odnose na činjenicu da je cijeli svijet uspio natjerati da 'proguta njegove salate.' Jer nažalost: od njegovih izjava i izvješća koje je nadzirao (u kojem navodi da su kineske metode „agilne i ambiciozne“), države svijeta provodile su nesrazmjerne mjere i slijepo slijedile Svjetsku zdravstvenu organizaciju ograničavanjem vlastitog stanovništva. Strah i psihoza propagirani su predstavljanjem virusa SARS-CoV-2 kao vrlo opasnog ili virusa visoke smrtnosti iako to apsolutno nije slučaj (tj. nije točno).
 
....Kanadski izabrani članovi Donjeg doma čak su pozvali ovog dužnosnika SZO-a da se pojavi nakon što je odbio pozive za svjedočenje pred Stalnim odborom za zdravstvo. Čak je i vršiteljica dužnosti čelnika Kanadske konzervativne stranke dovela u pitanje točnost podataka SZO-a o bolesti COVID-19. Zaista, reći da je Kina smanjila broj slučajeva ili je dobro upravljala epidemijom i poravnala krivulju kroz blokadu (sputavanje) potpuna je laž i ne temelji se ni na kakvim dokazima jer nitko nije u stanju dati podatak za broj slučajeva ili smrti u Kini ako nisu primijenili ograničenje. [...]
 
Ludilo je doseglo točku u kojoj su u nekim zemljama: plaže dezinficirane izbjeljivačima, zabranjen je rad brkatim i bradatim vatrogascima, posvuda je postavljen pleksiglas (čak i u školskim učionicama) kao da je riječ o crnoj kugi, zaustavljen je vlak jer netko nije imao zaštitnu masku, obitelji lišene viđenja svojih mrtvih (kao da će im virus iskočiti iz tijela i ugristi ih), 70-togodišnjaci su kažnjavani zbog izlaska u svrhu odbacivanja otpada, čak su kovanice i novčanice iz inozemstva bili 'izolirani/odvajani!“
 
Kako su države mogle prihvatiti upad u ovu razinu ludila, gluposti i diktature? Pogotovo one koje sebe nazivaju demokratskim. Sve ovo za virus koji uzrokuje 85 posto dobroćudnih oblika bolesti i od koje se 99 posto zaraženih oporavi. Svjetska zdravstvena organizacija pozvala je svijet da kopira odgovor Kine na COVID-19 i uspjela je u tome; svaka je država u svijetu, slijepo slijedivši SZO/WHO, postala kopija (duplikat) Kine. Samo je nekoliko država odbilo glupo oponašanje ostalih, kao što su Švedska i Bjelorusija, na čemu im se može čestitati. [...]
 
17. Kažemo da moramo prestati slijepo slijediti Svjetsku zdravstvenu organizaciju jer to nije (na)učeno društvo i daleko je od neovisnosti, kao što smo vidjeli. Upitan o razlogu odluke da 11 cjepiva postane obveznim, bivši ministar zdravstva jedne europske zemlje izjavio je: „Odluka javnog zdravstva zapravo odgovara na globalni cilj Svjetske zdravstvene organizacije koji danas zahtijeva da sve države u svijetu ostvare cijepljenje 95 posto djece s potrebnim cjepivima.“
 
Također preporučujemo da vlade odaberu stručnjake koji će ih pažljivo savjetovati i da izbjegavaju one koji su povezani s farmaceutskim laboratorijima.
Veliki stručnjak, profesor infektologije dao je slijedeću primjedbu u vezi s određenim stručnjacima iz europske države: „Eminentni član Povjerenstva za zarazne bolesti ovog Visokog vijeća primio je 90.741 eura od farmaceutske industrije, uključujući i 16.563 eura od (farmaceutskog laboratorija koji proizvodi molekulu koja se natječe s hidroksiklorokinom). Bilo je to isto Visoko vijeće koje je izdalo poznato mišljenje o zabrani hidroksiklorokina, osim kod umirućih... U ovom mišljenju ne vidim trag poštivanja postupka za upravljanje u sukobima interesa... Ako član ima veći sukob interesa, mora napustiti sastanak i ne smije sudjelovati u raspravama ili usvajanju mišljenja... Međutim, na kraju ovog mišljenja ne spominje se sukob interesa ili broj kvalificiranih članova koji su sudjelovali u glasovanju. Ovo je ozbiljno kršenje pravila.“ [...]
 
(Svršetak u slijedećem broju)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Nedjelja, 29/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1717 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević