Get Adobe Flash player

Otvara put razvoju nanokemije i nanotehnologije

 
 
U organizaciji Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zavoda za organsku kemiju Instituta Ruđer Bošković, u četvrtak 7. prosinca u Knjižnici HAZU-a održan je minisimpozij Supramolekulska kemija u Hrvatskoj - dosezi i pogled u budućnost. Povod simpozija bila je 30. godišnjica dodjele Nobelove nagrade za kemiju Jean-Marie Lehnu sa Sveučilišta Louis Pasteur u Strasbourgu, Donaldu Jamesu Cramu sa Sveučilišta Kalifornija iz Los Angelesa i Charlesu J. Pedersenu iz američke tvrtke DuPont za razvoj i korištenje molekula sa strukturno specifičnim interakcijma visoke selektivnosti, kao i 70. godišnjica rođenja akademika Mladena Žinića koji je 1978. prvi u Hrvatskoj započeo istraživanja iz područja supramolekulske kemije nakon povratka s postdoktorskog studija kod nobelovca Vladimira Preloga.
http://www.uni-regensburg.de/chemie-pharmazie/anorganische-chemie-scheer/medien/ball.jpeg
Dodjela Nobelove nagrade za kemiju 1987. rezultat je značajnog unaprjeđenja kemijske znanosti proizašlog iz rezultata istraživanja spomenute trojice znanstvenika u prethodnih dvadesetak godina. Nova kemija nazvana supramolekulskom kemijom temelji se na dizajnu molekula sa svojstvima molekulskog prepoznavanja i samo-udruživanja (self-assembly). Oba procesa omogućuju nastajanje dinamičkih kompleksa visoke strukturne složenosti nazvanih supermolekulama koje nastaju tvorbom slabih nekovalentnih interakcija. Temeljne principe i koncept supramolekulske kemije objavio je Jean-Marie Lehn već 1978. i u svijetu ga se smatra njezinim utemeljiteljem. Supramolekulska kemija postaje najintenzivnije istraživanim područjem kemije u svijetu krajem prošlog i početkom ovog stoljeća i otvara put razvoju nanokemije i nanotehnologije.
 
Kompleksnost supramolekulskih sustava dosiže razinu koja omogućava sintezu molekulskih nano-motora i nano-strojeva te sofisticiranih katalizatora i umjetnih enzima pa je Nobelova nagrada za kemiju 2016. dodijeljena supramolekulskim kemičarima Jean-Pierreu Sauvage-u, J. Fraser Stoddart-u i Bernard L. Feringi za sintezu katenana, nano-motora i nano-strojeva. Danas, 20-30 posto znanstvenih radova objavljenih u vodećim svjetskim kemijskim časopisima (Angewandte Chemie, J. Am. Chem Soc., Chem Commun., Chem. Eur. J.) opisuje rezultate iz supramolekulske kemije. Jean Marie Lehn izabran je 1990. za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za matematičke fizičke i kemijske znanosti i član je Međunarodnog znanstvenog savjeta Instituta Ruđer Bošković.
 
U Hrvatskoj intenzivna istraživanja supramolekulske kemije počinju od 1985. na Institutu Ruđer Bošković gdje 1993. Mladen Žinić osniva Laboratorij za supramolekulsku i nukleozidnu kemiju u Zavodu za organsku kemiju. Surađujući s nobelovcem Jean-Marie Lehnom i nizom vodećih supramolekulskih kemičara u svijetu, ovaj laboratorij je postao međunarodno prepoznatljiv te objavljuje više od 100 znanstvenih radova u vodećim međunarodnim znanstvenim časopisima. Poznat je i po svojim radovima o receptorima za vezanje nukleozida u vodi, stereokemijskim efektima u supramolekulskoj katalizi, te posebno po istraživanju stereokemije procesa samo-udruživanja malih organskih molekula u nano-mreže supramolekulskih gelova. Danas se sve više mladih znanstvenika u Hrvatskoj, poglavito na Institutu Ruđer Bošković i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, uključuje u istraživanja u ovom području kemije.
 
Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji je podsjetio na Akademijine veze s kemijom te na ulogu kemičara u povijesti Akademije i hrvatske znanosti. Utemeljitelj moderne hrvatske kemije Gustav Janeček bio je predsjednik Akademije od 1921. do 1924., a Akademijini članovi bila su i obojica hrvatskih nobelovaca kemičara, Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, kao i Miroslav Karšulin, Tomislav Pinter, Mihovil Proštenik, Krešimir Balenović, Dioniz Emerik Sunko, Smiljko Ašperger, Vinko Škarić, Velimir Pravdić, Boris Kamenar i Nikola Kallay. 
 

Marijan Lipovac

Novi kurikul treba doraditi pozorno i bez žurbe

 
 
Novi školski kurikulum, koji bi 1. svibnja trebao krenuti u natječaj za eksperimentalnu primjenu, učenicima obećava "vrednovanje usmjereno na sveobuhvatnost odgojno-obrazovnog očekivanja i odgojno obrazovnih ishoda", a učiteljima "autonomiju u stvaranju različitosti u pedagoškom i odgojno-obrazovnom radu". Ova primamljiva vizija škole bez "bubanja", škole koja će biti okrenuta budućnosti i stvarnoj dobrobiti naše djece i mladeži, ima mnogo pristalica, ali i mnogo kritičara, posebno kad su u pitanju svjetonazorske dvojbe koje proviruju iz teksta kurikuluma.
http://os-blatine-skrape-st.skole.hr/upload/os-blatine-skrape-st/images/static3/786/Image/nok_(2).png
No, nitko od polemičara koji su oko kurikuluma prolijevali tintu i trošili tv i radio minute, nije spomenuo da se prije pet godina, 2011., raspravljalo o gotovo istoj stvari i da je tadašnji kurikulum, nazvan Nacionalni okvirni kurikulum, skraćeno NOK, nakon nekog vremena pao u zaborav ili je možda političkom odlukom stavljen u stranu. Također, nitko nije primijetio da naziv aktualnog kurikuluma, Okvir nacionalnog kurikuluma, skraćeno ONK, ali i dio njegova sadržaja, izgledaju kao da su preuzeti iz odbačenog NOK-a koji je također obećavao modernu školu bez "bubanja".   
 
S obzirom na ovakvo povijesno iskustvo i na činjenicu da u školskoj stvarnosti "bubanje" i dalje prevladava, nije lako povjerovati da će novi kurikulum ispuniti svoja obećanja. Još je teže povjerovati da će novi kurikulum donijeti poštivanje profesionalnost i samostalnost učitelja, posebno zato što Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, donesen 2013. da bi tu profesionalnost regulirao i štitio, još uvijek nije našao svoje mjesto u školskom sustavu.
 
Svjetonazorska kontroverza
 
Uz sve ovo, novi kurikulum, rečenicom da hrvatski učenici trebaju naučiti "suživot u europskom kontekstu", ostavlja prostor za jednu vrlo neugodnu svjetonazorsku kontroverzu. Naime, ova formulacija koja će mnogima sa više osobnog povijesnog sjećanja, zvučati kao politička ispravnost koju smo imali iza 1945., zanemaruje činjenicu da Hrvati u EU nisu ušli kao etnička zajednica koja, eto, mora ostvariti suživot sa drugim etničkim zajednicama na području unitarne Europe, nego kao nacija-država koja svojim građanima treba omogućiti da uživaju zajedničke europske vrijednosti na kojima se EU, kao savez država-nacija, temelji.
 
Naprijed, ali bez žurbe
 
Zbog svega ovoga ne treba žuriti sa eksperimentalnom primjenom novog kurikuluma jer danas, u doba nesigurnog gospodarskog oporavka i prevladavajuće politike štednje, nije realno očekivati toliko potrebna ulaganja u rekonstrukciju društvenog ugleda obrazovanja. Umjesto žurbe treba nastaviti otvorenu i široku raspravu u koju bi se uključile i institucije koje su do sada bile izostavljene, kao npr.Hrvatski institut za povijest ili Hrvatski memorijalno-dokumentacijskicentar Domovinskog rata. Ta bi rasprava omogućila da se pažljivo otklone svjetonazorske dvojbe i da se dorade neke hvale vrijedne zamisli iznesene u kurukulumu.
 

Tihomir Rajčić

Metodama računalne kemije moguće je dobiti precizan uvid u ponašanje i karakteristike promatranih sustava

 
 
U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatske zaklade za znanost, u četvrtak 7. prosinca u Knjižnici HAZU-a održan je kolokvij na kojem je dr. sc. Robert Vianello iz Grupe za računalnu organsku kemiju i biokemiju Instituta Ruđer Bošković održao predavanje o računalnoj kemiji i načinu kako ona pomaže u borbi protiv neurodegenerativnih bolesti.
http://www.delo.si/assets/media/picture/20111208/park1.jpg?rev=1
Robert Vianello
 
Računalna kemija obuhvaća čitav niz računalnih tehnika usmjerenih prema razumijevanju strukture i svojstava molekula, materijala i velikih bioloških sustava.
Svoj veliki zamah dobila je snažnim napretkom informatičkih tehnologija i razvojem brzih računala, a s godinama se profilirala kao ravnopravan, a često i nužan partner u eksperimentalnim istraživanjima u svim granama kemije i znanostima o životu. Metodama računalne kemije moguće je dobiti precizan uvid u ponašanje i karakteristike promatranih sustava na razini samih atoma, što je veoma često nemoguće odrediti čak i najsofisticiranijim eksperimentalnim instrumentima. Iz toga proizlaze dvije najvažnije uloge računalnih pristupa u modernoj znanosti:
 
interpretirati eksperimentalno uočene pojave na nivou najmanjih gradivnih jedinica te omogućiti racionalni dizajn novih ciljanih molekula poboljšanih svojstava. Robert Vianello je predstavio mogućnosti metoda računalne kemije s posebnim naglaskom na rezultate našega višegodišnjeg rada u području razumijevanja bioloških sustava u mozgu usko povezanih s razvojem i progresijom neurodegeneracije. To je jedan od najvećih izazova suvremene medicine s obzirom na sve veći broj oboljelih od tih poremećaja u svijetu te na činjenicu da postojeći lijekovi samo ublažavaju simptome bolesti, a ne usporavaju njihov napredak, niti nude izlječenje. Najnovija izvješća procjenjuju da je društveni teret neuroloških poremećaja poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti u Europi neizmjeran: preko 160 milijuna ljudi zahvaćeno je nekim oblikom neurodegeneracije, što je više od 36 posto ukupne populacije, dok su povezani troškovi liječenja jednako uznemirujući i iznose oko 800 milijardi eura godišnje, što je više od trećine sveukupnih troškova u zdravstvu.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 924 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević