Get Adobe Flash player

Škola je obvezna ustanova namijenjena prosječnoj djeci s tendencijom podizanja prosjeka na višu razinu

 
 
3. ORGANIZACIJA RADA
 
U organizaciji i u radu škole učenik se priprema za život. Od ulaska u školu, pa sve do boravka u njoj svi organizacijski oblici valjalo bi da su osmišljeni na stjecanju discipline i radnih navika. Uređenje škole, čišćenje okoliša, čuvanje inventara, organizacija sportskih, umjetničkih i drugih aktivnosti je prostor koji zavrjeđuje punu pozornost, a ona nije ni spomenuta. Skupljanje poena temeljem posjeta muzejima, izložbama i drugim obilascima je samo izlika za slabo organiziranu školu. Koristan rad se mora prepoznati u svakoj učionici i u svakom kutku škole i u njenom okruženju. Međutim, zbog onih koji taj prostor napuštaju, naseljava ga ulica s njenim utjecajem.
https://edsurge.imgix.net/uploads/post/image/10382/hero-1508988003.jpg?auto=compress%2Cformat&w=2000&h=810&fit=crop
Uistinu ne vidi se razlog zbog kojeg učenici ne bi održavali čistoću škole i njenog okoliša. Škola bi po tome mogla biti prepoznatljiva. Spomenutu konstataciju nema smisla osporiti etiketiranjem ili drugim konotacijama o vraćanju u komunizam.
 
4. VRJEDNOVANJE RADA
 
Za vrjednovanje rada u školi postoje dva temelja. Jedan se očituje znanjem, a drugi ponašanjem. Sve dok nam učenici ulaze u javna prometala s naprtnjačama kao da idu u planinu i sve dok ne ustupaju svoja mjesta u javnom prijevozu invalidnim i hendikepiranim osobama smatrat će se da učenici nisu odgojeni.
 
Problem je u našem sustavu što su nam nametnute sintagme zbog kojih se nikad ne zna što je učinjeno. Već je spomenuto da plan i program ne mogu ići zajedno, jer jedno je program, a drugo je njegova tehnička realizacija. Ovdje kažemo odgoj i obrazovanje, a pojma nemamo što je to primjereno odgojena osoba? I sve dok se pojmovno i terminološki takve stvari ne definiraju ne mogu se očekivati ni učinci nastojanja. Od numeričke skale nije poznat bolji način ocjenjivanja ma koliko se razlikovale, recimo, petice kao ocjene vrijednosti naučenog ili spoznatog. Naši su učenici definitivno neodgojeni. Od odijevanja do ponašanja imaju silne nedostatke, jer se očito na tome u školi ne nastoji. Posljedica je toga da imamo čak vrlo obrazovane i vrlo neodgojene ljude. Stvari su jednostavne! Znanje (obrazovanje) se mjeri ocjenom, a odgoj ponašanjem koje se ne ocjenjuje već se prepoznaje.
 
I dok obrazovanje može respektirati individualne razlike, one (individualne) se u odgoju ne mogu tolerirati. Svi se moraju u odgojnim zahtjevima jednako postaviti, a drugo je pitanje tko će to i na koji način prihvatiti. Znanje ma koliko bilo moćno ne smije i ne može nadvisiti pristojnost odijevanja i ponašanja kojemu pribjegavaju umjetnici svojim osobnim umjetničkim slobodama.
 
5. SVRHA I ZADAĆE ODGOJA I OBRAZOVANJA
 
Svrha obrazovanja je obaveza elementarne poduke u koju spada prije svega pismenost i omogućavanje kvalificiranosti za čije stjecanje je odgoj neizbježni dio procesa koji započinje u roditeljskom krugu, a podvrgava se školskim i društvenim normama ponašanja, odijevanja, prehrane, prometa i drugih javnih komunikacija, ako to uopće kao zahtjev postoji. Međutim, ako to kao zahtjev ne postoji onda to nemojmo zvati odgoj i obrazovanje, već obrazovanje bez odgoja.
 
6. NAČELA USTROJA
 
U mjeri kojom će se teorijske odrednice ugraditi (usvojiti) stjecanjem kvalifikacija za nastavno osoblje i škola će imati jamstvo takve projekcije. Društvo znanja, doživotno obrazovanje, briga za mlade i slične parole nemaju ama baš nikakvog osnova. Sve su to politički osmišljene fraze. Ne može nitko brinuti ili biti odgovoran za osobnu budućnost a kamo li za nacionalnu budućnost.
“Potpuno poštivanje učenika, njegove osobne ideje” nije i ne može biti odrednica. Pojam poštivanja učenika je uzajamni odnos u kojem poštivanje ideje mora imati akademski smisao, pa samim tim u poduci nema mjesta.
Napokon, smisao obrazovanja je u kvalificiranosti koja će, nadajmo se, jednom za svagda eliminirati mentorsku ovisnost i doškolovanje. Doškolovanje je u nas sinekura nastavnika, a ne i potreba onih koji se školuju. S tim, ako težimo Europi, jednom valja stati na put. Naravno, u oblicima koje mi poznajemo.
 
7. „PREDŠKOLSKI“ ODGOJ
 
Ne ulazeći u sadržaj već samo u naslov, valja konstatirati da je odgoj uvijek i samo odgoj, pa samim tim predškolski, pa školski, pa visokoškolski ne postoji, ali naši „znanstvenici“ misle da je to predmet znanosti i nastave!? Valjalo bi jednom zauvijek uvesti pedagošku doktrinu i terminologiju koja će se osloboditi konvencija s kojima se dijele društvene uloge na katedrama.
 
U vrtićima ne bi trebalo provoditi programe već odgojno djelovati, a u tom smislu osobito nastojati na higijenskim navikama i izdašnom gibanju. Po mogućnosti tjelesnom. Ako pak netko misli da se djeca dovode u vrtiće zbog obrazovanja, onda su u zabludi. Roditelji koji rade nemaju izbora. Djecu im valja paziti i pružiti odgovarajuću njegu i nježnost. Sve ostalo je maltretiranje djece ili nadmetanje pedagoga (odgojiteljica) koji se svojim radom nekom udvaraju, a svemu ostalom prkose. Naravno, stvari ne bi valjalo generalizirati, već jednostavno ostaviti prostor i za programe prema kojima se mogu odrediti roditelji. Međutim, primarno je čuvanje i njegovanje djece u vrtićima.
 
8. OBVEZNO ŠKOLOVANJE
 
Jasan pristup u prethodnim poglavljima logično se nastavlja i na sva ostala. Riječ je prije svega o tome da su interdisciplinarni, kako se to kaže, stručnjaci uzeli stvari u svoje ruke. Jednostavno nitko od njih više ne ispušta ono na čemu ima izgrađenu karijeru, a osobito znanstveni status. Nastavni proces vrlo je jednostavan! Nažalost znanstvenici su komplicirali proces i bojim se da je to začarani krug iz kojeg nema, ako ne bude bilo preustroja, izlaza.
 
ZAKLJUČNE NAPOMENE
 
Čini se tragičnim “bogatstvo” formulacija i naslova s kojim se vrši rečenična i pojmovna kontaminacija. Zato bi valjalo na kraju ovih opservacija dati zaključne natuknice s kojima se obuhvaća cjelovit pristup koji asocira na labirint kojemu nedostaje Arijadna.
- Škola je obvezna ustanova namijenjena prosječnoj djeci s tendencijom podizanja prosjeka na višu razinu, a najveća je mudrost, za sposobnost ili znanje ustanoviti programski sadržaj primjeren prosjeku, te na istom načelu određivanje minimuma zahtjeva u tom smislu;
- Škola se ne smije baviti darovitim pojedincima, ali ako ima uvjete za njihov razvoj dužna ih je pružiti u glazbi, crtanju i tjelovježbi (sportu). Međutim, teško je pretpostaviti da je neko dijete već u osnovnoj školi naklonjeno znanosti, a ako i je onda mu učitelji samo smetaju.
- Uvijek valja imati na umu da društvo svoj napredak ne duguje darovitim pojedincima, već prosječnim ljudima. Daroviti traže uvjete i ako ih ne nađu u svojoj sredini, onda odlaze tamo gdje imaju uvjeta, a to znači i sredstava za izražavanje njihova dara.
 
Između programa rada i plana valjalo bi napraviti jasnu distinkciju kao i između odgoja i obrazovanja. Pri tom valja dati  do znanja što je to nastavni program s kojim prvo mora ovladati nastavnik (a tu činjenicu u nas nitko ne provjerava, nap. Ž. M.), a učenici onoliko koliko mogu što se ocjenjuje skalom od 1 do 5. Plan rada je razrađivanje programa na nastavne jedinice koje služe kao potrebno vrijeme za učeničko ovladavanje nužnim znanjem. Naravno, da pri tom ima nastavnika koji imaju više ili manje smisla za prenašanje znanja. To su, kako se to kaže, bolji ili lošiji metodičari. Program može biti ostvaren i bez plana rada, a mnogi ostvareni planovi ne moraju ispuniti programska očekivanja učenika, jer im može biti neprimjeren. Program ili osoba koja ga provodi?
 
Nužno je biti siguran da se obrazovanje  ocjenjuje, a odgoj se prepoznaje ! Škola i učitelj u njoj dužni su utjecati na sve  što se smije, a što se brani. Što je lijepo, a što je ružno. Što je dopušteno i što se ne dopušta (…) i (…). Organizacija rada jedan je među postulatima kojima škola postaje uzor javnom djelovanju i ponašanju. Dio organizacijskog minimuma može propisati Ministarstvo kao zahtjev da učenici brinu o higijeni u školi i njenom okruženju. Nastojati na strateškoj odrednici i filozofiji života s kojom svaki učenik mora živjeti i u programima ovladati zahtjevom da se prirodne ljepote Hrvatske pretvore u resurs ili prirodno bogatstvo. To traži temeljit pristup u izradi programa i u pisanju udžbenika. Slogan: Voda i zrak su besplatni, ali do čiste vode i do čistog zraka bit će sve skuplje doći!” je nešto što valja pokrenuti. Ako ne to, onda nešto pametnije, što mobilizira.
 
Sve što društvo zanemari u odgojnim zahtjevima njegovi građani plaćaju sudu i policiji. Ako Vlada prihvati tjelovježbu i sport kao javni interes sa strateškim pretpostavkama realizacije nacionalnog programa, škola će imati posebnu i važnu ulogu u nastojanju da Hrvatska postane sportska nacija, a to je isto tako jedan od mogućih pristupa da tjelovježbom i sportom pridonosimo načinu života i rada u zdravom okruženju bogate prirode.
 
Abstract:
Education is an individual's ability, and upbringing is a social obligation of all subjects taught. Educated and uneducated must be socially agreed. Everyone has to know what is nice and ugly, good and bad, allowed and forbidden, beneficial and harmful. This is a precondition for creating discipline of work and responsibility. The foundation for social consciousness is the great mistake of socialist pedagogy that the practical mind does not respect. Preserving nature should be "nurtured" whit philosophy of life that would be included in all teaching subjects, and it should first be initiated by selecting and disposing of garbage; it is not only physical but political, educational and scientific. Croatia has the beauty of nature. It would be wise to turn beauty into wealth with a syntagm: "Air and water are free, but clean water and air will be  expensive to come!" Reform that is offered only in the title have upbringing, and it is well known that the work and responsibility to which it belongs and the preservation of nature can not be achieved without the discipline of upbringing, wichs forms mentality.
 
Literatura:

 

1. Fernand BRAUDEL, Određenja mediteranske kulture, Povijest, str. 47.-61., Zbornik trećeg programa radio Zagreba, br 11., 1985.
2. Silvestar KUTLEŠA, Život i običaji u Imockoj krajini. Imotski: Matica hrvatska, Ogranak Imotski; 1997., str. 376.
3. Antonio LABRIOLA, O istorijskom materijalizmu (prema: Del materialismo storico, Rim, 1896. sa popratnom, studijom G.V. Plehanova, O materijalističkom shvatanju istorije, Beograd: Kultura, 1958.
4. Željko MATAJA, Pedagog između tradicije i inovacije, str. 302., Zbornik sabora pedagoga Hrvatske, Zagreb, 2003.
5. Zbornik radova, Od Gee do sebičnog gena, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, 1997., ISBN 953-6483-02-5 NJT, ISBN953-6552-02-7 HSD 970428070
6. Zbornik radova, Sociobiologija, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, 1997. ISBN 953-6483-03(NJIT) – ISBN 953-6552-03-5 (HSD) 970625094
 
(Svršetak)
 

Željko Mataja, prof.

Zašećereni napitci povezani s visokom stopom smrtnosti

 
 
Konzumiranje zašećerenih napitaka može prema procjenama godišnje biti uzrokom 184.000 smrtnih slučajeva odraslih osoba diljem svijeta – pokazalo je provedeno istraživanje. U prvom iscrpnom globalnom istraživanju i izvješću o učinku slatkih, šećerom zaslađenih napitaka, istraživači su procijenili uzroke smrti i nesposobnosti / invaliditeta zbog dijabetesa, srčanih oboljenja i karcinoma u 2010. godini. U ovoj analizi zašećereni napitci definirani su kao slatka pića poput sode, voćnih sokova, športskih i energetskih napitaka, ledeni čajevi i domaći napitci (pripremljeni u domaćinstvima) kao što je popularna „fresca“ i dr. Isključeni su sto posto prirodni voćni sokovi.
https://static1.squarespace.com/static/56c002ecf699bbeaf21f4463/t/588aaba959cc6822d7413a62/1485482937558/TCWN_SodabrietyLogo_Final_ForDigital.jpg
Rezultati provedenog istraživanja objavljeni su u časopisu „Circulation“ (lipanj 2015.), a prije toga predstavljen je sažetak na znanstvenoj konferenciji u organizaciji „American Heart Association / AHA,“ održanoj u New Orleansu od 19. do 22. ožujka 2013. (Napomena: „Circulation“ je jedan od časopisa koji izdaje AHA). Dr. Darius Mozaffarian, dekan Friedmanove škole za nutricionističku znanost i politiku Sveučilišta Tufts u Bostonu (Friedman School of Nutrition Science & Policy, Tufts University, Boston, SAD) i viši autor znanstvene studije izjavio je: „Mnoge zemlje u svijetu suočene su sa značajnim brojem umrlih zbog jednog prehrambenog faktora – a to su zašećereni napitci. Globalni prioritet trebao bi biti postupno smanjenje ili eliminiranje slatkih napitaka iz prehrane.“
 
Znanstvenici su tako 2010. procijenili da su zašećereni napitci mogli biti uzročnikom: 133.000 umrlih od dijabetesa, 45.000 umrlih od kardiovaskularnih bolesti i 6.500 umrlih od karcinoma. Procjene su donesene na temelju pregleda provedenih znanstvenih istraživanja i objavljenih rezultata o konzumiranju zašećerenih napitaka u različitim populacijama diljem svijeta. „Nema nikakve dobrobiti od konzumiranja zaslađenih napitaka, a smanjenje konzumiranja ima potencijalni učinak u spašavanju nekoliko desetaka tisuća života godišnje“, rekao je dr. Mozaffarian (M. D., Dr. P. H.).
 
Utjecaj zašećerenih napitaka na zdravlje uveliko se razlikuje među populacijama. Prema ekstremima, procijenjeni postotak smrtnosti bio je manji od 1 posto u Japanu kod osoba starijih od 65 godina, ali 30 posto kod meksičkih odraslih osoba mlađih od 45 godina. Ovako velika razlika očituje se u činjenici da je Japan jedna od svjetskih država s najnižom potrošnjom slatkih pića po glavi stanovnika. S druge pak strane, od dvadeset najnaseljenijih zemalja, Meksiko je imao najveću stopu smrtnosti koja se može pripisati zašećerenim napitcima – s oko 405 smrtnih slučajeva na milijun odraslih osoba, dok je u SAD-u 125 smrtnih slučajeva na milijun odraslih osoba. Sveukupno, kod odraslih mlađe dobi postotak kroničnih bolesti povezanih sa zaslađenim pićima bio je veći nego kod odraslih starije dobi.
 
„Zdravstveni učinak slatkih napitaka kod mladih osoba vrlo je značajan iz razloga što upravo mladi ljudi čine veliki sektor radne snage u mnogim zemljama, pa je stoga i gospodarski učinak konzumiranja slatkih napitaka i s njima povezanim smrtnostima i nesposobnostima / invaliditetom i te kako značajan. Radi toga raste i zabrinutost glede budućnosti. Ako će ti mladi ljudi i dalje konzumirati visoke razine zašećerenih pića u starijoj dobi, učinci visoke potrošnje biti će povezani s učincima starenja, što dovodi do još veće stope smrtnosti i invaliditeta zbog srčanih oboljenja i dijabetesa nego što to vidimo sada“, upozorio je dr. Gitanjali M. Singh, Ph. D., suautor provedene studije ('Friedman School').
 
Ugledni časopis za medicinske znanosti „British Medical Journal, BMJ“ u srpnju 2015. godine objavio je rezultate istraživanja u kojem je dokazano da je redovita konzumacija šećerom zaslađenih napitaka povezana s dijabetesom tipa 2 neovisno o statusu pretilosti. Umjetno zaslađena pića (pića zaslađena umjetnim sladilima poput aspartama i dr.) i voćni sok također su pokazali pozitivnu povezanost s dijabetesom tipa 2. Stoga autori provedene studije također upozoravaju da pića zaslađena umjetnim sladilima kao i voćni sok nisu pogodne alternative za prevenciju dijabetesa tipa 2.
 
Američka regija Appalachia (Apalači) je područje koje je najpoznatije u SAD-u zbog visokog rizika pretilosti i povezanih oboljenja kod mladih ljudi zbog goleme konzumacije zaslađenih pića. Naime, djeca regije Appalachia najveći su potrošači slatkih napitaka u SAD-u, zbog čega je smrtnost radi pretilosti, karcinoma, dijabetesa i srčanih oboljenja u stalnom porastu. No, tinejdžeri (teens) su sa znanstvenicima (Ohio State University Center for Clinical and Translational Science) pokrenuli projekt pod nazivom „Sodabriety“ koji se pokazao uspješnim a trajao je trideset (30) dana. Na kraju projekta, tinejđeri koji su sudjelovali u projektu, potpuno su se odrekli slatkih pića – umjesto njih piju vodu, čime su ujedno povećali unos vode u organizam. (Rezultate ovog projekta objavio je i časopis Science Daily 20. veljače 2014.). Stoga bi javnozdravstveni stručnjaci u Hrvatskoj zajedno s Ministarstvom zdravstva trebali pokrenuti jednu veliku inicijativu s osvješćivanjem roditelja i mladih ljudi o svim mogućim štetnim učincima konzumiranja zašećerenih napitaka kao i onih s umjetnim sladilima zajedno s najavljenom kampanjom moguće zabrane prodaje energetskih napitaka maloljetnicima.   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Strateški izazov ili filozofija života

 
 
Poželjno je da svaka zemlja (država) ima životni imperativ ili filozofiju života kojemu teže generacije. Japanci su odnjegovali kvalitetu svojih proizvoda i žive s imperativom izvoza. Nijemci dominiraju kvalitetom i ne brinu za svoj izvoz, Talijani  plijene dizajnom i delicijama i...
Suglasni smo da raspolažemo prirodnim ljepotama; one nisu uščuvane zahvaljujući našoj pameti, već zbog siromaštva. Bogati je svijet svoju prirodu žrtvovao i sad je u situaciji da ju “popravlja”.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02752/ireland-school_2752619b.jpg
Budući da je sve komercijalizirano, a da su zrak i, sve manje, voda besplatni,  do čiste vode i do čistog zraka bit će sve skuplje doći. Ta činjenica mogla bi postati jedan od naših najvećih strateških izazova ili životna filozofija kojom bismo odgajali i obrazovali našu mladost u namjeri da prirodne ljepote pretvorimo u resurs prirodnog bogatstva.
Pretvaranje prirodnih ljepota u prirodno bogatstvo nezamislivo je bez odgojno obrazovnog prostora. Taj prostor mora biti doslovce ispunjen nastojanjem u svakoj učiteljskoj poduci i u svakom nastavnom predmetu tako da i primjeri iz računa ili matematičkih rješenja potiču spoznaju o vrijednosti prirode i o značenju njenog čuvanja od svih oblika zagađenja (fizičkog, kemijskog, biološkog, radioaktivnog, a mislim, političkog, rečeničnog...)[1]. Svaka zadaća valjalo bi da ima  u kontekstu nešto što bi učenik prepoznao kao korist ili štetu ako se prema PRIRODI odnosi neodgovorno. Kako bez odgovarajuće poduke shvatiti da sve ono što mi zovemo smećem, ako se razvrsta nije otpad već repromaterijal kojeg vraćamo životu. Poticati primjerima na spoznaju i odgajati za primjenu je strateški i dugoročno gledano, rezultat na kojem bi valjalo nastojati bar desetak godina kako bismo dobili tek prvu generaciju, nazovimo je, ekološki pismenu.
 
Realnu Hrvatsku čini 256.538 km. kvadratnih s teritorijalnim morem površine 31.000 kv. kilometara, te brojne rijeke i jezera. Taj prostor naseljava nešto manje od 5,000.000 žitelja s demografskim značajkama koje ne ohrabruju i sa socijalnim nasljeđem u kojem je narod gotovo odgojen boriti se protiv nekoga ili protiv nečega, a gotovo nikad za nekoga ili za nešto svoje i vrijedno borbe. Odnjegovati bilo kakvu odrednicu kao filozofiju života i u njoj vidjeti budućnost ne samo države i njene opstojnosti, već i cijele planete, čini mi se vrijednim pozornosti i korisnim nastojanjem za koje je potrebno strpljenje i, naravno, potpora Vlade i znanosti na svim razinama.
 
U našem (ne) sustavu smisao školovanja se svodi na osobe što se uporno i dosljedno pozivaju na inozemna iskustva. Nadmeću se iskustvima „naprednog“ svijeta, ali nikad ne rade „ono“ što je napredni svijet radio da bi bio uspješan. Definitivno su nepotrebna pozivanja na analize OECD-a, a još i manje pomažu podaci UNESCO-a koji nam štiti ono što ne financiraju (spomeničku materijalnu i nematerijalnu baštinu). Kad ovo konstatiramo, dužni smo ostati na tragu globalizacije i uključivanja u međunarodne integracije, jer očuvanje prirode je primarno pitanje globalnih procesa u kojima imamo dvije mogućnosti:
 
-      Na Plitvicama i na izvoru Krke ostvariti međunarodni multimedijski centar ili institut za globalnu zaštitu prirodnih resursa ili
-      Prepustiti se stihiji koja, ako ovako nastavimo, nije daleko od mogućnosti da od nastojanja s kojim bi htjeli postati dio zajedničkog tržišta, postanemo njihovo smetlište.
 
1. UČENIK
 
Učenika, kao subjekta odgojno obrazovnog procesa, valja isključivo tumačiti sa stajališta genetičkih spoznaja. Uzaludni su napori i javna uvjeravanja o fenomenima ili o znanstvenom učinku na kreativnost, na darovitost ili na metodiku nastave koja je učinkovita.
 
Svaki je učenik darovit za nešto. Razlikuju se vrste i stupnjevi darovitosti kao i uvjeti u kojima se dar može izraziti i, naravno, vrijeme kad darovitost ostavlja svoje učinke.
Jedino se pouzdano zna da kalendarska i biološka zrelost ne idu paralelno, pa neki učenik prije, a neki kasnije sazrijeva ili uči na satu, neki doma, a neki tek kad napuste školu.
Posljedica je ove činjenice da najbolji u osnovnoj školi nisu i najbolji u srednjoj školi. Oslobođeni mature nisu i najbolji studenti a da o diplomiranima ne ovisi društveni napredak već smo se dovoljno uvjerili u neuspješnoj praksi.
 
1.1. NASTAVNI PLAN I PROGRAM
 
Nejasno je zašto se plan i program uvijek i dosljedno spominju zajedno. Za školu je jedino bitno da ima jasan i sadržajno primjenjiv program namijenjen učeničkom prosjeku. Programi za napredne, pa za nazadne ne korespondiraju s biološkim spoznajama, već su dijelovi znanstvenog zagađenja kojeg ima jednako kao i radioaktivnog. Naime, pedagoška misao ne može biti izolirana od bioloških spoznaja. Opet se vraćamo genetici koja je nedvojbeno ustanovila, popularno rečeno, da se ne može sipati u bocu od litre dvije litre, a još je teže kad neki s jednom litrom žele napuniti bocu od dvije litre. Nastavni program za svaki razred i za svako područje valja prilagoditi prosjeku. Međutim, svi su pomalo hendikepirani kad su dužni odrediti koliko je to i kakva je to mjera u nastavnom programu za učenički prosjek?
 
Najkraće, najveća je mudrost pronaći mjeru za bilo što, a kamo li za nastavni program od kojeg se očekuje učenički napredak, osposobljenost za nešto. Međutim, u smislu danog uvoda, u svakom bi se nastavnom programu moralo naći dovoljno mjesta i prostora za sintagmu: “Zrak i voda su besplatni, ali do čistog zraka i do čiste vode bit će sve skuplje doći”.
 
Pod uvjetom da se prirodne ljepote žele pretvoriti u prirodno bogatstvo za koje je potrebno odgajati generacije i poticati njihovo promišljanje kao nešto što uz moguću materijalnu korist jamči i zdrav način života i rada. Što se plana tiče to je sasvim tehničko pitanje koje može biti, ali i ne mora biti normirano. Za neku nastavnu jedinicu ili za neki programski sadržaj nekom je potrebno više, a nekom manje vremena. Pored toga, to ne ovisi uvijek o nastavniku, već i o učenicima koji mogu ili ne mogu usvojiti nešto iz programa. U svakom slučaju program i plan su sasvim neovisne stvari. I dok program sadrži nastavničko znanje, plan traži tehniku (metodiku) njenog projiciranja na učenike.[2]
Jedinstvena metodologija za izradu programa može biti utemeljena samo u postulatima koje država želi nametnuti kao strateški zahtjev ili ono što se može označiti “filozofijom života”, dok sve ostalo valja prilagoditi prosjeku za osnovno obrazovanje, a minimum zahtjeva za kvalificiranje. I tu ne bi smjelo biti nesporazuma. Nije isto nekoga opismeniti i nekoga kvalificirati. U prostoru opismenjavanja može biti tolerancije, ali u prostoru kvalificiranja mora postojati rigorozni zahtjev.
 
Uostalom, ako već netko i želi zajedno strpati dva sasvim različita pojma i postupka, onda bar u redoslijedu mora prvo ići program, pa tek onda plan njegove realizacije. Nikako drugačije!
 
2. UČITELJI
Temeljno pitanje je odabir osoba za učiteljsko zvanje. Ako se učitelj postaje iz socijalne nužde, a ne iz pedagoškog erosa, teško je očekivati sve ono što se školi nameće i ono što se od nastave očekuje.
 
Bilješke:
 
[1] Često se koristi riječ „pojasniti“. Jasno se ne može pojasniti nego se nejasno može objasniti. Koristi se riječ „pošteniji“. Neki se pridjevi ne kompariraju jer možeš biti pošten ili nepošten, a ne pošteniji.
[2] Program je osposobljenost ravna onoj koju ima perilica rublja. Program se prilagođava sadržaju u perilici, a nastavnik učenicima ili studentima u nastavi.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Željko Mataja, prof.

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Ponedjeljak, 23/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 957 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević