Get Adobe Flash player

Tehnologije kojima se bavi Centar mogu značajno pridonijeti rješavanju velikih društvenih izazova

 
 
U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Sveučilišta u Zagrebu, u srijedu 9. svibnja u Auli Sveučilišta u Zagrebu održan je okrugli stol Znanstveni centar izvrsnosti za znanost o podatcima i kooperativne sustave, 22. u nizu događanja u sklopu tribine Inovacije i transfer tehnologije – poticaj gospodarskoga razvoja Hrvatske.
http://arhiva.strukturnifondovi.hr/resize.aspx?filename=/Novosti/zci_logo%20final.jpg&width=593
Sudionicima skupa uvodno je govorio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da se radi o temi važnoj za budućnost gdje će umjetna inteligencija imati sve veću važnost, zbog čega se i hrvatska znanost mora uključiti u suvremene svjetske trendove. Pohvalio je suradnju Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Medicinskog fakulteta koji su razvili prvog robota u medicini. O radu Znanstvenog centra izvrsnosti za znanost o podatcima i kooperativne sustave govorio je dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mislav Grgić. Centar je osnovan 2015. i prvi je centar izvrsnosti u području tehničkih znanosti u Hrvatskoj. Okuplja 13 istaknutih organizacija među kojima je 11 visokoškolskih institucija iz Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i Dubrovnika, te Institut Ruđer Bošković i tvrtka Ericsson Nikola Tesla. Centar djeluje kao središte suradnje akademske zajednice s poslovnim i javnim sektorom, s ciljem snažnoga doprinosa poboljšanju kvalitete života i poticanja ekonomskoga rasta u Hrvatskoj.
 
Prof. dr. sc. Sven Lončarić predstavio je Istraživačku jedinicu za znanost o podatcima, a prof. dr. sc. Ivan Petrović Istraživačku jedinicu za napredne kooperativne sustave. Tehnologije kojima se bavi Znanstveni centar izvrsnosti u svoje dvije istraživačke jedinice mogu značajno pridonijeti rješavanju velikih društvenih izazova poput globalnog zatopljenja, smanjenja zaliha energije, vode i hrane, starenja stanovništva, kvalitetnog javnog zdravstva, sigurnosti društva, kao i ostvarenju koncepata pametnih tvornica, digitalne ekonomije i digitalnog društva.
 

Marijan Lipovac

Oksorazgradljiva plastika nije i biorazgradljiva 

 
 
Bez obzira na brojne neistine vezane uz plastični otpad u morima, njemu tamo nije mjesto. Otpad, tj. smeće u morima i oceanima pokazatelj je današnjega potrošačkog društva i našeg odnosa prema prirodnim resursima. Problem nije od jučer, stvarao se desetljećima, pa će i njegovo rješavanje zahtijevati isto toliko vremena, uz ogromna financijska ulaganja
http://www.miss-ocean.com/Feed_The_World_Campaign/Pictures_Feed_The_World_Campaign/microbeads_plastic.jpg
Među omiljene teme zaštitara okoliša, onih kojima je to u interesu i birokracije, pripada i pojava velike nakupine smeća u Pacifiku (Great Pacific Garbage Patch). »Osnovni krivac je nekontrolirana uporaba plastike koje će uskoro biti u takvim količinama da će je do 2050. biti više u morima, nego riba«, najčešće je korištena misao. Kada se pročitaju tekstovi tih zaštitara, ipak se radi o tzv. faktoidnim tekstovima. Onima u kojima se svjesno miješa stvarne, s nepostojećim činjenicama ili se navodi ono što se želi progurati. Kao npr. biorazgradljiva plastika.
 
Nesporazumi započinju s nazivima. U oceane, ali i lokalna morâ, ulaze kao smeće plastični proizvodi različitih veličina. U grubo, radi se o mikročesticama i makročesticama isluženih plastičnih proizvoda. Prvo, plastični proizvodi ne ulaze u oceane sami po sebi, već voljom čovjeka. Ne baca se u oceane i manja morâ, samo plastične proizvode. Podulja je lista tvari i tvorevina koje ne bi smjele završiti u morima. Ali mnogo oblici i vrste smeća nisu u prvom planu. Već je napisano, primjerice kruzeri ne bi smjeli biti bez riješenog gospodarenja otpadom tijekom plovidbe, uz obvezno odlaganje preostatka na označenim mjestima (Vjesnik, 6. listopada 2008.).
 
Plastične mikročestice
 
Poučan je primjer kako birokrati opisuju plastične mikročestice (Stručno i jasno o mikroplastici u oceanima, Večernji list, 14. veljače 2018.). U najpoznatijem europskom tjedniku za tehniku, gospodarstvo i društvo, VDI-Nachrichten, u tekstu Morâ bez mikroplastike opisan je ovako problem (22. prosinca 2017.)? »Što to čini 8 milijuna tona plastičnog otpada u oceanima? Postoji tendencija porasta, pa i zbog sve većeg broja stanovnika. Pod mikroplastikom smatraju se djelići manji od 5 mm. Nastaju zbog atmosferskih utjecaja i usitnjavanjem velikih plastičnih dijelova. Pritom, dvije trećine tog „plastičnog otpada“ čine čestice nastale trošenjem sintetskih tekstilnih vlakana i gumenih (?) pneumatika, popularnih autoguma«. Mikrometrom se označuje veličine tisućinke mjere, ovdje se radi o pet tisuća puta većim česticama.
 
Što se tiče tekstilnih vlakana treba kazati. Nema prirodnih vlakana. Ona se razlikuju samo po ulazu u proces, je su li uzgojena (npr. pamuk) ili načinjena od fosilne plastike (nafte, prirodnog plina ili ugljena). Trajno raste udio tih vlakana, koje se naziva sintetska vlakna, bolje, fosilnih vlakana. Ona imaju sada udio veći od 60 posto (npr. sportske majice od PET-a). Pamučna vlakna su izvrsna za izradu tekstilnih proizvoda, ali im je ulaz u proces rezultat agrokulturnih postupaka. A to su uzgojine. Za njihovu proizvodnju, prema nešto starijim podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), troši se 25 posto svjetske proizvodnje pesticida i ogromne količine vode, pa isušuju čitava jezera. Zaokruženosti radi, postoji jedan jedini prirodni ulaz u proizvodnju vlakana za tekstil. To je samonikla brnistra.
 
Uvodnik glavnog urednika
 
Na tekst iz VDI-N reagirao je u svom uvodniku glavni urednik časopisa Rubber, Fibres, Plastics, Ernst Debie. Taj časopis pretežno se bavi osnovnim sastojkom gumenih dijelova, kaučukom, dodatcima te gumenim proizvodima. Neuobičajeno za uvodnik, naveden je popis literature. Sva četiri izvora su internetska, a potvrđuju stavove vijesti iz VDI-N. Ovdje će se odvojiti samo dvije misli. Prvo, a što se i zna, internetski izvori ne prolaze ozbiljne stručne recenzije, kao one u časopisima. Druga je povezana s upitnikom iza riječ »gumenih«. Guma je organski polimer kao i plastika, ali su to dvije bliske, ali ipak odvojene skupine materijala.
 
Zato je sljedeća misao ključna. Po definiciji German Federal Environment Agency Umweltbundesamt (Njemačka savezna agencija za okoliš) »čestice nastale abrazijskim trošenjem automobilskih pneumatika klasificiraju se kao plastične mikročestice«. Pojednostavljeno, kao da ste napisali: »među bjelogoričnim, veliki udio čini crnogorično drvo???«. Čitatelj je odmah pomislio da je takav iskaz rezerviran za manje razvijene zemlje, a ne zemlju koja je prva razvila proizvodnju sintetskog kaučuka. Osnovnog sastojka kaučukovih smjesa.
 
Makročestice
 
Hoće li jednom mladom čovjeku, starom 22 godine podrijetlom iz Istre, rođenom u Nizozemskoj, Bojanu Šlatu (Boyan Slat) uspjeti riješiti problem makročestica (Večernji list, 25. travnja 2018.)? On će pokušati iz nakupine koja se prostire između Havaja i Kalifornije, a površinom je veća od Teksasa, ukloniti plastični otpad koji se ubraja u makročestice, jer je veći od 5 mm. Da se radi upravo o makročesticama, potvrđuje i podatak da se radi o 90 % opreme za ribarenje. Treba pridodati da su danas ribarske mreže načinjene od popularnog najlona, stručnog naziva poliamid.
 
Mladi poduzetnik želi sa sustavima plutajućih cijevi polukružnog oblika duljine 1,5 km i uronjenim poliamidnim pregradama sakupljati otpad veći od 1 cm. Među onima koji su među prvima poklonili povjerenje mladom inovatoru je i suosnivač PayPala, Peter Thiel. Projekt je vrijedan 32 milijuna dolara. Može se samo poželjeti uspjeh mladom čovjeku koji već sada zapošljava 65 suradnika.
 
Primjeri faktoida
 
Treba objasniti što je to faktoid. Radi se o iskazima koji sadrže istinite i one druge misli. To je svojedobno vrsno rastumačio dipl. ing. Romeo Deša. Na svom iznimno uspješnom blogu Plastično je fantastično (http://blog.dnevnik.hr/plasticno-je-fantasticno/2012/08/1630928978/ubijaju-li-plasticne-vrecice-100000-morskih-sisavaca-i-milion-morskih-ptica-godisnje.html). Iz tog teksta navest će se faktoidni pristup plastičnim vrećicama.
Izjava da plastične vrećice ubijanju sto tisuća morskih sisavaca i milijun morskih ptica godišnje, jedna je od najčešćih izjava zagovornika zabrana plastičnih vrećica, a temeljem iste uvode se zabrane prodaje i korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u gradovima Sjedinjenih Američkih Država, ali i širom svijeta. To se događa zato što ih životinje pojedu ili se zapletu u njih. Što je istina?
 
U londonskom The Timesu 8. veljače 2012. objavljen je članak: Series of blunders turned the plastic bag into global villain (Serija zabluda pretvorila je plastičnu vrećicu u globalnog zločinca) gdje je navedeno: »Glavna izjava zagovornika zabrana plastičnih vrećica je da one ubijaju više od 100 000 morskih sisavaca i milijun morskih ptica svake godine. Međutim, te brojke zasnovane su na krivoj interpretaciji kanadskog istraživanja provedenog u Newfoundland 1987. kojom prilikom je utvrđeno da je između 1981 i 1984. godine više od 100 000 morskih sisavaca, uključujući i ptice, uginulo zbog zapletanja u ribarske mreže. Kanadsko istraživanje uopće nije spominjalo plastične vrećice«.
 
Petnaest godina kasnije, 2002. godine, kada je Vlada Australije naručila izvještaj o utjecaju plastičnih vrećica, autori izvještaja krivo su prenijeli brojke iz kanadskog istraživanja u Newfoundlandu, pogrešno pripisujući uzroke smrti životinja plastičnim vrećicama. Te brojke bile su dokaz i učvrstile su zaštitare okoliša u uvjerenju da su plastične vrećice ubojice. Četiri je godine ta greška u australskom istraživanju ostala neispravljena. Tek su 2006. godine autori studije zamijenili pojam plastične vrećice s pojmom plastični otpad. I tom su prilikom priznali. »Stvarne brojke ubijenih životinja tijekom godine zbog odbačenih plastičnih vrećica gotovo je nemoguće utvrditi.« Bez obzira na brojne neistine vezane uz plastični otpad u morima, njemu tamo nije mjesto. Otpad, tj. smeće u morima i oceanima pokazatelj je današnjega potrošačkog društva i našeg odnosa prema prirodnim resursima. Problem smeća u oceanima nije od jučer, stvarao se desetljećima, pa će i njegovo rješavanje zahtijevati isto toliko vremena, uz ogromna financijska ulaganja. No ne treba smetnuti s uma da plastika u mora i oceane nije došla sama od sebe, nego djelovanjem čovjeka, kao i u bilo koji drugi okoliš. Oko 80 % plastičnog otpada u morima dolazi s kopna, od čega 25 % iz loše upravljanih sustava gospodarenja otpadom, a 75 % je nesakupljeni, tj. odbačeni otpad.
 
Biorazgradljiva plastika nije rješenje
 
Rašireno mišljenje javnosti, ali i znanstvenika je da treba napustiti nerazgradljivu plastiku i okrenuti se biorazgradljivoj. No tako mogu misliti samo oni koji ne razumiju pojam biorazgradljivosti. Prvo, postoje razne vrste biorazgradljivih plastičnih materijala, koji su namijenjeni razgradnji u različitim okolišima. Najčešće u industrijskom postrojenju za kompostiranje, prikontroliranim uvjetima temperature, vlažnosti i mikroorganizama. Biorazgradljiva plastika se vrlo sporo ili gotovo nikako ne razgrađuje na odlagalištu jer tamo nedostaju osnovni uvjeti za njezinu razgradnju. Biorazgradljiva plastika se u okolišu neće ponašati na isti način kao organski otpad. Neće se razgraditi ako se ostavi u šumi. Neće se razgraditi u moru. U moru će se razgraditi samo ona biorazgradljiva plastika koja je namijenjena za razgradnju u moru. A takvih plastičnih materijala nema puno. Uz sve navedeno, ono što se vrlo često zaboravlja, jest činjenica da brzina biorazgradnje jako ovisi o debljini proizvoda. Drugim riječima, tanke folije će se bitno brže razgraditi od debljih proizvoda. Zato certifikat o biorazgradljivosti ne može dobiti biorazgradljivi plastični materijal, već samo proizvod načinjen od njega.
 
Oksorazgradljiva plastika nije i biorazgradljiva 
 
Od te vrste plastike pretežno se prave polietilenski proizvodi, poput vreća za smeće ili poljoprivredni filmovi za nastiranje (malčiranje). Njihova razgradnja postiže se dodatcima organskih spojeva prijelaznih metala poput željeza. Dodatci se rabe zbog preuranjene razgradnje proizvoda. Proizvođači takvih proizvoda tvrde da se oksorazgradljivi proizvodi potpuno razgrađuju i nestaju u okolišu. Međutim, osnovno pitanje glasi: biorazgrađuje li se takva plastika, tj. predstavlja li ona hranu za mikrobe? Nema sumnje, oksoplastika se razgrađuje izlaganjem sunčevoj svjetlosti ili toplini (oko 60 °C). Proces razgradnje uzrokuje pogoršanje čvrstoće plastike, koja postaje krta i lagano se lomi u sitne djeliće. Vrijeme koje treba za fragmentaciju ovisi o količini dodatka u plastičnom filmu i okolini kojoj je film izložen. Primjerice, na Floridi će se razgradnja dogoditi brže nego u Norveškoj, zbog razlike u intenzitetu Sunčeve svjetlosti.
 
Ta vrsta plastike ne udovoljava kriterijima kompostabilnosti, među ostalim zbog sadržaja npr. teških metala poput kadmija, što ju čini opasnom za okoliš. Najčešće se reklamira i to netočno kao biorazgradljiva. Oksorazgradljiva plastika bi se trebala zvati svjetlosno fragmentabilna ili toplinski fragmentabilna jer joj je dokazana samo fragmentacija u sitne djeliće, a ne i potpuna mikrobna asimilacija, tj. razlaganje na ugljikov dioksid, vodu i biomasu.
 
Dodatno, oksorazgradljiva plastika nije prikladna niti za recikliranje jer će plastični reciklat sadržavati dodatke koji će ga učiniti podložnijim razgradnji. Stoga nije opće prihvaćen materijal. Namjera je ovog teksta da se hrvatska javnost upozna s problemima gospodarenja plastičnim otpadom. No, treba naglasiti da ima i previše faktoida u tekstovima koji se bave tim područjem. Posljednjih godina hrvatskoj su javnosti nedostupni stručno provjereni podaci o problemu plastičnog otpada. Plastičarski kutak je pokušaj da se najšira javnost obavještava jednostavno i temeljeno na provjerenim podacima s plastikom, plastičnim proizvodima i plastičnim otpadom.
·                     BIORAZGRADLjIVI MATERIJALI
·                     IGOR ČATIĆ
·                     MIKROČESTICE
·                     OKSOPLaSTIKA
·                     OTPAD U OCEANIMA
·                     PLASTIČNI OTPAD
·                     RIBARSKE MREŽE
·                     ZAŠTITA OKOLIŠA
 

Prof. emer. Igor Čatić, http://zg-magazin.com.hr/mikroplastika-i-makroplastika-u-oceanima/

Jedan je kukuruzni moljac, a drugi je moljac pamuka

 
 
Najnovije znanstveno otkriće opisano je u izvješću stručnjaka neovisnog nacionalnog državnog tijela za znanstvena istraživanja (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization, CSIRO) u Australiji, a otkriva 'nastanak' novog globalnog mega-štetnika u agrarnoj proizvodnji. Dva najveća štetnika u uzgoju pamuka i kukuruza udružili su svoje snage i izvrsno nadmudrili biotehnologe i biotehnološku industriju, uključujući i agrokemijsku industriju.
https://www.gmwatch.org/images/banners/Corn_bollworm_corn_earworm_1200x600.jpg
Naime, u svrhu borbe protiv dva najveća štetnika – jedan je kukuruzni moljac a drugi je moljac pamuka čije ličinke uzrokuju goleme štete u uzgoju pamuka i kukuruza, biotehnolozi su tehnikama genetskog inženjeringa stvorili tzv. Bt-kulture (Bt-pamuk i Bt-kukuruz prema bakteriji tla Bacillus thuringiensis, Bt). Takve genetski modificirane Bt-kulture same proizvode insekticidnu bjelančevinu tj. toksin koji ima svojstva insekticida i štiti biljke od navedenih štetnika. O negativnim učincima Bt-kultura kao i o pojavi otpornosti štetnika na Bt-toksin već sam ranije pisala. No, sada su australski znanstvenici u Brazilu otkrili sasvim nešto drugo.
 
Moljac pamuka, lat. Helicoverpa armigera, i kukuruzni moljac, lat. Helicoverpa zea, razvili su otpornost na Bt-toksin u genetski modificiranom Bt-pamuku i Bt-kukuruzu, a australski stručnjaci otkrili su i potvrdili njihovu hibridizaciju, što znači kako je nastojanje čovjeka u svrhu uništenja ovih štetnika potpuni promašaj biotehnološke industrije, a borba protiv njih sada bi mogla biti još teža i problematičnija, upozoravaju stručnjaci. S obzirom da se radi o hibridizaciji dva najveća štetnika u poljoprivrednoj proizvodnji pamuka i kukuruza na globalnoj razini, novi mega-štetnik mogao bi zadati goleme i ozbiljne probleme u poljoprivredi, upozoravaju stručnjaci CSIRO-a.
 
Moljac, štetnik pamuka (H. armigera) raširen je u Africi, Aziji i Europi gdje uzrokuje štete na više od 100 različitih poljoprivrednih kultura, uključujući soju, rižu, slanutak, sirak, lucernu, rajčicu, duhan, krumpir, lan, različite vrste cvijeća, voćaka, šumskog drveća itd. Ukupne štete i kontrola ovog štetnika godišnje agrarnu proizvodnju košta milijarde dolara. Inače je moljac pamuka vrlo mobilna/pokretna vrsta koja je razvila otpornost na sve insekticide koji su do sada korišteni u njegovom suzbijanju. S druge pak strane, kukuruzni moljac (H. zea) prirodni je stanovnik američkog kontinenta a njegova otpornost je ograničena u odnosu na pamučnog moljca kao i raširenost, budući je kukuruzni moljac štetnik koji se hrani na manje biljnih vrsta.
 
Međutim, novi hibrid između H. armigera i H. zea sada ima neograničene geografske granice što stručnjake naročito zabrinjava.
Znanstveni istraživači CSIRO-a svoje otkriće objavili su početkom travnja 2018. u „US Proceedings of the National Academy of Sciences, PNAS“ s jasnim dokazima o nastalom novom hibridu, mega-štetniku poljoprivrednih kultura.
 
Dr. Paul de Barro, CSIRO, upozorava kako ovaj hibridni moljac može ostati potpuno neotkriven u zemlji u kojoj će se pojaviti te stoga poziva australsku znanstvenu zajednicu na trenutnu reakciju i procjenu biosigurnosnog rizika u svrhu sprječavanja invazije ovog štetnika u Australiji. Naime, situacija je zapravo mnogo ozbiljnija nego što se to na prvi pogled čini, budući su australski znanstvenici otkrili tzv. „hibridno mnoštvo“ – ni jedna gusjenica u provedenoj studiji nije bila ista, svaka pojedina gusjenica bila je zapravo novi hibrid. Drugim riječima, u jednoj populaciji otkriveno je mnoštvo različitih hibrida, upozorava dr. Tom Walsh, znanstvenik CSIRO-a i suradnik studije.
Poljoprivredni stručnjaci Sjeverne Amerike također već sa zabrinutošću prate svaku daljnju pojavu ovog novog hibridnog mega-štetnika koji bi prema tvrdnji autora studije, dr. Craiga Andersona (CSIRO) mogao ozbiljno ugroziti i sjevernoameričku poljoprivredu.
Dr. Walsh upozorava: „Ako samo nekoliko novih ali blisko srodnih vrsta dođe u Australiju i  križaju se/razmnože se s postojećim australskim populacijama, tada postoji ozbiljan rizik od prijenosa i nasljeđivanja osobine insekticidne otpornosti na australske populacije“ te dodao: „U ovom razdoblju globalizacije mi svjedočimo o znatnom porastu križanja srodnih vrsta, a širenje kukaca mnogo je veće s globalnim kretanjem ljudi.“
Što će se dogoditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti, to će se tek vidjeti. Nije uopće upitno hoće li se novi hibridni moljac zahvaljujući globalizmu i slobodnoj trgovini proširiti diljem svijeta, već je pitanje koje će biti posljedice za globalnu poljoprivredu i čovječanstvo. 
 
Izvor: „Hybridization and gene flow in the mega-pest lineage of moth, Helicoverpa“ autor:
Craig J. Anderson et al., objavio: „Proceedings of the National Academy of Sciences/PNAS,“ 2. travnja 2018.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 952 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević