Get Adobe Flash player

Recenzija prijedloga Cjelovite kurikularne reforme s naglaskom na prijedlog kurikula Matematike

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Antonija Horvatek, učiteljica, Osnovna škola Josipa Badalića, Graberje Ivanićko
https://i.ytimg.com/vi/4gPD2vgXEYk/hqdefault.jpg
Antonija Horvatek
 
Svi objavljeni dokumenti zajedno imaju velik broj stranica, što otežava iščitavanje i kvalitetnu analizu. U dijelovima u kojima se pojašnjava što i kako učitelj treba raditi ima previše nevažnih dijelova zbog čega se otežava uočavanje važnoga. Mnogi su detalji nejasno napisani i mnogo je novih termina koji unose zbunjenost. Dijelovi kurikula nisu pisani znanstvenim stilom nego se koriste nedovoljno jasni opisi.
 
Kronološki redoslijed obrade i grupiranje gradiva
 
Kronološki redoslijed obrade gradiva nije ponuđen ni u jednome predmetu. Ishodi su navedeni po domenama. Smatram da bi trebao biti ponuđen, a da pritom ostane otvorena mogućnost da učitelj odluči raditi drugačije ako želi. Nedostatak takve razrade prijedloga rezultira sljedećim problemima:
- Ostaje otvoreno pitanje je li moguće poredati gradivo u svim predmetima tako da bude usklađena realizacija u slučajevima kada postoji zahtjev da nešto u jednome predmetu bude obrađeno prije nego u drugome.
- Kako će se napisati udžbenici ako ne postoji nikakav putokaz o redoslijedu? Odgovor da udžbenici više nisu toliko važni može dati samo onaj tko nije predavao Matematiku u školi.
- Svakome pojedinom učitelju bit će lakše isplanirati svoj „vlastiti redoslijed" ako ima neki polazišni primjer. Nije u redu zahtijevati da svaki učitelj zasebno radi ovakav posao od nule umjesto da se za sve osigura brži start. Sve što može olakšati posao svima, treba biti ponuđeno 'odozgo'.     
- Kako će se uvesti hibridno vrednovanje, odnosno kako će iz NCVVO-a biti ponuđeni testovi ako nema nikakvoga plana/prijedloga što se radi prije čega? U Matematici cjeline koje radimo često ovise jedna o drugoj pa tako i izbor zadataka u testu često ovisi o redoslijedu obrade. 
- Ako se neko dijete tijekom školske godine preseli iz jedne škole u drugu, bez oglednoga primjerka redoslijeda gradiva, to jest ako svatko od nas radi za sebe, bit će velika vjerojatnost da te dvije škole ne rade po istome redoslijedu. Kako s tim učenikom raditi dalje? Smatram da bi trebalo preporučiti i grupiranje gradiva, slično kao što smo i dosada imali cjeline. Postoji li bar neki okvirni prijedlog koliko bismo cjelina i koliko ispita trebali imati tijekom školske godine u pojedinome razredu? Ako toga nema, opet je pitanje kako će se u NCVVO-u pripremiti testovi za hibridno vrednovanje.
 
Razine usvojenosti
 
Na webinarima, kojima smo mi učitelji početkom ove kalendarske godine morali prisustvovati, gospodin Jokić rekao je da će razine usvojenosti zapravo propisivati kako ćemo ocjenjivati učenike te da ćemo njihovim jasnim raspisivanjem postići da svi učitelji ocjenjuju na isti način i po istim kriterijima. To nije jedina dezinformacija koja dolazi s vrha Ekspertne radne skupine i koja doprinosi zbunjenosti.
 
Teorija o važnosti učitelja i nevažnosti udžbenika
 
Vezano uz prijedloge kurikula često se čuje da će udžbenici postati sporedni ili nevažni (Možda ih čak ne bi ni trebalo biti?) te da će učitelj sam kreirati sve potrebne materijale. Zahvaljujem na tako ogromnome povjerenju u sposobnost i predanost učitelja, međutim, takva razmišljanja smatram opasnima i nerealnima. Opasnima jer učitelj ne može (fizički, psihički niti ikako drugačije) napraviti toliko zadataka, materijala i ostaloga koliko nam se sada svima nudi u zajedničkim udžbenicima, a koji pomažu povećanju kvalitete nastave. A nerealnim zbog toga što bi za ostvarenje kvalitetnoga rada učitelja bez kvalitetnoga udžbenika bilo potrebno sljedeće:
- Smanjiti satnicu učitelja na pedeset posto sadašnje i povećati sate potrebne za pripreme. Sada nam se za pripremanje nastave priznaje dvadeset minuta po školskome satu. Kako u tome vremenu stići pisati svoj „udžbenik" i to za sve razrede?
- Zadovoljstvo onime kako su stvari iznad nas odrađene. (Najbolje moguće!)
- Naš dodatni posao ne bi smio biti posljedica nekvalitetnoga i nama nejasnoga rada nekoga 'iznad nas'.
- Veća plaća i manja „papirologija“ koja nas nemilosrdno guši. I tako dalje.
 
Matematika - izostanak rasterećenja i dodatno opterećenje
 
Sadašnja nastava Matematike pati od velikoga nedostatka vremena da se sve što se na satu treba postići ujedno i postigne. Mnogi od nas učitelja i do sada su u središte nastave stavljali učenika i njegove potrebe odnosno ciljeve vezane uz to što učenik treba postići. Međutim, zbog kvantitete potreba, kvantitete sadržaja koje pritom treba proći, pokušaja da učenike naučimo razmišljati (na što odlazi enormno vrijeme), dodatnoga vremena koje se troši ako pokušamo realizirati istraživačku nastavu, skupni rad, projekte i slično te samo četiri sata tjedno - broj uspješno realiziranih ciljeva je premalen.     
 
Da bi se sve kvalitetno moglo napraviti, sadašnju količinu gradiva iz Matematike, po mojoj procjeni, trebalo bi po razredu smanjiti za oko dvadeset postoili povećati satnicu Matematike na pet sati tjedno. Jer učenici se ne mogu naučiti razmišljati tako što ćemo im dati savjet kako da razmišljaju, a onda će ga oni primijeniti kada se ukaže prilika/potreba. Oni uče jedino u situacijama koje s nama prolaze, a to znači da moramo imati vrijeme u kojemu ćemo osmisliti zadatke čijim rješavanjem postižemo ono željeno. Pritom treba imati na umu da je u razredu malo učenika kojima je dovoljan maleni broj zadataka kojima će usvojiti željeno gradivo. Većini treba velik broj zadataka za usvajanje i nakon toga velik broj zadataka kojima će izmjenjivati različite načine razmišljanja u različitim problemskim situacijama, a kasnije i dosta vremena za ponavljanje. Sve što se usvoji podložno je zaboravu ako se na to s vremena na vrijeme ne vraćamo. Dakle, potrebno je povećati i vrijeme koje sada imamo za obradu kao i vrijeme za uvježbavanje te vrijeme za ponavljanje gradiva. CKR deklarativno navješta rasterećenje učenika pa bi tako trebalo biti i u Matematici. Pritom (za Matematiku) ne donosi promjenu u satnici.
 
Sadržajno, ovim prijedlogom kurikula povećava se količina onoga što od učenika na kraju školske godine očekujemo. Iz prijedloga kurikula iščitavam da su neki sadržaji izbačeni iz osnovne škole, no neki su ubačeni i takvih je više. Dakle, problem se s vremenom povećava. Problem nedostatka vremena jest problem koji nastavnik ne može riješiti sam! Taj problem mora biti riješen 'odozgo', a umjesto da se riješi, ovim prijedlogom kurikula dodatno će se povećati.       
 
Što nedostaje u kurikulu Matematike?
 
Sada ni u jednome razredu sustavno ne učimo djecu kako iz jedne formule izvesti drugu (npr. kako iz formule s=s0+vt izvesti formule za s0, v i t). To se ne radi ni u Matematici ni u Fizici, ni u osnovnoj ni u srednjoj školi (osim eventulano po vlastitome nahođenju nekih učitelja). Ipak, nema učenika kojemu to ne zatreba u njegovu školovanju. Mislim da se u Matematici može i treba uvesti to u redovitu nastavu. Ako ne u osnovnoj, onda u srednjoj školi, no važno je da bude jasno kada se to radi i kako da radimo prije toga (u zadacima u kojima nam to zatreba i prije). Sada to jednostavno nigdje nije određeno, a ne radi se o malenome problemu. Ja to radim već godinama u 7. razredu i većina učenika to može dobro savladati pa ne vidim problem da se to odredi te da nakon toga svi to sustavno radimo.
 
Kvaliteta raspisa ishoda, razina usvojenosti i ostalih dijelova prijedloga kurikula Matematike
 
Prijedlog kurikula iz Matematike na mnogim mjestima ostavlja dojam nedorečenosti, nejasnoće, netočnosti. 
- U vezi nekih ishoda ostaje upitno koliko se kod ostvarivanja ishoda treba ići u širinu i/ili dubinu, trebamo li uopće obraditi neke sadržaje, trebamo li uvesti neke pojmove, što se točno podrazumijeva da treba napraviti? Odluka o sadržajima i rječniku kojim bi učenik trebao vladati ne bi smjela biti prepuštena samovolji učitelja. Ako učitelj preuzme neki razredni odjel (npr. tek u 6. razredu), on mora znati s čime može računati u tome razredu, a ne da neke pojmove ide pojašnjavati od nule jer u kurikulu ne piše jasno jesu li morali biti napravljeni u prijašnjim razredima, a učenici, kao i uvijek, tvrde da „to nisu radili".
- Kod nekih ishoda koriste se pojmovi koje mi učitelji ne bismo trebali koristiti u nastavi. (Tako nam je pojašnjeno tijekom stručne rasprave.) Međutim, u prijedlogu kurikula nema napomene na takvim mjestima. Kako će čitatelj/učitelj sa sigurnošću znati koja su takva mjesta odnosno takvi pojmovi?
- Mnoge stvari koje su nabrojane pod razradom ishoda uopće nisu razvrstane među razinama usvojenosti. Neke razrade ishoda raspisane su kao da se ne misli na isto ono što je napisano u ishodu te dovodi do zbunjenosti.
- Neke cjeline, koje se obrađuju velik broj sati, ovdje su opisane s par šturih rečenica. Neke osnovne stvari koje se unutar njih trebaju napraviti, ovdje nisu ni spomenute (npr. tako je s razlomcima i decimalnim brojevima u 5. razredu). Neke su stvari matematički netočne (npr. da se svaki nepravi razlomak može pretvoriti u mješoviti broj; može li 8/4?). Nekim važnim stvarima uopće nije poklonjena pozornost, npr. uvođenju formula. U ovome prijedlogu kurikula stječe se dojam da se izbjegava uopće spomenuti riječ „formula", a kamoli odrediti kada se učenici prvi put susreću s njima, što sve trebaju savladati u vezi s njima, trebaju li neku formulu znati napamet... Kao da je to sve nevažno.
 
Predstavnica Stručne radne skupine na Županijskome stručnom vijeću nastavnika Matematike na moje pitanje kada uvodimo formule, slegnula je ramenima i nesigurno rekla: u 5. ili 6. razredu. Zvučalo je kao da ne moramo svi u isto vrijeme. Smatram to neprihvatljivim odgovorom. U vezi s jednadžbama potpuno je nejasno kada se (po novome) uvode „tehnike rješavanja jednadžbi", koje sada radimo u 6. razredu. (Koraci u kojima kod prebacivanja pribrojnika s jedne strane jednadžbe na drugu mijenjamo predznak, kada obje strane jednadžbe množimo ili dijelimo istim brojem...) To nigdje nije jasno napisano iako se jednadžbe spominju u svakome razredu. Zapravo, iz svega što piše o jednadžbama od 5. do 8. razreda jako je teško iščitati što se u kojemu razredu želi, na koji način i koje su razlike...
 
- Na mnogim mjestima spominje se da trebamo igrati igrice, rješavati sudoku, magične kvadrate i slično, a nije ostavljeno vrijeme za to. Ispast će da se „kruti učitelji ne žele igrati", a zapravo se radi o tome da je kurikul napisan s nerealnim očekivanjima.
- Mentalni račun jako je zanemaren u našim sadašnjim udžbenicima (a onda sigurno i u nastavi većine učitelja), a nije mu ni u ovome prijedlogu kurikula dodana veća pozornost osim što je tu i tamo spomenut. A ako djeca ne znaju mentalno računati (npr. 3-1/2), kako razumiju pojam broja i pojam računske operacije i kako će u svakodnevnome životu vršiti procjenu? Ako se ne uočava važnost mentalnoga računa i ako članovi SRS-a dosad nisu probali u nastavi koliko je vrijeme potrebno za uvježbavanje takvoga računa i načina razmišljanja, nije čudo što ne uočavaju veliki nedostatak vremena.
 
- U nekim dijelovima gradiva kasnimo za Fizikom i Kemijom. Npr. do sada na Matematici uopće nismo radili pretvaranje mjernih jedinica za brzinu i gustoću, a po ovome prijedlogu kurikula radit ćemo to u 8. razredu. Međutim, u Fizici se to pretvaranje koristi već u 7. razredu pa je pitanje ne kasnimo li s time i po ovome prijedlogu.
 
Za podizanje kvalitete nastave Matematike potrebno je osigurati ono što sam učitelj nikako ne može: osiguranje vremena da se sve što se radi može kvalitetno i napraviti. To mora biti osigurano odozgo - ili osjetnim smanjenjem opsega gradiva ili povećanjem satnice. Ovim prijedlogom kurikula dogodilo se suprotno - satnica je ostala ista, a opseg gradiva povećan. Stoga smatram da ovaj predmetni kurikul neće donijeti osvježenje niti podizanje kvalitete nastave Matematike.Uz taj ogroman nedostatak kvalitete raspisivanja ishoda i svega ostaloga u tablicama mnogo je nejasnoća vezano i uz to što i kada trebamo postići, a što bi na razini države trebalo biti jasno.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Ministrica Divjak uništava školstvo i ugrožava nacionalnu sigurnost

 
 
Ministrica šalje kurikule na recenziju Velikoj Britaniji. Njezina je politika već dosad rezultirala kaosom i anarhijom u školstvu. Stvoreno je ozračje podobnosti, straha, nesigurnosti i neizvjesnosti. Školstvo funkcionira po vertikali Soroš-Jokić-Budak-Divjak. Od uređenoga sustava, koji je trebalo unaprijediti i razvijati, njegovo prepuštanje ovakvoj skupini ugrozilo je ono najvrjednije što imamo, a to je budućnost Hrvatske, upozorava dr. sc. Sanja Bilač u Hrvatskom tjedniku od 16. studenoga 2017. godine.
ДИBJAK
Nije u Republici Hrvatskoj izvanredno stanje samo u demografiji. Aktualna ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak dovela je hrvatski odgoj i obrazovanje, također, u izvanredno stanje. Njezina manipulacija s javnošću, namještena pitanja u Saboru, naručeni članci u mainstream medijima, nezakonit rad, anarhija i kaos koji provodi, oživljavanje štetne i neprovedive “Jokićeve” reforme, suradnja sa Soroševim institutima, pogodovanje interesnim skupinama, zaustavljanje razvoja hrvatskoga odgoja i obrazovanja s negativnim posljedicama za pola milijuna djece i mladih, djela su aktualne ministrice kojima upropaštava ne samo školstvo već ozbiljno ugrožava i nacionalnu sigurnost povezujući se s neprihvatljivim lobijima izvan Domovine, a sve na štetu hrvatske države.
 
Kurikulna se reforma “zahuktava”, rekla je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u odgovoru na zastupničko pitanje. Izvjesno je kako je riječ o dogovorenome i naručenome pitanju. Naime, izvan mainstream medija do javnosti su se ipak uspjele probiti informacije o kaosu u Ministarstvu obrazovanja i znanosti. Kako bi se skrenula pozornost, trebalo je pažnju javnosti usmjeriti na navodna postignuća oko kurikulne reforme. Tako Divjak “zahuktavanjem” reforme naziva to što su stručne skupine odradile 47 od 51 prijedloga, iako je položaj ministra isključivo politička funkcija, Divjak bi trebala znati točan podatak kako jeriječ o 52 dokumenta. Treba istaknuti kako su u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije kurikuli dokumenti niže razine, što znači kako postoje važniji dokumenti koji se uopće ne spominju i o kojima javnost ne zna gotovo ništa.
 
Riječ je zapravo o manipulaciji jer se nametanjem kurikulne reforme kao jedinoga spasa za obrazovanje, sustavno izbjegava govoriti i vratiti ostalim izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. A isključivo podmetanje kurikula postaje izvrstan medijski mamac za prikrivanje rada ministrice koje je u suprotnosti s izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.
 
Račun podnosi Sorošu
 
Tako Divjak komunicira sa stručnim radnim skupinama (za što nema ovlasti) koje nemaju mandat. A Ekspertna radna skupina (ERS) koja ima ovlasti te ulogu savjetodavnoga tijela koje ministarstvu predlaže akcije, još nije formirana i u potpunosti se ignorira. I slanje kurikula na međunarodnu recenziju (podsjećamo kako ministrica to nije razvidno objavila javnosti, već je vijest “izašla” nakon upita Braniteljskoga portala) nije predviđena Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Osim toga, besmisleno je na recenziju slati kurikule. Ako se Divjak odlučila za međunarodnu recenziju, onda je trebala poslati metodološke priručnike koji definiraju kako će se kurikuli pisati i predstavljaju dokumente nulte razine, a pogotovo zato što je najviše primjedaba upućeno na metodologiju.
 
Postavlja se i pitanje zašto Divjak šalje hrvatske nacionalne dokumente iz odgoja i obrazovanja u Veliku Britaniju da nam Britanci uređuju obrazovanje. Ne samo da je sve navedeno u suprotnosti sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije već je riječ i o čistoj prijevari. Jer će se recenzirani i prevedeni kurikuli morati poslati na javno savjetovanje (s obzirom na to da uz njih nije bila Odluka o njihovu donošenju kao pravna osnova i bez toga “padaju” na Ustavnome sudu) pa se postavlja pitanje zašto je ministrica bacila u vjetar novac utrošen za prijevod i međunarodnu recenziju. Dodatno, zašto ministrica nije objavila koje je kurikule poslala na recenziju i koji je iznos potrošen?
 
Nije više tajna kako je aktualnoj ministrici glavna zadaća bila vratiti štetnu i neprovedivu “Jokićevu” reformu. Kontinuitet “Jokićeve”reforme ovisi o onima izvan Hrvatske koji su ju financirali, a danas financiraju i surađuju s ministricom Divjak. Riječ je o Soroševim sredstvima pa je potpuno jasno zašto u hrvatskome odgoju i obrazovanju funkcionira vertikala Soroš-Jokić-Budak-Divjak. Zato ministrica nije nikada dala odgovor na javno pitanje zašto su hrvatski dokumenti otišli na doradu izvan zemlje. Isto tako, dokumente koje je uputila na međunarodnu recenziju u rukama Soroševih instituta i sveučilišta. Zasigurno će recenzije biti pozitivne. Ova je skupina predobro organizirana da bi radila protiv svojih interesa. Podsjetimo kako su glavni promotori i organizatori potpore “Jokićevoj” reformi udruge koje također financira Soroš.
 
U naručenome članku jednih dnevnih novina (JL, 11. 11. 2017.) manipulira se Izvješćem Europske komisije pa Divjakina dežurna pera iskrivljuju informacije, zloupotrebljavaju Izvješće i tako namjerno javnost dovode u zabludu. Treba podsjetiti kako je izvješće Vijeća Europske unije napisano u lipnju 2017., a publicirano u rujnu 2017., što znači da se ne odnosi na rad Blaženke Divjak (koja je imenovana ministricom u lipnju 2017.), ali su preporuke Izvješća bile obveza za Divjak koja ih, očito je, nije slijedila i ne prihvaća. Preporuka o obvezi “vraćanja izvornim ciljevima” (kako se navodi u dokumentu) odnosi se na vraćanje izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koje Blaženka Divjak pet mjeseci svoga mandata ignorira i odbija primijeniti. Tako ne samo da aktualna ministrica radi u suprotnosti sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije već i u suprotnosti s preporukama Vijeća Europske unije.
 
Dovela školstvo u izvanredno stanje
 
Važno je upozoriti i na činjenicu kako se aktualna ministrica fokusirala isključivo na kurikule, a potpuno zapostavila druge izvorne ciljeve Strategije. Unatoč podatku kako je u Hrvatskoj udjel djece u ranome i predškolskome odgoju i obrazovanju jedan od najnižih u EU-u, izostalo je provođenje učinkovitih mjera. I ne samo to. Prijedlog novoga nacionalnog okvira kurikula za predškolski odgoj i obrazovanje izrađen 2016. kasni kao i reforma. Podizanje kvalitete stručnoga usavršavanja obrazovnih djelatnika, koji predstavljaju ključ razvoja i kvalitetnog obrazovanja, njoj nisu zanimljivi. U potpunosti ih ignorira, osim povremenoga populističkog ulizivanja. Donesena je Strategija razvoja strukovnoga obrazovanja i osposobljavanja, ali provedba je problem, odnosno ne provodi se.
 
Učinci poboljšanja relevantnosti visokoga obrazovanja još uvijek su ograničeni. Unatoč izrazito nepovoljnim podatcima koji pokazuju kako hrvatski prosjek sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom učenju (dob 25 – 64) iznosi 3,0 posto, a prosjek u EU 10,8 posto ignoriraju se preporuke Europskog vijeća o tomu kako poboljšati obrazovanje odraslih, osobito starijih, niskokvalificiranih radnika i dugotrajno nezaposlenih.
 
Podsjetimo kako je nezaposlenost jedan od relevantnih čimbenika koji utječu na egzodus stanovništva. Divjak svojom politikom nepoduzimanja učinkovitih mjera u području nezaposlenosti, svjesno radi na tome da što više stanovništva ode iz Domovine. Zapravo, Ministarstvo obrazovanja i znanosti provodi politiku iseljavanja stanovništva, što predstavlja ugrožavanje nacionalnih interesa. I tako se hrvatski odgoj i obrazovanje dovode u izvanredno stanje. Zabrinjavajuće je kako niti jedna politička elita, javna ustanova i(li) državna institucija (izuzev Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) ne reagira na ovakvu ugrozu nacionalne sigurnosti i negativnih posljedica za pola milijuna djece i mladih.
 
Kaos i anarhija aktualne ministrice negativno utječe i na učitelje, nastavnike i profesore. Stvoreno je ozračje podobnosti, straha, nesigurnosti i neizvjesnosti. Blaženka Divjak uzpotporu Andreja Plenkovića nastavlja ondje gdje su stali Željko Jovanović, Boris Jokić i Neven Budak, a sve prati bjelosvjetski hohštapler Soroš i njegove ekspoziture koje sve to financijski podržavaju. Od uređenoga sustava, koji je trebalo unaprijediti i razvijati, njegovo prepuštanje ovakvoj skupini ugrozilo je ono najvrednije što imamo, a to je budućnost Hrvatske.
 

Piše: dr. sc. Sanja Bilač, Hrvatski tjednik; https://narod.hr/hrvatska/sanja-bilac-ministrica-divjak-unistava-skolstvo-ugrozava-nacionalnu-sigurnost

Obvezna informatika u 5. i 6. razredu

 
 
Pročitavši tekst pod naslovom ''Osnovci će učiti kreirati vlastite aplikacije'', (Večernji list, 17. 11. 2017., str. 7.) prvo pomislih na nekadašnjeg športskog novinara Mladena Delića i onu njegovu čuvenu rečenicu: 'Ma, ljudi je li to moguće, ovo je ludnica...' Uz ostalo, u spomenutom tekstu stoji: '...a ne kao do sada učiti programski jezik bez razumijevanja...' Što na to reći, nego: Ma ljudi je li to moguće?! Kako je uopće moguće učiti programski jezik bez razumijevanja?! To je isto kao reći da je i matematiku moguće učiti bez razumijevanja. Nitko od propagandista revolucionarnog uvođenja informatike nije 'na ti' sa spomenutim pojmovima i gradivom, ne izuzimajući čak ni uvaženog predsjednika našega HAZU-a. Usput rečeno taj je akademik izrazio nadanje da će nam uvođenje informatike u peti i šesti razred popraviti rezultate PISA testa. (Navodim po sjećanju.)
http://devsaibamais.meuholerite.com.br/img/quem_somos/04.jpg
Dakako, nije za zanemariti da je novi kurikul informatike (Jokićev) dobio i britansku potporu. Ne samo to, britanski eksperti tvrde da je bolji od njihovog. No, nisu rekli da bi ga preuzeli već u sljedećoj školskoj godini. (O tom kurikulu, koji vrvi hrpom 'ishodovnih frazetina', drugi put.) To je pogotovo važno jer i micro: bit potječe iz tog tehno-menadžerskog podneblja pa se može očekivati i sinergijski učinak. Naravno, to će tek doškolovani nastavnici informatike provesti u djelo jer im se daje potpuna sloboda u njihovoj kreativnosti. I tako bi se o sinergijskim učincima i financijskim operacijama HNS-ovih ljudi iz sjene moglo nabrajati do unedogled da problem nije doista ozbiljan. Cijela ova priča, naime, podsjeća na Potemkina i njegovo dosjetljivo ali iluzorno rješenje. Pri tom se treba još i prisjetiti u kakvoj je dubokoj političkoj kombinatorici s tankom saborskom većinom došlo do ove priče o aplikacijama, a što, uz kaotično stanje u Ministarstvu obrazovanja, mora izazvati ne malo strahopoštovanje.
 
Jedno je sigurno: opća je situacija s ministricom Divjak i njezinom koncepcijom ucjenjivanja koalicijskog partnera u najmanju ruku zrela za kontra-doktrinu, za javni, ali u pravom smislu javni diskurs o temi obrazovanja pa da se konačno problem rastavi na proste faktore i razjasni na način da se kaže 'popu pop a bobu bob'. Trenutak je za udrugu naziva 'SOS RH' kojom treba početi spašavati odgojno-obrazovni sustav RH od početnika, od neznalica i sveznadara, od avanturista i napose od interesnih lobija.
 
Došlo je i vrijeme da netko od roditelja podigne i ustavnu tužbu jer ustavna je kategorija pravo svih na kvalitetno obrazovanje. (Osnovna škola je i osnovna i obvezna). A je li to na ovaj način moguće ostvariti? Nije! Zašto? Zato što sve škole neće imati iste mogućnosti u ostvarivanju zamišljenog projekta, a što je još važnije sva djeca sigurno neće imati računalo kod kuće. Imati računalo samo u školi, a kod kuće ne, to je totalni promašaj koji stvara ogromnu neravnopravnost. Udžbenike koliko znamo koriste učenici i kod kuće a ne samo u školi. Zar će oni siromašniji morati kreirati 'vlastite aplikacije' kod kuće samo u mašti?! Nepromišljeno i nedopustivo. Bit će to veliki promet a mala zarada.
 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999., Večernji list/Hrvatsko nebo http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/11/19/miroslav-doresic-biti-ce-to-veliki-promet-a-mala-zarada/

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 867 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević