Get Adobe Flash player

Jokićev tim ne može osloboditi školu od birokracije

 
 
U povodu najaje novih prosvjeda prosvjeda i sve otvorenijih političkih i ideoloških rasprava o novom kurikulumu prilažem kolumnu o problemu birokratizacije školstva koji svi zaobilaze.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1e/Ikeda_elementary_school%2C_Osaka%2C_Japan%2C_March_2015.jpg
Formalizam u obrazovanju znači "automatsko pridržavanje utvrđenih pravila, shema i modela …odgojno-obrazovnog rada, uz zanemarivanje njegove biti i potiskivanje inicijative i stvaralaštva prosvjetnog djelatnika", zapisano je davne 1989. U Predagoškoj enciklopediji, jednom od zadnjih zajedničkih obrazovnih projekata raspadajuće Jugoslavije. Svatko tko imalo poznaje stvarnost hrvatskog školstva zna da je danas, četvrt stoljeća nakon osamostaljenja, naš obrazovni sustav visoko birokratiziran i opterećen stalno rastućom gomilom zakona, propisa, pravilnika i raznih formulara koji sputavaju, pa čak i spriječavaju profesionalizam i kreativnost.
 
Kreativnost umjesto birokarcije
 
Da je zaista riječ o zabrinjavajućoj i opasnoj pojavi svjedoče riječi uglednog pedagoga Marka Pranjića koji je 2005.; braneći slobodu i kreativnost učitelja, napisao: "Nastavnik mora fleksibilno reagirati na tijek nastave. Budući da je pripremanje nastave uvijek samo misaona skica nastavnog sata, a sama nastava složeno, o situaciji ovisno, otvoreno događanje među osobama, od nastavnika se zahtijeva velika prilagodljivost." Ovo zapažanje u kojem su čak i famozne nastavne pripreme "tek misaona skica", a nikako birokratsko-formalna obveza, znači poziv na zauzdavanje bujajuće birokracije koja je umjesto pomoćnice postala gospodar hrvatskog obrazovnog sustava. Zbog ovakvog stanja stvari mnogima je vrlo privlačno zazvučalo obećanje da će novi kurikulum donijet "...osnaživanje uloge i jačanje profesionalnosti, veću autonomiju u radu, kreativniji rad, smanjenje administrativnih obveza, motivirane učenike i smanjivanje vanjskih pritisaka." Ovo obećanje potaklo je nade mnogih da Jokić i njegov tim zaista mogu i žele skršiti nesnosni birokratizam našeg školstva.
 
Prazna obećanja
 
No, pogled na širi sastav Jokićeve reformske momčadi pokazuje da je ta nada uzaludna jer je u izradi novog kurikula sudjelovao izvjestan broj pojedinaca koji nemaju nikakve spomena vrijedne profesionalne kvalifikacije, niti su se posebno istakli u svojoj profesiji niti su spremni ulagati u svoje profesionalno napredovanje. Jedina "kvalifikacija" koja je takve ljude dovela u Jokićev reformski tim je položaj koji imaju u hijerarhiji prosvjetne birokracije.
 
Birokratsku samovolju takvih ljudi, koji će svojim formalizmom ometati normalan razvoj i napredak hrvatskog društva, odnosno bolji i kvalitetniji odgoj i obrazovaje budućih hrvatskih građana, ne može zaustaviti ni Jokić ni, a ni najnoviji Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, donesens ciljem da reguliraju i zaštiteprofesionalne kompetencije, posebno onih koji su zaposleni u obrazovnom sustavu. Stoga, gledano hladne glave, nije realno da će Jokićevo obećanje da će novi kurikulum donijeti "kreativniji rad, smanjenje administrativnih obveza" biti ispunjeno. Naprotiv. Realnije je očekivati da će tisuće stranica novog kurukuluma postati još jedan birokratski teret grbači školstvu.
 

Tihomir Rajčić

Kvalitetan i iskusan učitelj može učenicima objasniti sve što poželi

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Sanja Lukić, prof., Osnovna škola Malešnica, Zagreb
 
Sadržaji nisu ponuđeni - oni su ugurani u ishode i smatram da je to veliki nedostatak ovoga dokumenta. Osim toga, i oni sadržaji koji se mogu iščitati iz nabacanih ishoda ne daju apsolutno nikakvo viđenje ili koncept Kemije kao nastavnoga predmeta. Poučavanje kemije treba započeti uvođenjem osnovnih pojmova koji definiraju kemiju kao egzaktnu prirodnu znanost, a ne kao vještinu rukovanja posuđem i kemikalijama ili neko magijsko umijeće. Treba se osvrnuti na alkemiju i povijest kemije, objasniti njezino značenje i utjecaj na razvoj prirodnih znanosti, ali nastava Kemije ne može se svesti na „kemijanje“ i pretakanje iz šupljeg u prazno.
http://os-malesnica-zg.skole.hr/upload/os-malesnica-zg/images/static3/1696/Image/001_vu.jpg
Razumijevanje prirode iz perspektive suvremenoga kemičara ne može počivati samo na promatranju kuhinjske soli, šećera i vode ako ne znamo sastav tih tvari. U najmanju ruku smiješno i nevjerojatno. Kako će učenik razlikovati tvari po sastavu ako nije naučio od čega su tvari sastavljene? Suluda pretpostavka, suludi zahtjev i suluda ideja. Koncept poučavanja kemije koji ne počiva na građi tvari unaprijed je osuđen na neuspjeh. Materijali za učenje prije svega trebaju biti znanstveno točni, recenzirani i lektorirani jer će u suprotnome učenik imati pred sobom materijal koji može, ali i ne mora, sadržavati znanstvene činjenice i istine, susretat će se s pojmovima koje ne razumije, a koji prethodno nisu objašnjeni, s uvođenjem pojednostavljene terminologije koja nema veze sa standardima za određeno područje i znanstvenu terminologiju. Sve te poluistine, pojednostavljivanje sadržaja i ponavljanje neistina vodi u miskoncepcije koje, kada se jednom usvoje, teško se ispravljaju.
 
Rasteretiti učenika od navodno nepotrebnih i nerazumljivih činjenica ne znači da ih moramo iskriviti do neprepoznatljivosti. Kvalitetan i iskusan učitelj može učenicima objasniti sve što poželi, a da se pritom ne izgubi u „divljim granama" i ne zastrani u interpretiranju do razine šamanizma, vračanja i čaranja. Teme za koje učenik mora imati više predznanja tako ćemo i prezentirati te naglasiti da će im biti jasnije sljedeće godine ili nakon obrade određenoga sadržaja. Ako smo sigurni da nećemo zastraniti u pojednostavljivanju i iskrivljavanju istine, onda se možemo upustiti u jednostavniju interpretaciju, ali uvijek s određenom dozom naznake da je to samo jedan maleni dio odgovora na postavljeno pitanje. Učenici nisu nerazumni i razumiju da tek usvajaju znanje te su zadovoljni ovako obrazloženim odgovorom. Budući da je Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi osigurano dvadeset minuta za pripremanje nastavnoga sata, nisam sigurna da možemo očekivati neko kreativno stvaralaštvo. Osim toga, ima odličnih učitelja i predavača koji jednostavno nisu vični pisanju i ne stignu ili ne žele posvetiti svoje slobodno vrijeme pisanju.
 
Materijali za učenje i poučavanje moraju biti recenzirani i lektorirani, a to nije besplatno i ne može se očekivati da ljudi to rade dobrovoljno, iz humanih pobuda i altruizma. To je posao kao i svaki drugi. Što se pak učenika tiče, on nije niti kemičar niti „mali znanstvenik" kako to često ljudi vole tepati učenicima. Učenik je „šegrt" koji treba promatrati, slušati, čitati, bilježiti, aktivno sudjelovati u radu, postavljati pitanja, donositi pretpostavke i zaključke te ispunjavati svoje obveze kako bi jednoga dana bio samostalan „majstor". I sama sam bila „šegrt", ne samo tijekom školovanja nego i prvih nekoliko godina rada u nastavi.
 
Energija! Kako je to tek jednostavno objasniti, a ne zapetljati se u mrežu izrečenih gluposti? Kemija je eksperimentalna znanost i pokus je neizbježna i izuzetno važna aktivnost na satovima Kemije. Međutim, pokusi se ne izvode da bi nastava Kemije bila atraktivna jer kemija nije atrakcija niti cirkuska točka. Da bi se netko uopće bavio istraživanjem, potrebno je znanje, mnogo znanja, a zatim vještine koje su razvijene do razine da pojedinac bez straha samostalno može izvoditi eksperimente, a da pritom ne ugrožava sebe, druge osobe i okoliš. Učenici mogu izvoditi pokuse tek nakon usvojene teorije o tome što je pokus, na koji se način izvodi i prati, što se i na koji način bilježi, kojih se mjera opreza treba pridržavati tijekom izvođenja pokusa i kako se sigurno rukuje posuđem i kemikalijama.
 
Nigdje u ovome dokumentu nisam naišla na ishode koji spominju rukovanje posuđem i kemikalijama, pružanje prve pomoći, mjere opreza i zaštite i slično. Ali je zato pokus neizostavan u ostvarivanju ishoda i učenici stalno nešto eksperimentiraju i dokazuju pokusima. Nadalje, učenici često ne znaju verbalizirati opažene pojave i promjene. Potrebno je odgledati i izvesti mnogo pokusa dok se ne postigne razina da učenik samostalno i uspješno izvede pokus, istovremeno vodi bilješke, donese zaključak i interpretira svoj uradak. Za sve to potrebno je mnogo vremena, ali i posuđa i kemikalija. I tu dolazimo do „pedagoškoga standarda" i ogromne razlike u opremljenosti škola adekvatnom opremom, posuđem, priborom i kemikalijama. Na kraju se nadam da će se ovaj prijedlog bitno promijeniti.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu

 
 
Slažući natuknice za ovaj tekst, gomilale su mi se riječi na papiru: hrvatski jezik malim slovom, pa velikim slovom Hrvatski jezik, kurikul, satnica, reforma, program, ishodi, ciljevi, popisi pisaca, korelacija s ostalim predmetima... Nisam baš u trendu s takvim izborom riječi. Trenutno su u javnom govoru o obrazovanju vrlo frekventni i popularni pojmovi STEM, informatika, informatička pismenost, informacijska tehnologija. Svima puna usta informatike.. Da odmah na početku budem jasna: osnaživanje nastave informacijsko-komunikacijskom opremom imperativ je suvremene nastave. Ali nikakva IT oprema ni tanki ekrani sučelja neće poboljšati poučavanje ni učenje. Na rubu je hereze u ovome trenutku progovoriti o hrvatskome jeziku, o puočavanju pisanja, čitanja, govorenja, slušanja.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/knjige-strukovne-skole/marina-cubric-hrvatski-jezik-4-slika-88831285.jpg
Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu. Nada da će se to dogoditi u prijedlogu CKR-a brzo se ugasila jer se nije dogodilo ništa. Dapače, predmet Hrvatski jezik doslovno je utrpan u Jezično-komunikacijsko područje, štone čudi jer su uzori bili očito anacionalni kurikuli međunarodnoga tipa.  Povećanje satnice u našem sustavu bilo bi u skladusa statusom takvih predmeta u cijelom EU-u. Hrvastkih tri do četiri sata tjedno u srednjim školama sramotno je u usporedbi sa satnicom takvih predmeta u zemljama Europske unije. U Francuskoj to je 10 sati, u Finskoj 14 sati, Mađarskoj 6 do 8 sati, u Irskoj i Austriji 7 sati.  Onda se svi čude kada stignu rezultati PISA istraživanja. Moramo naglasiti da takvi PISA rezultati za naše učenike nisu rezultat samo male satnice, nego i programa i sadržaja koji se poučavaju. Sad smo već na puno težem području (uz pretpostavku da je potrebna samo političko-socijalna volja da se poveća satnica). Predmet Hrvatski jezik pokriva različita područja – jezično-komunikacijsko i književno-umjetničko. Zanimljivo da je najviše buke izaziva popis lektirnih naslova, a malo tko je komentirao javno sadržaje koje ulaze u jezično područje. Upravo su ti sadržaji temelj nastave, oni su ključ pismenosti i svih četiriju jezičnih vještina: slušanja i govorenja, čitanja i pisanja. O sadržajima nastave jezika i ishodima vezanima uz njih malo smo čuli u javnom prostoru. A hrvatski jezik ne poučava se kao strani jezik i zahtijeva potpuno drugačiji metodički pristup i oblikovanje ciljeva. Hrvatski jezik materinski je jezik većini učenika, ali i nastavni jezik za sve ostale predmete. Samo ta činjenica daje mu poseban status.
 
Jedna od uloga škole i nastave Hrvatskoga jezika u ovome području jest približavanje knjiga i čitanja. Lektira je jedan od pomoćnih oblika. U nekim zemljama uopće nema popisa lektirnih djela, u drugima, kao što je naš aktualni program, postoji vrlo opsežan popis koji čitanje pretvara u muku. Zašto je to tako dosadno učenicima i zašto svi jaulu nad popisom lektire, iz ovih ili onih razloga? Suvremena zapadna civilizacija pada i pogoduje općoj 'lijenosti uma' i jadikovkama da je nešto teško, nesavladivo i ono što najčešće čujemo – dosadno.  Nije uloga škole zabava, iako treba biti zabavna. Nije cilj Hrvatskoga jezika čitati samo radi zabavnog čitanja, nego razvijati ukus. A samo obrazovani, načitani ljudi mogu razviti ukus za lijepo, za umjetnost općenito, a onda  i za sve ostalo. Cilj nastave Hrvatskoga jezika jest i da se ravnodušnost potakne u stav i volju. Jedan od zaključaka prošlogodišnjih razgovora u Matici hrvatskoj o kurikulskim sadržajima Hrvatskoga jezika bio je da se svakako mora definirati kanon čija će djela biti sidrišta koja će otvarati put uvrštavanju svih drugih književnih djela, pa i po izboru nastavnika.  Stručnjaci okupljeni na tome okruglom stolu smatraju da bi takav pristup pomirio dosadašnje prijepore oko popisa književnika i djela, a osigurao čvrstu, zajedničku jezgru koja bi nosila nacionalni i književni identitet hrvatske književnosti.
 
Treći, možda najzanimljiviji aspekt vezan uz Hrvatski jezik, jest pitanje položaja nastavnika Hrvatskoga jezika u nastavničkim vijećima. Naš predmet pruža nam doista mogućnosti da budemo kreativni, da pišemo, glumimo, snimamo filmove, da stvaramo. Međutim, trenutno se to u zaduženjima podrazumijeva samo po sebi. Svečanost je u školi – nastavnik Hrvatskoga priprema malu predstavu; stižu gosti u školu – nastavnik Hrvatskoga priprema učenika za izricanje dobrodošlice; općina slavi svoj dan – nastavnik Hrvatskoga opet sprema prigodne recitacije. Da ne bi netko pomislio da ne volimo takva zaduženja, ne. Takav rad s učenicima većini je nastavnika i ponajdraži dio posla, ali neka uđe u satnicu. Neka se ne podrazumijeva. Neka i budući kurikulski sadržaji predvide taj dio. 
 

Marina Čubrić, prof., Nadbiskupska klasična gimnazija, Zagreb (tekst je napisan za Školske novine, studeni 2017.)

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 871 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević