Get Adobe Flash player

ANEGDOTA – neke su članice radne skupine za Hrvatski jezik u srednjim školama hvalile da su proučili i kurikul Sejšela i Novog Zelanda!

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Ivan Janjić, prof. mentor, I. gimnazija, Zagreb
 
O novoj se „kurikularnoj“reformi posljednjih mjeseci govorilo mnogo u kroatističkim krugovima, ali i šire, posebice o Prijedlogu Nacionalnoga kurikula nastavnog predmeta Hrvatski jezik. Novi prijedlog nastavnoga kurikula umjesto „kamena zaglavnog“ postao je „kamen smutnje“. Iz svega se može zaključiti da je reforma nastave Hrvatskoga jezika nužna i kada je radna skupina za izradu predmetnoga kurikula u jesen 2015. godine počela s radom, imala je gotovo apsolutnu podršku i učenika i nastavnika. Ali, kao što to kod nas inače biva, novi prijedlog doživio je popriličan debakl, što je vidljivo iz niza osvrta među kojima prednjače analize uglednih stručnjaka za jezik i književnost u kojima su primijećeni ozbiljni nedostatci na svim razinama. Svakako je znakovito da do danas - od mnoštva objavljenih osvrta, komentara i analiza, a čini mi se da imam dobar uvid u spomenutu temu - još nisam naišao na pozitivnu ocjenu predmetnoga kurikula Hrvatskoga jezika nekoga iz naše kroatističke struke.
http://hr.n1info.com/Thumbnail/51708/jpeg/PXL_261114_9454898.jpg
Slobodan Prosperov Novak
 
Unatoč silnoj želji da se distancira od postojećega plana i programa, novi predmetni kurikul upao je također u istu opasnu zamku: zamišljen je preambiciozno i u konačnici je neprovediv. To bi se ponovno najbolje dalo opisati širom metaforom u kojoj učenik želi naučiti voziti automobil, a njegovu nastavniku sustav je zadao nerealan cilj: naučiti polaznika voziti superbrzi sportski automobil poput formule 1. Nekoliko je problema već na početku: staza po kojoj će polaznik učiti voziti potpuno je razrovana, gorivo je u automobilu na rezervi, nastavnik zna voziti samo klasični automobil i nema kompetencija za vožnju trkaćeg automobila, a uz sve to polaznik, koji ne zna osnovne zakonitosti vožnje, onaj je koji će birati metode učenja umjesto nastavnika!? Posljedice su jasne: novi prijedlog ne može uspjeti. Ili, što je već prokušano, na papiru će sve štimati, a u praksi kako bude.
 
Ako se prisjetimo afirmativnoga stava i „vjetra u leđa“ koji je radna skupina za izradu predmetnoga kurikula imala na početku procesa, moramo se zapitati koji su uzroci ovako negativnih komentara nakon njegove službene objave. Naime, u osnovi procesa izrade učinjene su krupne metodološke pogreške. Radna skupina morala je krenuti od ozbiljne i znanstveno utemeljene analize postojećega stanja u nastavi Hrvatskoga jezika. U svakoj školi djeluju stručna vijeća nastavnika Hrvatskoga jezika, koja su povezana sa županijskim vijećima i navedenu infrastrukturu trebalo je aktivirati s ciljem prikupljanja podataka s terena iz kojih bi se stvorila jasna slika ključnih problema s kojima se nastavnici Hrvatskoga jezika susreću u praksi. Nakon toga mogla je uslijediti usporedba našega sustava s ostalim europskim ili svjetskim obrazovnim sustavima u pronalasku primjera dobre prakse te obrazovnoga modela koji bi bio primjeren našemu.
 
Također, kod odabira članova radne skupine resorno ministarstvo ili Agencija za odgoj i obrazovanje mogli su, budući da sigurno imaju konkretne podatke, predložiti one nastavnike koji su svojim radom pokazali da imaju kompetencije osmisliti i napisati tako dugoročno važan dokument. Nažalost, ništa od navedenoga nije učinjeno i, kao što to kod nas inače biva, noviteti se uvode krutom metodom „preko koljena“. Na taj način u sustav je ugurana državna matura, tako je u sustav ugurana Bloomova taksonomija i slično. Novi se element represivno nametne, a sustav će se već nekako prilagoditi. Takva se metoda dosad uvijek pokazala bolnom, kaotičnom i u konačnici neuspjelom, a naravno da se od nastavnika bezrezervno očekuje maksimalna fleksibilnost i, kako kaže novi kurikul, „visoka profesionalna kvaliteta“. Ne mora se naglašavati da, ako gdjegdje nešto zapne, zna se tko je bio, jest i bit će dežurni krivac.
 
Od radne skupine za izradu predmetnoga kurikula Hrvatskoga jezika očekivalo se i da se konačno izbori za našu struku: bila je to prilika da nastavni predmet Hrvatski jezik dobije na svojoj važnosti koju neupitno zaslužuje i u novoj reformi bude „kamen zaglavni“ svim ostalim nastavnim predmetima; u najmanju ruku jer je hrvatski jezik službeni standardni jezik u Republici Hrvatskoj (sjetimo se akademika Dalibora Brozovića: autonoman, normiran, funkcionalan, stabilan u prostoru – elastično stabilan u vremenu), ali i zato što je hrvatski jezik temelj čuvanja nacionalnoga identiteta. Nastavni predmet Hrvatski jezik po svemu je zaslužio dobiti svoje zasebno područje u novome kurikulu, ali se, naravno, to nije dogodilo. Hrvatski jezik ubačen je u Jezično-komunikacijsko područje s drugim stranim jezicima.
 
Često se zna u negativnoj konotaciji kod nas čuti kako Hrvati pretjeruju i nepotrebno brinu o svome hrvatskom jeziku te da je to potpuno anakrono i staromodno bez obzira što moderne i uzorne zemlje Europske unije itekako skrbe o svome materinskom jeziku. Europska komisija, na primjer, podržava razvoj ključnih kompetencija u školama navodeći „komunikaciju na materinjem jeziku“ kao ključnu kompetenciju. Novi prijedlog nastavnogakurikula vrlo jasno govori kako je radna skupina skrbila o hrvatskome jeziku. (Dovoljno je navesti kao anegdotu izlaganje članice radne skupine za Hrvatski jezik u srednjim školama koja se na županijskome stručnom vijeću pohvalila da su, analizirajući kurikule stranih obrazovnih sustava, proučili i kurikul Sejšela i Novog Zelanda??? Siguran sam, iako spomenute kurikule nisam pročitao, da baš u njima možemo pronaći adekvatan primjer odnosa prema materinskom jeziku sličan našemu. Od Bašćanske ploče do danas.)
 
Prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Hrvatski jezik donio je nekoliko tektonskih promjena u odnosu prema postojećem planu i programu. Ono što je odmah primijećeno jest isključiva utemeljenost nastave na ishodima te potpuno izuzimanje nastavnoga sadržaja, što bi mogli dovesti do poprilična kaosa u praksi. Od pretjerano opširnih sadržaja iz dosadašnje nastave dobili smo neograničenu slobodu u odabiru sadržaja. Više se pitanja nameće ovom promjenom. Koja je funkcija udžbenika u novome pristupu nastavi? Kako pripremiti nastavne izvore za učenike? Koji će se sadržaji, ako nisu programom zadani, provjeravati na državnoj maturi? Kako provesti bilo kakav oblik vanjskoga vrednovanja učenika? Znači li sloboda nastavnika mogućnost njezine zlouporabe? Može li sloboda nastavnika postati opravdanje i legitimacija za nestručnost i nerad u nastavi? To ćemo, kolega, rješavati u hodu!, već čujem odgovor nadležnih. U svakom slučaju, inzistiranje na učeničkim ishodima postat će svrsishodno samo ako odredimo ključne sadržaje iz jezika i književnosti kao standardizirano znanje iz kojega ćemo onda moći slobodno organizirati nastavu usmjerenu prema razvoju učeničkih kompetencija.
 
Ono što mi se ipak čini najvažnijom i najvećom promjenom novoga kurikula, a po meni i najopasnijom, jest potpuna promjena paradigme u nastavi Hrvatskoga jezika. Drugim riječima, od dosadašnje nastave jezika i književnosti koja je utemeljena na filologiji traži se prelazak na sasvim novi pristup utemeljen na komunikologiji. Upravo je ovo razlog izbacivanja konkretnih sadržaja jezika i književnosti iz predmetnoga kurikula, čime znanja iz fonetike i fonologije, morfologije, sintakse i leksikologije te teorije i povijesti književnosti odlaze na periferiju. Na scenu stupaju neka nova znanja, ali je pitanje svih pitanja otkud nastavnicima Hrvatskoga jezika, čije je kroatističko obrazovanje isključivo utemeljeno na filologiji, kompetencije da izvode neku supernovu i supermodernu nastavu bez poznavanja supernovih i supermodernih znanja!? Ovdje nije riječ o nijansama ili sitnim nadogradnjama nastavničkih kompetencija, a dokaz je tomu činjenica da je većini nastavnika novi kurikul nepoznat, stran i u konačnici nejasan. I to ćemo, kolega, u hodu!, taj sam usmeni odgovor već dobio od radne skupine uz objašnjenje da je prošlo vrijeme „inicijalnog znanja“ s fakulteta i da treba cjeloživotno učiti. Kao da dosad nismo učili cijeli život? Jedini odgovor koji nisam dobio jest koliko je financijskih sredstava predviđeno za ulaganje u kompetencije nastavnika kao i u sam sustav, ali pretpostavljam da se podrazumijeva već spomenuta fleksibilnost nastavnika.
 
Govorilo se dosta o tome da su u novome predmetnomkurikulu nestala dosadašnja nastavna područja Hrvatski jezik, Hrvatska i svjetska književnost i Jezično izražavanje te da nam je predmet Hrvatski jezik „konceptualiziran“ u trima domenama: A) Komunikacija i jezik, B) Književnost i stvaralaštvo i C) Kultura i mediji. Slovne oznake dobro je zapamtiti jer u nastavku teksta kurikula isključivo preko njih prepoznajemo ishode za svaku od domena. Važna je također promjena u nastavi - prijelaz iz naglašeno sumativnoga vrednovanja (brojčanoga ocjenjivanja od 1 do 5) prema naglašeno formativnome vrednovanju učenika (kontinuiranome praćenju svakoga pojedinog učenika u procesu učenja).
 
Tako se u razradiodgojno-obrazovnih ishoda, koji čine najveći dio dokumenta, može primijetiti da jezična domena A ima osam ishoda od kojih se svi mogu sumativno vrjednovati, književno-stvaralačka domena B ima pet ishoda od kojih se mogu sumativno vrednovati samo dva ishoda (B 2 i B 3) i medijska domena C koja ima četiri ishoda od kojih se tri mogu sumativno vrednovati. Dodatnim uvidom u ishode B domene (B 1 usmjeren je na kritički stav učenika, B 2 na interpretaciju, B 3 na društveno-povijesni i kulturni kontekst, B 4 na samostalan odabir književnog teksta, a B 5 na stvaralaštvo i kreativnost.) te potom tekstne vrste, po kojima se planira izvoditi nastava, potpuno je jasno da je nastava književnosti na teorijskoj, a posebno na povijesnoj razini na začelju znanja učenika. Ono na čemu se dosadašnja nastava i kvantitativno i kvalitativno temeljila, u novoj paradigmi ostalo je u tragovima. O opravdanosti i posljedicama ovakva pristupa možemo samo nagađati.
 
Iskoristio bih ovu priliku i postavio pitanje našemu Odsjeku kroatistike - koja je njegova uloga u novoj obrazovnoj reformi? Očito je da se naš Odsjek maćehinski ponio prema nastavnicima Hrvatskoga jezika koji su upravo na ovome fakultetu stekli svoje zvanje i zavoljeli svoju profesiju. Zar naš Odsjek nije najpozvaniji da svojim znanjem i stručnošću bude onaj koji će osmisliti najbolji model nastave Hrvatskoga jezika? Stječe se dojam da je naš Odsjek poprilično nezainteresirano pristupio izradi novoga predmetnog kurikula i zbog toga mora preuzeti dio odgovornosti.
 
Dr. sc. Mario Jareb, Hrvatski institut za povijest, Zagreb   
 
Predviđeni način izvođenja nastave u srednjim školama čini besmislenim ili teško dostižnim bar dio željenih odgojno-obrazovnih ishoda. Veliki propust takozvane ekspertne skupine i stručnih radnih skupina jest to što se one ni na koji način u prijedlozima koje su sastavile (od prijedloga nacionalnog kurikula do prijedloga predmetnih kurikula) nisu osvrnule na postojeće stanje. U njima nema vrednovanja onoga što smo imali do sada, odnosno nema raščlambe koja bi ukazala na dobre i loše strane postojećega i odvojila ono što bi se moglo ili trebalo zadržati kao vrijedno od onoga što svakako treba mijenjati. U konačnici bi takva raščlamba ukazala i na to zbog čega bi novi plan i program, odnosno kurikul, bio barem korak naprijed u odnosu na postojeće stanje, pa preostaje tek prihvatiti ili odbaciti samohvale Ekspertne radne skupine i stručnih radnih skupina o budućim iskupiteljskim postignućima ili ishodima bez ishodišta.              
 
Važna je karakteristika toga prijedloga „kurikul(um)a" to što se nastava na svim razinama usmjerava na nešto što bi se prije moglo nazvati studijem povijesti, a ne nastavom. U središtu procesa je učenik koji samostalno radi, istražuje i zaključuje, a učitelj/nastavnik sveden je na ulogu pasivnoga promatrača toga procesa, koji eventualno može pomagati učenicima i usmjeravati ih u njihovu radu. Floskule o razvoju kritičkoga mišljenja i rada na izvorima te na tome temelju uspoređivanja i zaključivanja zamijenile su pojmove učenja i poučavanja u kojima iznimno važnu ulogu ima učitelj/nastavnik kao onaj tko ne samo da usmjerava učenika, nego mu i prenosi odgovarajuće strukturirane pojmove i spoznaje. Pri tome nije jasno na koji način netko o nečemu može kritički razmišljati ako ne raspolaže sa znanjima o tome predmetu. Ili je možda cilj („ishod") stvaranje neodgovornih osoba koje misle da o svemu mogu razgovarati i sve kritizirati bez poznavanja činjenica? Prijedlog „kurikul(um)a" Povijesti, posebice dio koji se odnosi na srednju školu, prepun je slabosti, koji nikakve izmjene ne mogu preobraziti u nešto što bi osiguralo kvalitetnu nastavu Povijesti. Držim, prema tome, kako bi u cjelini gledano Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Povijest u sadašnjemu obliku trebalo odbaciti te pristupiti izradi novoga na posve drugačijim temeljima. 
 
Prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak, Akademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
 
Jokić je posve neugledan i posve nepripremljen za posao koji su mu povjerili. Taj mladi autor jednoga britanskog doktorata – inače, u znanosti je do danas jedino intervjuirao stotine zagrebačkih gimnazijalaca o vjeronauku pa je o tomu obranio doktorsku (ustvari statističku) tezu kojoj čini se da je jedini relevantni zaključak kako među mladim Hrvaticama i Hrvatima ima mnogo onih koji su pobrkali ideje državotvorstva i nacije s onima o Crkvi i vjeri. Jokić a i Budak, obojica u ruci ustvari drže tempiranu bombu koju im je ondje stavio prije trideset godina guru svih školskih reformi, inače učeni sociolog Stipe Šuvar. To što Jokić pomišlja da je on „osloboditelj" učenika od njima nerazumljive i „dosadne" književnosti, da je on riješio problem čitanja, stvar je za podsmijeh jer škola ne služi kao mjesto gdje se uče čitati knjige nego gdje se (barem za početak) ne smiju oskvrnjivati sami temelji svjetske, europske i nacionalne književnosti.
 
Tko može izdržati kada vidi da su iz toga popisa izostavljena djela poput Biblije, Homerove „Ilijade" i „Odiseje", Marulićeve „Judite", Gundulićeva „Osmana“, ali i Cervantesova „Don Quijotea"... A to što je na srednjoškolskome popisu od 208 djela tek 78 naslova iz hrvatske književnosti, stvar je neobična i naravno jadna te se o njoj ne može voditi nikakva javna rasprava. Sastavljači kurikula zapravo nastavljaju redukciju hrvatske nacionalne književnosti kao i nacionalne povijesti, koja je započela još za vrijeme Šuvarovih reformi školstva u drugoj polovici sedamdesetih godina XX. stoljeća s idejom  kako treba odstraniti još više autora, posebno onih starijih, jer navodno djecu odvlače od čitanja. Da se pitaju samo djeca, oni ne bi učili ni tablicu množenja, vjerojatno ih ne zanimaju ni botanika ili kemijski procesi - i zato je takva argumentacija neozbiljna i nestručna. Uglavnom, radilo se pogrješno, a pri svemu nisu konzultirani sveučilišni znalci, što je strašno.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Koliki je broj kemikalija korištenih u proizvodnji povrća koje se prodaje u supermarketima?

 
 
Na konferenciji održanoj u Londonu 20. studenog 2017. znanstvenici su upozorili na korištenje toksičnih koktela kemikalija u proizvodnji hrane. Konferencija pod nazivom „Pesticidi i hrana: jesu li male doze štetne?“ održana je u organizaciji sekcije za Epidemiologiju i javno zdravstvo Kraljevskog medicinskog društva (Royal Society of Medicine) gdje se govorilo i raspravljalo o pitanjima vezanim uz današnju primjenu pesticida u Ujedinjenom kraljevstvu (UK) kao i u EU i diljem svijeta te o novim znanstvenim spoznajama o značajnim rizicima za ljudsko zdravlje zbog sadržaja rezidua pesticida u našoj hrani.
http://www.stackyard.com/news/2014/11/vet/ian_boyd.jpg
Ian Boyd
 
Ono što je potrebno istaknuti jest broj kemikalija korištenih u proizvodnji povrća koje se prodaje u supermarketima: naime, u posljednjih 40 godina broj korištenih kemijskih tvari je sedamnaesterostruko povećan! Jednako tako uznemiruje podatak da regulatorni sustav za pesticide nikako nije dobar.
 
Znanstvenici su objasnili kako ovaj sustav testira samo glavni aktivni sastojak (jedan ili više njih) u kemijskom sredstvu tj. pesticidima, a propušta ispitati interakciju, odnosno međusobno/uzajamno djelovanje brojnih drugih kemijskih tvari koje se nalaze u formulaciji zaštitnog kemijskog sredstva, a koriste se zbog pojačanja učinka glavne aktivne tvari. Isto tako ne ispituju se ni kombinirani učinci cjelokupne formule kemikalija u sastavu komercijalnog pesticida a kamoli koktelski učinak višestruke izloženosti različitim pesticidima što je naročito slučaj kod poljoprivrednika, ruralnog stanovništva i potrošača.
 
Jedan je znanstvenik istaknuo da postoji velik broj različitih kombinacija kemikalija koje bi se tek trebale ispitati i regulirati. A regulatorni sustav također ne ispituje učinke stvarnih malih/niskih doza ovih kemijskih tvari od kojih su mnoge poznate kao 'endokrini prekidači' koji negativno utječu na cjelokupan hormonalni sustav čovjeka te uzrokuju razvoj ozbiljnih bolesti koje su u znatnom porastu u humanoj populaciji.
 
Već zbog ovih navedenih činjenica sigurna primjena pesticida u poljoprivredi nije moguća, istaknuli su sudionici konferencije. Na konferenciji su također po prvi puta prezentirani podatci koji jasno pokazuju da je broj toksičnih kemikalija koje se koriste u proizvodnji luka i poriluka te pšenice i krumpira u stalnom porastu od 1960-ih godina. Tako na primjer podatci pokazuju i javnosti otkrivaju da je broj korištenih pesticida u uzgoju luka i poriluka s 1,8 u 1966. godini porastao na 32,6 u 2015. U prosječnom uzgoju pšenice 1974. je korišteno manje od 2 kemijskih tvari, ali to se do 2014. deseterostruko povećalo na 20,7. I u proizvodnji krumpira danas se koristi mnogo više kemijskih tvari nego 1975.: broj je s 5,3 povećan na 30,8 u 2014. Ovi podatci do sada nisu bili poznati javnosti, a objavljeni su tek kada je britanska organizacija „Soil Association“ koja certificira organske poljoprivredne proizvode u Ujedinjenom kraljevstvu platila (!) njihovu objavu tvrtki „Fera Science.“ A „Fera Science“ nije nikada ispitala stvarnu količinu rezidua pesticida u hrani. Zbog česte primjene većeg broja različitih kemijskih tvari možemo biti sigurni da u hrani postoje njihove rezidue.
 
Na konferenciji je istaknuta i objava značajnog teksta u časopisu „Science“ čiji autor je prof. Ian Boyd, glavni znanstveni savjetnik britanskog Ministarstva poljoprivrede (DEFRA). Prof. Boyd je između ostalog napisao: „Pretpostavka regulatornih tijela diljem svijeta o sigurnoj primjeni pesticida prema uputama industrije tj. proizvođača, potpuno je pogrješna.“
 
Danska znanstvenica prof. Anne Marie Vinggaard iz Nacionalnog instituta za prehranu (National Food Institute) upozorila je da izolirane kemikalije koje možda same nemaju negativnog učinka mogu imati izraženo toksični učinak kada se nađu u mješavini / koktelu, tj. zajedno s drugim kemijskim tvarima u formulaciji komercijalnog proizvoda. A u stvarnom životu mi nismo izloženi samo jednoj kemijskoj tvari u određenom vremenu nego mješavini kemijskih tvari. Štoviše, formulacija komercijalnih pesticida podrazumijeva sadržaj jedne ili više aktivnih tvari te adjuvansa. „Mi smo izloženi učincima brojnih kemijskih tvari koje djeluju zajedno,“ upozorila je prof. Vinggaard te dodala: „Mi moramo uzeti u obzir njihov zajednički učinak.“ No, regulatorna tijela to ne čine.
 
Prof. Carlo Leifert, direktor Centra za istraživanja u organskoj poljoprivredi / Centre for Organics Research pri Southern Cross University u Australiji predstavio/citirao je istraživanje u kojem je kod muškaraca koji rade u danskom Udruženju organskih poljoprivrednika utvrđena veća gustoća i veći broj spermija. Nasuprot tome, odvojena studija u SAD-u pokazala je da viša razina pesticida u hrani uzrokuje kod muškaraca lošu kvalitetu sperme.
 
A početkom 2018. časopis JAMA Internal Medicine (2018; 178(1): 17-26) objavio je članak o problemu plodnosti kod žena kao posljedice rezidua pesticida u hrani. Ovu studiju proveli su znanstvenici s Harvarda na 325 žena u klinici za liječenje neplodnosti: žene koje su se redovito hranile voćem i povrćem tretiranim pesticidima imale su smanjenu plodnost kod izvantjelesne oplodnje, dok žene koje se hrane s proizvodima iz organske proizvodnje imaju manji rizik od gubitka trudnoće i povećanu plodnost. Dr. Michael Antoniou, King's College London, na konferenciji u Londonu istaknuo je da adjuvansi u komercijalnim pesticidima mogu sami biti toksični, a u nekim slučajevima i toksičniji od glavne aktivne tvari. No, prema odredbama regulatornih tijela testira se samo učinak glavne aktivne tvari s dugoročnom procjenom na zdravlje.
 
Nadalje, dr. Antoniou je upozorio da istraživanja učinka kemijskih tvari na hormonalni sustav, uključujući dakako i pesticide, pokazuju kako vrlo male/niske doze mogu biti toksičnije od visokih doza. A učinci pesticida se ne ispituju u malim dozama jer regulatorni proces to ne zahtijeva. Iz tog razloga javnost mora znati da smo izloženi štetnim učincima kemijskih tvari poznatih kao „endokrini ili hormonalni prekidači“ što je zabrinjavajuće jer se ove kemikalije povezuju s velikim brojem različitih bolesti koje su sve raširenije, a tu na prvom mjestu ubrajamo određene vrste karcinoma, gojaznost i dijabetes.
 
Dr. Antoniou je osobito istaknuo da regulatorna tijela diljem svijeta vrlo slabo i sporo slijede znanstvene spoznaje o štetnim učincima malih/niskih doza kemijskih tvari s učinkom 'endokrinih / hormonalnih prekidača.' „Europska unija još uvijek nije odlučila kako definirati kemikalije s učinkom 'endokrinih prekidača' a kamoli kako ih regulirati,“ upozorio je dr. Antoniou. Također je još jednom upozorio na rezultate istraživanja koje je proveo sa suradnicima o štetnom učinku monsantovog komercijalnog herbicida „Roundup“ čija glavna aktivna tvar je glifosat (ili glifozat). Istraživanje je dokazalo da vrlo niske doze ovog herbicida (mnogo niže od propisanih) uzrokuju tzv. ne-alkoholnu masnu degeneraciju jetre, bolest koja je u SAD-u i Europi poprimila značaj prave epidemije jer više od 25% populacije boluje od ove bolesti (o tome sam također pisala 2017.). Također je još jednom istaknuta povezanost herbicida glifosata s ne-Hodgkinovim limfomom i akutnom mijeloičnom leukemijom, bolesti od kojih najviše oboljevaju poljoprivrednici i druge osobe koje su često profesionalno u kontaktu s ovom kemikalijom.
 
Dakako, na konferenciji je bilo i zagovaratelja pesticida: npr. dr. Chris Hartfield iz Nacionalnog saveza poljoprivrednika (NFU) i Dave Bench iz vladine organizacije za zdravstvo i sigurnost Velike Britanije govorili su u prilog sigurnosti kao i o prednostima pesticida. Međutim, njihova izlaganja nisu potkrijepljena čvrstim dokazima i argumentima, osobito ne nakon izlaganja znanstvenika koji su citirajući rezultate objavljenih znanstvenih istraživanja ukazali na štetnost učinka toksičnih kemijskih koktela iz hrane. Georgina Downs, predstavnica Britanske kampanje protiv pesticida zastupa ruralno stanovništvo koje je postalo žrtvom primjene i raspršivanja kemikalija na poljoprivrednim površinama izjavila je: „Nije istina ono što govore dr. Hartfield i David Bench, osobito ne ono o rigoroznom regulatornom sustavu za pesticide. To jednostavno nije istina i takve laži više se ne mogu širiti.“
 
Regulatorni sustav za primjenu pesticida mora se mijenjati ali on se ne može reformirati uz tvrdnje da su ove kemikalije sigurne. Ponovimo za kraj još jednom: regulatorni sustav ne ispituje adjuvanse kao ni komercijalne formulacije pesticida i/ili kemijske koktele kojima smo izloženi. Također ne testira učinke niskih, realnih doza koje mogu prouzročiti endokrine poremećaje s ozbiljnim posljedicama. Poljoprivreda se mora potpuno promijeniti, istaknuli su sudionici konferencije, i pretvoriti u dokazano uspješnu organsku i agroekološku praksu.       
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Sovjetski komunistički totalitarizam bolji o zapadnjačkog kulturnog totalitarizma

 
 
Ne ćemo govoriti o Europi nego o Rusiji: Napasti žene na javnom mjestu je nedopustivo. Grupa od približno 50 izbjeglica koje su deportirane iz Norveške zbog lošeg ponašanja odlučila se iskušati svoju silu na ženama u noćnom klubu u Murmansku. Rezultat je predvidiv:  izbjeglice su se grupirale za napad na žene na isti način na koji su to učinili u Kölnu za Novu godinu. Grupa ruskih muškaraca izvela ih je van da ih preodgoji i nauči da se Köln nalazi 2500 kilometara dalje. Izbjeglice su pokušale pobjeći ali su ih Rusi brzo pohvatali, izveli na ulicu i tako ih isprebijali da će to zauvijek upamtiti. Policija je stigla da prekine tučnjavu ali lokalni mjesne novine dodaju da su dodali još po par udaraca prije nego su njih trideset trojicu uhitili. Osamnaest ih je bilo u takvom stanju da su prevezeni u bolnicu. Mi ne želimo romantičnu opreznu pravdu. U civiliziranom društvu napad na ženu ili na bilo koga drugog mora imati brze i teške posljedice.
https://farm3.static.flickr.com/2947/33658696292_e00435e8f6_b.jpg
Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Kölnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci? Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Petrograda. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu... Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.
 
Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji... ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali što se događa nisu pritekli u pomoć žrtvama. Malobrojni koji su pritekli u pomoć bili su i sami migranti iz istočne Europe ili zemalja Trećega svijeta.Ali ovo je tek prvo pitanje u dugom nizu jednostavnih pitanja. Očekivali bismo da će žene koje su saznale za nasilje nad djevojkama bijesno reagirati. Jer postoji i urođeni instinkt kod svake normalne žene da pritekne u pomoć djetetu da ga zaštiti, da zaštiti djevojku u opasnosti silovanja ili nasrtljivosti.
 
Opet zakazao genetski kod
 
Čuli smo i to da su žene krivile žrtve i branile silovatelje. Čuli smo Henrietteu Reker, gradonačelnicu Kölna kako izjavljuje: „Uvijek postoji mogućnost da se drži određeni razmak veći od dužine ruke.“ Claudia Roth iz stranke Zelenih optužuje da organizirana rulja preko interneta poziva na lov na obojene. Saznali smo da je desetina novinarki sakrila istinu jer su silovatelji bili „izbjeglice.“ Feministice? Njihov glas nismio čuli. Nismo čuli njihov glas ni u Švedskoj, Norveškoj ni Engleskoj gdje su na tisuće djevojaka bile pretvorene u „bijelo mesto.“Umjesto protesta čuli smo nejasno ekspertno mrmljanje Irmgard Kopetzky koja izjavila: „da je seksualno nasilje stvar koja se događa kod svih ljudi i svih rasa. Brojke pokazuju da najveći broj seksualnih napada u Njemačkoj nema imigrantsko obilježje.“ Andrea den Boer, sa sveučilišta u Kentu vidi korijene problemau tome što je velika razlika u broju odraslih mladih muškaraca koji je nenormalan – 114 mladića dolazi na 100 djevojaka (Što reći na to?).“ Stvarno?
 
U Kini, Armeniji, Azerbajdžanu ima mnogo više mladića nego djevojaka. Je li ikad itko čuo da se nešto slično dogodilo u Pekingu, Erevanu ili Bakuu? Zašto se za revolucije u Rumunjskoj, Ukrajini,Gruziji ili Moldavi nije dogodio nijedan slučaj grupnog silovanja djevojaka kao što se dogodio na Trgu Tahriri u Kairu? Pandorina kutija je otvorena i pitanja se množe. A što je s političarima? Je li ijedan od njih bilo lijevi ili desni izrekao što misli o tome? Nije. „Seksualni napad se automatski povezuju s migrantima i s masovnom migracijom,“izjavio je švedski premijer Stefan Loefven u Davosu. Sigurno! Prema izvještaju Švedskog nacionalno savjeta za prevenciju zločina – National Council for Crime Prevention 20 godina ranije, u 1996. najvieći broj osuda za silovanje bio je izrečen osobama iz sjeverne Afrike i Iraka. Oni su bili osuđenji zbog silovanje u postotku od 17,5 posto većem od Šveđana. Govorimo o općim prilikama koje su tipične za patrijarhalni muslimanski svijet Iraka, Afganistana ili Somalije gdje je žena koja nije muslimanka samo seksualni objekt i lagan i prirodan plijen, kurva.
 
Koptske su žene u Egiptu neprekidno izložene napadima jer su kršćanke. Koliko su još više izložene muškom nasilju europske žene navikle na slobodno odjevanje a koje nisu zaštićene od svoje obitelji. Da se „izbjeglice“ ikada usude učiniti isto kod kuće u Alžiru, Iraku, Afganistanu ili Somaliji s muslimanskim djevojkama bili bi živi zakopani. Postoje izričiti i vrlo strogi zakoni klanske osvete tako da se nitko iz jednog klana ne usudi uznemiravati ženu iz drugog klana ili plemena a da nakon toga ne bi uslijedila neizbježna okrutna kazna. Europske žene nemaju zaštite ni od obitelji ni od države. Država čak staje na stranu zločinca. Tako su one napuštene od svih.
 
Zašto su zapadni političari paralizirani strahom? Zašto se jedino političari iz istočne Europe usude govoriti istinu. Zašto samo Miloš Zeman i Bohuslav Sobotka, češki predsjednik i premijer i slovački premijer Robert Fico, mađarski predsjednik Viktor Orbán? Ne radi se samo o desnoj ili lijevoj ideologiji. Zeman, Sobotka, Fico su socijalisti. Radi se od zdravoj normalnoj percepciji svijeta utemeljenoj na istinskim europskim vrijednostima.Kako se to dogodilo da su oni jedine političke vođe koji daju hrabre i odgovarajuće odgovore na realne situacije kao ove? Ove male zemlje, stisnute između mlinskih točkova velikih carstava preživjele su sovjetski despotizam i sad znaju koja je vrijednost slobode i dostojanstva. One su cijepljene protiv univerzalističkih ideologija. Interesantno je da su Češka i Slovačka jedine zemlje koje u svoju zemlju primaju istinske izbjeglice čija je sudbina strašna – kršćane i jazide iz Iraka i Sirije ali ne i zrele agresivne mlade ljude koji hrle u Europu radi lakog života i „bijelog mesa“.
 
Što se događa s našim svijetom u kojem su muškarci, žene, političari i elite izdajice svojih kćeri i svoje djece da bi se svidjeli onim novopridošlim s jačim instinktima i kultom muške snage?Odgovor je tužan. Kultura postmodernizma postiže ono što čak nije uspio postći komunistički propagandni stroj. Degradirala je instinkt samoodržanja, prirodne reakcije urođene ljudima genetskim kodom. Ugasila im je sposobnost da osjete suosjećanje i zaštite žrtvu, ženu, djevojku ili djete. Apstraktna ideologija je ugušila i um i osjećaje. Napustio sam SSSR kao mrzitelj sovjetskog totalitarizma. Sada shvaćam da su se kulturni totalitarizam i politička korektnost pokazali daleko pogubnijim. Sovjetski režim je davao stroga pravila i utvrdio cenzuru. Međutim, ljudi su ostali normalna ljudska bića. Oni su se ismijavali autoritetima, stvarali viceve o Brežnjevu, pravili satiričke filmove usprkos cenzuri. Naučili su čitati novine između redaka. To se najviše tiče inteligencije.
 
Kulturni totalitarizam je postigao mnogo više. Utvrdio je nemilosrdnu samocenzuru,pretvorio je ljude u sterilne zombije i iz njih isključio temeljni osječaj odgovornosti i dostojanstva. Izmijenio je istinsku narav čovjekovu. Doista to je bio jedinstven ekperiment nad vlastitim narodom. Postoji mala životinjica mesožder u Sibiru, hermelin. On lovi zečeve i progoni životinje koje su teže, brže i jače od njega. Ne puzi, ne sjedi u zasjedi nego svoj plijen lovi u trku. Čini hipnotički akrobatski ples smrti ispred žrtve. Hermelin hipnotizira i omamljuje žrtve približavajući im se a onda ih zgrabi za vrat. Zec umire u šoku. Zašto plijen dopušta hermelinu da ga omami i ubije bez opiranja? Biolozi nisu uspjeli riješiti ovu zagonetku hermelinovog hipnotičkog plesa. Zapadne elite su su osudile unaprijed svoje narode svojim trikovima i akrobatskim skokovima na istu sudbinu na koju je hermelin osudio nesretnog zeca. Dolazi trenutak hipnotičkog plesa smrti.

 

Alexander Maistrovoy, http://www.worldtribune.com/what-has-happened-to-the-west-and-its-men-the-hypnotic-dance-of-death/; http://russia-insider.com/en/politics/refugees-harass-women-russian-nightclub-are-promptly-beaten-and-sent-prison/ri12684

(S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 702 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević