Get Adobe Flash player

Recenzija CKR kurikula nastavnih predmeta Priroda i Geografija

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Akademik Vladimir Bermanec, HAZU i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
http://www.hdz.hr/sites/default/files/field/image/20150416bermanec.jpg
Vladimir Bermanec
 
Prirodu čine neživa i živa komponenta te pojave i procesi koji se u prirodi zbivaju. To znači fizika, astronomija, kemija, geologija, geografija (prirodni dio) i biologija u cjelini. Pri razvoju „suradnje, komunikacije te logičnog, kritičnog i kreativnog mišljenja" ne samo da nije poželjno izdvajanje dijelova iz cjeline nego može biti i opasno po cijeli postupak učenja i kasnijega promišljanja svijeta oko sebe.
 
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja nastavnoga predmeta

 

Ovaj dio potrebno je nadopuniti pojmovima iz astronomije, geologije i prirodne geografije.
 
Makrokoncepti u organizaciji predmetnog kurikula
 
Ovaj dio potrebno je nadopuniti pojmovima iz astronomije, geologije i prirodne geografije. Bez ovih znanja nije moguće danas razumjeti pojam evolucije i promjena u prirodi. Tako se i pojmovi protiv kojih ne bi trebalo imati ništa pretvaraju u demagogiju. Praktično je cijelo poglavlje temeljeno na astronomiji i geologiji, a koje se nigdje ne spominju svojim imenom! Sve je vrlo komplicirano i povezano s problemima pri izvođenju. Posebno radi potrebe za opremanjem škola i adekvatne osposobljenosti nastavnika. Izostavljanje geologije i astronomije kao zasebnih predmeta dovodi do njihova utapanja u druge predmete, ali i do problema u kojima će se naći nastavnici. Samo dio sadašnjih nastavnika samo je djelomično osposobljen za izvođenje dijela nastave.
 
Povezivanje s ostalim područjima kurikula, međupredmetnim temama i drugim predmetima
 
Ovaj predmet mogao bi se zvati i BiFiKe, a od ostalih prirodoznanstvenih predmeta autori vide samo vezu s Geografijom (koja i nije potpuno prirodoznanstvena jer dijelom spada i u društveno područje!). Osobno vidim veze i prema drugim prirodnim znanostima, posebice prema geologiji i astronomiji. Nedostatak ovih predmeta u nastavi do sada se kompenzirao dodatnim aktivnostima djece/učenika. Novi kurikuli trebali bi ispraviti, a ne cementirati loše iz prethodnoga sustava. Povezanost s Hrvatskim jezikom primjer je takvoga ispravljanja. Kvaliteta rezultata ovisi o međudjelovanju, ali je potrebno uspostaviti oba smjera međudjelovanja. Prirodne znanosti moraju naći svoj prostor u predemetu Hrvatski jezik.
 
Učenje i poučavanje nastavnoga predmeta Priroda
 
Niz nabrojanih aktivnosti podrazumijeva znatan porast ulaganja u školstvo! S jedne strane bio bi potreban dodatni prostor (posebni kabineti i infrastruktura) te znatno bolje opremanje postojećih i budućih prostora adekvatnom opremom. (Slovenija je prije petnaestak godina opremila svaku osnovnu školu polarizacijskim mikroskopom! Cijena: broj škola puta približno 150 do 200 tisuća kuna!) Mikroskopi su ovdje naglašena oprema jer se u NKNP-u Priroda spominju više puta, ali ima i potreba za drugom opremom. Sigurnost se također ne naglašava dovoljno! Posebice kada se radi o uporabi kemikalija i infrastrukture. Nije mi jasno na temelju kojih kriterija je određen predviđeni fond sati, posebice za 5. razred, gdje je predviđeno za ovaj program 52,5 sata!?
 
Vrjednovanje odgojno-obrazovnih ishoda u nastavnome predmetu Priroda
 
Tri pristupa vrednovanju pretpostavljaju i sasvim druge pretpostavke o načinu rada nastavnika u odnosu na današnje vrednovanje. Jesu li su današnji nastavnici (podcijenjeni, nepriznati i nedovoljno motivirani) sposobni odgovoriti na pravi način na ovakve zahtjeve? Već samo cjelovito čitanje ovoga dokumenta predstavlja vremenski zahtjev, što znači i veliki vremenski angažman pri njegovoj izvedbi. Moje je stajalište da strateški dokumenti moraju biti, bez obzira na važnost i širinu, kratki i jasni. Kratki jer služe kao podloga za razradu, a jasni da ih može razumjeti, pratiti i provoditi najširi krug zainteresiranih. Ovakav dokument nerazumljiv je mnogima, pa valjda i meni. Zahtijeva mnogo vremena, ali i čitanje i proučavanje brojnih drugih dokumenata, koji su vrlo opsežno pisani! Učitelja će svesti na birokrata koji neće imati vremena za bilo što drugo osim za pisanje ocjena. Bilo bi kudikamo bolje imati kreativnoga nastavnika koji ima pravo i dužnost što objektivnije procijeniti učenika i usmjeriti ga u područje na kojemu pokazuje najbolje rezultate.
 
Zbog velikoga opsega prijedloga kurikula za Geografiju i kompleksnosti dokumenata (od kojih mi neki vezani uz razumijevanje prijedloga kurikula nisu ni bili dostupni) nisam u mogućnosti u zadanome roku dati detaljne primjedbe pa ću u nastavku upozoriti na neke načelne primjedbe. Općenito, opis razina usvojenosti nije konzistentan. Ponekad se ne razlikuju pojedine razine u opisu! Za izvođenje ovako zamišljene nastave bilo bi potrebno izobraziti novu generaciju nastavnika. Takva izobrazba mogla bi zahtijevati znatna sredstva. Nastavnici bi u ovakvome sustavu imali znatno više opterećenja izvan učionice jer bi trebali i opisno ocijeniti svakoga učenika. (A trenutno nisu osposobljeni za to!) Trenutno nisu načinjene procjene mogućnosti završenih učenika (ni pozitivne ni negativne) pa je nemoguće procijeniti rezultate moguće primjene ovakve reforme. To može rezultirati i znatno lošijim rezultatima nego sada. Iako se iz kurikula može iščitati potreba za nabavom dodatne opreme, osobito u srednjim školama, nije jasno iz kojih bi to izvora trebalo doći. Provedba ovakve reforme, bez dodatnih ulaganja u opremu, ali i prostor nije moguća.
 
Geografija
 
Ovaj prijedlog kurikula ostavlja dojam da je najopširniji/preopširan (u odnosu prema nekim drugima, npr. Kemiji). Ipak, najveći problem ovoga kurikula jest u njegovoj izvedbi. Ovdje se, vjerojatno po inerciji iz staroga sustava, predviđa nastava koja sadrži velike i važne cjeline koje spadaju u geologiju. Slično je uočeno i u prijedlogu kurikula Kemije. Stoga se ovdje trebaju načiniti važne promjene.
 
Geologija u predmetima Geografija, Kemija, Priroda, Priroda i društvo
 
Unutar kurikula za Prirodu, Kemiju i Geografiju nalaze se sadržaji geologije i mineralogije. Takav predmet ne predaje se u osnovnim i srednjim školama od pedesetih godina prošloga stoljeća. Geološki sadržaji ušli su u predmete Priroda, Kemija i Geografija. Pri tome je najviše sadržaja ušlo u Geografiju. To je, donekle, imalo smisla dok su i studenti nastavničkoga smjera ovih predmeta slušali geološke sadržaje. Danas ovi studenti (a da ne govorimo o Učiteljskoj akademiji) ne slušaju gotovo ništa od potrebnih predznanja iz geologije. To je već danas dovelo do nedovoljne upućenosti nastavnika u sadržaje koje bi trebali predavati. Stoga bi ove sadržaje trebalo izdvojiti u predmet koji se zove Geologija i mineralogija s opterećenjem od barem jednoga sata tjedno (trideset  sati, to jest jedan sat tjedno u jednome polugodištu 6. razreda osnovne škole i šezdeset sati, to jest jedan sat tjedno u 1. razredu srednje škole). Za to je potrebno nastaviti s dosadašnjom izobrazbom studenata nastavničkoga smjera geologije i geografije ili započeti izobrazbu profesora geologije.
 
Geološki sadržaji razbacani su u različitim predmetima i pristupa im se na različit način. Sadašnji nastavnici nisu adekvatno osposobljeni za predavanje ovih sadržaja. Stoga bi ove sadržaje trebalo ujediniti u jedinstvenu cjelinu. Tako bi ih se moglo ne samo logički predavati, nego i s razumijevanjem učiti. Predviđeno opterećenje učenika ne bi se povećavalo jer bi se za isti iznos za koji se opterećuju Geologija i mineralogija smanjilo opterećenje na predmetima koji do sada sadrže geološke i mineraloške pojmove. Stoga bi ukupno opterećenje učenika ostalo isto. Ovi sadržaji uglavnom su vezani uz početke učenja predmeta Priroda, Kemija, Geografija i Priroda i društvo pa bi se od njih mogla načiniti jedinstvena cjelina. U toj cjelini trebalo bi predvidjeti znanja o Zemlji kao nebeskome tijelu, građi i sastavu Zemlje, građi zemljine kore, silama koje oblikuju zemljinu površinu, fizičkim i kemijskim procesima, geološkim procesima, geološkome okolišu, fosilima i fosilizaciji, povijesti Zemlje, pojmu minerala: definicija i odnos prema umjetnim materijalima, fizičkim svojstvima minerala, simetriji, mineralnim zajednicama i njihovoj raspodjeli na Zemlji, stijenama, rudama i njihovome korištenju te odnosu minerala i živoga svijeta.
 
Takav sadržaj bio bi primjeren za predmet (uz bazno poznavanje pojmova) za osnovnu školu (6. ili 7. razred) i uz dublje pojašnjenje tih pojmova za srednju školu (1. razred). Uz paralelno upoznavanje gradiva drugih predmeta (Geografija, Kemija, Priroda, Priroda i društvo, ali i Biologija i Fizika) stvorila bi se kod učenika cjelovita slika prirodnoga okružja i procesa koji se tu događaju. Takav kurikul vrlo bi se lako provodio jer bi bio primjeren dobi i zanimanju učenika. Tijekom osnovne i srednje škole učenici prirodno sebi postavljaju i pitanja koja se tiču geologije (osobito uz medijski pritisak informacija - na primjer o dinosaurima ili o očuvanju okoliša!), a ne dobivaju kvalitetne odgovore ni u sadašnjemu sustavu obrazovanja, a pogotovo ne u predloženim promjenama. Bilo bi vrlo lako razdvojiti gradivo na osnovnoškolsko i srednjoškolsko u skladu s očekivanim usvojenim ishodima drugih prirodoznanstvenih predmeta. Također bi bilo vrlo jednostavno upoznati učenike i s geološkim značajkama najbližega okoliša gdje žive uz manje ili više terenskih primjera.
 
Prema tome, nužno je prihvatiti da geološki sadržaji budu predstavljeni posebnim predmetom. Taj predmet zvao bi se Geologija i mineralogija. Predavači toga predmeta morali bi biti osposobljeni tijekom svojega školovanja za geologiju. (Napominjem da već postoji određeni broj obrazovanih profesora Geologije i Geografije, a da su se trenutno iz programa za osposobljavanje profesora Geografije praktično izbacili geološki sadržaji!)
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Ulaganje u znanost i obrazovanje ulaganje je u budućnost Hrvatske

 
 
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom obilježavanju Dana Sveučilišta u Zagrebu. Govor predsjednika Vlade u toj prigodi donosimo u cijelosti:
https://www.omniglot.com/images/writing/croatian.gif
„Poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora,
poštovana izaslanice predsjednice Republike,
poštovana ministrice i ministre,
cijenjene zastupnice i zastupnici u Hrvatskome saboru,
cijenjeni predsjedniče Rektorskog zbora,
cijenjeni rektori i prorektori, dekani svih fakulteta zagrebačkog Sveučilišta,
cijenjeni zaposlenici Sveučilišta u Zagrebu,
dragi laureati, studenti, cijenjeni kolegice i kolege.
Izuzetno mi je drago što mogu biti ovdje danas i zajedno s vama obilježiti Dan Sveučilišta u Zagrebu, najstarijeg, najvećeg i najznačajnijeg hrvatskog sveučilišta. Ovo je 349. akademska godina od osnutka i dobivanja statusa sveučilišne ustanove 1669., što je potvrđeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva na današnji dan, 3. studenoga dvije godine kasnije, 1671. godine.
 
Naravno da je djelovanje akademske zajednice, znanstveno istraživanje i prijenos znanja uvelike evoluirao od sredine XVII. stoljeća do onoga što je zadaća sveučilišta danas u XXI. stoljeću. Znanje i informacije su dostupniji nego ikada ranije, obrazovanje je javno i dostupno svima, a informacijska i digitalna revolucija, kao i svakodnevne novine u znanosti i tehnologiji ubrzano mijenjaju i način na koji učimo, pamtimo i prenosimo znanje mlađim generacijama.
 
U takvom kontekstu, sustav znanosti i obrazovanja zahtijeva kontinuirano unaprjeđivanje kako bi nastavio na odgovarajući način ispunjavati svoju društvenu ulogu. Kao što i sam korijeni riječi „sveučilište“ i „universitas“ sugeriraju, zadaća sveučilišta je sveobuhvatno razvijati različita područja znanosti i umjetnosti, potičući specijalizacije, ali i izgrađujući u obrazovnom procesu cjelovite osobe. S gotovo 70.000 studenata na svoje 33 sastavnice, što je skoro svaki drugi student u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu nastavlja imati nemjerljiv utjecaj na oblikovanje hrvatske države, našeg poretka i društva, kao što je imalo i kroz protekla desetljeća i stoljeća.
 
Razvoj hrvatske nacionalne intelektualne i kulturne baštine na Sveučilištu u Zagrebu ne bi bio moguć bez snažnog uporišta u društvenim i humanističkim znanostima. Istodobno, trend kojeg pratimo na europskim i svjetskim sveučilištima – rast interesa za prirodne i tehničke znanosti, očituje se i na zagrebačkom Sveučilištu koje je u tom području primjer kvalitete svjetskih razmjera. Kao Vlada Republike Hrvatske dobro razumijemo sve to, ne samo zato što je velik dio članova Vlade studirao ili čak i predavao na nekoj od sastavnica Sveučilišta, nego i zato što znamo da moderno društvo i gospodarstvo počivaju na ljudskom kapitalu više nego na bilo kojem drugom faktoru. Stoga potičemo razvoj vrhunskih sveučilišta. Naš cilj je podizati mlade ljude koji će stvoriti intelektualni kapital i imati jasna vrijednosna i identitetska uporišta, uz široko opće znanje i otvorenost prema svijetu.
 
Modernizacija sustava znanosti i obrazovanja naš je strateški cilj oko čijih je osnovnih načela potreban široki nacionalni, pa mogu reći i akademski konsenzus,  jer jedino tako može uspjeti. To nije jednostavna zadaća, ali na tome ćemo ustrajati u aktivnostima koje poduzimamo. I u tome, kao i u ostalim pitanjima javnih politika, ostajemo otvoreni za doprinos, sugestije, partnerstvo i savjete akademske zajednice, koja ima posebnu odgovornost u društvu, i inovativnu, i predvodničku, pa i korektivnu ulogu. Zbog svega toga povećavamo izdvajanja za znanost i obrazovanje. Proračun Ministarstva rastao je i jučer usvojenim rebalansom, a u idućoj godini se povećava za 2,5 posto, što zasigurno nije onoliko koliko bismo željeli, ali smo na taj način poslali jasnu poruku da je rast i ulaganje  u znanost i obrazovanje ulaganje u budućnost Hrvatske.
 
Za 10 odabranih znanstvenih centara izvrsnosti izdvojeno je 374 milijuna kuna kako bismo razvijali inovativnost i pojačali međunarodnu konkurentnost hrvatske znanosti. Kako pravo na visoko obrazovanje ne bi imali samo oni koji si to mogu priuštiti, uvelike smo povećali broj stipendija za studente nižeg socio-ekonomskog statusa.
Samo za aktualnu akademsku godinu osigurali smo 4.600 stipendija za najugroženije učenike i studente i 3.400 stipendija za studente prirodnih, biotehničkih i tehničkih znanosti, a do 2023., kao što je ministrica prije nekoliko dana javno kazala, planiramo dodijeliti 17.000 STEM stipendija ukupne vrijednosti preko 180 milijuna kuna.
Značajna sredstva, 1,1 milijardi kuna, ulažemo i u rekonstrukciju i modernizaciju postojećih te izgradnju novih studentskih smještajnih kapaciteta. Osigurali smo preko 8000 ležajeva u studentskim domovima diljem Hrvatske. Želimo gledati naprijed, biti konkurentni te poticati i nagrađivati izvrsnost, kako institucija, tako i pojedinaca.
 
Na današnjem Danu Sveučilišta bit će uručen niz nagrada za izvrsnost. No ono koje bih posebno izdvojio je priznanje rektora Sveučilišta u Zagrebu studentima za postignuti uspjeh međunarodnoga značaja – u znanosti, istraživanju i športu. Sva postignuća nagrađenih studenata i profesora rezultat su godina istraživanja i predanoga rada, ali i prijašnjih dosega i otkrića brojnih znanstvenika i istraživača zagrebačkog Sveučilišta. Stoga je ova obljetnica ujedno i prilika za odavanje priznanje svim zaslužnim članovima naše akademske zajednice, kao i za spomen na one koji više nisu s nama.
 
Svi koji su svoj rad utkali u uspjeh Sveučilišta, njegovi bivši i aktualni studenti, a osobito i mladi ljudi koji će danas primiti rektorovo priznanje, zaslužuju da se nastavi s izgradnjom suvremenog i modernog europskog sveučilišta, utemeljenog na višestoljetnoj tradiciji visoke kvalitete i izvrsnosti. U dinamičnom europskom i svjetskom okruženju, rastućoj konkurenciji, dakle učincima i integracije i globalizacije, i promijenjenim uvjetima stjecanja znanja, Sveučilište u Zagrebu treba ostati nositelj izvrsnosti i inovativnosti u znanosti i visokom obrazovanju te sam uvjeren da ćete kao profesori značajno pridonijeti tom uspjehu koji je pred svima nama. Pri tome će imati punu podršku Vlade Republike Hrvatske, ali, kao pravnik ne ću zaboraviti spomenuti, i Ustavom zajamčenu akademsku autonomiju.
U ime Vlade Republike Hrvatske, svih mojih kolega, želim svim profesorima i zaposlenicima, bivšim i sadašnjim studentima te Upravi Sveučilišta još jednom čestitati ovaj Dan Sveučilišta u Zagrebu!“
 

https://vlada.gov.hr/vijesti/predsjednik-vlade-na-danu-sveucilista-u-zagrebu-ulaganje-u-znanost-i-obrazovanje-ulaganje-je-u-buducnost-hrvatske/22763

Najveći njegov doprinos je teorijsko predviđanje mogućeg postojanja pozitronija

 
 
Stjepan Mohorovičić (Bakar, 20. kolovoza 1890. - Zagreb, 13. veljače 1980.), hrvatski fizičar i geofizičar. Postigao je značajne rezultate u više znanstvenih područja: seizmologiji, meteorologiji, astrofizici i teorijskoj fizici. Najveći Mohorovičićev doprinos, a ujedno i najpoznatiji u svjetskim znanstvenim krugovima, je teorijsko predviđanje mogućeg postojanja pozitronija, tj. vezanog sustava jednog pozitrona i jednog elektrona.
https://www.researchgate.net/profile/Mirko_Orlic/publication/292721117/figure/fig1/AS:335916569776129@1457100159568/Figure-1-Stjepan-Mohorovicic-around-the-year-1940-courtesy-of-the-Croatian-State.ppm
Otac mu je svjetski poznati geofizičar, Andrija Mohorovičić, otkrivač diskontinuiteta u Zemljinoj unutrašnjosti. Nakon studija u Zagrebu i Göttingenu, Stjepan je predavao na gimnazijama u Bjelovaru, Koprivnicii Osijeku, a tijekom 1. svjetskog rata rukovodio je austro-ugarskim vojnim meteorološkim postajama. Doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu i bio gimnazijski profesor u Zagrebu. Zbog svojih osobnih i političkih netaktičnosti i nepromišljenosti, te dugogodišnjeg osporavanja Einsteinove teorije relativnosti, Stjepan Mohorovičić nije u domovini stekao gotovo nikakvo priznanje za svoj znanstveni rad. Stoga je svoj radni vijek proveo kao gimnazijski profesor, ostavši bez zasluženog mjesta sveučilišnog profesora.
 
Znanstveni rad Stjepana Mohorovičića je počeo na području seizmologije, gdje je razvio novu metodu za određivanje dubine potresnog ognjišta (1913.) i time dao neovisnu potvrdu teorije diskontinuiteta svog oca A. Mohorovičića iz 1910. Potom je 1916. objavio ideju o postojanju manjega dodatnoga diskontinuiteta unutar Zemljine kore. Mohorovičić je dao i novu teoriju o postanku Mjeseca (1927.) i njegovoj građi, te tvrdio da i Mjesec ima koru i Mohorovičićev diskontinuitet, što je potvrđeno 1969. seizmičkim mjerenjima svemirskog istraživačkog programa Apollo na Mjesecu. Na području astrofizike Mohorovičić je izveo teoriju crvenoga pomaka spektralnih linija zbog djelovanja gravitacijskog polja zvijezde.
Daleko najznačajnije djelo Stjepana Mohorovičića, kojime je postao poznat svjetskoj znanosti, je ono iz 1934. Naime, nekoliko godina nakon Diracovog teorijskog predviđanja pozitrona (1928.), tj. antičestice elektrona, te eksperimentalnog otkrića pozitrona (Anderson 1932.), Stjepan Mohorovičić je 1934. u uglednom njemačkom časopisu "Astronomische Nachrichten" publicirao znanstveni rad "Möglichkeit neuer Elemente und ihre Bedeutung in Astrophysik". U njemu je iznio hipotezu o postojanju pozitronija, te predvidio njegovo postojanje na zvijezdama. Eksperimentalno je pozitronij otkrio Deutsch 1951., a dokaze o postojanju pozitronija na zvijezdama pomoću svemirskog teleskopa raspravlja McClintock 1984.
 
Pitanje koje je navelo Stjepana Mohorovičića na postuliranje pozitronija bilo je što bi se dogodilo kada se sretnu na bliskoj udaljenosti jedan elektron i jedan pozitron, ali ne toliko blizu da dođe do anihilacije. Zaključio je da će se zbog električnog privlačenja obje elementarne čestice tada gibati oko zajedničkog težišta i na taj način tvoriti sustav koji će prema van djelovati kao električki neutralan. Taj sustav predstavlja vezano stanje slično vodikovom atomu, no 920,5 puta lakše. Mohorovičić je takav superlaki atom nazvao "elektrum", a danas je poznat kao pozitronij.
 
Mohorovičić je postuliranjem pozitronija i svojim radom na ovom području fizike pridonio uvjerljive dokaze relativističkoj kvantnoj fizici, koja se je krajem 1920-ih godina javila kao nova grana fizike. U tom vremenskom razdoblju broj znanstvenih publikacija o pozitroniju naglo raste, a danas u svijetu imamo objavljene stotine publikacija o pozitroniju.(t.t.)

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Srijeda, 17/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 919 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević