Get Adobe Flash player

Samo protuhrvatsko vodstvo MZOŠ-a može promicati ideju da se ne piše na hrvatskom jeziku

 
 
U nastavku raščlambe afere koju je izazvala urednica portala podnaslova »Virtualni trg za javni dijalog o znanosti i obrazovanju«, A. Bedalov (HF, 19. travnja 2013.) analizirat će se pojedinosti o tom portalu. Bit će to vjerojatno poučno štivo i za njegove članove.
Dana 10. travnja 2013. buknula je nečuvena afera, urednica je optužila ovog autora da promiče nacističku državu i to bez navođenja teksta koji ju je na to potaknuo. Pod pritiskom članova portala objavila je moj sporni tekst. Ne sjećam se da se Uredništvo ikada susrelo s takvom reakcijom članova portala koji su ukazivali na neopravdanost i uvredljivost odluke urednice. A kasnije je njezin stav potvrdilo i Uredništvo. Za slučaj su se zainteresirali čelnici Sveučilišta u Zagrebu i upoznali čelništvo Sveučilišta u Splitu, budući da su dva člana Uredništva povezana s tim Sveučilištem. Objavljena je neprihvatljiva isprika.
 
I tada se postavilo pitanje tko stoji iza http://portal.connect.znanost.org/? To nije izravno vidljivo kada se otvori ta mrežna stranica. Morate pritisnuti tipku »Donirajte za Connect«. Tada ćete saznati neke pojedinosti o osnivaču, udruzi građana pod nazivom „Društvo znanost.org“. Bilo bi zanimljivo saznati koliko članova mrežne stranice zna nešto više o toj udruzi. Nigdje ne piše kada je osnovana udruga. Srećom postoji tražilica, pa se može pročitati. »Društvo znanost.org je nevladina i neprofitna udruga sa sjedištem u Zagrebu. Osnovana je u siječnju 2002. od strane diplomiranih inženjera fizike i studenata Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu okupljenih u Studentskoj sekciji Hrvatskog fizikalnog društva. Djelatnost ostvaruje kroz direktan rad s javnošću, edukaciju, umrežavanje hrvatskih znanstvenika u zemlji i inozemstvu, te kroz aktivno podsticanje neovisnih projekata koji djeluju u okviru vizije društva. Društvo znanost.org je nevladina organizacija koja djeluje većinom na području Hrvatske. Cilj Društva je promovirati obrazovanje, znanosti vrijednosti bazirane na znanju
Među projektima i programima koje Društvo ističu se među ostalim:
- Connect: Portal- slobodan i nezavisan medij i jedan od vodećih na području znanstvene politike u Hrvatskoj
- connect - profesionalna mreža hrvatskih znanstvenika, stručnjaka, nastavnika i studenata
- znanstveni časopis INDECS- Interdisciplinary Description of Complex Systems(čini su da taj izvrstan časopis i njegov glavni urednik također postali nepodobnima).
 
Ako otvorite mrežnu stranicu slijedom pritiska na tipku »Donirajte za Connect« naći ćete podatak da je predsjednik dr. sc. Damir Kovačić. No, ako otvorite jednu drugu mrežnu stranicu saznat ćete: trenutni je predsjednik Robert Skenderović, a članovi Glavnog odbora Slaven Garaj (vice-president), Ana Bedalov, Damir Kovačić, Bojan Pečnik i Petar Mimica. Stanje 3. travnja 2013.«
 
Osnivač Connecta je Društvo znanost.org
 
Nezadovoljan isprikom Uredništva, napisao sam pismo trenutačnom predsjedniku dr. sc. Robertu Skenderoviću. On mi je otpisao da nema pojma da je predsjednik. I kome da se sada žalim na neviđenu hajku Uredništva Connecta? Kako Društvo radi i s novcem, bili bi poželjno da se zna tko je predsjednik. Logični zaključak bio bi da se za slučaj zainteresira MZOŠ. Ali tamo je najsnažnija podrška Connectu u osobama prof. Saše Zelenike i akademika V. Silobrčića. Kojima Connect služi za ispiranje mozga kako je jedino ispravno da se minoriziraju društveno-humanističke znanosti, da one trebaju rješavati bjelosvjetska pitanja isključivo jednom krajnje nepreciznom jeziku itd.
 
Tko je predsjednik Društva?
 
Jedna od odlika pisaca na Connectu, pa i Uredništva je ta da su im hrvatske norme ili nepoznanica ili ih svjesno ignoriraju. Jedna od tih normi je način pisanja decimalnih brojeva. Prema obveznoj hrvatskoj normi, a to i predviđa i novi hrvatski pravopis o kojem je u tijeku javna rasprava, ali još nije službeni, kako to proizlazi iz govora nekih političara broj članova Connecta je čak 2,211 (dva cijela i dvjesto jedanaest tisućinki) članova. A ima u trenutku pisanje teksta ima 2.211 (dvije tisuće, dvjesto i jedanaest) članova. Posebno je zanimljiva činjenica da kada jednom postaneš članom Connecta, ne možeš se prestati biti članom. Mnogi su u povodu ove afere izrazili želju da ih se briše iz popisa članova.
 
Prividni trg ima čak 2,211 članova
 
Posebno je pitanje tko financira Društvo i Portal. Znakovita je jedna tužba koju je podnijelo Društvo Hrvatskom vijeću za medije. Naime Društvo znanost je podnijelo tužbu HVM-u u kojem optužuje novinara RTL-a Hrvoja Krešića zbog kršenja profesionalne i novinarske etike. Društvo je s njim sklopilo autorski ugovor o ispunjenju određenih medijskih priloga, koje nije odradio, te Društvo zahtijeva povrat novaca, budući su honorar uplatili avansno???
Neka moja iskustva su sljedeća. Negdje u početku pojave portala čuo sam da je tadašnje Ministarstvo povezano sa znanošću (tko više zna kako se zvalo) financiralo pokretanje tog portala. U osnovi ideja je bila korisna, a u što se izrodila, druga je priča. Jedne godine čak je organiziran susreta članova Connecta iz inozemstva i Hrvatske. Autor je osigurao pokriće u visini od oko trećine troškova, iz tada još dobro stojeće plastičarske industrije. Mislim da je na tom skupu bio i sveprisutni akademik V. Silobrčić, a domaćin je bio Europski dom.
 
Tko financira Društvo i Portal?
 
Pitanje, čime se bavi Portal, osim što lažno optužuje? U načela svoga rada Društvo ubraja: promicanje znanstvene istine u smislu europskog i hrvatskoga kulturnog konteksta i zalaganje za donošenje društvenih odluka na temelju znanstvenih istina i znanstvene kritičnosti, zalaganje za poboljšanje kvalitete života svih ljudi u Hrvatskoj kroz odgovornu primjenu novih znanja i tehnologija i promicanje te stvaranje kompetitivne hrvatske kulture, znanosti i ekonomije na međunarodnoj razini.
 
Posebnu pozornost privlači stav: »stvaranje kompetitivne hrvatske kulture, znanosti i ekonomije na međunarodnoj razini«. To se postiže na taj način da se mora pisati isključivo na engleskom jeziku. A hrvatski postaje provincijski jezik za domaću uporabu. To podupiru svojom znanstvenom politikom i politikom prema hrvatskim časopisima istaknuti članovi Connecta iz Foruma za etičnost koji je promoviran upravo na stranicama portala. Pritom je nebitno je li postoji formalno ili ne, bitno je da se putem Connecta popularizirao i drži vlast u znanosti u Hrvatskoj.
 
Isključivo pisanje na engleskom jeziku promiče hrvatsku kulturu?
 
Završit ću tekst istinitom anegdotom. Upetak, 19. travnja 2013. u Velikoj dvorani HAZU-a u organizaciji Razreda za društvene znanosti, održao je predavanje »Tehnika kao poziv« istaknuti filozof, prof. dr. sc. Damir Barbarić. Uzeo sam riječ u raspravi. Obratio sam se najvišem nazočnom dužnosniku HAZU-a, potpredsjedniku akademiku Jakši Barbiću. »Gospodine potpredsjedniče, za tridesetak godina više ne će biti nikoga tko će u ovoj dvorani održati ovakvo briljantno predavanje. Tko će znati vrlo komplicirane i kompleksne ideje glasovitog filozofa XX. stoljeća M. Heideggera na jednom vrlo preciznom jeziku, njemačkom, prenijeti u gotovo jednako tako precizan hrvatski jezik.« Pridodajem već bi naslov bio drugačiji: »Tehnologija kao poziv«. Pridodajem upadnicu, konačno je HAZU ovih dana odlučno i promptno reagirao i izrazilo svoje nezadovoljstvo novim pravopisom.
 
Zašto uredništva Connecta ne reagiraju na javne pozive da je pisanje na hrvatskom nepotrebno trošenje novaca i vremena. Zašto se ne reagira na pisanje najglasovitijeg sudionika rasprava. Zašto nije kaznilo osobu koja je za nekoga napisala da je imbecil. Ili zabranila pisanje osobi koja prof. A. Čovića naziva prikom.
 
I konačno malo reklame. Pročitajte tekst (Trendovi se nameću osvajanjem jezika) na ovom istom portalu kako poznavanje jezika utječe na izbor razvojne strategije.
 

Prof. Igor Čatić

Ovogodišnja tema je Cijepljenje: u svrhu prevencije i zaštite

 
 
Svjetsko veterinarsko udruženje potaknulo je 2000. obilježavanje Svjetskog dana veterinarstva i to posljednje subote u travnju. Svake godine povodom obilježavanja Svjetskog dana veterinarstva, Svjetsko veterinarsko udruženje i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) odabiru temu koja će obilježiti ovaj važan događaj.
Svjetski dan veterinarstva ove godine obilježit će se diljem svijeta u subotu, 27. travnja. Ovogodišnja tema je – CIJEPLJENJE: u svrhu prevencije i zaštite, čime se želi podići svijest i znanje o važnosti cijepljenja životinja. Dobro organizirana kampanja o važnosti cijepljenja stoke i kućnih ljubimaca svakako doprinosi smanjenju broja slučajeva ili iskorjenjivanju neke bolesti u određenom području ili čak diljem svijeta. Veterinarska profesija zajedno s drugim veterinarskim službama i organizacijama od presudnog je značaja za uspješnost provedbe cijepljenja životinja u svrhu zaštite zdravlja životinja.    
 
Smatra se da su cjepiva od velike vrijednosti u području veterinarske medicine jer sprječavaju pojavu i širenje velikog broja zaraznih bolesti koje ugrožavaju dobrobit i zdravlje mnogih životinja, a u slučaju zoonoza (zarazne bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka) ugroženo je zdravlje pa čak i život čovjeka. Životinje jednako kao i ljudi oboljevaju od zaraznih ali i drugih bolesti te stoga zahtijevaju pravilnu brigu od strane veterinara, farmera/stočara i vlasnika kućnih ljubimaca. Spriječiti pojavu neke bolesti, osobito zarazne, uvijek je mnogo bolje nego bolest liječiti – poznata je izreka. Naime, posljedice zarazne bolesti su višestruke – od prijenosa bolesti na druge životinje ili čak i na ljude, smanjuje se rast životinje, bitno smanjenje proizvodnje mlijeka, a moguće je i uginuće većeg broja životinja. Pojedine infektivne bolesti rapidno se šire a posljedice mogu biti vrlo ozbiljne i teške.
 
Jedna od metoda sprječavanja pojave zaraznih bolesti je primjena cjepiva kod životinja, tj. cijepljenje, čime se postiže zaštita cijelih stada ili krda životinja uz istovremenu zaštitu ljudskog zdravlja.
Glavni ciljevi primjene cjepiva i drugih medikamenata kod životinja jesu:
- Spriječiti pojavu bolesti i liječiti bolest ukoliko se razvije;
- Osigurati sve u korist dobrobiti životinja i zdrave hrane;
- Održavati zdravi okoliš;
- Poticati i unapređivati ekonomski uzgoj životinja, za hranu i rekreaciju;
- Štititi zdravlje ljudi i kontrolirati bolesti životinja koje ugrožavaju ljude bilo putem kontakta ili putem namirnica animalnog porijekla.   
 
Cjepiva stoga imaju vodeću ulogu u ostvarenju ovih ciljeva: cjepiva i antiserumi najviše se koriste u veterinarskoj medicini u svrhu sprječavanja bolesti uzrokovanih patogenim mikroorganizmima poput bakterija i virusa. Mogu se koristiti i u svrhu zaštite životinja od bolesti uzrokovanih drugim organizmima, na primjer parazitima i gljivicama.  Zdravlje životinja je bitno ne samo za životinju nego i za čovjeka jer osigurava dobrobit i sigurnost jednako kada je u pitanju uzgoj stoke ili kućni ljubimac, omogućava sigurnost na farmama, nadalje osigurava sigurnost proizvoda animalnog porijekla, te zdravlje vlasnika životinja.
Cjepiva imaju vodeću ulogu u borbi protiv zaraznih/infektivnih bolesti i dala su doprinos u sprječavanju pojave i širenja mnogih zaraznih bolesti, osobito onih koje se prenose sa životinja na čovjeka (zoonoze), te stoga imaju jednaku vrijednost u farmskom uzgoju kao i kod kućnih ljubimaca (npr. bjesnoća, salmoneloza, velike boginje itd.).
Zdrave životinje mnogo doprinose zdravom i sigurnijem okolišu, jer se cijepljenjem smanjuje mogućnost pojave i širenja neke zoonoze, smanjuje se mogućnost širenja bolesti radi povećanog transporta i trgovine životinjama i/ili njihovim proizvodima, te povećanog kretanja roba, životinja i čovjeka.
 
Cjepiva povećavaju sigurnost potrošača jer hrana odnosno proizvodi animalnog porijekla koji potječu od cijepljenjih životinja su sigurniji/zdraviji, jer životinja nije bolovala od zarazne bolesti koja može biti opasna i za zdravlje čovjeka. Cjepiva daju određen doprinos zdravlju diljem svijeta i dokazano su doprinjela poboljšanju zdravlja kod životinja a time i kod ljudi. Cjepiva su doprinjela iskorjenjivanju velikih boginja, kao i kontroli drugih zaraznih bolesti za koje ne postoji mogućnost liječenja, kao na primjer slinavka i šap kod goveda i drugih papkara, štenećak kod pasa te bjesnoća kod čovjeka i životinja.
 
Ipak, najveći izazov predstavlja podizanje svijesti o potrebi cijepljenja kao i omogućavanje cijepljenja životinja u udaljenim i nerazvijenim područjima diljem svijeta gdje mnoge ruralne zajednice najčešće ovise o domaćim životinjama. Veliki izazov predstavlja također i pojava novih bolesti. Naravno, ne postoje cjepiva za sve infektivne bolesti, ali nova moderna istraživanja daju veliku nadu u uspješnost borbe protiv zaraznih bolesti životinja. Današnji, kao i budući „imunološki“ proizvodi, povećavaju sposobnost održanja dobrog zdravlja životinja što je mnogo bolje od čekanja izbijanja neke bolesti zajedno sa svim njezinim negativnim posljedicama.
 
Veterinarsko udruženje Novog Zelanda posebno ističe ulogu veterinara u edukaciji i poticanju vlasnika na cijepljenje njihovih kućnih ljubimaca kao i životinja za pratnju, a sve prema važećem propisanom protokolu o cijepljenju. Australsko udruženje veterinara poziva sve vlasnike domaćih životinja, a naročito ljubimaca, da provjere jesu li njihove životinje cijepljene. Posebno se ističe kako su ljubimci nepotrebno izloženi rizicima jer ih njihovi vlasnici nisu zaštitili od poznatih i čestih, pa čak i smrtonosnih bolesti, poput PARVOVIROZE. Australsko udruženje veterinara upozorava sve vlasnike pasa i štenadi da svakako cijepe svoje ljubimce, jer u ovom trenutku pojedina područja u Australiji suočena su s najtežim oblikom izbijanja parvoviroze ikada. Stoga dr. Ted Irwin, predsjednik Australskog udruženja veterinara upozorava vlasnike pasa, a naročito one s mladim psima i štenadi koji nisu nikada cijepljeni protiv parvoviroze da obavezno cijepe svoje ljubimce te da ih na taj način zaštite, jer su upravo mlade i necijepljene životinje vrlo prijemljive za ovaj smrtonosan virus parva (smrtnost je i do 80% ukoliko se odmah ne započne u liječenjem). U posljednje tri godine veterinari širom Australije zabilježili su više od 4.000 slučajeva parvoviroze. „Iako se bolest najčešće javlja u proljeće i tokom ljeta, sada postoji čvrst dokaz da tokom jeseni bilježimo najveći broj slučajeva parvoviroze,“ izjavio je dr. Irwin.
 
Veterinarske klinike stoga provode veliku akciju cijepljenja uz sniženje cijena, ponajprije u područjima gdje je zabilježen najveći broj slučajeva parvoviroze, a sve u svrhu smanjenja broja oboljelih pasa te da se spase one najugroženije - štenad. Veterinarsko udruženje Kurukshestra Haryana, Indija, također organizira obilježavanje Svjetskog dana veterinarstva, s isticanjem velike kampanje za cijepljenje protiv svinjske gripe, slinavke i šapa, a provodit će se i akcija cijepljenja pasa protiv bjesnoće, te će se dijeliti informativni letci o važnosti cijepljenja domaćih životinja. U Bangladešu će se također obilježiti Svjetski dan veterinarstva uz zadanu temu, a posebno se ističe važnost cijepljenja životinja protiv bjesnoće čime se ujedno štite i ljudski životi.
 
I tako bismo mogli obići cijeli svijet i mnoge države u kojima će se na odgovarajući način obilježiti Svjetski dan veterinarstva. Svjetsko veterinarsko udruženje i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) sporazumno su 2008. donijele odluku o dodjeli NAGRADE za najuspješnije obilježavanje Svjetskog dana veterinarstva u organizaciji nacionalnog udruženja vetrinara, samostalno, ili u suradnji s nekom drugom veterinarskom organizacijom. Nagrada iznosi 1000 američkih dolara. Prošlogodišnji pobjednik bila je Turska, a ovogodišnji pobjednik biti će proglašen u Parizu, 26. svibnja, prilikom ceremonije otvaranja 81. zasjedanja Generalne skupštine Svjetske organizacije za zdravlje životinja.
 
Svim vlasnicima životinja, a osobito kućnih ljubimaca poručujem: cijepite redovito svoje ljubimce jer time štitite njihove zdravlje, u pojedinim slučajevima vlastito i vaših najmilijih, a posebno doprinosite općoj brizi za zdravlje svih. I ne zaboravite: bolje je spriječiti nego liječiti, jer liječenje je često dugotrajno i vrlo skupo.  
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Nikada hrvatski standardni jezik nije bio ugroženiji

 
 
Pišući dugi niz godina o »proizvodnji kao temelju svega«, na izvjestan način svrstao sam na jednu stranu SAD, a na drugu, SR Njemačku, Japan i neke zemlje Azije. Za ove druge je izričito rečeno da svoj gospodarski položaj zahvaljuju isključivo tome što znaju proizvoditi. Proizvoditi bolje, kvalitetnije i često jeftinije od konkurenata. Međutim trendovi zavisni su od poznavanja jezika.
Lewis Mumford
 
Kakve to ima veze s naslovom? Radi se o promišljanju modela kako ova zemlja treba postaviti svoju strategiju razvoja. Je li samo traženjem niša u informatičkoj djelatnosti ili traženjem takvih niša i na drugim područjima među ostalim i u proizvodnji.
Položaj predvodnika u zemljama poput naše, potiče ih na jedno frustrirajuće ponašanje. Dovodi ih u položaj razapetog između onoga što su naučili u zemljama koje se naziva razvijenim i onoga što treba ovoj zemlji. Taj zaključak o toj trajnoj rastrganosti onih koji su stjecajem okolnosti živjeli i radili u razvijenim sredinama, a zatim žive u manje razvijenima nije osobni, već rezultat znanstvenih proučavanja. Ali uz taj zaključak ide još jedan. Ono što je dobro za jednu sredinu sa svim njenim raznovrsnostima, nemoguće je prenijeti izravno u drugu sredinu. I zato za nas nije posebno smisleno kada prepišemo neke strategije i proglasimo ih svojima. Moramo posjedovati vlastitu strategiju koju valja temeljiti na pozitivnim iskustvima onih koji su ispred, ali nastojati pri tome izbjeći one greške koje su oni učinili.
 
Kako doći do vlastite strategije
 
Što to ima veze baš s jezikom? Jedan američki znanstvenik koji za sebe kaže da je opći znanstvenik, generalist, L. Mumford u svojoj knjizi »Mit o mašini«, ne može sakriti svoje divljenje prema jeziku kao do sada najbriljantnijem djelu ljudskog uma. Jezik za svakoga znači znatno više od pukog sredstva komunikacije. Stoga nije čudo da je već Rousseau zapisao: »Prvo nastojanje nekog političkog osvajača je da potisne narodni jezik potčinjenog, a najdjelotvornije sredstvo protiv takvog potiskivanja sastoji se u oživljavanju nacionalnog jezika i njegove književnosti«. Ne kaže uostalom narod bez valjana razloga: koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš.
 
Kada to pretvorimo u suvremena kretanja, svi žele učiti engleski. To jeste razumljivo i opravdano, ali nije dovoljno. Zašto treba danas znati engleski? Zato da se može pratiti npr. svjetska znanstvena i stručna literatura (više od 60 posto). Engleski je i danas komunikacijski govor među pripadnicima raznih govornih područja. Objektivno, priznati »esperanto«. Ali poznavanje samo tog jezika za stanovnike jedne zemlje poput naše nosi sa sobom i veliku opasnost. To znači čitati samo jedan izvor i pokušati tražiti uporabljive ideje za vlastiti model samo na jednom izvoru, bez obzira kako on bio djelotvoran.
 
Na ova razmišljanja potaknuo me je svojom nedavnom raspravom jedan naš poznati fizičar, poslije predavanja jednog akademika »Za bolje obrazovanje i suvremenu znanost«. Govorio je taj fizičar o vrlo zanimljivim iskustvima obrazovanja u Francuskoj. Postavljam si pitanje. A koliko je danas u našem školstvu stručnjaka (posebno u redovima onih kojima je planiranje i razvoj obrazovnog sustava osnovni zadatak) sposobno otići u Francusku i tamo na francuskom razgovarati o tako bitnim pitanjima kao što je školstvo? Bojim se i pomisliti na odgovor. A koliko ih može proučiti iskustva Švicarske, Austrije i dvije Njemačke na njemačkom?
 
Prema tome jezik ima izuzetno važno mjesto u procesu prikupljanja ideja kako osmisliti vlastiti razvoj. On ne može biti temeljen samo na idejama jednog govornog područja. I zato se čini smisleno da mladi ljudi ove zemlje moraju učiti najmanje dva strana jezika, od čega jedan mora biti engleski, ako žele biti u ovoj zemlji predvodnici na svom području.
 
Političko osvajanje temelji se na potiskivanju narodnog jezika
 
Ovaj »obilazak« bio je nužan da se podrobnije analizira onaj stav izrečen sažeto da što se tiče proizvodnje uzore treba tražiti među onima koji su se potvrdili na svjetskom tržištu kao uspješni. Odakle ideja da to npr. SAD nisu. Puno je pokazatelja koji ukazuju da SAD postupno zaostaju na području tehnike. Akademik je citirao mišljenje jednog američkog znanstvenika koji kaže: »postoji realna opasnost da SAD, zbog neodgovarajućeg obrazovanja postanu tehnički manje razvijena zemlja!« Valja zapamtiti da su SAD zemlja čiji su znanstvenici i stručnjaci pronašli među ostalim: tranzistor, video-rekorder, mikroprocesor, robo-te i dugosvirajuću gramofonsku ploču. A tko danas prevladava u svijetu na tom području? Japan i SR Njemačka! »Privredni vjesnik« je svojedobno objavio članak pod nazivom »Tehnološka ovisnost SAD o Japanu«. Evo samo dijela tog teksta: »Uvoze i čelik – SAD su danas uvoznik proizvoda visoke tehnologije, a početkom l981. imale su višak izvoza od 27 milijardi dolara. Prema Japanu SAD su čisti izvoznik pšenice, kukuruza, sojina sjemena, drva i aviona, ali su čisti uvoznik računala, robota, upravljanih alatnih strojeva, telekomunikacijske opreme, potrošačke elektronike i poluvodiča. Samo posljednja »stavka« vrijedi 500 milijuna USD godišnje«. Usporedba sa SR Njemačkom pokazala bi na mnogim područjima slična kretanja. Jedan podatak iz akademikovog predavanja privlači posebnu pozornost. U promatranom razdoblju SAD su dobile 79 Nobelovih nagrada za fiziku i kemiju (bilo bi zanimljivo znati podrijetlo tih znanstvenika), SR Njemačka 15 a Japan samo 3. Bila bi zaista zanimljiva analiza o korelaciji između broja Nobelovih nagrada za kemiju i fiziku i trgovinskog suficita odnosno deficita!
Ivo Jakovljević
 
Za mnoga područja proizvodnje tvorevina potrebni su stručnjaci koji se u ovoj zemlji obrazuju na strojarskim fakultetima. A danas je u SAD zaposleno 40 posto strojarskih inženjera, koji nisu rođeni u SAD-u, a u procesu obrazovanja za magistre i doktore znanosti taj je udio prevladavajući, gotovo 60 posto.
 
Je li to povezano možda s onim što je svojedobno napisao kongresmen K. H. MacKay u časopisu Bridge kojeg objavljuje National Academy of Engineering. On je naveo ovaj stvarni prioritet u SAD. Na prvom mjestu su izdaci za istraživanje i razvoj za potrebe obrane, slijede »divovski projekti koji vode Nobelovoj nagradi«! Na trećem mjestu su projekti poduprti autoritetom starijih članova Kongresa? Apsolutno najmanje važnosti se posvećuje projektima koji uključuju izradbu, procesnu tehniku i stvari koje trebaju SAD učiniti konkurentnima. Ne bez razočaranja naglašava da je to potpuno nezadovoljavajući redoslijed. Ovaj redoslijed koji je preuzet iz članka D. J. Domoffa u časopisu Plastics Engineering dopunski obrazlaže i sam Domoff. Kaže: »Potrebno je unaprijediti proizvodnju. Samo unapređenje proizvodnje a ne jeftiniji dolar najbolji je način da obnovimo našu produktivnost i konkurentnost i bitno smanjimo onaj dio trgovačkog deficita, koji se odnosi na uvoz proizvoda«. (Objavljeno 22. svibnja 1989.)
Pišući drugi tekst o Connectu prisjetio sam se teksta objavljenog pod nazivom Osvajanje jezika. Bio je to drugi u seriji od njih 7, koje mi je objavio kao urednik jedan vrsni novinar usmjeren na gospodarstvo, gospodin Ivo Jakovljević. Koji mi je jedan članak u toj seriji fenomenalno naslovio Život je polimer. Bilo je to u proljeće 1989. u Vjesniku.
 
Je li tekst čisti pretisak. Nije, kako neki spomenute osobnosti više nisu među nama, izostavio sam njihova imena i neke godine. Neki podatci su se možda i promijenili, ali ništa se nije promijenilo. Osim da bi danas poredak industrijskih zemalja bio Kina, SR Njemačka i Japan. SAD se zalažu danas za reindustrijalizaciju koja ne napreduje očekivanim tempom. A jedan od glavnih izvoznih proizvoda je GMO. Kojeg bi Hrvatska uz pomoć svojih znanstvenika uvozila.
 
Prošlo je četvrt stoljeća. Tekst je pisan još u ono drugo doba. Osobno sam se bojao hoće li mi cenzura propustiti rečenicu: »Prvo nastojanje nekog političkog osvajača je da potisne narodni jezik potčinjenog, a najdjelotvornije sredstvo protiv takvog potiskivanja sastoji se u oživljavanju nacionalnog jezika i njegove književnosti«.
 
A ako je ikada bio hrvatski standardni jezik ugrožen, ugrožen je kao već to dugo nije bio. A od industrije i potrebne reindustrijalizacije nažalost ništa. Treba imati ideje ali i ljude koji će pretvoriti te ideje u hvatljivo tijelo, izvozni proizvod.
 

Prof. Igor Čatić

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 22/05/2013

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 254  i nema članova online

Registar Branitelja

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević