Get Adobe Flash player

Samo mali broj zanatnika postat će obrtnicima

 
 
Podudarila se dva događaja. Akcija „ruke“ i „pohvala starosti“. To me potaklo da napišem tekst o radnicima koji su vješti u svojim poslovima, a rade i rukama. Ljudske ruke su i danas, usprkos svim pomagalima,nenadmašivo sredstvo djelovanja. Zato je opravdan natpis na jednom nedavnom plakatu: „Gdje su ruke ima i struke“. No za ostvarenje tog cilja dovoljne su tri godine, od toga kako si postao naučnik (šegrt) da postaneš zlata vrijedan zanatnik (kalfa). Zanatnik umjesto kalfe ili rukodjelnog momka bio je poznat u Šibeniku još 18. stoljeću. Spominje ga primjerice i A. Barac (internet). Ne moraš postati ni majstorom, a posebno, ne obrtnikom.
https://c.stocksy.com/a/qRw400/z9/1177990.jpg?1563567894
Poticaj za usporedbu ruku i pohvale starosti potječe iz knjige akademika P. Pavličića „Pohvala starosti“. Napisao sam mu među ostalim. „Ne sjećam se da sam ikada čitao tako vjerno opisano što nam se događa kada postanemo starci. Jedna od najživotnijih knjiga koju sam pročitao. Jedna riječ koja mi se posebno sviđa, glagol "prpošiti se". Knjigu najtoplije preporučam svima koji su u mirovini za ljetno čitanje. Ako se još sjećaju lektire u školi i zavoljeli čitanje. I pridodao sam “Što sam stariji, bolje shvaćam što ste napisali“.No, u knjizi nisu navedeni izvršitelji radnje. Iz opisa sam se prepoznao kao prpošitelj. Ima nas puno, pa i na stranicama ovog portala. Koji pišemo tekstove o našim iskustvima iz mladosti ili početka karijere. Postoje i prpošiteljice. Nadam se da će se prepoznati ako budu čitale ovaj tekst. I odlučio sam voditi „Dnevnik jednog prpošitelja.“
 
Ovih dana čitam u vodećim njemačkim tehničkim novinama VDI-N. SR Njemačkoj nedostaje 311.000 strukovnih radnika na području MINT-a (o. a. u nas poznato kao STEM područje). Iz SAD-a dolazi vijest da nema strukovnih radnika, npr. na području prerade plastike. Velika Britanija želi ponovno proizvoditi, pa treba i strukovne radnike koji će proizvoditi te posebno, znati održavati proizvedeno. I u biltenu Zaklade Alexander von Humboldt ističe se taj problem. Kao i nedavno na jednom Učiteljskom simpoziju u nas.
 
Dok se slažem s nazivom strukovna škola, ne mogu shvatiti kako nadležni ne mogu shvatiti da iz nekih razloga izbjegavaju izraz zanatske škole. Izbjegavalo se to i u bivšoj državi, pa sam uz gimnaziju, službeno pohađao i školu učenika u privredi. Trebaju nam i obrtničke škole. Ali te nemaju veze sa zanatima. Samo mali broj zanatnika postat će obrtnicima. Obrtnik je poduzetnik. Za neka područja treba majstorski ispit (npr. frizeri), a za proizvodnju plastičnih i gumenih tvorevina treba samo obrtnica.
 
Konačno smo u Hrvatskoj shvatili da nam trebaju i oni koji su završili zanat i započela je opravdano promidžba struke. Nikada nisam pročitao koliko jedna zemlja treba u postotku limara, krojača, ekonomista, posebno, sve popularnijih psihologa, itd. I tada sam se prisjetio da sam na stranicama Večernjeg lista krajem 2016. napisao tekst „Osposobiti zanatnike za uspješne obrtnike“. Tih je dana VL objavio dva teksta. Jedan „Tko završi strukovnu školu, ima kruh u ruci“ (VL 9. prosinca 2016.). Zašto su svi došli u krizu s potrebnim stručnim radnicima? Odgovor je jednostavan. Napunili smo glave svima da će sve riješiti digitalizacija, roboti i visoko obrazovani. Život je negdje drugdje. Treba znati raditi i rukama. Zašto? Jer su ruke nenadmašivo sredstvo djelovanja. Taj sam članak objavio u časopisu „Sustavi“, urednika Josipa Stepanića, 2009. Koji je oko tog teksta pridodao više tekstova o ruci. Primjerice „Ozljede ruke u sportu“, „Ruke u plesu, nepriznato komunikacijsko oruđe, sustav prenošenja čovjekove vještine i kreativnosti, pneumatski mišić kao aktuator i dominantnost ruke“.
 
Iz teksta napisanog 2016. prenosim. „Svima koji su bilo kada živjeli u realnom ili fizičkom, dakle materijalnom svijetu znaju da je još u kolovozu 2004. u Topuskom održan skup »Utjecaj strukovnog obrazovanja na gospodarstvo Republike Hrvatske«. Govorio sam o mom dvojakom identitetu. O putevima od gimnazije do diplome strojarskog inženjera i šegrta, koji je učio alatničarski zanat i postao alatničarski zanatnik. To ga je iskustvo trajno obilježilo. Sada se smatra alatničarskim znanstvenikom, ali nikada nije postao alatničarski obrtnik, kao njegov otac. I tu dolazimo do središnje teme, je su li zaista naše enciklopedije, brojni rječnici i jezikoslovci u pravu kada izjednačuju zanat i obrt. Odnosno natuknicu zanat upućuju na obrt“. Opseg teksta ne dopušta podrobnije objašnjenje. Izbjegavajući devedesetih riječ zanatlija, svi su ju pretvorili u obrtnika. Brodnjak tumači da riječ zanatlija znači zanatnik ali i obrtnik. Objašnjenje ću završiti glasovitom rečenicom Leonarda da Vincija. „Umjetnost je zanat plus ono nešto“. Neki glasoviti slikari i kipari imali su obrtničke radionice u kojima su učenici najprije učili zanat slikanja i kiparenja. „Što treba učiniti da obrazujemo potreban broj zanatnika, jer obrtnika koji su mali poduzetnici, treba bitno manje. Trebamo trogodišnje zanatske škole. Od zavarivača do dimnjačara ili alatničara. A potrebne su i obrtničke škole gdje se uči kako uspješno poslovati. Što nas sprječava uvođenju takvog rješenja? Ljudi koji odlučuju, a ne razlikuju zanat i obrt“.
 
Ovaj tekst je tzv. ogledni početak „Dnevnika jednog prpošitelja“. No, pojavila se važna upadnica, povezana s tri moja teksta u razdoblju od desetak dana. Jedna inačica objavljena je i na ovom portalu 26. srpnja 2019. Donald Trump je odlučio na izvorni i zanimljiv način financirati svoju kandidaturu za ponovni izbor kao predsjednika SAD-a. Prodajom plastičnih slamki s ugraviranim natpisom TRUMP. U svojoj propagandnoj poruci na Twitteru najavio je da prodaje snop od 10 slamki za 15 USD. Naveo da su dugačke 23 cm, mogu se ponovno upotrebljavati i reciklirati, ne sadrže u javnosti dvojbeni bisfenol A (BPA) i da su Made in USA. No, u skladu s odredbama Federal Trade Commission Green Guide smatra se da te slamke ne zadovoljavaju zelene kriterije recikličnosti (29. 7. 2019.). Dakle ne mogu se reciklirati. Stoga ne čudi da razni festivali, igrači američkog nogometa, hrvatski glazbenici i mnogi drugi misle da postoji jednokratna plastika, umjesto jednokratnih plastičnih proizvoda. Vrećice, slamke, opušci ili plastično posuđe i pribor stoga nisu jednokratna plastika. Već jednokratni plastični proizvodi. A plastični pribor i vrećice su višekratno upotrebljivi.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka

 
 
Ljudi vas ovih dana gledaju poput čudaka ako govorite o ljekovitim svojstvima biljaka ili bilo kojoj drugoj holističkoj praksi. Zapadna medicina ima neke dobre točke, a izvrsna je u hitnim slučajevima, ali je krajnje vrijeme da ljudi shvate da današnja mainstream medicina (zapadnjačka medicina ili alopatija), s naglaskom na lijekove, zračenje, kirurgiju, i još više lijekova, je u svom temelju Rockefellerova kreacija.Slično kao i bilo što drugo, politika i novac su korišteni za rušenje ljudskih spoznaja i potiču ih da prigrle ono što je loše za njih.
https://image.cnbcfm.com/api/v1/image/105347394-1532378942989rock.jpg?v=1532563615&w=1400&h=950
Sve je počelo sa Johnom D. Rockefellerom (1839. – 1937.) koji je bio naftni magnat, baron pljačkaš, prvi američki milijarder i rođeni monopolist. Do kraja 20. stoljeća, on je kontrolirao 90 % svih rafinerija nafte u SAD-u kroz svoju naftnu kompaniju Standard Oil, koja je kasnije bila “razbijena” i postala Chevron, Exxon, Mobil itd. Istodobno, oko 1900. godine, znanstvenici su otkrili “petrokemikalije” i sposobnost stvaranja raznih vrsta kemikalija iz nafte. Na primjer, prva plastika – zvana bakelit – napravljena je od nafte 1907. godine. Znanstvenici su otkrili različite vitaminima i pronašli da se mnogi farmaceutski lijekovi mogu napraviti od nafte. Ovo je bila sjajna prilika za Rockefellera koji je vidio mogućnost istodobnog monopoliziranja nafte, kemijske i medicinske industrije! Najbolja stvar oko petrokemikalija bila je da se sve može patentirati i prodati za visoku dobit. No, bio je jedan problem sa Rockefellerovim planom za medicinsku industriju: prirodni i/ili biljni lijekovi bili su vrlo popularni u Americi u to vrijeme.
 
Gotovo polovica liječnika i medicinskih fakulteta u SAD-u je prakticirala holističku medicinu, koristeći znanje iz Europe i od Indijanaca.Rockefeller, monopolist, morao je otkriti način da se riješi svoje najveće konkurencije. Zato je upotrijebio klasičnu strategiju “problema-reakcija-rješenje”. To znači da je on stvorio problem i uplašio ljude, a zatim nudio (unaprijed isplanirano) rješenje. Otišao je do svog prijatelja Andrewa Carnegiea – još jednog plutokrata koji je zaradio novac od monopoliziranja industrije čelika – koji je zatim osmislio taj plan. Iz prestižne Zaklade Carnegie poslao je čovjeka po imenu Abraham Flexner da putuje po zemlji i izvještava o statusu medicinskih fakulteta i bolnica širom zemlje. To je dovelo do Flexnerovog izvješća, koje je stvorilo modernu medicinu kakvu danas poznajemo. Nepotrebno je reći, izvješće je govorilo o potrebi preustroja i centralizacije naših medicinskih institucija. Na temelju ovog izvješća, više od polovice svih medicinskih fakulteta uskoro je bilo zatvoreno. Homeopatija i prirodni lijekovi bili su ismijani i demonizirani, a liječnici su čak bili zatvoreni.
 
Kako bi pomogao pri prijelazu i promijenio mišljenje drugih liječnika i znanstvenika, Rockefeller je donirao više od 100 milijuna dolara fakultetima, bolnicama i osnovao filantropsku frontnu skupinu pod nazivom “General Education Board” (GEB). Ovo je bio klasični pristup mrkve i štapa. U vrlo kratkom vremenu, sveučilišni fakulteti su bili uravnoteženi i homogenizirani. Svi učenici su učili istu stvar, a temelj medicine je postao u korištenju patentiranih lijekova. Znanstvenici su dobili ogromne potpore za proučavanje biljaka koje liječe bolesti, ali njihov je cilj bio utvrditi koje su kemikalije u njima bile učinkovite, a zatim stvoriti sličnu kemikaliju – ali ne i identičnu, u laboratoriju, koja bi mogla biti patentirana. Tableta za bolest je postala mantra za modernu medicinu.
 
Dakle, sada 100 godina kasnije, fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka ili bilo kakve holističke prakse. Imamo cijelo društvo koje su porobile korporacije zbog svoje dobrobiti. Amerika troši 15 % BDP-a na zdravstvenu skrb, koja bi se trebalo zvati “bolesna skrb”. Ne fokusira se na liječenje, već samo na simptome, stvarajući tako ponavljajuće pacijente. Ne postoji lijek za rak, dijabetes, autizam, astmu, pa čak i gripu, osim u prirodi. Zašto bi postojao pravi lijek? Ovo je sustav kojeg su izmislili oligarsi i plutokrati, a ne liječnici. Što se tiče raka, oh da, svjetski poznato društvo American Cancer Society je utemeljio nitko drugi nego Rockefeller u 1913. godini.


NoviSvjetskiPoredak.com, http://www.novi-svjetski-poredak.com/2018/08/28/kako-je-rockefeller-osnovao-svjetsku-farmaciju-i-zapoceo-rat-protiv-prirodnih-lijekova/

Bio je svećenik dominikanac i istaknuti hrvatski povjesničar

 
 
U subotu 27. srpnja 2019. u Zagrebuje u 81. godini života umro akademik Franjo Šanjek, svećenik dominikanac, istaknuti hrvatski povjesničar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE10_0737.jpg
Rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj kod Varaždina. Nakon studija na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1965. ga je za svećenika zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper. Od 1965. do 1968. usavršavao je pomoćne povijesne znanosti u Vatikanu, a od 1968. do 1971. studirao je povijest na pariškom sveučilištu Sorboni, gdje je 1971. doktorirao. Godine 1970. postao je asistent na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. predavao opću i povijesnu metodologiju, pomoćne povijesne znanosti i srednjovjekovnu povijest Crkve u Hrvata (od 1974. kao docent, od 1993. kao izvanredni i od 1998. kao redoviti profesor). Od 1984. bio je pročelnik Katedre crkvene povijesti i predstojnik Instituta za crkvenu povijest, a od 1994. do 1997. dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Od 1978. bio je urednik časopisa Croatica christiana periodica. Bio je i profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima (od 1994.), predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i pedagoGije (1998.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1992. do 1999. bio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti.
 
Za redovitog člana HAZU-A izabran je 1997., a od 2015. do 2018. bio je i tajnik Razreda za društvene znanosti. Od 2016. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu, a od 2008. do 2016. Zavoda za povijesne znanosti u Zadru. Akademik Franjo Šanjek bio je jedini svećenik među redovitim članovima HAZU-a. U znanstvenom radu najviše se bavio crkvenom poviješću Hrvatske u europskom kontekstu, posebno heretičkim pokretima bosanskih krstjana, katara i bogumila, ulogom hrvatskih intelektualaca u razvoju srednjovjekovne europske kršćanske teološke, povijesne i filozofske misli, izdavanjem srednjovjekovnih izvora, te ulogom Crkve u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 19. i 20. st. Važniji radovi su mu Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku (1975.), Crkva i kršćanstvo u Hrvata (1988.), Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.–15. st.) (2003), Latinska paleografija i diplomatika (2004.), Dominikanci i Hrvati (2008.), a s dr. sc. Brankom Grbavac uredio je Leksikon srednjovjekovlja objavljen 2018.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1245 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević