Get Adobe Flash player

Tragediju suvremenoga obrazovanja briljantno zapazio

 
 
„Tipično je za naše doba”, pisaše Gilbert Keith Chesterton (1874.-1936.), engleski književnik, pjesnik, romanopisac, esejist, pisac kratkih priča, filozof, kolumnist, dramatičar, novinar, govornik, književni i likovni kritičar, biograf i kršćanski “da smo to više sumnjičavi oko vrijednosti filozofije što smo više uvjereniji oko važnosti edukacije Takoreć, što smo skeptičniji o posjedovanju ikoje istine, to smo naoko sigurniji da možemo tome učiti djecu. Što je malešnija naša vjera u doktrinu, to je veća naša vjera u doktore“ (očita suđrotnost kršćanskoj filozofiji, op., T.T.). Odsuće teologije i filozofije iz srži (temelja, core je višeznačna riječ, op., T.T.) suvremenog akademstva vodi neizbježno, po Chesteronovu gledištu, do pokušaja supostojanja dva međusobno neuskladiva obrazovana koncepta koji stvaraju shizmu ili shizofreniju u srcu akadamske zajednice.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/79/G._K._Chesterton_at_work.jpg
„Istina je da je suvremeni svijet odan dvjema potpuno različitim i nespojivim koncepcijama obrazovanja. Uvijek pokušavajući da proširi djelokrug obrazovanja, on (suvremeni svijet, op., T.T.) uvijek nastoji isključiti iz sebe religiju i filozofiju; što je potpuna glupost. Možemo imati obrazovanje koje uči da je ateizam istina, i to može biti sa te točke gledišta cjelovito obrazovanje, ali ne možete imati obrazovanje koje traži učenje svih istina, i onda odbija raspravljati je li ateizam istina. 
 
Besmislenost suvremenog akademstva u napadnoj gradnji univerziteta bez univerzalnoga je tema kojoj se Chesterton često vraća. “Odbacimo natprirodno”, kaže Chesterton, “i tad nam ostaje neprirodno (eng. unnatural znači i čudno, op., T.T.). Obrazovanje je istinito samo u stanju prenošenja, i kako mi možemo prijeći u istinu ako ona nikad nije bila u našim rukama (nama, op., T.T.)?" Jedna posljedica akademskoga manjka istine u njenoj punini je ono što Chesterton naziva “standardizacijom niskim  standardom”, nemuštim standardom najnižega mogućega nazivnika propisanoga od mediokriteta". U nenazočnosti ujedinjujućega curriculuma u kojem svaka disciplina upotpunjuje druge, svaki dio ima smisla u svjetlu cjeline, suvremena akadamičnost (anemičnost, op., T.T.) je doslovno raščinila sebe u preobilju rascjepkanih čestica, od kojih nijedna nije u suobraćanju sa ostalima. “Sve je bilo međusobno  razdvojeno, i sve je uzgajano hladno."Uskoro ćemo čuti specijaliste koji odvajaju ton od riječi pjesme, na temelju čega kvare jedno i drugo… Takav svijet je nalik divljem sudskom razvodu 
 
Ironično, u egzorciziranju ujedinjujućega duha teologije i filozofije iz srži curriculuma, moderna akademija je osudila i razudila sebe na elementarne čestice, u kojem je svaka disciplina (materija, područje, grana op., T.T.) prognala sebe iz ostalih. U izopćavanju teologije i filozofije je moderna akademska zajednica paradoksalno izopćila samu sebe od sebe! “Jer što osnovna škola ne izučava teologiju”, piše Chesterton, “može se oprostiti kada ne bi izučavala išta drugo.
Sustavna grješka suvremenoga svijeta je tako golema da dopušta stvarima da budu neučinkovite tako dugo dok su ireligiozne. 
Protuvjerski duh suvremenosti je toliko suprotstavljen ideji ujedinjujuće istine da radije prihvaća obrazovanje bez potrage za smislom nego da prihvati obrazovanje koje u osnovi sadrži traženje smisla religije ili filozofije. I to suglasno Chestertonu zacijelo nije pravo obrazovanje: “Svako obrazovanje uči filozofiji; ako ne dogmom tad sugestijom, podrazumijevanjem, atmosferom. Svaki dio toga obrazovanja ima poveznicu da s drugim dijelovima (sjetiti se R. Steinera, op., T.T.). Ako sve to zajedno ne pridonosi nekom općem pogledu na život, to nije uopće obrazovanje”. Ovaj cjeloviti (sastavni) pogled na slobodno umijeće podučavanja je u suprotnosti sa necjelovitim (rastavnim) obrazovanjem relativista. “Ima nečega što je otužno u podučavanju nekoga svačemu ako to usporedimo sa suvremenim učenjem ničemu, i iste vrsti ništosti svakome. Budući su dosadašnji doprinosi filozofiji pomoću kojih čovjek može razumjeti svemir, potonji (suvremeni način, op., T.T.) nije filozofski sustav već umijeće nefilozofskoga čitanja i pisanja”. Prethodnici su učili odgajanike kako misliti; današnjičari štite svoje žrtve od razmišljanja.
Ovo odsuće mišljenja i sposobnosti razmišljanja je tragedija suvremenoga školstva; mi ne možemo razumjeti druge predmete (subjekte) curriculuma ako mi ne možemo razumjeti filozofiju i teologiju. Uzmimo npr. povijest, ako povjesničari nisu naučili razmišljati filozofski i teološki oni su izopćeni od prošlosti. Oni tad ne razumiju tko stvara povijest, što čini povijest, i zašto se povijest dogodila (za pojedine je to zbir slučajnosti, op., T.T.). Oni to ne razumiju. Još jednom  Chesterton je dao dijagnozu problema sa nepogrješivom unfailing preciznošću: O polovici historije se sada u školama i koledžima promišlja ogoljelo i vjetrenjasto po uskom gledištu koje ostavlja postrani teološke teorije. Izgleda da su povjesničari potpuno zaboravili dvije činjenice; prvu da čovjek djeluje zbog ideja (ideala, op., T.T.); i drugo što bi sukladno tome trebalo otkriti, koje su to ideje? 
 
Pravilno shvaćeno, povijest je vremenska mapa koja pokazuje nama ne samo odakle smo došli nego također i gdje smo, i kako smo tu dospjeli. Moguće je predvidjeti gdje ćemo stići u budućnosti ocrtavajući spoznaju vremenske mape od dolaska (na povijesnu pozornicu, op., T.T.) do danas, i proširujući (projicirajući bi bilo bolje, op., T.T) crtovlje u područje budućih mogućnosti. U tom smislu povijest može biti proročanska. Ona umnaža naše znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je dakako istina samo ako je vremenska mapa točna. Ako je ocrtana od onih koji opažaju predrasudama ili dnevnim zapovijestima uspjet će nam samo da se izgubimo. Postoji nekoliko stvari pogubnijih od netočne mape, posebno ako se nađemo na opasnom terenu.
 
Chesterton je tragediju suvremenoga obrazovanja briljantno zapazio, i ona nas ostavlja u zabrinjavajućem neznanju tko smo, gdje smo, odakle smo i kamo idemo. Mi smo izgubljeni i blaženo nesvjesni  glavinjamo prema ponoru. To je cijena koju smo osuđeni platiti za našu slijepu vjeru u ništa.
 

Teo Trostmann

Novo čitanje opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje

 
 
U Galeriji Meštović u Splitu, u četvrtak,19. prosinca 2019. otvorena je izložba Ivane Tkalčić pod nazivom A(rtificial) I(ntelligence) II. Izložba je dio programa MEŠTART, započetog 2009. godine s ciljem aktualiziranja i novog čitanja opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje.
https://wall.hr/cdn/uploads/850x/2019/11/d657f76d/-dsc4106-2.jpg
Od 2009. godine u zagrebačkom Atelijeru Meštrović, te u splitskoj Galeriji Meštrović, autorica projekta, Barbara Vujanović postavila je jedanaest izložbi na kojima je sudjelovalo trinaest domaćih i stranih umjetnica i umjetnika, koji pripadaju različitim generacijama i izražavaju se u različitim likovnim medijima. Njihova su istraživanja, potaknuta izazovom Meštrovićeve baštine, bila usmjerena ka osobnim i univerzalnim temama i iskustvima, baš kao i Meštrovićevo stvaralaštvo – bilo da se radi o intimnim trenucima, poput majčinstva ili da se radi o razmatranju pitanja lokalnog i međunarodnog identiteta umjetnice ili umjetnika, kao i promišljanja samoga medija u kojem se izražavaju.
 
Intervencija Ivane Tkalčić u nekadašnjem životnom i radnom prostoru Ivana Meštrovića prikazuje njegova djela kroz „doživljaj“ umjetne inteligencije. Skulpture koje su do sada bile analizirane alatima povijesti umjetnosti, i koje su bile stavljane u kompleksan kontekst određenog prostora, razdoblja, umjetnikovih suvremenika i nasljednika, i naposljetku samoga promatrača, sa svim njegovim posebnostima, sada su suočene s naizgled simplificiranim i rigoroznim sustavom strojnoga učenja i umjetne inteligencije. Rezultati su na vizualnoj i značenjskoj razini iznenađujući. Oni potiču revalorizaciju i uspoređivanje supostojećih starih i novih načina čitanja i prepoznavanja umjetnosti, kao i stvarnosti koju živimo.
 
Umjetna inteligencija je opći termin koji se odnosi na bilo koji stroj ili algoritam koji ima mogućnost promatranja okoline, učenja i donošenje inteligentnih akcija ili prijedloga odluka na temelju stečenog znanja i iskustva. Mnogo je tehnologija koje se ubrajaju pod široku definiciju umjetne inteligencije. Trenutno je tehnologija strojnog učenja najšire rasprostranjena. Sustavi strojnog učenja se radije treniraju nego eksplicitno programiraju. Pri treniranju sustava strojnog učenja koriste se masivne baze podataka; individualne slike, zvukovi, videozapisi koji se obično definiraju i označavaju. Točnost sustava ovisi o kvaliteti baze podataka koji se koriste u treningu pri čemu je važno kako su ti podatci strukturirani, semantički označeni te koliko su reprezentativni. Zanimljivo je pratiti proces definiranja i dodavanja sadržaja podacima, proučavanje kristalizacije sadržaja ili dodavanje, ukidanje značenja.
 
„Iz moje perspektive je u području umjetničkog istraživanja povezati različite prakse, teorije i medije, razmjenjivati ​​stečena znanja s drugima u zajednici koja ih uključuju u taj proces. Ne vidim medije kao neki fiksni i nepremostivi element u pristupu umjetničkoj praksi. Ja to vidim kao fluidno i promjenjivo, stoga, kada započinjem proces kreiranja, mogu zamisliti neke rezultate koji bi se bolje realizirali kao kratki film, neki kao fotografija, a neki kao instalacija. Prvo počinjem s idejom; konceptom, a zatim izgradnjom kroz medij koji je najprikladniji za realizaciju vizualne i mentalne stimulacije koju želim postići“, kazala je autorica.
 
„Ivana Tkalčić izložbama A(rtificial) I(ntelligence) I  i A(rtificial) I(ntelligence) II. u fokus stavlja iznimno relevantnu temu umjetne inteligencije. Iako je ona prisutna od polovice prošloga stoljeća, a dijelom naše svakodnevnice postala je otprilike od početka ovoga stoljeća, njezini počeci sežu mnogo dalje i dublje. Još će se u Bibliji, odnosno u židovskom misticizmu javiti pojam „golem“ koji označuje bezformu materiju, ljudsko biće koje nije u potpunosti završeno. Prvo se pojam odnosio na Adama, da bi se kasnije formirala legenda o Golemu, to jest o rabinu koji u 16. stoljeću u Pragu oblikuje fantastično biće, koje će umjetnici od 19. stoljeća na ovamo prikazivati kao utjelovljenje umjetne inteligencije.
 
Umjetničina istraživanja temelje se na open source alatima i platformama kako bi prikazala na koji način umjetna inteligencija te strojno učenje mogu analizirati skulpture Ivana Meštrovića. Radovi koji su rezultat ovog zanimljivog procesa pridružena su analiziranim skulpturama, koje su dio stalnoga postava Atelijera Meštrović i Galerije Meštrović. Proces je zapravo sličan onom ljudskom. Pojedinac gradi svoj imaginarni muzej, te se služi literaturom, različitim zbirkama podataka, pa tako i onima koji se nalaze na internetu. Sam rezultat je dakako mnogo rudimentarniji i nezgrapniji, barem u onom verbalnom segmentu, gdje se nižu brojne riječi, odnosno „tegove“ koje program vezuje uz likovni prikaz. Pojedine se odnose na najosnovnije karakteristike skulpture, uopće na samo određivanje medija. Potom se nižu riječi s kojima ne možemo uspostaviti nikakvu logičku poveznicu, koje će nas nasmijati i možda čak podsjetiti na psihički automatizam, kakav je njegovala metoda nadrealizma.
 
Osim toga posredstvom platformi djelu su pridružuju poveznicu poput onih s YouTubea, te fotografije drugih djela, koje umjetna inteligencija prepoznaje kao slične. U zbiru svih informacija pojedinac je pozvan da analizu umjetne inteligencije suoči s vlastitom. U tom srazu spoznaje se važnost širega konteksta umjetničkoga djela koji izmiče open source alatima i platformama, ali isto tako otvaraju se neke nove interpretativne mogućnosti, upravo kroz začudne i često nelogične asocijacije. Osim toga, autorica umjetnoj inteligenciji ne daje samo zadatak analize, nego i kreacije. Temeljem bogate fototeke Muzeja Ivana Meštrovića, koja sadrži tisuće fotografija djela Ivana Meštrovića, od kojih brojna nisu sačuvana, umjetna inteligencija je krenula stvarati vlastite kompozicije. U nejasnim konturama prepoznaju se Meštrovićeve skulpture, odnosno razaznaje se sličnost s njegovim suvremenicima poput Augustea Rodina, Constantina Brâncușija i drugih umjetnika. Nedefinirana masa vraća nas ponovno na Golema, na prvi primjer implementacije umjetne inteligencije, i na vječnu potrebu za oblikovanjem i za davanjem smisla i važnosti. Klasičnim načinima oblikovanja, razumijevanja i općenito svakodnevnoga funkcioniranja sad se pridružuju novi. Ova izložba razmatra supostojanje oba načina, obje stvarnosti, i sigurni smo da ćemo s nje otići bogatiji za novu nijansu razumijevanja Meštrovićeve umjetnosti, kao i novih tehnologija.
 
Valja istaknuti da se po prvi put usporedno priređuju dvije izložbe – Artificial Intelligence I u Atelijeru Meštrović, te Artificial Intelligence II u Galeriji Meštrović u Splitu. U sklopu obje izložbe održana su predavanja o umjetnoj inteligenciji, radionice za djecu, te se promovirao  zajednički katalog.“ (Barbara Vujanović)
Izložba ostaje otvorena do 2. veljače 2020. godine.
 

Nives Matijević

"Njeke vijesti o sisavcima Jadranskoga mora kod Dubrovnika i okolice"

 
 
Obradio sam u Znanstvenoj knjižnici dubrovačkoj  bilješke Balde Kosića o pojavi sredozemne medvjedice ("Njeke vijesti o sisavcima Jadranskoga mora kod Dubrovnika i okolice", Dubrovnik, 1892.), te dubrovačko nazivlje ptica i riba. To su radovi s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, većinom tiskani u Zagrebu od prirodoslovnoga društva. Radovi o zmijama (posebno o kravosasu) i delfinima (dupinima) su zanimljivi, ali nazivlje je uglavnom isto kao i danas i nema dubrovačkih lokalizama.
http://library.foi.hr/m3/s/1/n/0000015368.jpg
U rujnu 1889. se Marko Tomašević, upravitelj bolnice na Pilama išao kupati podno bolnice i naišao na razigranu sredozemnu medvjedicu. Po običaju onog vremena koje je na životinje gledalo kao na trofeje potrčao je po pušku,ali je njegov sluga srećom promašio morsku zvjerčicu. Prethodno, u kolovozu iste godine je njegov rođak Melko vidio "medvjedicu" između Lovrijenca i Kolorine. U listopadu je A. Miletić ribajući sa drugom bio prestrašen pod Bokarom od "morskog čovjeka". Krajem ožujka 1890. kapetan Mato Katičić je sa Brsalja vidio tri primjerka u moru (sve su to lokacije na Pilama). Nikola Gluhajević svjedoči autoru da je medvjedica česta na Lopudu (navodi i loklitete, op. T.T.). Ribari prepoznaju kada ona "razdrpa mrežu" kandžama (čamparima, dubr., op., T.T.), osobit "merak" joj je mreža za srdele tzv. sardunara. Mržnju neukih i siromašnih ribara prema dobroćudnim i inteligentnim beštijama razumijem, ali intelektualci su  po običaju podbacili i u tom pitanju.
 
Na stranici četvrtoj Kosić piše "kao već i prije javih megjedice i po obalama kopna Dubrovačkog kotara nije rijetka životinja". Iz "Građe za  Dubrovačku (!) nomenklaturu i faunu ptica", Zagreb, 1888. izdvajam ove: Pastor ruseus (kriješvar - kriješva je dubr. trešnja), Alcedo ispida smiješnog imena (prdidžornata - dolazi od tal. perdi giornata, još je zvahu u Rijeci Dubrovačkoj Marko ribar), Cireus cyaneus (sokolić od blata), Merops apiaster (čelozubac), Athena noctua (čuveta), Sturnus vulgaris (škvrlj), Corvus frigilegus (vrana kopač), Coracias garula (modrulja), Pandion haliaetus (sokol cipolar), Astur palumbarius (sokol patkar), Picus m. (mravozubac), Pica caudata (maruša), Parvus cristatis (sjenica krunata), Upupa epops (Božijak, na Pelješcu Božiji kokotić, navodi Kosić da je Frano Gundulić 1878. ubio albino primjerak (bijeli) kojemu su oči, kljun i noge bili crveni. Zool. Pupovac), Certia familiaris (mravinac), Sittia caesia (vrljez, brljez), Iyux torquilla (vijoglav, mravinac), Parus major (perušula, sjenica), P. caeruleus (preušulin), Cettia sericea (slavić od blata), Merula vulgaris (kosović crni, žutokljun ako je odrastao mužjak, čađavac ako je mlad ili ženka, u Konavlima takvoga zvahu plavurac), Merula torquata (kosović bijelijeh prsi), Tordus visciorus (drozdelj), neke torduse zove narod cikelj, jesenje vinjarul (tal. vigna?, op., T.T.), Matacilla (pliskača), Ruticilla tithys (Petar lončina, ili Petar lončar), Dandalus rubeceola (čučka, petoros), vrabac je bravac(?!), Fringicilla (bitkavac), Melanocorypha calandra (skvrlj, čevrljuga), Cannabina sanguiena (paganio i faganio), Loxia (krocijer i kročijer, zool. krstokljun), Regulus cristata (cice krunata), Starna cinerea (skvržulj), Otis tarda (kokot arbanaški, divlja indijota), Vanellus cristatis (dumnica/dubr. mala časna sestra, klepavica), Ciconia alba (hadžilele, turcizam?), Ardia cinerea (landrin), Coturnix d. tj. prepelice kada su mlade i mršave zvahu šumarice, krupnije su gjilipice, Columba Palumbus (golub grinjac, stari mužjak je glušac), Ardea garzetta (balunčin), A. ralloides (kusica), Gallinago scolopacina (bekačin, bekanot, prkačin), Himantopis rufipes (kovač visokih nogu, marešialo), Anas arecea (skrž), A. boschas (sljez (m) i riska (ž)), A. quercudula (pupčanica, pučanica), Botaurus stellaris (nebogled, bukavac, gak veliki), Crex pratensis (voljak prepeličar), Claugula glaucion (utva u Rijeci Dubrovačkoj, cunj u Konavlima), Margus marganser (njorba velika) Colymbus septentriones (u Rijeci Dubrovačkoj njorba popovača), Carbo graculus (morovran), te jedan preparirani primjerak u Prirodoslovnom muzeju orla štektavca sa nazivom oro lajavac.
 
Morskim bićima ne ću se baviti, samo ću napomenuti da je u Dubrovniku bila radža a ne rađa, te dati poveznicu adrese Kosićevih "ribljih" članaka: http://library.foi.hr/m3/pregled.aspx?B=1&C=S00101&X=S00101&vrsta=&grupa=&H=METELGRAD&R=&css=&dlib=&sql=SDDCDC(C898(DC-D5-DDD-SSDD77&U=kosi%E6*baldo%27)
 
Časopis priroda iz 1928.,br.10 donosi sliku sredozemne medvjedice umorene u Rijeci dubrovačkoj.
 
Kosić, Baldo, hrvatski zoolog i faunist (Dubrovnik, 1829. – Dubrovnik, 18. I. 1918.). Studije je završio u Genovi. Bio je gimnazijski profesor u Kotoru, a poslije u nautičkoj školi i u gimnaziji u Dubrovniku. Dugogodišnji upravitelj Domorodnoga muzeja u Dubrovniku. Ribe iz prirodoslovne zbirke u Biološkom institutu u Dubrovniku uglavnom su njegovi preparati. Djela: Građa za dubrovačku nomenklaturu i faunu ptica (1888.), Ptice Dubrovnika i okolice (1901.), Ribe dubrovačke (1903.). Vrstan preparator životinja i lovac.
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1602 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević