Get Adobe Flash player

Otkriven novi gen MCR-1 koji je odgovoran za otpornost bakterija na antibiotike

 
 
Antibiotici iz skupine polimiksina predstavljaju tzv. „posljednju liniju obrane“ protiv patogenih gram-negativnih bakterija otpornih na antibiotike. Nedavno su kineski znanstvenici objavili zabrinjavajuće otkriće: otkriven je novi gen MCR-1 koji je odgovoran za rezistenciju tj. otpornost bakterija na antibiotike i to u velikom broju ispitanih uzoraka mesa kao i kod hospitaliziranih pacijenata. Iako se radi o novootkrivenom genu MCR-1, hrvatski mediji izvjestili su javnost o „novoj bakteriji MRC-1 koja je otporna na sve poznate vrste antibiotika“ (Večernji list, 20. 11. 2015., str. 14.).
http://herebedragons.weebly.com/uploads/6/3/2/7/6327404/5093160.jpg?758
Znanstveno otkriće kineskih stručnjaka objavljeno je 'online' 18. studenog 2015. u časopisu „The Lancet Infectious Diseases“ („Lancet - infektivne bolesti“) a autor je Yi-Yun Liu sa suradnicima s Južnokineskog poljoprivrednog sveučilišta ('College of Veterinary Medicine'), Guangzhou. Kineski znanstvenici otkrili su još 2011. da je više od 5% ispitanih izolata bakterije E.coli iz kineske piletine i svinjetine bilo pozitivno na gen mcr-1 koji je odgovoran za rezistenciju / otpornost bakterija na antibiotik kolistin ('colistin'). Do studenog 2014., što su posljednji poznati podatci, postotak pozitivnih izolata bakterija povećan je na 25 posto.  
 
Kineski znanstvenici su u razdoblju od travnja 2011. do studenog 2014. istražili prevladavanje gena mcr-1 kod bakterija E. coli i Klebsiella pneumoniae u pet kineskih provincija. Otkrili su visoku učestalost gena mcr-1 u izolatima E. coli iz životinja kao i u trgovini na malo. Sveukupno, od 523 uzorka sirovog mesa njih 78 (15 %) nosili su (plazmid) mcr-1, a od 804 ispitanih izolata E. coli kod životinja, čak 166 izolata (21 %) bili su pozitivni na gen mcr-1. Nadalje, istraživanje je također pokazalo značajan porast izolata pozitivnih na mcr-1: kod pilića postotak pozitivnih nalaza bio je 4,9 % u 2011., 25 % u 2013. i 28 % u 2014. U ispitanim uzorcima svinjetine nađen je također porast izolata E. coli pozitivnih na gen mcr-1: 6,3% u 2011., 22,9% u 2013. i 22,3 % u 2014. U svrhu što potpunijeg i ozbiljnijeg shvaćanja navedenih podataka potrebno je istaknuti da je Kina vodeći svjetski proizvođač mesa peradi i svinjetine. Kina je 2014. proizvela 17,5 milijuna tona mesa peradi i 56,7 milijuna tona svinjetine, a 10% od ukupne godišnje proizvodnje piletine i svinjetine Kina izvozi. Potrebno je također istaknuti da su kineski znanstvenici 2014. otkrili gen mcr-1 i kod 16 (1 %) od 1.322 bolnička pacijenta (pozitivni nalazi izolata E. coli i Klebsiella pneumoniae) što upućuje da se rezistencija vrlo vjerojatno prenosi sa životinja na čovjeka.    
 
Otpornost bakterija na antibiotike iz grupe polimiksina vrlo brzo se širi među bakterijama jer se gen mcr-1 ne nalazi na kromosomu nego u plazmidu. Sve do sada otkrivene rezistencije na antibiotike bile su posljedica mutacije gena. Glavni razlog koji znanstvenike posebno zabrinjava je činjenica da je gen mcr-1 otkriven u malim djelićima DNK (engl. DNA) koji se nazivaju plazmidi. Ili točnije, plazmidi su mobilne male kružne molekule DNK. To su nezavisne samoreplicirajuće čestice, što znači da se plazmidi repliciraju neovisno o bakterijskom kromosomu. Svaki plazmid ima mali broj gena koji za bakteriju nisu od velike važnosti, ali mogu biti korisni (na primjer, gen za rezistentnost na antibiotike). Gen mcr-1 omogućuje širenje rezistencije na antibiotike među kolonijama bakterija što do sada nije bilo zabilježeno.
https://journals.prous.com/journals/dnp/19991204/html/dn120197/images/haskf6.gif
Autori navedenog znanstvenog otkrića izražavaju svoju veliku bojazan i zabrinutost jer se gen mcr-1 koji je odgovoran za rezistenciju bakterija na antibiotike iz grupe polimiksina, vrlo vjerojatno proširio izvan granica Kine, prvenstveno u države jugoistočne Azije i Europske unije. No, u ovom trenutku još uvijek nema provjerenih rezultata nalaza iz Europskog laboratorija molekularne biologije.
 
„Gen mcr-1 vrlo vjerojatno već se proširio u Laos i Maleziju gdje može imati vrlo negativne i štetne učinke jer se meso konzumira sirovo ili nedovoljno termički obrađeno, a higijenski uvjeti obrade i pripreme mesa nisu zadovoljavajući,“ upozorila je Christi Lane-Barlow, epidemiologinja iz Laosa, u izjavi za „Deutsche Welle.“ Antibiotici koji su trenutno dostupnim liječnicima u svrhu liječenja ozbiljnih i teških infekcija izazvanih gram-negativnim bakterijama nisu učinkoviti protiv svih klinički značajnih infekcija uzrokovanih bakterijama iz ove skupine. Upravo stoga su polimiksini ('colistin' i 'polymyxin B') najznačajniji u liječenju ovih infekcija – oni su posljednji izbor odn. „posljednja linija obrane.“ Mcr-1 je gen koji omogućuje bakteriji stvaranje rezistencije na antibiotike iz grupe polimiksina koji se najčešće koriste u liječenju infekcija uzrokovanih tzv. „superbakterijama“ koje su otporne na sve ostale antibiotike. Iz navedenog postoji opasnost da upala pluća, na primjer, postane neizlječiva.
https://journals.prous.com/journals/dnp/19991204/html/dn120197/images/haskf4.jpg
Kina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača i potrošača antibiotika iz grupe polimiksina, čija najveća primjena je upravo u poljoprivredi i veterini. Polimiksini se također koriste i u mnogim državama diljem Europe, najviše u poljoprivredi i veterini. Godišnja globalna potreba za polimiksinima u poljoprivredi i farmskom uzgoju životinja procijenjena je u 2015. na 12.000 tona, a do 2021. predviđa se porast do 16.500 tona. Iz svih navedenih razloga, znanstvenici pozivaju na hitno djelovanje i bitno ograničenje primjene antibiotika u uzgoju životinja, a posebno se to mora odnositi na antibiotike iz grupe polimiksina koji se koriste isključivo u svrhu liječenja teških infekcija (često E.coli).
 
Laura Piddock, profesorica mikrobiologije na Sveučilištu Birmingham upozorava da se primjena polimiksina odmah mora bitno smanjiti, a otkriće kineskih znanstvenika smatra visoko zabrinjavajućim. Piddock ističe potrebu globalnog nadzora gena mcr-1 koji je odgovoran za rezistenciju bakterija na polimiksine, a sve u svrhu sprječavanja daljnjeg širenja bakterija otpornih na polimiksine. David Paterson i Patrick Harris sa Sveučilišta Queensland (Brisbane, Australija) komentirajući znanstveno otkriće kineskih znanstvenika ističu: „Sada je potpuno dokazana povezanost primjene antibiotika kolistina u poljoprivredi, i pojave rezistentnog gena mcr-1 kod zaklanih životinja, u hrani i u organizmu čovjeka.“ Upravo stoga znanstvenici pozivaju na ponovnu procjenu uporabe antibiotika iz grupe polimiksina u veterinarskoj medicini, tj. kod životinja u farmskom uzgoju jer „ne smijemo nikako podcijenti ovu 'mobilnu' rezistenciju na antibiotike patogenih gram-negativnih bakterija.“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Znanstveni skup posvećen prof. dr. sc. Srećku Bošnjakoviću (1865. – 1907.)

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 24. studenog u organizaciji Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti i Razreda za prirodne znanosti HAZU-a održan je znanstveni skup posvećen prof. dr. sc. Srećku Bošnjakoviću (1865. – 1907.) povodom 150. godišnjice njegova rođenja. Ovaj istaknuti hrvatski kemičar bio je utemeljitelj prvog i jedinog privatnog Javnog kemičko-analitičkog zavoda, koji je 1897. otkupila Hrvatska vlada i preimenovala ga u Kraljevski zemaljski hrvatsko-slavonski kemičko-analitički zavod koji je postao središnja znanstvena institucija za promicanje hrvatske poljoprivrede i šumarstva. Bošnjaković je stoga ostavio dubok trag u hrvatskoj znanstvenoj i gospodarsko-poduzetničkoj sredini kraja 19. stoljeća. Odigrao je važnu ulogu u istraživanju i primjeni kemije na području vinarstva, mineralnih voda, liječništva i ljekarništva, forenzike i šumarstva. Iz tih područja objavio je više znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Od 1898. bio je profesor na Šumarskoj akademiji, kasnije Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i sudbeni kemik Kraljevskih sudbenih stolova, tajnik stalnog Zemaljskog povjerenstva za istraživanje vina i gradski zastupnik. Istaknuo se i na području hrvatskog sporta kao pionir biciklizma i skijanja.
http://dar.nsk.hr/admin/images/temp/00000002343.jpg
Srećko Bošnjaković
 
Skup je otvorio potpredsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt koji je Bošnjakovića nazvao prvim hrvatskim ekokemičarom. Istaknuo je važnost promicanja velikih nositelja znanstvenog razvoja kako bi se kroz njihove životopise dobile smjernice za rad današnjih znanstvenika.
 
O životu Srećka Bošnjakovića govorio je njegov unuk dr. sc. Branko Bošnjaković, dok je akademik Vitomir Šunjić govorio o Bošnjakovićevom studiju, usavršavanju i doktorskoj disertaciji iz organske kemije, a o utemeljenju Javnog kemijsko-analitičkog zavoda govorile su prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar i Vanja Flegar iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU-a.
Prof. dr. sc. Jasminka Karoglan Kontić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je izlaganje o Bošnjakovićevom radu na analizama hrvatskih vina, voda i ljekovitih voda, akademik Igor Anić o Bošnjakovićevom nastavnom i istraživačkom radu na Šumarskoj akademiji, prof. dr. sc. Stella Fatović Ferenčić  i dr. sc. Martin Kuhar iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU-a o Bošnjakovićevim zaslugama za početke forenzične medicine u Hrvatskoj, a mr. sc. Đurđica Bojanić iz Hrvatskog sportskog muzeja govorila je o Bošnjakovićevoj sportskoj aktivnosti i djelatnosti u Hrvatskom sokolu.
 

Marijan Lipovac

Razotkrivanje dominantnog relativizma koji vodi prema sustavnom razaranju općeljudskih vrjednota

 
 
Knjiga  dr. don Josipa Mužića Rat protiv čovjeka (Glas Koncila) je relevantno, dobro napisano, vrlo vrijedno znanstveno djelo. (...) Doprinos ovog teksta nalazi se razotkrivanju dominantnog relativizma koji vodi prema sustavnom razaranju općeljudskih vrjednota, što rezultira sve većom dezorijentiranošću, a osim toga ova knjiga donosi vrlo iscrpnu analizu štete uzrokovane raznim ideologijama. (recenzent Doc. dr. sc. Vani Roščić)
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2015/11/muzic-2.jpg
Živimo u vremenu u kojem promjene svake vrste, posebno tehnološke, mijenjaju čovjeka i njegovo razumijevanje samoga sebe. Nezaustavljiva globalizacija istodobno nas sili po prvi put razmišljati i preuzimati odgovornost za čovječanstvo u cjelini. Najrazličitije ideologije, od eugenike i depopulacije do transhumanizma sustavno se nameću u ime tobožnje dobrobiti i napretka. Zajednička im je namjera preuzeti potpuno gospodarenje nad čovjekovim životom, od začeća do smrti, s uvjerenjem da će tako ostvariti kvalitativni evolucijski iskorak. Siromašni i maleni, posebno djeca, prve su i najveće žrtve ove neobuzdane obuzetosti  voljom za moć.
 
„Istražujući, uvidio sam da je ova problematika vrlo složena ali da joj je zajednički nazivnik činjenica da naše vrijeme prednjači u zlostavljanju djece, posebno nerođenih. Iz toga je slijedilo traženje uzroka i odgovor sam pronašao u modernim protu-ljudskim ideologijama koje se svode na eugeniku koja je, prilagođujući se raznim okolnostima, sve više jačala. Stvorena je od zapadnih elita uz svesrdnu podršku plutokrata a danas je na vrhuncu svoje moči zahvaljujući biotehnologiji koja joj omogućava nezamislivu kontrolu nad cjelokupnim čovječanstvom u raznim aspektima ljudskog života sve do njegova uništenja“, kaže don Jozo.
 
Knjiga „Rat protiv čovjeka“ podijeljena je u četiri velike cjeline, u kojima prof. dr. don Josip Mužić obrađuje neke od gorućih bioetičkih problema današnjice, donoseći najnovije podatke. Prvo dio, pod naslovom Patnja djece, otvara široku lepezu suvremenih problema, poput razaranja obitelji, gladi u svijetu, genetski modificirane hrane, bolesti, različitih vrsta diskriminacije, zagađenost okoliša, ropstva, nasilja nad djecom, prisilnog rada i trgovine organima, opasnosti virtualnog svijeta... Drugi dio, Eugenika i smanjenje pučanstva, donosi vrlo konkretne primjere kontrole rađanja koji se koriste uime poboljšanja čovjeka; zatim upozorava na ekologiju koja više vrjednuje prirodu i neke životinjske vrste, često nauštrb ljudi te ukazuje da se promicanje antinatalitetnih programa pretvara u svjetski fenomen. Treći dio, nazvan Holokaust najmanjih, obrađuje pitanje pobačaja, genocida, genske selekcije i sl., a u četvrtom dijelu, Samoostvarenje ili samouništenje, pozornost se posvećuje novoj bioekološkoj antropologiji, tj. pitanju prepravljanja čovjeka genskim »redizajniranjem« djece.
 
Djelo završava zaključkom, u kojem autor izražava svoj aktivan stav u rješavanju navedenih problema i očituje optimizam glede budućnosti čovjeka. Slijedi opsežan popis znanstvene i stručne literature, kao i javnih glasila, internetskih portala i tematskih mrežnih stranica kojima se autor služio u svojem znanstvenom istraživanju. Nakana ove knjige je upozoriti na razmjere i uzroke sadašnjeg rata protiv čovjeka koji postaje sve razorniji i prijeti sveopćim uništenjem čovječanstva. Izbjegava se pritom nametanje zaključaka, odnosno nastoji se pritom što je moguće više pustiti činjenicama i protagonistima zbivanja da sami govore. Unatoč različitim uvjerenjima i svjetonazorima, suočavanje sa stvarnošću, bez obzira koliko ona zna biti neugodna, omogućava svakom da osvijesti vlastitu i zajedničku ljudskost te da reagira u obrani i promicanju iste. Pristup ovoj temi je akonfesionalan, ne oslanja se na vanjske argumente, već apelira na razumsku sposobnost raspoznavanja dobra i zla i mogućnost svakog da otkrije ljepotu ispravnog življenja u zajedništvu s drugim. Biti čovjek, svakome je dostupno, ukoliko to hoće, a to onda omogućava izgradnju autentičnih odnosa, kako s ljudima tako i s prirodom.
 
Što se može učiniti ovisi o mnogim čimbenicima, ali nedvojbeno je da svatko od nas ima na raspolaganju neke mogućnosti od kojih može krenuti s konkretnim djelovanjem, i svijet neće više biti isti. Iako se nepravda nikad neće iskorijeniti, ipak se može svesti na minimum, a ugrožene okružiti solidarnošću i ljudskošću da im tegobe budu podnošljive. Preko buđenja i rasta borbe za život izgrađuje se istinska alternativa dobra i nade. „Djeca su budućnost svake civilizacije i naš odnos prema njima određuje u kakvu ćemo svijetu živjeti i hoće li ga uopće biti“, kaže don Josip.
 
Dr. don Josip Mužić, sin Ivana i Vlaste, rođen je 28. IV. 1961. u Splitu. Zbog reforme školstva u Hrvatskoj klasičnu gimnaziju završava u Rimu. Upisuje studij filozofije na rimskom državnom sveučilištu La Sapienz. Na Papinskom sveučilištu Lateranum postiže bakalaureat iz teologije a na Papinskom Ateneu Antonianum doktorat iz filozofije (summa cum laude). Studij nastavlja u Španjolskoj na Navarskom sveučilištu gdje je postigao i doktorat iz teologije 1993. (summa cum laude). Od 1995. stalno je zaposlen i predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu razne kolegije iz filozofije i morala. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 14 lipnja 1992. u Rimu od svetog Oca Ivana Pavla II. i pastoralno djeluje kao upravitelj Crkve sv. Filipa Nerija u Splitu. Priredio je nekoliko knjiga i objavljivao članke, studije i prijevode u raznim domaćim i međunarodnim revijama te sudjelovao sa svojim izlaganjima na brojnim simpozijima. Član je radnik Matice hrvatske od 1990, član i jedan od utemeljitelja španjolske udruge Amigos de Croacia, također je i član Hrvatskog filozofskog društva te Hrvatskog bioetičkog društva. Uvršten je u prestižno izdanje američkog biografskog instituta (ABI) Five Hundred Leaders of Influence (1996.) i dobitnik je međunarodnog priznanja Twentieth Century Achievement Award (1995.).
 

Nives Matijević

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1003 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević