Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga Veliki osječki most / The Great Osijek Bridge

 
 
U Preporodnoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 15. travnja predstavljeno je dvojezično izdanje knjige Veliki osječki most / The Great Osijek Bridge, kojoj su autori Ivana Haničar Buljan, Nenad Moačanin, Milan Pelc, Mladen Pešić i Ratko Vučetić, a urednik akademik Andrija Mutnjaković. Knjigu je objavio Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Osijeku u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti kao rezultat istraživačkog rada provedenog u Institutu o Velikom Osječkom mostu, tzv. Sulejmanovom mostu koji je kroz močvarna područja povezivao povijesna naselja Osijek i Dardu od 1526. do 1687. u dužini od šest kilometara.
http://www.dominovic.hr/Slike/ProductDetailMainImage-16850/425655.jpghttp://www.glas-slavonije.hr/Slike/2015/04/175588.jpg
Knjiga jedrugi svezak edicije Mursa Aeterna – Vječni Osijek objavljena uz potporu Veleposlanstva Republike Turske u Hrvatskoj i Turskog instituta za podvodnu arheologiju iz Istanbula. Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić izrazio je zadovoljstvo što se ova knjiga vezana uz povijest Osijeka obavljuje upravo u godini u kojoj se slavi 200. godišnjica rođenja velikog Osječanina Josipa Jurja Strossmayera, utemeljitelja Akademije. Podsjetio je na dosadašnju suradnju Akademije s Turskom, među ostalim i na digitalizaciju orijentalne zbirke Arhiva HAZU-a koju je 2014. obavio institut Yunus Emre iz Ankare. „Bio je to veliki pothvat koji pokazuje jedno multikulturno zbližavanje“, kazao je akademik Kusić.
Turski veleposlanik Ahmet Tuta podsjetio je na sve veće zanimanje za tursku kulturu u Hrvatskoj, zahvaljujući popularnoj kulturi i televizijske serije, no istaknuo je da postoji i potreba za akademskim radovima o temama iz prošlosti. Veliki osječki most nazvao je remek-djelom osmanske arhitekture u Hrvatskoj koji je imao ne samo vojno-strateško nego i trgovačko i gospodarsko značenje, zbog čega je Osijek pod osmanskom vlašću postao važno gradsko središte i razvio se kao multukulruran grad, u čemu može biti uzor i u današnje vrijeme. „Most simbolizira multikulturnu prirodu hrvatsko-turskih odnosa koji se nisu svodili samo na vojne pohode, nego i na trgovački i kulturni razvoj, a simbolizira i današnju ulogu Hrvatske kao mosta između srednje i jugoistočne Europe“, kazao je veleposlanik Tuta.
 
Predsjednik Turskoga instituta za podvodnu arheologiju Oguz Aydemir rekao je da unatoč brojnim turskim kulturnim ponudama koje su često povezane uz područje mašte još uvijek postoji očita potreba za nepristranim znanstvenim radom koji bi osvjetljivao razna povijesna gledišta hrvatskoga i turskog naroda. „To je potrebno napraviti pogotovo što zato što su se njihovi putovi ispreplitali tijekom više stoljeća“, kazao je Oguz.
 
Po riječima Milana Pelca, Sulejmanov most je spomenik kulture koji pripada i Hrvatskoj i Turskoj, a istraživačima je bio cilj što iscrpnije ga obraditi nik u vremenu njegova nastajanja. Akademik Andrija Mutnjaković istaknuo je da su geostrateški položaj Osijeka s mostom koji otvara put u srednju Europu dobro uočili stratezi osmanskih osvajačkih pohoda koji su Osijek odmah nakon osvajanja 1526. pretvorili u jaku utvrdu. „Sljedećih 150 godina sve turske vojne prema Beču i Ugarskoj kretale su se preko Osijeka", rekao je akademik Mutnjaković.  
 

Marijan Lipovac

Oni to rade sa ciljem masovnog smanjenja populacije

 
 
Tekst originalnog naslova „Why Rockefellers Aim at Destroying Farmers Worldwide?“ ili „Zašto Rockfelleri imaju za cilj uništenje poljoprivrednika u svijetu?“ autora Williama Engdahla objavljen je u prosincu 2014. Na žalost, hrvatski vodeći (tzv. 'mainstream') mediji prešućuju kako knjige tako i značajne tekstove i analize ovog poznatog predavača i najprodavanijeg autora iz područja geopolitike. Povodom obilježavanja Svjetskog dana zdravlja 7. travnja mnogo smo slušali o sigurnoj hrani budući je ovogodišnja tema bila upravo o sigurnosti hrane. Ovaj tekst Williama Engdahla dokazuje da naša hrana većim dijelom nije zdrava niti sigurna, a o tome sam i ja već pisala.
http://www.williamengdahl.com/images/Seeds%20of%20Destruction.jpghttp://www.unwelcomeguests.net/images/thumb/e/e5/William_Engdahl.jpg/220px-William_Engdahl.jpg
Nadalje, svi smo mi danas svjedoci uništavanja hrvatskog sela, hrvatskih tradicionalnih poljoprivrednika i ruralnih krajeva. Na žalost, sudbinu mnogobrojnih hrvatskih poljoprivrednika dijele kako brojni farmeri iz država članica Europske unije tako i oni diljem svijeta. William Engdahl je u svojem članku izvrsno prikazao razloge i posljedice nestajanja tradicionalnih poljoprivrednika kako u SAD-u tako i u Europskoj uniji i ostatku svijeta.
 
Zapadna pop kultura je najvećim dijelom prošlog stoljeća sustavno ponižavala i obezvrjeđivala značenje jedne od najvažnijih profesija uopće. Oni koji rade na zemlji, iz dana u dan, kako bi svima nama dostavili neophodnu nam hranu, najčešće imaju vrlo nizak društveni status koji je najčešće sličan prljavštini zemlje koju obrađuju. Ne, nitko se nije zaustavio kako bi postavio jednostavno pitanje: Što ćemo mi učiniti kada uništimo sve poljodjelce koji nas prehranjuju? Neki vrlo naivni gradski stanovnici olako će odgovoriti: „Pa, mi imamo industrijaliziranu poljoprivrednu proizvodnju, ne trebaju nama danas oni koji rade vlastitim rukama.“ Zaista, brojke su impresivne.
 
Uzmimo za primjer moju domovinu, Sjedinjene Američke Države. U 1950., godini općeg napretka i snažnog gospodarskog rasta ukupna populacija SAD-a broji 151.132,000 a poljoprivredno stanovništvo broji 25.058.000 što znači da od ukupne radne snage na  poljoprivrednu radnu snagu otpada nešto više od 12 %. Bilo je tada 5.388.000 farmi s prosječnom veličinom od 87 hektara. Četrdeset godina kasnije, 1990., kada je propao Sovjetski Savez i završio Hladni rat, SAD je imao ukupno 261.423.000 stanovnika od kojih broj poljoprivrednog stanovništva je manji od 3 milijuna, 2.987.552, pa poljoprivrednici čine svega 2,6% od ukupne radne snage. Broj poljoprivrednih gospodarstava smanjen je na 2.143.150, što je gubitak od 60%,  ali zbog industrijske koncentracije prosječna veličina/površina iznosi 187 hektara.
 
Nama koji ovisimo o mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, voću i povrću iz supermarketa rečeno je kako je postignut veliki napredak, da je gotovo 23 milijuna poljoprivrednih radnika 'oslobođeno' te da su oni pronašli novi posao u gradovima a time i bolji život. Ipak, to nije tako jednostavno. Mi ne znamo pravu istinu i stvarni učinak na kvalitetu hrane koju ima mehanizirana i industrijalizirana proizvodnja hrane u Americi i to od kada je 'Harvard Business School' započela program koji su nazvali „agrobiznis“ a koji podupire Zaklada Rockefeller. Time je započela preobrazba naše opskrbe hranom prema modelu naftnog kartela Rockefellera – stvaranje čistog profita.
http://www.theanalystreport.net/wp-content/uploads/2014/12/Farmer-2.0.jpg
Uzgoj svinja, mlječnih krava, tovne junadi, peradi postajao je postupno od 1950-ih industrijalizirani u SAD-u. Pilići su bili smješteni u tako malene kaveze da su jedva mogli stajati. A kako bi što brže rasli i postigli određenu, željenu težinu za tržište, vlasnici su ih „šopali“ s golemim količinama antibiotika, a sada ih uz to hrane još genetski modificiranim kukuruzom i sojom. Prema izvješću 'Natural Resources Defence Council,' 80 % ukupne prodaje antibiotika u SAD-u namijenjeno je primjeni u intenzivnom stočarstvu i peradarstvu, a ne u humanoj medicini. Antibiotici se najvećim dijelom daju životinjama svakodnevno u hrani i vodi za piće kako bi se ubrzao njihov rast. Uostalom, vrijeme je novac.
 
Tradicionalna obitelj poljoprivrednika, ona kojoj je pripadao moj pokojni djed u Sjevernoj Dakoti prije Prvog svjetskog rata, sada je uništena a vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava bili su prisiljeni masovno napuštati svoju zemlju i to zahvaljujući politici koju je vodila i provodila američka Vlada zajedno s Ministarstvom poljoprivrede (USDA) – ta je politika davala prednost industrijalizaciji poljoprivredne proizvodnje bez obzira na (ne)kvalitetu hrane koja je posljedica takve proizvodnje.
 
Traktori su postali kompjutorizirani, golemi strojevi vođeni su GPS-om. Jedan takav traktor može raditi na daljinu i učiniti vrlo mnogo čime zamjenjuje rad poljoprivrednika.  Rezultat takvog rada financijski je nevjerojatan... za vlasnike industrije kao što su ADM, Cargill, Monsanto, za tvrtke koje pakiraju – kao na primjer Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.
 
Američki poslovni model „agrobiznisa“ je globaliziran, počevši s GATT (General Agreement on Tariffs and Trade / Opći sporazum o carinama i trgovini) pregovorima o liberalizaciji trgovine u kasnim 1980-im (tzv. Urugvajski krug pregovora) i tada je Europska unija odbacila mnogo toga što je tradicionalno pružalo zaštitu domaćim poljoprivrednicima, a sve u korist slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.
 
Kasnih 1980-ih, za vrijeme trajanja Urugvajskog kruga pregovora o slobodnoj trgovini (GATT) kada se namjeravalo golemim američkim sustavima „agrobiznisa“ dati ono što oni žele – slobodu da unište Europsku uniju i druga zaštićena poljoprivredna tržišta sa svojim visoko učinkovitim proizvodima, da unište milijune poljoprivrednika diljem EU-a koji su generacijama s velikim entuzijazmom obrađivali zemlju i proizvodili hranu, ja sam kao novinar otišao u Bruxelles kako bih razgovarao s jednim od visoko pozicioniranih birokrata Europske Komisije koji je odgovoran za poljoprivredu. On je bio dobro obrazovan, poliglot, birokrat, rođen u Danskoj, kako je sam istaknuo. U obranu slobodne trgovine on je tada izjavio: „Zašto bih ja iz Danske morao platiti porez kako bi bavarski seljaci sa svojim malim parcelama mogli ostati u poslu?“
 
Odgovor koji sam tada zadržao za sebe, odnosio se na tradicionalna obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su jedinstvena i pogodna za posredovanje između prirode i nas u proizvodnji hrane koja je zdrava za čovjeka i životinje. Ni jedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvetu ili strast  koju sam uvijek nanovo vidio kod svakog farmera koji je istinski brinuo o svojim životinjama ili usjevima. Sada ti isti i vrlo bogati bez imalo ljubavi, ja ih nazivam 'američki oligarsi,', sustavno čine sve kako bi UNIŠTILI KVALITETU NAŠE HRANE.
 
Jasno, po mojem mišljenju, oni to rade sa ciljem masovnog smanjenja populacije. Nema drugog razloga zašto bi Zaklada Rockefeller trošila stotine milijuna dolara (oslobođenih poreza) za stvaranje tehnologije genetskog inženjeringa (GMO), pružanje potpore kompaniji Monsanto i drugim kemijskim gigantima kao što je DuPont, očito znajući da polagano truju populaciju s posljedicom prerane smrti. Dokaz za ovu tvrdnju pružaju rezultati znanstvenog istraživanja o štetnom, toksičnom učinku pesticida (herbicida, insketicida, fungicida i dr.) na zdravlje poljodjelaca kod kojih izazivaju neurološka oštećenja, uključujući depresiju, Parkinsonovu bolest pa i samoubojstva. (Napomena: budući sam i ja o tome pisala već ranije, sada ne bih ponavljala isto. Molim vidjeti tekst: “Samoubojstva i depresija kod poljodjelaca povezuje se s pesticidima,“ HF, 7. 11. 2014.).
http://www.citizensamericaparty.org/rockefellers.jpg
Obitelj Rockefeller
 
Ukratko, mi uništavamo nutritivnu odnosno hranjivu vrijednost naše hrane i polagano uništavamo preostale poljoprivrednike koji su odgovorni za proizvodnju takve hrane. To je recept za ultimativno izumiranje života na planeti kakvog mi poznajemo. NE, OVO NIJE PRETJERIVANJE.
 
Ja čvrsto vjerujem da pošten, prirodno svjestan proizvođač organske hrane bi smio primati značajne porezne olakšice za poticanje drugih poljoprivrednika da napuste groteksni model agrobiznisa te da se ponovno vrate na poštenu proizvodnju hrane od prije nekoliko desetljeća. I jako visoko oporezivanje treba nametnuti onim poljoprivredicima koji koriste dokazano toksične kemikalije poput monsantovog herbicida „Roundup“ ili neonikotinoida kompanija Bayer AG (Confidor, Gaucho ili Advocate, ili Poncho) ili Syngente (npr. Actara, Platinum ili Cruiser, to su samo neka od imena zloglasnih pesticida).
 
Upravo sada naši zakonodavci u Europskoj uniji i SAD-u rade sve kako bi to obeshrabrili, to je zapravo nešto prilično glupo, osim, naravno, ako neki bez ljubavi, o moći ovisni oligarsi koji sjede na vrhu svoje planine i gledaju posprdno na nas normalan narod, nisu odlučili da je to upravo ono što oni žele. Ako je tako, na nama je da prestanemo gledati prema gore, tj. prema onima na vrhu planine, i počnemo gledati na ono što smo sami prihvatili kao normalno, a to je da se nas i poljoprivrednike koji nas hrane – ubija. Možda je došlo vrijeme da promijenimo tu nezdravu situaciju. (autor: F. William Engdahl)
 

Prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Mnogi fakulteti nisu zadovoljni s razinom znanja čak i onih učenika koji imaju i najbolje rezultate na maturi

 
 
Projekt državne mature u idejnom smislu započeo je 1996. godine na Odboru za školstvo u Glavnom tajništvu HDZ-a jer se na mnogim okruglim stolovima uvidjelo da je nužno slijediti pozitivna iskustva razvijenih zemalja koje imaju precizno uređen obrazovni sustav. U to je vrijeme gospođa Ljilja Vokić bila ministrica obrazovanja i to osnovnoškolskog i srednjoškolskog i već se tada protivila uvođenju državne mature. Svi ključni stranački dokumenti za uvođenje državne mature bili su pripremljeni do kraja 1999. godine, a detaljna verzija do kraja 2003. godine.
http://www.drzavna-matura.com/logo.jpg
Dr. Dragan Primorac postaje ministar obrazovanja početkom 2004. godine. Za svog mandata do polovice 2009. godine on realizira projekt državne mature. Sama realizacija nije u potpunosti odgovarala ranijim zamislima, a koje su bile u skladu s praksom zemalja koje državnu maturu imaju godinama. To je i razlog što je državna matura kod nas polučila samo polovičan uspjeh. S obzirom da je jedna od glavnih zadaća državne mature ujednačavanje kriterija u sustavu naobrazbe glede kvalitete obrazovanja, a onda i ujednačavanje kriterija ocjenjivanja, a nadasve i povratna informacija iz sustava naobrazbe o kakvoći te naobrazbe, praćenja kvalitete škola i kvalitete rada nastavnika, a onda i njihovo primjereno nagrađivanje prema rezultatima rada, ne možemo nikako biti zadovoljni. Nije ni čudo da se posljednjih godina rezultati državne mature skrivaju od očiju javnosti, a razina ispitnih zadataka iz svih predmeta, posebno matematike rapidno pada. Zbog toga i nije neobično da mnogi fakulteti nisu zadovoljni s razinom znanja čak i onih učenika koji imaju i najbolje rezultate na maturi. Tu definitivno odgovornost pada na bivšeg ministra Primorca ali i na ministra Jovanovića.
 
Situacija je posebno ozbiljna ako se uspjeh učenika na državnoj maturi pokuša dovesti u korelaciju s rezultatima OECD-ovog Pisa projekta u koji je RH uključena od 2006. godine. Znanje naših petnaestgodišnjaka iz matematike, prirodoslovlja i njihove čitalačke kompetencije su na vrlo niskom 45. mjestu, a što je daleko od rezultata razvijenih zemalja. No, i takva državna matura je bolja od nikakve. Naime, državna matura nije samo sito kroz koje će proći ili ne kandidati za upis na fakultet, ona je mnogo više od toga. Ona školu čini ozbiljnom jer za državnu maturu se učenici pripremaju tijekom čitavog svog školovanja sustavno, naravno sa svojim nastavnicima, a ne kampanjski. Sviđalo se to nekom ili ne ona ima i svoju antikoruptivnu dimenziju. Ako se mladom čovjeku poklanja u školi ocjena koju ne zaslužuje onda je to, u odgojnom smislu, vrlo loša poruka za njegovo ponašanje u budućnosti.
 
Gospođa Ljilja Vokić napominje da mnogi fakulteti imaju svoje provjere, što je točno. No, da je državna matura provedena na razini koju zahtijevaju sveučilišta kako je prvotno bilo zamišljeno, tada ne bi bilo potrebe za dodatnim provjerama za upis na fakultet. Dodatnim provjerama se ruši također jedna od temeljnih zadaća državne mature, a to je izbjegavanje situacije da učenici u kratkom roku imaju dva ispita znanja – maturu i prijemni ispit. Gospođu Ljilju Vokić smeta da neke škole dobivaju samo dobre učenike. To je točno, ali vjerojatno su to nečim i zaslužile, tj. njihovi nastavnici. No s dobrim učenicima treba i kvalitetno raditi i to je dodatna obveza nastavnika u takvim školama ako se želi i za državnu maturu imati izvrstan rezultat. Primjedba da je upitno kako uopće državna matura prikazuje realan interes učenika za studij ne stoji. Državna matura s definiranim svjetskim kriterijima znanja itekako će omogućiti učenicima realno procijeniti vlastite mogućnosti a onda i realan interes za studij.
 
Žaljenje za ranijom maturom koja se održavala u našim srednjim školama, a tek nakon koje su se đaci počeli ozbiljno pripremati za klasifikacijske ispite na fakultetima i to mahom kampanjski, nema uporišta kad se prisjetimo da je spominjana matura bila prava ''kamilica'' na kojoj u nizu godina nitko od učenika nije mogao ni pasti. Daleko je važnije da ona po svom sadržaju nije omogućavala horizontalnu prohodnost obrazovnog sustava i nije nikako mogla ni u manjoj mjeri zamijeniti klasifikacijske ispite na fakultetima. Što je to horizontalna prohodnost? Navesti ću jedan primjer. Sazrijevanje djece je individualno. Kao primjer, psiholozi znaju da muški u tom procesu malo 'kasne'. Dijete koje je 'zalutalo' u neku lošiju školu ili bolje rečeno u manje zahtjevan nastavni program te škole nakon godinu-dvije može poželjeti u svom životu naučiti više. Dakle, mora mu se omogućiti da odabirom predmeta na državnoj maturi nastavi školovanje za neke od zahtjevnijih životnih poziva.
http://www.gssjd.hr/wp-content/uploads/2014/10/Doma%C4%87ini-i-gosti-u-Marlu.jpg
Čuđenje i pitanje treba li i u osnovnu školu uvesti neku državnu maturu nije na mjestu kada se zna da je upravo u osnovnoj školi od 'šuvarice' na ovamo hiperinflacija odlikaša, čak i 70 postotna. Što je s vrijednošću tih ocjena u osnovnoj školi, ali još važnije koje to znanje iza njih stoji?! Spomenuti Pisa projekt upravo testira petnaestgodišnjake. Zašto baš njih? U toj dobi počinje kod djece sazrijevati spoznaja za što su sposobni, a za što nisu, kao i buđenje interesa za pojedina područja ljudske djelatnosti. Ako se do te dobi nisu dobila temeljna znanja daljnji uspjeh u nastavku školovanja je vrlo upitan. Spominjanje nekakve stresnosti je bespredmetno jer u nastavku školovanja tek dolaze stresne situacije. A zar klasifikacijski ispiti na fakultetima nisu stresni?
 
I još nešto da budemo na čistu. Europskoj uniji zapravo nije ni stalo da mi imamo dobar obrazovni sustav. One naše talentirane učenike, čiji uspjeh ne ovisi kritično o kvaliteti našeg obrazovnog sustava, ionako mogu privući na različita načine i za njih su besplatni. Nama bi dugoročno strateški trebalo biti stalo da imamo kvalitetno obrazovan srednji sloj učeničke populacije jer bez toga nema gospodarskog napretka. U suprotnom ćemo još više zaostajati u tehnološkom razvoju, a posljedično još više tonuti u dužničko ropstvo. Promišljanja da ranije nije bilo računala i da taj svijet tehnike nije bio otkriven (??!) i da zato nije bilo moguće objediniti podatke (misli se valjda u svrhu praćenja obrazovnog sustava), su smiješna.
 
Nadalje, kad bi i bilo točno da  državnu maturu ne podržava 70 % profesora srednjih škola, vrijedilo bi je održati barem zbog onih 10 % izuzetno vrijednih i savjesnih nastavnika, koji vole svoj posao edukacije mladih naraštaja  i da se takvima u dogledno vrijeme sustavnim praćenjem njihova rada (pa i preko državne mature) omogući napredovanje u 5 stručnih stupnjeva, kao što postoji u Njemačkoj, te da ih se i adekvatno materijalno nagradi. Postotak onih koji doprinose napretku u bilo kojem području ljudske djelatnosti i nije iznad tog postotka.
       
Posljednji prijedlog o četiri tipa državne mature (na društvenu, jezičnu, prirodoslovno-matematičku i umjetničku)  ne omogućava horizontalnu prohodnost obrazovnog sustava. Valja se prisjetiti da se prošle godine za državnu maturu prijavio veliki postotak učenika iz strukovnih zanimanja. Praćenje kvalitetnog rada ne postiže se samo državnom maturom nego i praćenjem rezultata natjecanja, provođenjem rutinskih testova znanja na razini cijele države za svaku generaciju učenika, a posebno u osnovnoj školi.
https://samojad.files.wordpress.com/2010/04/matura.jpg
Da bi državna matura u potpunosti opravdala svoje postojanje nužno je svake  godine javnosti obznaniti rezultate, te učiniti i prezentirati analizu tih rezultata, a zatim vrednovati kvalitetu škola. U ovo informatičko doba moguće je čak i svakog nastavnika evaluirati za potrebe unutrašnje kontrole kvalitete sustava. Dakle, treba pristupiti detaljnom vanjskom vrednovanju obrazovnog sustava. Potom nakon nekog vremena potrebno je revidirati postojeći sustav stručnog napredovanja nastavnika od mentora-savjetnika na 5 stručnih stupnjeva s odgovarajućim materijalnim nagrađivanjem. Na taj se način obrazovni sustav može iznutra pokrenuti poticanjem kvalitetnijeg rada i postići će se prekid s naslijeđenom uravnilovkom iz socijalizma. Da zaključim, krivci za lošu realizaciju državne mature su podjednako i Ministarstvo prosvjete i športa i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=ldRdvE8_IbU
https://www.youtube.com/watch?v=RK3Mm5qTYgg
 
Pitanja postavljena u skladu sa svrhom vanjske evaluacije obrazovnog sustava
 
1. Zašto rezultati državnih matura posljednjih godina nisu prezentirani javnosti?
2. Zašto nisu načinjene analize rezultata državnih matura?
3. Zašto nije napravljena evaluacija škola i nastavnika?
Ima li Ministarstvo listu kvalitetnih nastavnika???
4. Zašto razina ispitnih pitanja na državnoj maturi neprestano pada iz godine u godinu (posebno iz matematike)?
5. Zašto pojedini fakulteti ne uvažavaju rezultat (ocjene) učenika na državnoj maturi?
6. Republika Hrvatska je od 2006. god uključena u OECD-ov Pisa projekt. Proveden je kod nas još i 2009. i 2012. godine. Znanje naših petnaestgodišnjaka iz prirodoslovlja i matematike je katastrofalno, ali isto tako su ocijenjene i čitalačke kompetencije naših učenika. Hrvatska je na dalekom 45. mjestu u rangu s Kazahstanom i sl.
Je li Ministarstvo barem nešto poduzelo kako bi se stanje popravilo?
Utječe li tako loše predznanje naših osnovaca i na rezultate državne mature? Utječu li rezultati PISA projekta i na kreditni rejting zemlje?
7. Hiperinflacija odlikaša u osnovnoj školi uzrokovana je i pritiskom roditelja na nastavnike koji se ne mogu tom pritiskom oduprijeti. Anonimna prijava nekog nastavnika od strane roditelja može nastavniku
prouzročiti velike životne probleme
8. Gospodarstvo i obrazovanje
     - Njemačka danas godišnje treba 40.000 inžinjera za svoje gospodarstvo, a 100.000 dolara
9. Strane investicije i obrazovni resursi
    - kapital ne će doći ako ne postoje ljudi koji mogu pokrenuti proizvodnju i održavati je (dakle i iz tog razloga)
10. Ne samo 'šarafciger' proizvodnja, već stvaranje vlastitog proizvoda uz vlastiti razvoj tehnologije, a to ne ide bez visoko stručno obrazovanih kadrova. Nužno je imati kvalitetno obrazovanje srednjeg sloja učeničke populacije, ali je potrebno voditi računa o posebno nadarenima. Mnoge države imaju posebne škole (s internatom) za nadarene.
 

Miroslav Dorešić

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 842 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević