Get Adobe Flash player

Hrvatsko društvo mora proći kroz temeljitu i duboku reformu

 
 
Godine zanemarivanja, improvizacije, neulaganja, neizradbe cjelovitih i dobro osmišljenih reformi, stranački ministri koji su više vodili računa o stranci nego o bazi davaju danas turobnu sliku hrvatskoga školskog sustava. Kada bi se prosječni učitelj ponašao poput bivšeg ministra Željka Jovanovića, predsjednika Vlade Milanovića, inženjera Čačića..., vrlo bi brzo ostao bez zaposlenja jer su ljudi postali osjetljivi na rigidno, autoritarno, svađalačko, nekulturno ponašanje. Danas profesor mora voditi računa o svakoj svojoj riječi, o tonu - on je izložen bez zaštite djeci, roditeljima, javnosti, pretpostavljenima. Učitelj mora biti točan jer ga djeca ne će čekati (on radi od zvona do zvona). Neurednost, šlampavost, osjetljivost nemaju mjesta u tom zanimanju. Učenik je često poput hotelskoga gosta redovno u pravu bez obzira je li zapušten, razmažen, nezainteresiran, drzak, neprilagođen, pa čak i agresivan i autodestruktivan.
http://www.fantasiescometrue.com/images/medium/fct_eb1c5b85808cd61.jpg
Gubitak autoriteta je vidljiv i u obitelji (koje su često nestabilne!); kasni noćni izlasci, opijanja, lake droge, nepromišljene veze, kladionice postaju radije pravilo ponašanja negoli iznimka. Sviđalo se to nama ili ne djeca su ogledalo roditelja i društva. Mediji i videoigrice zarobljavaju um mladih, sve manje se čita, provodi vrijeme u kvalitetnim sadržajima i aktivnostima, prirodi, tehničkom i fizičkom radu (vidi: Nicholas Carr, "Plitko", kao i izvrstan rad dr. Ranka Rajovića, člana MENSA-e).
 
Užasnut sam i oduzimanjem bodova djeci koja pohađaju usporedno glazbenu školu, tj. bore se na dvije fronte, dok je istodobno moguće upisati se u neko zanimanje na osnovi kvote spola?! Umjesto svestrane i humanističke osobe kako ju je npr. vidio Steiner događaju se ljudi bez volje, kampanjci, štreberi, nekreativci, slabe koncentracije i radne discipline i etike. Sposobnost za samostalni rad, praktične djelatnosti, samostalno zaključivanje, sazrijevanje i preuzimanje odgovornosti trebali bi biti smisao odgoja.
 
Mnogi učenici imaju štetne navike, uslijed čega su masovno oslobođeni tjelesnog odgoja. Njemačke studije pokazuju da se među glavnim uzrocima školskog neuspjeha nalaze i neodgovarajuća prehrana i neispavanost učenika! U želji da rastereti učenike sustav je sveo na minimum tehnički, glazbeni, likovni, tjelesni odgoj - odnosno aktivnosti koje ljudima daju zdravlje, kulturu, praktična znanja, opuštanje, zabavno izražavanje vlastite osobe kroz razonodu, samopouzdanje, igru i kolektivni rad. S druge strane, HNOS je zamišljen u SAD-u 70-ih godina XX. stoljeća kada je dr. Aaronson u Teksasu pokušao izvršiti integraciju Hispanoamerikanaca, Afroamerikanaca i bijelaca (mogli bi reći Euroamerikanaca) kroz mješovite grupe. U nas bi takva vrsta rada imala smisla samo s romskom djecom.
 
O sadašnjem konceptu školskih ekskurzija dalo bi se napisati cijeli članak; recimo samo da disko klubovi i izlasci do ranog jutra ne bi trebali niti u snu biti dio kulturno pedagoškog rada. Sjećam se svoje davne ekskurzije u doba SFRJ kada smo obišli dobar dio Slovenije i ujedno učinili vrlo kvalitetan izlet u Veneciju. To je primjer dobroga kompromisa, tj. upoznavanja svjetske metropole ali i obilaska domaćega terena. Siguran sam da djeca iz Dubrovnika ili Osijeka slabo poznaju npr. Istru, obilazak Mađarske (npr. Siget, Pečuh, Budimpešta) se može upotpuniti s dijelovima sjeverne Hrvatske. Birokratizirano shvaćanje svijeta i nesposobnost da se prilagodimo zahtjevima vremena i tržišta u priličnoj se mjeri odražava i na školstvo, posebno visoko koje proizvodi činovnike, ustrajavajući na kvantiteti a ne na kvaliteti.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT2MnlL5hemFsx6L6y-WK4VmIhVkvydnDE_LB8LSBhOT5wKlTb0
Papirologija naša svagdašnja još je ojačana i utopijskom idejom ex ministra Jovanovića da svak može sve, pa smo zatrpani i posebnim prilagođenim i individualiziranim programima za učenike s teškoćama u razvoju. Za razliku od činovnika ili radnika u državnoj tvrtki profesor rijetko uzima bolovanje jer je teško naći zamjenu i nadoknaditi propuštene sate.
 
Nešto recimo i o traženih 4 posto povišice, što bi činilo 200 - 300 kuna koliko iznosi jedan mjesečni prometni pokaz, karta autobusna Dubrovnik - Zagreb, 2 kg liganja (lignji), 3 sata rada kvalificiranoga zidara... Jasno je da su tu radi tek o načelu, o simptomu nezadovoljstva, o kapi koja je prelila čašu, o sistemu nepotizma i korupcije bez pravog vrjednovanja znanja. Bit problema je dublja, najbolji naši umovi tek trebaju stvoriti radosniji, životniji i motivirajući okvir za razvoj pojedinca i društva kroz školovanje; odnosno cijelo društvo mora proći kroz temeljitu i duboku reformu, nazovito to ako hoćete moralnom i duhovnom obnovom, lustracijom. Što očekivati od graditelja koji odbaciše kamen temeljni?
 

Teo Trostmann

U listovima stevije u obilju nalazimo 11 glikozida

 
 
Stevija ili stevia je južnoamerička biljka koja se stoljećima koristila kao prirodno sladilo. Lišće stevije ima osvježavajući okus, glikemijski indeks nula, nema kalorija i nema ugljikohidrata. Stručnjaci tvrde da su listovi stevije 25 do 30 puta slađi od šećera, ali je biljka zbog navedenih svojstava mnogo zdravija od šećera i od drugih umjetnih sladila/zaslađivača.
http://greatist.com/sites/default/files/styles/square_profile/public/Catherine_Ulbricht_headshot_0.jpg?itok=GB8S1CRI
Catherine Ulbricht
 
Stevija je visokocijenjena najviše kao dodatak prehrani zbog jednog značajnog svojstva: nema kalorija. A za razliku od drugih proizvoda koji se koriste umjesto šećera, stevija je prirodnog podrijetla. Botaničar dr. Mosè Giacomo Bertoni (njegovo španjolsko ime je Moisés Santiago de Bertoni) prvi je detaljno opisao slatki okus lišća stevije i upravo je on biljku steviju prvi puta znanstveno opisao u Paragvaju 1899. kada biljka dobiva i znanstveni naziv Eupatorium rebaudianum, a 1905. mijenja naziv u Stevia rebaudiana.
 
Dr. Bertoni (1857.-1929.) je bio švicarski botaničar talijanskog podrijetla koji je 1884. emigrirao u Južnu Ameriku i živio u Paragvaju od 1887. Otkrio je i klasificiraoo više od 7.000 biljnih vrsta i 6.500 kukaca. Biljka koju je najviše proučavao bila je upravo stevija koja prirodno raste u Paragvaju i Brazilu. Dr. Bertoni umro je 1929. u Brazilu (Foz do Iguazu) od malarije a sahranjen je u Paragvaju (Puerto Bertoni). Nekoliko biljnih srodnika stevije može se prirodno naći u Novom Meksiku, Arizoni i Teksasu. Ipak, najcijenjenija je paragvajska stevija, lat. Stevia rebaudiana Bertoni. Domorodačko stanovništvo Paragvaja i Brazila stoljećima je koristilo lišće stevije u svrhu zaslađivanja napitaka, a ponekad su listove i žvakali. Steviju su korisitili i u tradicionalnoj medicini protiv opeklina, grčeva, želučanih tegoba, a ponekad i kao kontracepcijsko sredstvo.
 
Stevija je višegodišnja (4-5 godina) zeljasta i grmolika biljka iz porodice glavočika (lat. Asteraceae). Najbolje uspijeva u područjima suptropske / mediteranske klime i umjerene kontinentalne klime. U hladnijim područjima može se uzgajati kao jednogodišnja biljka. Najbolje temperature za uzgoj stevije su između 15°C i 30°C, a optimalna količina oborina kreće se od 1500 do 1700 mm godišnje. Stevija ne podnosi sušu, suša uzrokuje sušenje njezinih listova radi kojih se ova biljka najviše i uzgaja. Isto tako previše vode i vlage može uzrokovati truljenje korijena i propadanje biljke. Teren za uzgoj stevije mora biti dobro dreniran i ocijeđen; steviji najbolje pogoduje blago kiselo tlo (pH 4-7,5) i ne podnosi slana tla. Biljka najviše voli ilovasta, glinasta i pješćana tla.
 
Stevija je vrlo složena biljka – njezini listovi sadrže različite tvari koje biljci daju sladak okus, a stručni naziv tvari je steviol glikozidi. Dvoje francuskih kemičara prvi su 1931. „izolirali“ steviol glikozide iz biljke – tvari koje su odgovorne za sladak okus. Postoji mnogo različitih vrsta glikozida, ali u listovima stevije u obilju nalazimo 11 glikozida. Svaki od ovih glikozida ima svoj vlastiti i jedinstveni okus i intenzitet slatkoće, a svaki glikozid je 200-300 puta slađi od šećera s time da nema kalorija.
http://www.soultrotters.it/cache/images/c/a/4/1/b/65e062596a8fef0be67f804063eb4e842b9.jpg
Mosè Giacomo Bertoni
 
Stevija je 1971. odobrena u Japanu kao sladilo i to je bio početak komercijalne uporabe stevije. Ipak, značajniji komercijalni uzgoj stevije započinje u Kini 1984. Usprkos svemu tome, tek krajem 2000-ih stevija dobiva „zeleno svjetlo“ za primjenu u ljudskoj prehrani. Američka Agencija za hranu i lijekove (U.S. FDA) odobrila je 2008. uporabu ekstrakta stevije (steviol glikozida), a 2011. ovo odobrenje izdaje i EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane). No, ovdje je potrebno naglasiti kako je Europska komisija još 2000. (!) donijela odluku o odbijanju davanja dopuštenja za stavljanje na tržište biljke i sušenog lišća stevije (ova odluka bila je nažalost 'zanemarena' u Hrvatskoj), dok je kasnije odobreno korištenje steviol glikozida koji se dobiva iz biljke točno određenim postupkom i točno određenog sastava i čistoće (EU Regulation 1131/2011. od 2. 12. 2011.).
 
Od samog otkrića i znanstvenog opisa i klasifikacije pa sve do danas, stevija je prošla izuzetno 'putovanje' kroz svijet znanosti, a zakonski propisi omogućili su da se ova biljka nađe i u mnogim prehrambenim proizvodima i pićima koje gotovo svakodnevno konzumiramo. Glikozidi se ekstrahiraju iz listova stevije i pročišćavaju a potom se koriste kao sastojci / dodatci različitim prehrambenim proizvodima i pićima te kao dodatak prehrani u obliku sladila. Zakonski propisi u mnogim zemljama određuju primjenu samo visoko pročišćenog ekstrakta lišća stevije, tj. steviol glikozida (npr. EU i SAD). Sirovi ekstrakti lista stevije ili cijeli listovi smiju se koristiti samo u nekim državama.
 
Najvažniji sastojci u listu stevije su steviozid i rebaudiozid A te još šest drugih glikozida koji su 'odgovorni' za sladak okus lista. Stevija je uvrštena u Europskoj uniji na listu „Nove hrane“ budući do 1997. nije zauzimala signifikantno mjesto u tradicionalnoj konzumaciji. Stoga biljka stevija mora proći određenu zakonsku proceduru i registraciju, a stavljanje na tržište mora se odobriti posebnim zakonom. Sama biljka stevija ovaj postupak nije prošla, a njezin ekstrakt steviol glikozid jest, te je kao takav odobren za tržište kao sladilo „prirodnog podrijetla.“ Prehrambena industrija, točnije proizvođači hrane i pića danas mnogo koriste esktrakt stevije radi postizanja određenog karakterističnog okusa i dobivanja proizvoda s niskim udjelom kalorija. Proizvođači ekstrakt stevije najčešće označavaju na svojim proizvodima kao: stevija, ekstrakt stevije, rebaudiozid A ili Reb A, steviol glikozidi, E 960 itd., a to prvenstveno ovisi o samom proizvođaču kao i o propisu države.
 
Danas ekstrakt stevije nalazimo u više od 5000 različitih prehrambenih proizvoda i pića, navodimo samo neke od njih: različita bezalkoholna pića, sokovi, voda, mlijeko, jogurti, mješavine žitarica, pekarski proizvodi, preljevi za salate, umaci, zaslađivači itd. Međutim, sada već pojedini stručnjaci pozivaju potrošače na oprez jer se steviol glikozidi često miješaju s drugim (kemijskim) umjetnim sladilima radi poboljšanja teksture proizvoda i/ili poboljšanja okusa. U Kaliforniji na primjer, je 2012. započela sudska parnica radi tvrdnje zabrinutih stručnjaka uključujući i nutricioniste da se steviol glikozidi ne bi trebali smatrati prirodnim ekstraktom budući se u procesu ekstrakcije koriste određene kemijske tvari (proces kemijske ekstrakcije). Ovaj sudski postupak pokrenulo je odvjetničko društvo Finkelstein Thompson LLP protiv kompanija koje prema njihovom mišljenju obmanjuju potrošače tvrdnjom da se radi o prirodnom ekstraktu stevije (na popisu su se našle i kompanije kao PepsiCo., Kellogg, ConAgra, Kraft i dr.).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/15/Stevia_Sello_Paraguay.JPG
Naime, metode ekstrakcije i prerade uzrokuju određene brojne promjene u proizvodu koji se tada više i ne može smatrati „prirodnim“ iako je prirodnog podrijetla. Tvrdi se da postoje različite brojne metode ekstrakcije, ali neke od njih uključuju primjenu kloroforma ili heksana u svrhu sušenja lišća stevije. Nadalje, flokulanti poput  kalcij hidroksida i aluminijevog sulfata mogu se koristiti u svrhu odstranjenja nepoželjnih sastavnih komponenti ekstrakta. Također se tvrdi da ovi kemijski postupci uzrokuju demineralizaciju i dekolorizaciju steviol glikozida. Ipak, priznaje se da svi poljoprivredni proizvodi i sastojci moraju proći preradu prije nego što se nađu na tržištu i budu dostupni potrošačima. A jedan od poznatijih sudskih procesa je onaj protiv kompanije 'Cargill' koja je proizvođač „prirodnog sladila“ pod nazivom „Truvia“ koji sadrži Reb A (steviol glikozid): u svrhu ekstrakcije podvrgnut je „visoko kemijskoj obradi“ u kojoj se koristi sintetska tvar eritritol u svrhu dobivanja „visoko pročišćenog“ ekstrakta.        
 
Steviol glikozidi brzo se razgrađuju u organizmu u steviol koji se isto tako brzo izlučuje iz organizma putem fecesa i mokraće. Preporučena dnevna doza ekstrakta stevije je 4 mg/kg tjelesne težine. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju da stevija može imati pozitivan učinak kod osoba s hipertenzijom (povišeni krvni tlak) kao i kod oboljelih od dijabetesa tipa 2. Međutim, stručnjaci upozoravaju osobe s niskim krvnim tlakom na oprez jer steviol glikozidi snizuju krvni tlak. Zdravstveni učinci stevije, odnosno steviol glikozida na reproduktivne organe, kardiovaskularni sustav i bubrege još se istražuju, pa je stoga potreban oprez i savjetovanje s liječnikom ukoliko osoba ima određene zdravstvene probleme.
 
Dr. Catherine Ulbricht, farmaceutkinja (Massachusetts General Hospital, Boston) također upozorava na moguću interakciju stevije, odn. steviol glikozida s lijekovima koji djeluju protiv upala, gljivica i drugih mikroorganizama, uključujući i antivirusne lijekove, lijekova u terapiji karcinoma, za snižavanje kolesterola, lijekovi koji potiču mokrenje, a poseban oprez potreban je kod pacijenata koji uzimaju inzulin, itd.   
 

Rodjena Marija Kuhar

Povećana svijest o svim opasnostima trgovinskih sporazuma

 
 
U razdoblju od 10. do 17. listopada 2015. održat će se „Međunarodni dani aktivnosti“ s brojnim decentraliziranim kao i centraliziranim aktivnostima i akcijama diljem Europske unije i Sjeverne Amerike. „Međunarodni dani aktivnosti“ održat će se s jasnom namjerom i glasnom porukom da ne želimo trgovinske sporazume poput TTIP-a i CETA-e jer će oni bitno ugroziti naša prava – demokratska prava, prehrambenu suverenost, zapošljavanje, radnička prava i zaštitu okoliša. Najveće aktivnosti planiraju se u Njemačkoj i Nizozemskoj, dok će se u Bruxellesu (15.-17. listopada) održati veliki prosvjedni marš protiv 'EU Summita' na kojem će europski građani jasno i glasno reći 'NE' siromaštvu, nejednakosti i TTIP-u. Istovremeno, prosvjedi će se održavati i diljem Sjeverne Amerike, uključujući naravno i SAD.
http://osnabrueck-alternativ.de/wp-content/uploads/2014/10/TTIP-CETA-Stop.jpg
U cijeloj Europi a ne samo u Europskoj uniji, znatno je povećana svijest o svim opasnostima trgovinskih sporazuma kao što su Transatlantski sporazum o trgovini i partnerskom ulaganju poznatiji kaoTTIP te CETA, trgovinski sporazum između Europske unije i Kanade.
 
'Europska građanska inicijativa' ('European Citizen's Initiative') objavila je 7. listopada 2015. značajnu vijest: ukupno je sakupljeno više od tri milijuna potpisa građana (točan broj: 3.263.920) protiv sporazuma TTIP i CETA. U isto vrijeme prosvjedovat će i građani diljem Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Pacifika koji su se ujedinili snažno kao nikada do sada i jasno će se suprotstaviti trgovinskim i drugim sporazumima: TTIP, CETA, a naročito Transpacifičkom partnerstvu/TPP između SAD-a, Kanade i određenih azijskih država, TiSA – Trade in Services Agreement.  
 
TiSA je međunarodni sporazum o trgovini usluga između 24 strane, uključujući EU i SAD, a odnosi se na liberalizaciju i privatizaciju javnih usluga, u prvom redu to su bankarstvo, zdravstvo i transport. TiSA je pokrenuta na inicijativu SAD-a 2012. Pregovori o sporazumu TiSA vođeni su uglavnom u tajnosti, a kritika pregovora o sporazumu TiSA znatno je porasla nakon objave tajnog dokumenta od strane WikiLeaksa u lipnju 2014. Pregovori o sporazumu TTIP vođeni su također velikim dijelom u tajnosti: samo u fazi priprema za pregovore o ovom sporazumu održano je prema službenim podatcima EU-a 590 sastanaka između predstavnika Europske Komisije i korporativnih lobista.
 
U javnosti se tvrdi kako će navedeni sporazumi doprinijeti gospodarskom rastu i stvaranju novih radnih mjesta. U SAD-u američka javnost ima i te kako negativna iskustva sa Sjevernoameričkim sporazumom o slobodnoj trgovini (North American Free Trade Agreement/NAFTA, potpisan 1994.) koji je uzrokovao gubitak više od 800.000 radnih mjesta. (Za više informacija, molim pogledati tekst objavljen na portalu Hrvatskog fokusa 3. 4. 2015.: „Globalni prosvjed protiv trgovinskih sporazuma“).
 
TTIP nije samo trgovinski sporazum između EU-a i SAD-a kako se najčešće smatra i predstavlja u javnosti, TTIP podrazumijeva i usklađivanje propisa o sigurnosti i radnog prava s obje strane Atlantika. TTIP se odnosi i na ograničavanje slobode kretanja ljudi budući je kretanje zamišljeno u vidu odredbe „MODE 4“ tj. „prisustvo fizičkih osoba jedne zemlje na teritoriju neke druge zemlje.“ U navedenim pregovorima koji su u tijeku na mobilnost i migraciju gleda se samo s ekonomskog gledišta. Temeljno pravo na slobodu kretanja ovdje se ne pojavljuje kao takvo, tvrde oni dobro upućeni te upozoravaju: „Kretanje roba i kapitala imati će veće slobode od kretanja ljudi.“ Predviđa se i progresivno nestajanje javnih službi i priprema se njihova privatizacija tehnikom zvanom „negativna lista,“ u kojoj su popisane javne službe koje ne smiju biti privatizirane. Nadalje, TTIP kao i drugi slični sporazumi znače i podređenost država pravu skrojenom po mjeri multinacionalnih kompanija preko rješavanja sporova između država i kompanije (omraženi ISDS, koji nije ništa drugo nego pravni mehanizam zaštite ulagača odn. investitora), a koji već ima naziv „sudovi za zaštitu očekivanih budućih profita.“  
http://www.csee-etuce.org/images/Pictures/tisa.JPG
S obje strane Atlantika ali i šire, svjedoci smo golemih promjena u posljednjih nekoliko desetljeća, a osobito u posljednja dva desetljeća: javni interesi više nisu javni jer oni postaju privatni interesi, snažno se promiče liberalizacija gospodarstva/ekonomije i financija, uz istovremeni golemi porast nejednakosti, siromaštva i gladi te uništavanje okoliša u golemim razmjerima. Od svih naprijed navedenih sporazuma 'o trgovini i ulaganjima' korist i dobrobit imati će isključivo korporacije, osobito velike međunarodne korporacije koje snažno lobiraju u korist ovih sporazuma zahvaljujući svojoj financijskoj moći.
 
Navedeni sporazumi onemogućit će sve nas da mijenjamo stvari na bolje i sudjelujemo u odlučivanju. Drugim rječima, ovdje se radi o znatnom smanjenju naše demokracije i demokratskih prava, ugrožava se javno djelovanje javnih institucija, smanjuju se standardi – kako društveni tako i oni u području zaštite okoliša, ugrožavaju se nadalje i obiteljska poljoprivredna gospodarstva/OPG-ovi, osobito mala, te standardi koji se odnose na sigurnost hrane, farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda itd.
 
Bude li usvojen, TTIP će dati goleme „privilegije“ multinacionalnim kompanijama, imao bi snagu zakona i zauvijek „vezao ruke“ vladama – na promjenu sporazuma TTIP ne bi mogle utjecati ni političke promjene niti javno mnijenje, TTIP bi se provodio/primijenjivao „ili milom ili silom“ jer sporazum predviđa da promjene može donijeti samo jednoglasni konsenzus svih zemalja potpisnica.
 
Moto Međunarodnih dana aktivnosti: Trgovina za dobrobit ljudi! Zaustavimo TTIP, CETA-u, TPP i TiSA-u! Ne korporativnom grabežu!  
 

Rodjena Marija Kuhar

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1308 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević