Get Adobe Flash player

Tko je izabrao tih tristotinjak prosvjetnih djelatnika i na temelju kojih kriterija?

 
 
Nije se još ni tinta osušila s one umotvorine prozvane 'Strategija naobrazbe' koja je šaptom prošla u Saboru, dok je školstvo šaptom palo, a na pomolu je slijedeća umotvorina iz Ministarstva prosvjete, ali ovaj put pod blagoslovom ministra Mornara, koji je očito popustio, ili išao u kompromis pod pritiskom iste one ''hrvatske reprezentacije snova samozvanih reformatologa'' na polju vođenja obrazovne politike, a pod dirigentskom palicom mlađahnog Jokića i još nekoliko soroševski umreženih suradnika.
http://barometar.vecernji.hr/media/uploads/users/MDoresic.png
Miroslav Dorešić
 
A radi se o pisanju kurikuluma! Što god to značilo! Kako bi sve bilo u demokratskom duhu, zapravo samoupravno socijalističkom, angažirano je kažu tristotinjak najboljih učitelja-nastavnika-profesora iz školske prakse. Nije to ništa samo po sebi loše. Baza uvijek najbolje zna koji ih problemi tište.
 
Postavlja se pitanje, kad već nismo desetljećima načinili analizu sustava kako treba, tj. snimku postojećeg stanja, od analize rezultata državne mature pa sve do PISA rezultata, kako odjednom sada znamo koji su to ponajbolji prosvjetni djelatnici?!
Tko je izabrao tih tristotinjak prosvjetnih djelatnika i na temelju kojih kriterija?
Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Da sve to treba platiti nije sporno, kao što nije sporno da tako nešto još nije viđeno na kugli zemaljskoj.
 
Bio sam svjedokom nepročitanih i prašnjavih hrpa papira u Ministarstvu prosvjete, koje su tamo stigle nakon znamenitog proglasa još znamenitije ministrice, kako svaki od učitelja može u pisanom obliku dati svoje prijedloge za poboljšavanje sustava naobrazbe. Unatoč dobroj volji i zalaganju prosvjetara koji su se nadali kako će se njihovi prijedlozi uvažiti ili barem razmotriti, sve je palo u zaborav. Da nije tako još bih možda mogao i nasjesti na ovu sada sličnu demagogiju i egzibiciju iz Ministarstva.
 
Predlažem nešto drugo. Kad već konzultiramo strane institute glede kreiranja gospodarskog programa (IFO institut), ali i strategije reindustrijalizacije aktualne vlade (Fraunhofer institut), zašto ne bismo, naravno uz dopuštenje bavarskog ministarstva, prepisali nastavne programe i planove bavarskih škola?! Bilo bi to puno jednostavnije, bezbolnije, djelotvornije, a i jeftinije!
 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Eva Zrinski primjer je hrabre i vjerne supruge i brižne majke

 
 
Iduće godine navršit će se 450 godina od junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog u obrani Sigeta od opsade Osmanlija pod zapovjedništvom sultana Sulejmana II. koja je nekadašnjem hrvatskom banu priskrbila međunarodnu slavu i trajan spomen u hrvatskoj povijesti. Smrt „hrvatskog Leonide“ nadahnula je mnoge umjetnike, no najpoznatije djelo njemu posvećeno je opera Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinjski iz 1876. u kojoj se uz naslovni lik pojavljuje i njegova supruga Eva koja je Zrinskog, prema opernom libretu, slijedila i u smrt nakon što su nedugo prije toga izgubili kćer Jelenu. Eva Zrinski poznatija je Hrvatima kao operni lik, primjer hrabre i vjerne supruge i brižne majke, nego kao stvarna povijesna osoba. Radilo se zapravo o Čehinji, iz velikaške obitelji Rožmberk  s kojom je Nikola Šubić Zrinski kao udovac sklopio brak u dvorcu u Jindřichovu Hradecu 10. rujna 1564., dvije godine prije smrti, i umjesto kćeri Jelene iz opere imao sina Ivana. Slavni hrvatski junak tako je još jedan u nizu istaknutih Hrvata čije su supruge bile Čehinje, uz Josipa Jelačića, Stjepana Radića i Vladimira Preloga, a nedavno je na mjestu njegova vjenčanja postavljena i spomen-ploča. Na inicijativu Hrvatsko-češkog društva ploču je postavila Zagrebačka županija zahvaljujući predstavniku češke manjine u toj županiji Franji Vondračeku. Ploča je na hrvatskom jeziku i nalazi se uz stariju ploču na češkom kod ulaza u kapelicu svetog Duha. Od 2011. na poticaj Hrvatsko-češkog društva postavljene su spomen ploče i na mjestima vjenčanja Stjepana Radića u Pragu i bana Jelačića u Napajedli u Moravskoj, dok Prelog ima poprsje u Pragu na fakultetu na kojem je studirao.
Brak Eve iz Rožmberka i Nikole Šubića Zrinskog nije dugo trajao i pitanje je bi li utjecao na daljnji tijek hrvatske i češke povijesti da nije bilo kobne obrane Sigeta 1566. Tim brakom su se naime povezale najmoćnija hrvatska i češka plemićka obitelj, iza čega je vjerojatno stajao politički motiv, a ne romantična ljubav dvoje supružnika između kojih je bilo gotovo 30 godina razlike (Nikola je bio rođen oko 1508., a Eva 1537.) Sve je započelo u Požunu 1563. prigodom krunidbe novog ugarskog i hrvatskog kralja Maksimilijana koji je ujedno bio i češki kralj pa su se na svečanosti okupili velikaši iz sve tri zemlje. Nikola Šubić Zrinski već je bio slavan kao borac protiv Osmanlija te se susreo s Vilémom iz Rožmberga.
 
Nije poznato kako je došlo do toga da je Nikola zaprosio ruku Vilémove sestre Eve, no očito je nakon smrti prve žene Katarine Frankopan (1561. ili 1562.) s kojom je imao više djece tražio novu suprugu, i to iz jednako uglednog roda. Svadbu su dogovarali Jáchym iz Hradeca, kancelar Češkog kraljevstva i suprug Evine sestre Anne, te Evin brat Petr Vok. Bilo je dogovoreno da će se raskošna svadbena svečanost održati u Českom Krumlovu, sjedištu obitelji Rožmberk, no usred priprema 27. lipnja 1564. umrla je Vilémova supruga Žofie. Skoro održavanje svadbe došlo je u pitanje, ali Zrinski koji je živio nesigurnim vojničkim životom inzistirao je da se svadba ne odgađa. Par se stoga ubrzo i vjenčao, 10. rujna 1564., ali ne u Českom Krumlovu, nego u Jindřichovu Hradecu koji je pripadao Jáchymu iz Hradeca, glavnom organizatoru svadbe na kojoj se okupilo mnogo čeških i hrvatskih velikaša. Nije poznat sadržaj ženidbenog ugovora, no zna se da je Nikolin sin i nasljednik Juraj Zrinski nakon očeve smrti morao Evi dati određeni iznos novca koji je morao posuditi „na potreboću, kada gospu Evu od Rosemberga, maćehu našu, zadovolismo onom sumom penez, ča je pokojni gospodin otac naš njoj zapisal, da joj se ima dati." Nikola i Eva nakon vjenčanja su otputovali u sjedište Zrinskih Čakovec, iz sigurnosti Češke na nesigurnu granicu s Osmanskim carstvom, gdje im se 1565. rodio sin Ivan, a imali su i kćer nepoznata imena koja je rano umrla. Bračna sreća nije bila dugog vijeka zbog poznatog razloga, Nikoline pogibije 7. rujna 1566.
http://static03.emedjimurje.hr/uploads/2015/03/29/eva-rozmberk_480397.jpg
Eva Zrinski
 
Car i kralj Maksimilijan nije priskočio u pomoć Zrinskom u Sigetu, no pitanje je koliko je njegova vojska sastavljena uglavnom od vojnika iz Austrije uopće bila motivirana za sukob s Osmanlijama, za razliku od Hrvata i Mađara koji su branili svoje domovine. Bolje motivirana nije bila ni češka vojska koju je uz teške muke prikupio Nikolin šogor Vilém čija motivacija naravno nije bila sporna. U jednom pismu Vilém je zapisao: „Ovdje zalud ležimo i ništa ne radimo, a na drugim mjestima smo do sada ne malo dobrih ljudi i zemlje izgubili. Šogora svoga, grofa Zrinskog, također sam izgubio, njega koji se pošteno ponašao i svojim potomcima osigurao poštenu uspomenu, no svojim prijateljima i supruzi svojoj brzo je poginuo.“ Vilém iz Rožmberka kasnije će širiti slavu svoga šogora, a dva djela o obrani Sigeta u Pragu će biti objavljena 1568. i 1573. U to vrijeme u Češkoj su već živjeli Eva Zrinski i sin Ivan koji su nakon pogibije supruga i oca iz Čakovca najprije otišli na imanje Zrinskih u Eberau u Gradišću, od 1568. živjeli su u Českom Krumlovu, a od 1570. do 1578. u dvorcu Bechyně nad Lužnici koji je pripadao Evinom bratu Petru Voku s kojim je bila vrlo bliska. On će Ivanu, koji je u Češkoj prozvan Jan, zamijeniti oca te ga odgojiti u češkom duhu.
 
Eva Zrinski se 1578. preudala za talijanskog plemića Paola Gassoldija i preselila u Mantovu gdje je umrla 1591. Jan je ostao u Češkoj (majku je posjetio u Mantovi 1586.) i zahvaljujući stričevom utjecaju 1582. postao je paž na dvoru Rudolfa II. u Pragu, a s 20 godina i njegov dvorjanin. Na dvoru je ostao sve do 1605., što mu je uz solidno obrazovanje omogućilo i da se uklopi u češko plemstvo te dobije pravo prebivališta koje mu je omogućavalo mjesto u Češkom saboru. Stoga ga je 1593. Češki sabor priznao za člana plemičkog staleža, uz pomoć Rudolfa II i Petra Voka koji je tada kao glava moćnog rožmberskog roda bio drugi do kralja. Petr Vok nije imao djece pa je Jana pripremao za nasljednika te mu je već 1597. prepustio dvorac Rožmberk nad Vltavou koji je bio ishodište roda, a 1600. i Třeboň. Njegovi planovi međutim nisu bili u skladu s običajima jer ako bi Petr Vok umro bez djece, njegova imanja pripala bi kralju, a na snagu bi stupili i ranije sklopljeni ugovori o nasljeđivanju s drugim velikašim obiteljima. Petr Vok je stoga trebao suzbiti velik otpor, pojačan činjenicom da je bio evangelik, i kralj je naposlijetku pristao, no Petr Vok mu je 1601. morao prepustiti Český Krumlov. Jan Zrinski se ondje 1600. vjenčao Marijom Magdalenom Novohradskom iz Kolovrata s kojom je živio u Rožmberku koji je dao urediti u renesansnom stilu. Petr Vok umro je 6. studenog 1611. i Jan Zrinski postao je nasljednik dijela rožmberskog posjeta (Rožmberk, Libejovice i Vyšší Brod), no već 24. veljače 1612. je umro u Rožmberku. Pokopan je u cistercitskom samostanu u Vyššem Brodu, u kapeli svetog Bartolomeja nedaleko grobnice Rožmberka, gdje mu je do danas sačuvan nadgrobni spomenik s njegovim likom u viteškoj odjeći.
Jan Zrinski bio je više promatrač nego aktivni sudionik događanja, objekt a ne subjekt povijesti za razliku od slavnog oca. Budući da je umro bez djece, njegovom smrću propali su i planovi da je on nastaviti baštinu Rožmberka koju je uglavnom naslijedila obitelj Švamberk, a kasnije više njemačkih obitelji, među njima i Schwarzenberg. Sličnu sudbinu doživjet će kasnije i obitelj Zrinski u Hrvatskoj, koja će nestati sa scene pogubljenjem Petra Zrinskog 1671., odnosno 1703. smrću njegova sina Ivana Antuna koji je gotovo 20 godina proveo u tamnici. Postavljanje spomen-ploče u spomen na brak Nikole Šubića Zrinskog i Eve iz Rožmberka podsjetnik je na ovu manje poznatu epizodu iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa iz koje se može mnogo naučiti o političkim i društvenim prilikama u obje zemlje prije 450 godina.
 

Marijan Lipovac

Hrvatski mediji prešutjeli pobunu poljskih seljaka

 
 
Poljski poljoprivredni proizvođači prosvjedovali su u veljači 2015. puna tri tjedna diljem Poljske i traktorima su blokirali autocetu A2 i brojne druge glavne ceste prema glavnom gradu Varšavi. Hrvatski mediji ove događaje su prešutjeli. „Mi smo na rubu živčanog sloma. Mi jednostavno nemamo novac za otplatu naših kredita“, prenosio je izjave poljskih poljoprivrednih proizvođača portal 'Euronews.' Tisuće (prema procjenama oko 6.000) poljoprivrednih proizvođača, pretežito onih 'malih', protestiralo je diljem Poljske na 50 a kasnije na nekoliko stotina lokacija i traktorima su blokirali glavne prometnice. Razlog? Namjera im je bila skrenuti pozornost Vladi i poljskoj javnosti na jedno nadasve važno pitanje – a to je prehrambena suverenost Poljske. Prosvjednici su također tražili zabranu komercijalnog uzgoja genetski modificiranih organizama (GMO-a) i povrat prava malim poljoprivrednim proizvođačima koja su im oduzeta i dana velikim agrokompanijama.
http://landworkersalliance.org.uk/wp-content/uploads/2015/02/10965507_996257743736741_1415380943_n.jpg
Ovo je bio najveći „ustanak“ seljaka koji je Poljska ikada vidjela i doživjela, tvrde dobro upućeni – konvoji traktora izašli su na ceste i autoputeve u znak protesta protiv infiltracije GMO-a i OTIMANJA ZEMLJE od strane agrokorporacija i to pretežito stranih. Poljski seljaci zahtijevali su da zakonodavci zaštite malog seljaka u Poljskoj od izrabljivanja stranih monopolističkih tvrtki te da ODBIJU prodaju poljske zemlje jer „nakon što je zemlja prodana, model golemih agrosustava i agrobiznisa ne će se moći zaustaviti, a zemlja će zauvijek biti izgubljena.“ „Tražimo uvođenje zakona koji će štititi poljsku zemlju od izrabljivanja i to od stranog kapitala. Poljska zemljišta ne mogu biti prodana trgovačkim društvima. To je dio poljskog teritorija...“, upozorio je jedan od poljskih poljoprivrednika. JADWIGA LOPATA, poljoprivrednica koja se bavi tzv. organskom proizvodnjom, dobitnica nagrade (2002.) za rad na području zaštite ruralnog područja (Goldman Environmental Prize) i ko-direktorica Međunarodne koalicije za zaštitu poljskog krajobraza (International Coalition to Protect the Polish Countryside / ICPPC) izjavljuje:
 
„Zdravlje i dobrobit nacije ovisi uzajamno o seljacima i potrošačima te njihovom pravu na tradicionalno sjeme i zdravu, kvalitetnu hranu. Poljska Vlada ovo ne prihvaća i ona iskorijenjuje tradicionalne poljske poljoprivrednike jer radije „sluša“ korporacije nego Poljski narod.“ Više od 6.000 poljoprivrednika krenulo je u protestnom maršu prema Varšavi gdje su zahtijevali susret i razogovor s Premijerom. Budući da prvi razgovori nisu bili uspješni, seljaci su se „ulogorili“ ispred premijerove palače... Na nacionalnoj razini prosvjedi su bili organizirani pod vodstvom sindikata „Solidarnost.“
http://icppc.pl/index.php/en/?option=com_joomgallery&view=image&format=raw&id=363&type=img
Zakonodavcu su postavili četiri ključna zahtijeva:
1. Pravo na zemlju – traže pravnu zaštitu u svrhu onemogućavanja otimanja zemlje od stranih zapadnih kompanija i korporacija te zaštitu prava na zemlju za obitelji malih poljoprivrednih proizvođača. (Objašnjenje: od 2016. strani kupci moći će legalno kupovati zemlju u Poljskoj).
2. Legalizacija izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda  - Vlada mora poduzeti određene mjere u svrhu poboljšanja položaja poljskih seljaka na tržištu. Naime, Poljska ima najrigorozniju i najviše 'isključivu' politiku u Europskoj Uniji u svezi obrade i prerade poljoprivrednih proizvoda i njihove izravne prodaje, što poljske OPG-ove, osobito one 'male' potpuno onemogućava da se natječu s velikim prehrambenim kompanijama, odn. agrobiznisom.
3. Zabrana kultiviranog uzgoja i prodaje GMO-a u Poljskoj. Naime, iako je 2006. poljska Vlada usvojila Zakon o GMO-u kojim se zabranjuje sjetva genetski modificiranog sjemena i kultivirani uzgoj GM kultura itd., poljski poljoprivrednici i određene institucije nalaze se pod snažnim pritiskom lobija biotehnološke industrije da ponište zakon i dozvole komercijalni uzgoj GMO-a.
4. Usvojiti propise koji će poljoprivrednicima omogućiti kompenziranje gubitaka uzrokovanih nesavjesnim politikama i kvotama poljske Vlade i Europske unije, kontrole divljači i trgovinskog embarga.
 
Nezadovoljstvo poljskih poljoprivrednih proizvođača, osobito onih malih i srednjih, gomilalo se godinama jer Vlada nije ispunjavala sporazume i ugovore, što je prouzročilo stečaj tj. bankrot mnogih poljoprivrednika. Sadašnji poljoprivredni model Poljske ZABRANJUJE izravnu prodaju poljoprivrednih proizvoda pa su poljski seljaci prisiljeni na jeftinu prodaju svojih kvalitetnih proizvoda međunarodnim kompanijama. Ovi „sirovi“ proizvodi potom se obrađuju i prerađuju u nekoj od međunarodnih prehrambenih kompanija i tada se ponovno uvoze u – Poljsku (!) ostavljajući tako poljskog seljaka s ostvarenom malom stvarnom vrijednosti proizvoda. „Vrijednost poljskih poljoprivrednih proizvoda je njezina jedinstvenost, posebnost u Europskoj Uniji radi čistog okoliša i čiste prirode i visoke kvalitete naših poljoprivrednih proizvoda. I to je presudno za našu konkurentnost na globalnom tržištu“ poručili su poljski poljoprivrednici.
 
Maria i Mariusz NOWAK, vlasnici OPG-a iz jedne poljske provincije izjavili su tijekom prosvjeda: „Vlada mora dati ostavku. Trebamo povući i naše članstvo u EU i oporaviti našu nacionalnu prehrambenu samodostatnost. Suludo je da uvozimo prehrambene proizvode koje možeme ovdje proizvesti. Naši proizvodi su kvalitetniji i zdraviji. Vlada je potkopala poljskog seljaka i trebala bi otići!“
 
Hrvatski mediji često hrvatskim poljoprivrednicima predstavljaju poljoprivrednu proizvodnju u Poljskoj kao UZOR – „Poljska se odlično snašla s ulaskom u europske integracije.“ Međutim, postoji i ona druga, tamna strana, istina koju su prešućivali mnogi. Naime, „Poljska je u razdoblju od osam godina izgubila oko 300 tisuća poljoprivrednih gospodarstava (!),“ izjavio je 2012. Marek Sawicki, bivši poljski ministar poljoprivrede te dodao: „Većina gospodarstava bila je manja od 5 ha. No, poljski poljoprivrednici izgubili su bitku sa zapadnim tržištem radi proizvoda snažno subvencionirane zapadne poljoprivrede koji su doslovno preplavili poljsko tržište, osobito nakon pada Berlinskog zida.“
http://1.bp.blogspot.com/-xGHETlJnA2Q/VOdVc5K4Z6I/AAAAAAAAlCQ/iw8dNkiowME/s1600/photos_by_adam_payne_6_20150220_1580847996.jpg
Mali i srednji poljoprivredni proizvođači u Poljskoj našli su se u vrlo teškoj i nezavidnoj situaciji. Tome je kriva poljska Vlada koja je usvojila i nametnula pretjerano stroge propise u proizvodnji hrane, pa su mali poljoprivredni proizvođači stoga suočeni sa zabranom prodaje tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na OPG-ima. Poljski propisi i mjere su najstroži u EU. Iz navedenih razloga članovi britanskog Saveza poljoprivrednika (Land Workers' Alliance) pridružili su se članovima ICPPC-a te su poljskom Veleposlanstvu u Londonu uručili košaru „ilegalnih proizvoda“ – poljske tradicionalne hrane čija prodaja je zabranjena na tržištu kao i na seoskim domaćinstvima odnosno obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG). U grupu „ilegalnih proizvoda“ ubrajaju se proizvodi poput svježeg, sirovog mlijeka, kruha, dimljene šunke / pršuta, kiselog kupusa, kiselih krastavaca, sireva i dr.
 
Naime, propisi su takvi da ih mogu provoditi samo VELIKI poljoprivredni proizvođači. Iz svega navedenog očito je da poljoprivrednici u Poljskoj imaju iste probleme kao i u Hrvatskoj – pogoduje se uglavnom velikim proizvođačima i agrobiznisu, a malo i srednje agrarno poduzetništvo se UNIŠTAVA strogim i restriktivnim mjerama. Ipak, u današnje vrijeme sve više potrošača zahtijeva hranu proizvedenu upravo na malim OPG-ovima, žele domaću hranu i domaće prerađene prehrambene proizvode u koje je uložen ljudski 'ručni rad' s brigom i pažnjom za dobrobit svih potrošača, a ne hranu upitne kvalitete iz trgovačkih lanaca proizvedenu u golemim agroindustrijskim pogonima.
     

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 931 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević