Get Adobe Flash player

Slovenija po prvi puta Zemlja partner 11. Sajma stipendija i visokog obrazovanja
 

 
Institut za razvoj obrazovanja organizira 11. po redu Sajam stipendija i visokog obrazovanja koji će se održati  13. listopada 2015. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te 15. listopada 2015. na Sveučilišta u Rijeci. Zemlja partner ovogodišnjeg Sajma je Slovenija koja će svoje studijske programe i programe stipendiranja dostupne hrvatskim građanima predstaviti kroz izlaganja čak 16 institucija, uključujući sva četiri slovenska sveučilišta. Slovenija će u okviru Sajma po prvi puta u Hrvatskoj pokazati i ishode studiranja kroz atraktivne studentske projekte poput bolida i bespilotnih letjelica proizvedenih na slovenskim visokim učilištima. Detaljnije informacije o Sajmu i program događanja dostupni su na web stranici Stipendije.info (www.stipendije.info/hr/sajam) i na facebook stranici Tražim stipendiju (www.facebook.com/trazim.stipendiju).
http://televizijastudent.com/wp-content/uploads/2015/09/unnamed-1-468x600.jpg
Na ovogodišnjem Sajmu Zemlju partner Sloveniju će zastupati predstavnici čak 16 institucija, uključujući sva 4 slovenska sveučilišta, odnosno Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Mariboru, Sveučilište u Primorskoj te Sveučilište u Novoj Gorici. Sudjelovanje Slovenije na Sajmu održat će se uz potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa Republike Slovenije, Centra Republike Slovenije za mobilnost i europske programe obrazovanja i usavršavanja (CMEPIUS) i Veleposlanstva Republike Slovenije, koji su prepoznali važnost suradnje dviju susjednih zemalja na području visokog obrazovanja i znanosti. Također, dr. sc. Maja Makovec Brenčič, ministrica obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije kao i mnogi drugi ugledni gosti iz Slovenije prisustvovat će otvorenju Sajma, a s rezultatima ove suradnje hrvatska će javnost biti detaljno upoznata kroz Sajam stipendija u Zagrebu i Rijeci.
 
Izdvajamo sljedeće zanimljivosti o slovenskom visokom obrazovanju te studijskim programima i mogućnostima stipendiranja dostupnima hrvatskim studentima za studiranje u Sloveniji:
• Prema rang-listi svjetskih visokih učilišta Academic Ranking of World Universities (tzv. Šanghajska lista), Sveučilište u Ljubljani nalazi se među najboljih 500 u svijetu.
• Slovenija za obrazovanje izdvaja 5,7 % svog BDP-a, što ju svrstava u prvih 15 država Europske unije po ulaganju u obrazovanje.
• Dodatni razlog za studiranje u Sloveniji su i izdašne državne subvencije za studente koje dolaze iz država članica Europske Unije, što znači da hrvatski građani mogu studirati u Sloveniji bez plaćanja školarine na slovenskim javnim visokim učilištima na preddiplomskoj i diplomskoj razini, a subvencionirana im je i prehrana te gradski prijevoz.
• U protekloj akademskoj godini (2014./2015.) u Sloveniji je studiralo više od 3600 stranih studenata (što je oko 5 % ukupnog broja svih studenata), od kojih najviše ima upravo studenata iz Hrvatske (oko 800).

Organizaciju ovogodišnjeg Sajma omogućile su potpore brojnih partnera: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH, Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Primorsko Goranska županija te Grad Rijeka (Donatori i pokrovitelji), Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, Centar Republike Slovenije za mobilnost i europske programe obrazovanja i usavršavanja (CMEPIUS) i Veleposlanstvo Republike Slovenije (Zemlja partner), Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Sveučilište u Rijeci (Glavni Partneri) te RIT Croatia, UniWorld i slovenska sveučilišta Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Mariboru i Sveučilište u Primorskoj (Srebrni sponzori).
 

www.iro.hr

Postoje rješenja, ali treba ih raspraviti i provesti

 
 
Pitanje je barem na prvi pogled neumjesno. No, kada promišljanja jednog od dekana ekonomskih fakulteta ne naiđe na širi odjek, nešto nije u redu. Ne radi se o broju fakulteta već o njihovom utjecaju na struku i uže znanstveni doprinos.
http://imef.me/wp-content/uploads/2013/11/gar00-e1385830414327.jpg
Željko Garača
 
Slučajno sam došao do prezentacije dekana Ekonomskog fakulteta u Splitu, prof. Željka Garače. Onog istog fakulteta kojem pripada i potpredsjednik Vlade, prof. Branko Grčić. Prof. Ž. Garača održao je 30. ožujka 2015. predavanje na Internom brainstormingu hrvatskih izvoznika pod naslovom Nekonvencionalne mjere monetarne i fiskalne politike za izlazak Hrvatske iz krize. Pozornost su privukle dvije osnovne misli iz tog predavanje. Predstavljanje predavača i njegov stav, za koji se zalažem tri desetljeća, trebamo industriju i izvoz. Ali korisna je proizvodnja kao zamjena za uvoz. Zbog čega naravno protestiraju sve bogatiji uvoznici i trgovci. Kako smo u međuvremenu uništili industriju, sada se rabi izraz reindustrijalizacija, svejedno za izvoz ili kao supstitut.
 
Predavač se predstavio kao nesuđeni fizičar (prirodna znanost), inženjer elektrotehnike, automatike/kibernetike, magistar računarstva, doktor ekonomskih znanosti, profesor poslovne informatike. Područja interesa informacijski sustavi, kompleksni nelinearni dinamički sustavi, računalne simulacije, a od 2003. makroekonomski sustav Hrvatske. Osnovna metoda analize sistemska (o. a. bolje sustavnosna) dinamika, a pristup rješavanju problema: inženjerski. Ako je tehnologija sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva, onda je prof. Ž. Garača u pravom smislu riječi tehnolog.
 
Dekan je tehnolog
 
No, ni takva osnova za rad, ni funkcija koju obavlja nisu dovoljni da se ozbiljno shvati njegova promišljanja i zauzmu stavovi. Pa makar se nijedna ideja ne prihvati. Ali u zemlji postoji nekolicina ekonomista koji sve najbolje znaju. Od toga da su nam devedesetih godina tumačili, a neki i sada kako će Hrvatska izvrsno živjeti od turizma, osobito zdravstvenog, bez poljoprivrede i industrije, do današnjih dana kada nam ti isti govore o reindustrijalizaciji. Čega, onoga što je uništeno. Samo jedan primjer. Uspjelo je uništiti petrokemijsku proizvodnju plastike. Koja je imala uoči domovinskog rata kapacitet od oko 370 tisuća tona, što je ekvivalent od oko 3 milijuna tona čelika.
 
Najprije smo dopustili pravnici i novinarki da promiču interese organizacije koja je devedesetih godina htjela uništiti svjetsku proizvodnju PVC-a. Ona je u svijetu opstala i trajno se razvija, ali kod nas je nema. A predstavnici te svjetske ekoorganizacije su 2014. u SAD-u izjavili da se odriču sotoniziranja PVC-a. Za što su se hrvatski stručnjaci zalagali još devedesetih godina o čemu postoji opširna dokumentacija sabrana u knjizi: Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja (2008.).
 
Onda je došlo na red uništenje proizvodnje polietilena i polistirena (DIOKI, DINA). Sustav koji je kada je proizvodio je izvozio plastike za više od 200 milijuna eura godišnje. Sentimentalno, nema više ni TOZ-a u kojem sam radio šezdesetih godina. U kojem smo do prijelaza na kapitalistički sustav, načinili niz diplomskih i magistarskih radova. Za koje nisu stručnjaci vjerovali da je rađeno u pogonima. Gdje je Prvomajska, itd. I o tome postoje brojni zapisi.
 
Uništena petrokemijska industrija plastike
 
Činjenica je, raste nam industrijski izvoz, što svakoga veseli. No pogledajmo za što se u svojem predavanju zalaže prof. Ž. Garača. Pritom sam izabrao misli s kojima se u načelu slažem. »U postojećoj konstelaciji dodatnu zaradu može ostvariti prije svega privatni sektor. Ne treba dijeliti savjete poslovnim ljudima kako zaraditi novac. Međutim velika je zabluda misliti, poput uspješnih poslovnih ljudi da se država može voditi kao poduzeće.
http://szssplit.hr/wp-content/uploads/2012/05/DPP_0754.jpg
Ekonomski fakultet u Splitu
 
Utemeljena je misao da bi jedan od snažnih izvora uspješne proizvodnje mogla biti prehrambena industrija temeljena na domaćoj sirovini (razvoj poljoprivrede). Kao kupac konzervirane sjeckane rajčice došao sam do zaključka da je dodana vrijednost tog proizvoda oko 10 puta veća od vrijednosti osnovne supstancije, uzgojene rajčice za industriju.«
 
Stvarno je nekonvencionalna misao. »Bolni rezovi u državnoj potrošnji u ekonomskoj krizi su kontraproduktivni ili prociklični i produbljuju krizu. Podrobnije, otpuštanje u javnom sektoru i/ili sniženje plaća u javnom sektoru i/ili ukidanje jedinica lokalne samouprave i/ili povećanje poreznog opterećenja i/ili ...u vremenu krize neće smanjiti proračunski deficit! Proračunski deficit će na godišnjoj razni ostati približno isti uz niži BDP. Država neće postati jeftinija nego relativno skuplja!« Svi političari govore upravo obrnuto. Navedena su dva primjera od kojih se prenosi samo jedan.
 
»Pretpostavka je da se otpusti 40.000 radnika u javnom sektoru. Što su rezultati? Na temelju sistemskog dinamičkog modela (nešto je računano) proračunski deficit je apsolutno isti, a relativno je veći jer je BDP manji za 0,8 %. Javni dug raste i izgubilo bi se oko 8 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru.«
 
Što donosi otpuštanje 40 tisuća radnika u javnoj upravi?
 
Prof. Ž. Garača postavlja pitanja. »Je li gospodarstvo nekonkurentno? – Jeste!« Nedavno je izračunato da je hrvatska konkurentnost 20 puta lošija od položaja Sveučilišta u Zagrebu. Međutim napada se to Sveučilište zašto nije među 2,3 % svih svjetskih sveučilišta nego tek među 2,5 do 2,7 %. »Je li država preskupa? – Jeste! Je li postoji previše jedinica lokalne samouprave? – Da! Je li postojeće stanje održivo? – Nije!
 
Strukturne reforme su nužnost, ali je pitanje koje, kada, kako i tko ih može provesti te koji su preduvjeti? Strukturne reforme javnog sektora su dugotrajne, skupe i neizvjesne. Država će možda postati efikasnija i efektivnija, ali ne jeftinija.« »Postoji li rješenje?«, pita se Dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu. Postoji i predlaže niz mjera. Među njima su: povratak monetarnog suvereniteta, devalvacija ili deprecijacija te inflacija ili je bolja deflacija? Predlaže se i preraspodjela dohotka od uvoznika izvoznicima i od stranih, domaćim proizvođačima. To su neke od misli koje zaslužuju temeljitu raspravu. U kojima će se čuti što bi to Hrvatska mogla proizvoditi za izvoz. Postojeći, pretplaćeni gosti u medijima imaju tu priliku već odavno, ali nikada nisu ozbiljno zagrizli u taj gorak kolač.
 
Postoje rješenja, ali treba ih raspraviti i provesti
 
Ako jedan dekan ne može svojim stavovima izazvati opsežnu raspravu tijekom koje su moguća tri ishoda: odbacuju se prijedlozi, prihvaćaju se u cijelosti ili što bi bilo logično prihvaća se ono što je mudro, odbacuje se ono što nije najbolje rješenje. No, mi uvijek imamo nekolicinu koja sve zna bolje. A i vrhunski stručnjaci i znanstvenici u Hrvatskoj o ničem nemaju pojma. Pa počnimo zatvarati fakultete.
 

Prof. Igor Čatić

Hibridi su uzrokovalii znatno osiromašenje bioraznolikosti u poljoprivredi

 
 
Negativne i štetne posljedice zelene revolucije koja je započela u poljoprivredi početkom 1960-ih nažalost nisu bile odmah vidljive, već su se pojavile mnogo godina kasnije. Već na samom početku zelene revolucije kritičari su tvrdili da takav proces poljoprivredne proizvodnje uništava okoliš zbog prekomjerne primjene umjetnih gnojiva i pesticida i koncentriranja uzgoja na samo nekoliko vrsta koje su značajne korporacijama radi ostvarivanja što većeg profita tj. zarade.
http://www.somos1so.com.br/wp-content/uploads/2011/03/20110301Lutz.jpghttp://partneringforinnovation.org/images/img/logo_agra_af.gif
José A. Lutzenberger
 
Najbolji primjer je izvješće iz 1998. koje su napisali José A. Lutzenberger i Melissa Holloway („The Absurdity of Modern Agriculture: from Chemical Fertilisers and Agropoisons to Biotechnology“ / Apsurd suvremene poljoprivrede: od kemijskih gnojiva i agrootrova do biotehnologije; Fundação Gaia/Zaklada Gaia, Brazil) u kojem su razotkrili istinu o stvarnim posljedicama zelene revolucije. Naime, promicatelji zelene revolucije tvrdili su kako su seljaci domorodačkog, indijanskog podrijetla u saveznoj državi Chiapas, Meksiko, „nazadni“ jer proizvode samo dvije tone kukuruza po hektaru dok se na modernim meksičkim plantažama proizvodi šest tona kukuruza po hektaru.
 
„No, to je samo jedan dijelić istine i prave slike,“ napisali su Lutzenberger i Holloway te dodali: „moderne meksičke plantaže proizvedu šest tona kukuruza po hektaru i to je to! Ali meksički Indijanci ne uzgajaju samo kukuruz nego u poljima kukuruza uzgajaju i – grah, kojem stabljike kukuruza služe kao potpora za penjanje, a u poljima se još uzgajaju različite vrste tikvi, rajčice, batat, te razno drugo povrće, voće i ljekovito bilje. Na tom istom hektaru oni prehrane perad i govedo. Meksički „zaostali“ seljak bez ikakvog problema na jednom hektaru proizvede više od 15 tona različitih poljoprivrednih proizvoda, a sve to bez skupih umjetnih gnojiva i pesticida i bez „pomoći“ banaka, vlada i transnacionalnih korporacija.“
 
Činjenica međutim jest da je određeni niz godina zelena revolucija utjecala na povećanje globalne proizvodnje 'odabranih' kultura, najviše žitarica. No, danas su i te kako vidljivi negativni učinci i razorne posljedice zelene revolucije: hibridi su uzrokovalii znatno osiromašenje bioraznolikosti u poljoprivredi, mnogi seljaci ostali su bez zemlje, suvremena i intenzivna poljoprivredna proizvodnja stvorila je golemu ovisnost o umjetnim gnojivima, pesticidima, mehanizaciji i nafti. Sve je to doprinijelo znatnom povećanju troškova poljoprivredne proizvodnje, dok se vlasništvo nad zemljištem koncentriralo sve više i više u rukama nekolicine velikih, bogatih i moćnih korporacija ili pojedinaca. Zar danas nismo svjedoci ovim događajima i u lijepoj našoj Hrvatskoj? Zašto, to jest za čiji interes se 'prazni' područje Slavonije? Ovo pitanje postavio je malo tko, ali odgovora nema i vjerojatno ga ne će ni biti, barem ne od mjerodavnih institucija.  
 
Nadalje, zelena revolucija i njezina suvremena intenzivna proizvodnja koja se temelji na uzgoju monokultura uzrokovali su znatno smanjenje vodenih resursa, uključujući i podzemnih voda i akvifera; intenzivno navodnjavanje koje je neophodno za uzgoj „visokorodnih“ hibridnih kultura uzrokovalo je povećanje saliniteta a s vremenom i velike površine tla koje se više ne mogu iskorištavati u poljoprivredi. Ovisnost proizvodnje i golema primjena umjetnih gnojiva i pesticida doprinijeli su onečišćenju okoliša, tla, pitke vode, zraka, te vrlo štetno djeluju na zdravlje čovjeka i svih ostalih živih stvorenja. Istovremeno, razina nutrijenata tj. hranjivih tvari bitno je smanjena u mnogim poljoprivrednim proizvodima i u tlu, o čemu sam također već pisala. To bi bilo najkraće o vrlo štetnim posljedicama napredne 'zelene revolucije' koja je započela 1960-ih „u ime smanjenja gladi i siromaštva u svijetu.“
 
Upravo iz svih navedenih razloga, dr. Vandana Shiva odlučila je osnovati „pokret“ za zaštitu agro-bioraznolikosti u Indiji te pomoći siromašnim indijskim seljacima da spase i čuvaju sjeme brojnih indijskih poljoprivrednih kultura te da se vrate tradicionalnoj indijskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Stoga je osnovana i organizacija „Navdanya“ („Devet sjemena“ što simbolizira zaštitu biološke i kulturne raznolikosti, ali također ima i još jedno značenje – 'novi dar') kako bi se zaštitila tradicionalna poljoprivredna proizvodnja i oplemenjivanje bilja, te skupljanje, čuvanje i razmjena sjemena. Naime, dr. Shiva se već dugi niz godina bori protiv biopiratstva, zlorabe i patentiranja sjemena i drugih oblika života, osobito u Indiji. Stoga je 1997. objavila i knjigu pod naslovom „Biopiratstvo“ („Biopiracy,“ knjiga je prevedena i na hrvatski jezik). Zapadni poslovni svijet prisvojio je i prisvaja prirodne procese i tradicionalna znanja: „Korporativno sjeme je sjeme samoubojstva i sjeme ropstva. ..... U usporedbi sa nasljeđem koje su nam ostavili naši tradicionalni poljodjelci i oplemenjivači, genetski inženjering je u stvari 'zaostala' tehnologija.“ Privatizacija prirodnih bogatstava, naročito vode i bioraznolikosti predstavlja kršenje svih prava, uključujući i temeljnih ljudskih prava, upozorava dr. Shiva.
http://www.bloomberg.com/ss/08/11/1124_biggest_givers/image/2_bill_melinda_gates.jpg
Bill i Melinda Gates
 
„Navdanya“ i dr. Vandana Shiva uspješno su se suprotstavili krađi, zlorabi i patentiranju tri važne indijske kulture: poništili su patente koji su bili izdani za tradicionalnu indijsku rižu 'Basmati' (američkoj kompaniji RiceTech.), jednoj sorti indijske pšenice „Nap Hal“ te stoljećima poznato indijsko drvo 'nim' (lat. Azadirachta indica) koje je patentirano upravo zbog poznatih ljekovitih svojstava – koristi(o) se kao biopesticid te u medicini, kako humanoj tako i veterinarskoj. Devedesetih godina prošloga stoljeća započinje još jedna „zelena revolucija“ koju već sada mnogi nazivaju „drugom zelenom revolucijom,“ ili još točnije: genetska revolucija s patentiranim sjemenom genetski modificiranih poljoprivrednih kultura čiji glavni cilj je - smanjenje gladi i siromašva u svijetu. U Indiji tako započinje između ostalog i uzgoj genetski modificiranog pamuka, tzv. Bt pamuk koji je prouzročio još veću jad i bijedu te brojna samoubojstva indijskih uzgajivača pamuka o čemu sam također već pisala. Prema podatcima jedne burne rasprave u indijskom Parlamentu, više od 100.000 uzgajivača pamuka počinilo je samoubojstvo zbog golemih dugova nastalih visokim troškovima uzgoja genetski modificiranog Bt-pamuka (Bt je skraćenica za Bacillus thuringiensis, mikroorganizam u tlu koji proizvodi istoimeni toksin) te vrlo skupog i nepouzdanog patentiranog sjemena. Samoubojstva poljodjelaca koncentrirana su u onim indijskim područjima gdje su seljaci postali ovisni o komercijalnom i patentiranom sjemenu korporacija, a najviše u područjima uzgoja Bt-pamuka. 
 
Kako bi se zaustavio ovaj 'smrtonosni kotač' uzgoja Bt-pamuka i drugih genetski modificiranih kultura, dr. Shiva i „Navdanya“ pokrenuli su poljoprivrednu proizvodnju koja se temelji na uzgoju starih kultura: „Indija, osobito regije koje su postale ovisne o patentiranom sjemenu i toksičnim agrokemikalijama, moraju se osloboditi ovisnosti o korporativnoj opskrbi patentiranog sjemena i proizvodnje za globalno tržište. Indijski seljaci moraju se osloboditi ropstva i opasnih dugova: mi nećemo mirovati sve dok naša sela ne budu slobodna od genetski modificiranih organizama, patentiranog sjemena i tehnologija, dugova i samoubojstava,“ naglasila je dr. Shiva.
 
U Africi je već započela GMO revolucija 'dobrotom' obitelj Gates
 
U Africi je 2006. osnovan Savez za zelenu revoluciju (AGRA / Alliance for a Green Revolution in Africa) koji bogato financiraju Zaklada Bill i Melinda Gates, Zaklada Rockefeller te Vlade određenih država čiji plan je u Africi učiniti isto ono što su učinili u Indiji, ali s daleko većim brojem poljoprivrednih kultura i na daleko većim površinama. No, ovaj puta radi se o primjeni jedne favorizirane tehnologije, a to je genetski inženjering. Iako u ovom trenutku postoje već brojni dokazi o štetnosti genetski modificiranih organizama za poljoprivredu, okoliš te zdravlje ljudi i životinja, sve se to ignorira uz neoliberalni mit „sve će biti u redu ako mi samo slijedimo novac i tržište.“
 
Bill Gates bez svake sumnje je uvjeren da čini dobro i vjerojatno se već nalazi na listi budućih dobitnika Nobelove nagrade. AGRA će bez svake sumnje svoju moć i svoj novac preusmjeriti na svega nekoliko biotehnoloških korporacija i svoje partnere u vladama, a ne na golemi broj afričkih poljodjelaca. Deposedirani afrički seljaci, farmeri, pridružiti će se tada nekoj od brojnih militantnih skupina koje se bore protiv brojnih „nepravdi“ i za ostvarenje tko zna kojih ciljeva, dok će se žene same morati boriti za opstanak – kako osobni tako i svoje djece. I ovdje već sada leži jedan od uzroka masovnog napuštanja Afrike i bijeg ljudi u – Europu, točnije u Europsku uniju. Posljedice za Afriku ali i šire biti će nesagledive, upozorava dr. Shiva. „Vandana Shiva nedvojbeno se nalazi na kratkoj listi časnih i plemenitih ljudi kojoj pripadaju Tolstoj i Gandhi, Albert Howard i Rachel Carson, a milijuni farmera diljem svijeta svjedoče da je poljoprivreda jedna od najvažnijih 'stvari' kojom se bave ljudi te da više ne smijemo dozvoliti da ova najvažnija proizvodnja bude u rukama agrobiznisa i nekolicine moćnih korporacija te agresivnog marketinga“ napisao je Colin Tudge (suosnivač „Oxford Real Farming Conference“).
 
(Svršetak)
 

Prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1040 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević