Get Adobe Flash player

Objavimo udžbenike Ljubomira Marakovića i Mate Ujevića

 
 
Slušajući rasprave na hrvatskom radiju i televiziji često dolazim do spoznaje da dosta toga ne razumijem, premda se radi o mom hrvatskom jeziku. Bojim se reći da je naš hrvatski jezik nakrcan skraćenicama, anglizmima, prostačinama, kletvama, poštapalicama i tuđicama koje pritječu sa svih strana svijeta. Zbog slabovidnosti više ne mogu čitati, a zbog tog mnoštva koještarija koje "ukrašavaju" naš hrvatski jezik ne ću ga, možda, više moći ni slušati. Pitam se što čine naši akademici zaduženi za čistoću jezika?
https://www.aukcije.hr/pics/261/2611166/20140606165750.jpg.768x0px.jpg
Toplo preporučam onima koji mogu da porade na reprintu dvaju školskih udžbenika izdanih za NDH. To su udžbenici koji bi svakako mogli poslužiti kao uzor svim suvremenim sastavljačima udžbenika za hrvatski jezik. Prva knjiga nosi naslov "ŽETVA" koju je napisao nadasve sposoban i darovit pisac dr. Ljubomir Maraković, a riječ je o Hrvatskoj čitanci za više razrede srednjih škola (Zagreb, 1943.). Objašnjenja uz književne pojmove koje pisac navodi zadivljuju čitatelja te je takva knjiga poželjna u svakoj obitelji. Drugu knjigu, koju toplo preporučam, napisao je također znanstveni uglednik prošlog stoljeća dr. Mate Ujević, a naslov je "Plodovi srca i uma", izdana je u Zagrebu 1941. godine. Ističem da bi obje spomenute knjige trebale krasiti svaki hrvatski dom.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/antikvarne-knjige/plodovi-uma-srca-hrvatska-citanka-vise-razrede-srednjih-skola-slika-18207272.jpg
Za vrijeme mog djevojaštva moja je majka primala časopis pod naslovom "Hrvatica", koji je uređivala ugledna hrvatska književnica Marija Jurić Zagorka. Časopis je bio ispunjen vrlo zanimljivim člancima kao i savjetima korisnim za svaku našu obitelj. Bilo je tu smjernica kako se ponašati pri susretu s ljudima, kako pripomoći starijima i nemoćnima i kako provoditi zdrav život. S velikim smo nestrpljenjem čekali dan kada je časopis trebao doći i odmah smo ga počele zajednički listati. Tom časopisu zahvaljujem mnogo dobrih i korisnih stvari koje sam u životu naučila.
 

Nevenka Vučemilović, prof.

U HAZU-u održan znanstveni skup Dan kada je nastala država Hrvatska 1991.

 
 
U organizaciji Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u petak 20. veljače u palači HAZU-a održan je znanstveni skup na temu Dan kada je nastala država Hrvatska 1991. na kojem se raspravljalo o tome kojeg je datuma nastala neovisna Hrvatska, odnosno koji bi datum trebalo slaviti kao Dan neovisnosti, budući da o tome u javnosti, sudstvu, znanstvenoj i memoarskoj literaturi, sveučilišnim udžbenicima i publicistici postoje dvojbe. Kako je u uvodnom govoru istaknuo predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, upravo je Akademija pravo mjesto za raspravu o ovoj temi, budući da je ta institucija zaslužna za formiranje svijesti o kontinuitetu hrvatske državnosti. Podsjetio je pritom na prvog predsjednika Akademije Franju Račkog koji je u svojim djelima cjelovito oblikovao hrvatsku državnopravnu ideologiju utemeljenu na povijesnim argumentima kojima je dokazao je da Hrvatska ima pravni kontinuitet iz vremena narodnih vladara jer je sve kasnije vladare sama birala i s njima sklapala ugovore. Akademik Kusić podsjetio je i na četvrtog predsjednika Akademije Tadiju Smičiklasa i na njegova djela Poviest hrvatska i na Diplomatički zbornik u kojem je prikupio 7000 hrvatskih pravih dokumenata, kao i na činjenicu da se u atriju palače HAZU-a čuva Bašćanska ploča na kojoj se spominje hrvatski kralj Zvonimir.
U ime predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović nazočnima se obratio njen savjetnik za društvene djelatnosti Andro Krstulović Opara koji je kazao da je pitanje kada je nastala neovisna Hrvatska važno za nacionalni identitet i poručio da je dobro da o tim događajima govore njihovi protagonisti. „Nadam se da dan kad se slavi državnost Hrvatske neće biti prepušten vjetrometini raznih tumačenja“, kazao je Krstulović Opara.

 

Predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU akademik Davorin Rudolf koji je sredinom 1991. bio ministar vanjskih poslova istaknuo je da je Hrvatska postala neovisna i suverena država 25. lipnja 1991. jer je tada Hrvatski sabor donio temeljni konstitutivni političko-pravni akt o stvaranju neovisne države Hrvatske, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.
 
„Toga dana Hrvatska je stekla kvalitete države i međunarodnopravni subjektivitet u međunarodnoj zajednici, jer su bili ispunjeni osnovni, klasični međunarodnopravni uvjeti za nastanak države – postojanje teritorija, stanovništva i vlasti. Idućeg dana Hrvatska je kao samostalna i suverena država priznala Sloveniju kao samostalnu i suverenu državu“, kazao je Rudolf, podsjetivši da su dvojbe nastale zbog toga što je nakon kratkotrajnog rata u Sloveniji 7. srpnja 1991. na Brijunima uz posredovanje Europske zajednice postignut dogovor Hrvatske, Slovenije, jugoslavenske vlade i JNA kojim su odluke dviju država o proglašenju samostalnosti stavljene u tromjesečno mirovanje kako bi se u tom razdoblju postiglo rješenje jugoslavenske državne krize. „Tim moratorijem međutim odluke od 25. lipnja nisu stavljene izvan snage, niti su o odlukama s Brijuna ikad raspravljali Sabor i Vlada“, dodao je Rudolf. Nakon isteka moratorija, Sabor je 8. listopada 1991. donio Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza s republikama i pokrajinama SFRJ, no prema akademiku Rudolfu ta odluka nije konstitutivan akt u nastanku države Hrvatske, već je time samo okončano razdruživanje u dijelu koji se odnosi na državno-pravne sveze. Pojasnio je i da takva odluka nije donesena 25. lipnja iz pragmatičnih razloga kako bi se izbjegao sukob s JNA i otupilo nerazumijevanje međunarodne zajednice.
 
„Razdruživanje je proces koji traje, a nastanak hrvatske države je trenutačan čin vezan uz određeni datum“, rekao je akademik Rudolf. On se osvrnuo i na mišljenje Badinterove komisije da je Hrvatska u smislu međunarodnog prava stekla kvalitetu suverene države 8. listopada 1991. i ustvrdio da je ta odluka pogrešna i protivna ranijoj odluci Komisije koja je uoči priznanja Hrvatske u siječnju 1992. razmatrala odluke od 25. lipnja, ali ne i odluku od 8. listopada. „Ako se prihvati stav da je država Hrvatska nastala 8. listopada, u kojem je statusu ona bila od 25. lipnja? Jesu li tada bile legalne odluke njenih vlasti, djelovanja njenih oružanih snaga i policije? Je li oružano djelovanje JNA i pobunjenih Srba bilo legalno? Jesu li hrvatske granice one koje smo zatekli 25. lipnja ili 8. listopada? Od kojeg datuma treba računati ratnu štetu?“, upitao je akademik Rudolf.
 
Sličan stav iznio je i Vladimir Šeks, zastupnik u sedam saziva Hrvatskog sabora i njegov bivši predsjednik koji je od 1990. do 1992. bio na čelu saborske Ustavne komisije. I on je istaknuo da je Hrvatska 25. lipnja 1991. imala sve konstitutivne elemente nužne za postojanje države. Za 8. listopada 1991. kazao je da je to datum stjecanja pune neovisnosti, ali ne i datum nastanka hrvatske države. „Hrvatska je u periodu od 25. lipnja do 8. listopada bila država jer je vršila sve prerogative države“, kazao je Šeks koji je predložio da Hrvatski sabor utvrdi jedinstveni nacionalni blagdan koji bi se slavio kao Dan hrvatske državnosti i neovisnosti.
 
Predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasna Omejec podsjetila je da Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja, kao akt suverenosti, nije nikad službeno stupila na snagu, ali da je počela proizvoditi pravne učinke 8. listopada kad je Sabor donio i akt o sukcesiji. „Stoga je 8. listopada 1991. datum mjerodavan za međunarodno pravo koje bi se trebalo primjenjivati u kaznenim postupcima. Hrvatska je tada stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava, što je potvrdila i Badinterova komisija. To je neosporna povijesno-pravna činjenica, međunarodno potvrđena i prihvaćena, i mora biti dosljedno poštovana u sudskoj praksi te služiti nacionalnim sudovima u njihovoj interpretaciji Ustava, zakona drugih izvora prava u konkretnim sudskim postupcima“, kazala je Jasna Omejec koja je predložila da se kao Dan državnosti slavi 22. prosinca, dan donošenja Božićnog ustava 1990.
 
Nakon uvodnih izlaganja održana je duga i zanimljiva rasprava u kojoj je potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva iz 1991. Zdravko Tomac kazao da je datum nastanka hrvatske države 30. svibnja 1990., kada je po njegovom mišljenju počela i srpska agresija na Hrvatsku. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor predložio je pak da se kao državni blagdan slavi 7. lipnja, u spomen na prvo međunarodno priznanje hrvatske države 879. kada je papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira i njegov narod.
 

Marijan Lipovac

Autori pozivaju na buđenje naše svijesti o današnjem načinu proizvodnje hrane i naših prehrambenih navika

 
 
Knjiga zanimljivog naslova „Farmagedon – prava cijena jeftinog mesa“ (naslov originala: „Farmageddon – the True Cost of Cheap Meat“) i još zanimljivijeg sadržaja objavljena je krajem siječnja 2014. Autori knjige su Philip Lymbery, izvršni direktor međunarodne organizacije za dobrobit životinja u uzgoju „Compassion in World Farming“ i Isabel Oakeshott, urednica političke rubrike poznatog časopisa The Sunday Times i komentatorica na radiju i televiziji BBC, Sky News i drugim kanalima. Knjiga je do sada prevedena na nekoliko stranih jezika, a objavljena je u Velikoj Britaniji, Kanadi, SAD-u, Australiji, Indiji, Južnoj Africi, Italiji, Češkoj, Poljskoj, Japanu i na Tajvanu (Kina). Na žalost, knjige ovakvog sadržaja rijetko se prevode na hrvatski jezik, jer nije poželjno da mali i srednji poljoprivredni proizvođači kao i potrošači u Lijepoj našoj budu upoznati s istinom o stvarnim posljedicama intenzivne poljoprivredne proizvodnje.  
http://www.philiplymbery.com/wp-content/uploads/2014/07/Sequence-09.Still007-275x223.jpghttp://www.compassioninfoodbusiness.com/media/5633741/farmageddon-plate.jpg?mode=crop&width=250&height=200http://oxfordliteraryfestival.org/images/author/1690/philip_lymbery_no_credit_needed__main.jpg
Isabel Oakeshott i Philip Lymbery
 
Autor knjige Philip Lymbery predstavit će knjigu u Milanu i to dva puta: 14. ožujka 2015. na sajmu „Učini pravu stvar“ („Fai la cosa giusta“) te 28. 3. 2015. na izložbi knjiga, zatim 14. 4. 2015. u Parizu na konferenciji o Hrani i klimatskim promjenama, te 14. 5. 2015. u Varšavi, Poljska, na seminaru o intenzivnoj poljoprivredi u organizaciji Instituta za ruralne i poljoprivredne studije poljske Akademije znanosti i Fondacije za razvoj poljske poljoprivrede. Philip Lymbery je tri godine putovao svijetom i sakupljao skrivene dokaze i istinu o pravoj cijeni jeftinog mesa i devastirajućeg učinka industrijske intenzivne stočarske proizvodnje kako na čovjeka, tako i na životinje i planet.
 
„Farmagedon“ je fascinantno ali i zastrašujuće putovanje „iza zatvorenih vrata“ industrijske intenzivne stočarske proizvodnje diljem svijeta – od Velike Britanije, Europe i SAD-a do Kine, Argentine, Perua i Meksika. Knjiga nam otkriva stvarne gubitke u proizvodnji hrane, golemu štetu koju intenzivna stočarska proizvodnja nanosi našem zdravlju i okolišu, te nam otkriva strašnu okrutnost prema životinjama. Stoga autori knjige pozivaju na buđenje naše svijesti o današnjem načinu proizvodnje hrane i naših prehrambenih 'navika' te nastoji pronaći način(e) ne samo za bolju stočarsku već i za poljoprivrednu proizvodnju u cjelini. Jedno od ključnih pitanja je: kako i zašto se dogodilo da smo milijune i milijune životinja podvrgnuli tako strašno nehumanim postupanjima i načinima držanja i uzgoja gdje se goleme farme uspoređuju s koncentracijskim logorima.
 
Stočarska proizvodnja zahtijeva kontrolirani uzgoj kako domaćih životinja tako i poljoprivrednih kultura, prvenstveno onih namijenjenih hranidbi životinja. U takvom poljoprivrednom sustavu farmer ima mogućnost razviti vrlo čvrstu, snažnu povezanost s prirodom uz poštivanje životinja i biljaka koje uzgaja i o kojima brine. Nažalost, velika većina ljudi koji žive u tzv. postindustrijskim zapadnim društvima dnevno unose u organizam obroke koji imaju vrlo malo ili čak nimalo veze s takvim pristupom i načinom poljoprivredne proizvodnje. „Cijena industrijskog uzgoja je tolika da ju uopće ne možemo zamisliti“ napisao je sir Julian Rose u svojem pregledu ove značajne knjige.
 
Većina pojedinaca gradskih i prigradskih stilova života zahtijeva jednostavne i jeftine namirnice, stoga 'pregovarači', kako bi ispunili želje potrošača i očekivanja supermarketa, uzgajaju hranu u skladu s metodama koje se od 'prirodnog' razlikuju isto toliko koliko se plastika razlikuje od drveta. Već desetljećima naše domaće životinje koje smo uzgajali na obiteljskim farmama nestaju s naših polja, livada i pašnjaka, a to je posljedica sve bržeg širenja globalne industrijske poljoprivredne proizvodnje. Godišnje se za naše potrebe uzgoji i zakolje između 65 i 70  milijardi različitih domaćih životinja: „U trenutku dok vi čitate ovu rečenicu, oko 4000 životinja biti će zaklano.“
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02814/farmageddon-review_2814901b.jpg
Mi danas sigurno ne znamo što jedemo i što sve putem svakodnevne hrane unosimo u organizam – to najbolje dokazuju brojni skandali prehrambene industrije, na primjer pojava jeftinog konjskog mesa u brojnim mesnim proizvodima. Intenzivna stočarska proizvodnja mesa, mlijeka i jaja ugrožava danas sve – naše zdravlje, naše živote, krajobraze i okoliš, te dobrobit životinja. Priče o i iz intenzivnog uzgoja u državama koje su autori ove knjige posjetili i obišli mnoge industrijske farme, dokazuju da nitko od nas nije siguran od proizvoda ove industrijske mašinerije.
 
Intenzivan industrijski uzgoj životinja za proizvodnju mesa, mlijeka i jaja ima značajno negativan učinak na ljudsko zdravlje. Meso i mlijeko životinja podrijetlom iz intenzivnog uzgoja znatno je siromašnije u sastavu važnih i esencijalnih hranjivih tvari, dok s druge strane sadrži previsoki udio masti. Životinje koje se drže u nehumanim uvjetima i malim, uskim kavezima koji onemogućavaju kretanje, vrlo su sklone oboljevanju i prijenosu patogenih bakterija poput E. coli i Salmonelle. Golem broj životinja, tisuće i tisuće na jednom mjestu, stvaraju izvrstan „medij“ odn. uvjete za pojavu i širenje određenih bolesti čiji uzročnici mogu vrlo lako mutirati te tako postati još opasniji i „ubojitiji.“ Stoga životinje u industrijsko-intenzivnom načinu uzgoja svakodnevno u svojoj hrani dobivaju i „dnevni obrok“ antibiotika, bez obzira bile one zdrave ili bolesne. Ova činjenica danas već zabrinjava mnoge stručnjake budući da smo suočeni s učestalom pojavom bakterija rezistentnih / otpornih na antibiotike što često ima i kobne posljedice za zdravlje čovjeka. Nadalje, intenzivna poljoprivredna proizvodnja hrane za hranidbu domaćih životinja u intenzivnom uzgoju često i mnogo se tretira s herbicidima, insekticidima, fungicidima i dr., a to su sve štetne i toksične tvari koje mi svakodnevno putem hrane unosimo u naš organizam.
 
Tako autori otkrivaju istinu o intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u Argentini gdje je više od polovice obradivih površina pretvoreno u polja soje koja se uzgaja isključivo za izvoz a namijenjena je prehrani životinja na 'industrijskim farmama.' Čak trećina svih žitarica koje se proizvode namijenjena je isključivo prehrani stoke u intenzivnom uzgoju. U Peruu opisuju zastrašujuće otkriće u luci Chimbote, središtu industrijske proizvodnje inćuna. Godišnje se iz ove peruanske luke izveze više od milijun tona inćuna koji se najviše koriste u akvakulturi za hranidbu određenih vrsta riba u intenzivnom uzgoju. Ova mala morska riba prerađuje se u tvornici u riblje brašno, dok se njezine ljuske, utroba i sva suvišna mast baca u – more. Stoga je površina mora prekrivena masnim slojem, morsko dno je mrtvo i prekriveno debelim slojem mulja.
 
Opisuju i katastrofalne posljedice intenzivnog uzgoja badema u Kaliforniji gdje se ne može vidjeti ni jedna jedina vlat zelene trave, ni jedan leptir ili kukac. Pčele su nestale u Kaliforniji (!) zbog goleme primjene kemijskih sredstava pa danas uzgajivači badema moraju uvoziti pčele koje su iznimno važne radi oprašivanja u voćnjacima badema - godišnje uvoze oko 40 milijardi pčela, uglavnom iz Australije.
 
Intenzivan industrijski uzgoj životinja na „industrijskim farmama“ je pravi generator siromaštva, ugrožava naše ruralne zajednice i cijela ruralna područja, stočare i radnike na farmama. Intenzivni industrijski uzgoj životinja ima za posljedicu rast cijena hrane i poticanje prehrambene krize u svijetu a time i gladi. Industrijske farme su visoko neučinkovite. Većina energije i proteina iz hrane kojom se životinje hrane, izgubi se! Novija analiza i izvještaj UNEP-a procijenjuje da životinja od 100 kalorija iz hrane 'proizvede' svega 17 kalorija (u mesu ili mlijeku), što znači da su čak 83 kalorije izgubljene!
 
Danas mnoge siromašne države, države u razvoju kako ih često nazivaju, (pre)zadužene države postaju žrtve istinskog otimanja zemlje za intenzivan uzgoj poljoprivrednih kultura poput soje, a koje su namijenjene prehrani životinja u intenzivnom industrijskom uzgoju a ne prehrani čovjeka. Posljedice su nesagledive, jer ljudi ostaju i bez zemlje i bez hrane! Težak fizički rad koji je ujedno i slabo plačen najviše je tražen na takvim industrijskim farmama, što za radnike ima ozbiljne zdravstvene posljedice jer uzrokuje ozbiljnija bolesna stanja mišićno-skeletnog sustava. Visoka razina prašine i štetnih plinova na farmama također uzrokuju bolesti dišnog sustava i povećavaju učestalost plućnih bolesti.
 
Autori knjige stoga pozivaju na djelovanje i zaustavljanje ove pogubne „mašinerije.“ „ZAUSTAVIMO FARMAGEDON“ – ukoliko to ne učinimo sada, uskoro ćemo biti svi suočeni s pravim 'farmagedonom' čija budućnost nam na naše tanjure donosi smeće a ne hranu, uništenje zemlje, brojne bolesti i PORAST GLADI U SVIJETU.  
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1187 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević