Get Adobe Flash player

Ne dirajte Sandu Ham, ona je, za razliku od IHJJ-a, čuvateljica hrvatskoga jezika

 
 
Postoji čvrsta veza između hrvatskih bankara i nekih ravnatelja hrvatskih državnih instituta. Svi bi oni, stručnjake od imena i integriteta koji imaju drugačije mišljenje, ušutkali na sve moguće načine. Neki to rade glasnije, neki profinjenije. Povod ovom pismu je drugi pokušaj da se smijeni glavna urednica Jezika, prof. Sanda Ham. O prvom pokušaju već je bilo izviješteno na stranicama ovog portala 11. srpnja 2014. Samo kratki dio iz tog teksta, naime prof. Sandi Ham stavlja se mnogo toga na teret, ovdje dio koji se odnosi na časopis Jezik.
http://www.glas-koncila.hr/photos/velika/1338375789_5_30_photo.jpg
Sanda Ham
 
»Časopis kojeg tako uspješno uređuje, objavio je vrlo argumentirane kritike Pravopisa, koje bih prvenstveno nazvao Jozićevim. Premda ga potpisuje IHJJ. To je poprimilo takve razmjere da je zatražena smjena glavne urednice časopisa Jezik. Naravno, da je to Predsjedništvo Hrvatskoga filološkog društva odbilo.«
 
U međuvremenu je izabrano novo Predsjedništvo HFD-a. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ponovno je zatražio smjenu glavne urednice. Među pismima podrške da se odbije Ravnateljev prijedlog bilo je i pismo ovog autora. Predsjedništvo HFD-a bilo je dovoljno mudro da ne dopusti nikome uređivanje nekog časopisa i odbilo smjenu. Tim više što je IHJJ počeo objavljivati časopis Hrvatski jezik i nastoji, po mom uvjerenju istisnuti Jezik.
 
Tijekom protekle pola godine razvila se vrlo zanimljiva izmjena mišljenja između Ravnatelja i ovog autora. Postoji više podudarnih stavova. Obojica nastojimo unaprijediti hrvatski jezik. Prvi doprinos toj namjeri dao sam još 1964. kada sam objavio u časopisu Kemija u industriji ono što je preraslo u ERPOHEN - Trorječnik polimerstva: hrvatsko-englesko-njemački, koji će zahvaljujući prvenstveno potpori Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa uskoro biti dostupan na internetu. Što je njegov doprinos, procijeniti će jednom struka.
 
Decimalna točka, a ne zarez
 
Dva rješenja iz Pravopisa IHJJ-a trebala bi postati obvezni dio svih budućih novih pravopisa. Za ispravnu komunikaciju nije dovoljno je li će se pisati neću ili ne ću. Već hoće li se pridržavati hrvatske norme koja propisuje da je u Hrvatskoj u uporabi decimalni zarez. Naime hrvatski matematičari uporno pišu decimalnu točku. I uče ako u novinama piše 100.000 (sto tisuća) znači zapravo 100,000 (sto s tri karakteristična mjesta iza decimalnog zareza). Napisao sam o tome pismo ministru V. Mornaru da takvo dvovlašće ne može biti u obrazovnom sustavu. A poruka matematičarima, osnujte Znanstveno društvo za uvođenje decimalne točke, pokrenite postupak kod Hrvatskoga zavoda za norme da se promijeni ta norma, koja je usput međunarodna.
 
% odvojeno, a ne zajedno
 
Javna rasprava o Pravopisu urodila je jednim dobrim rješenjem. Veći broj znanstvenika, od kojih treba istaknuti prof. M. Boršića s FER-a, tražila je da se u Pravopis unese kako ispravno pisati postotak ili promil. Odvojeno od broja, npr. ne 25% već 25 %. Međutim mnogi tiskani mediji i oni elektronički se oglušuju o to ispravno rješenje. Preporučujem da IHJJ zatraži intervenciju da se u takvim slučajevima mora pridržavati hrvatskih normi i odredbi pravopisa, jer je to prvenstveno komunikacijsko pitanje.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/Casopis_Jezik_1.jpg
Ono što me brine, jeste nepoznavanje hrvatskih jezikoslovaca iz IHJJ-a rješenja koja su usvojeni u projektu Struna ili u hrvatskim normama. Dva primjera. Prvi se prenosi iz teksta od 11. srpnja 2014. »Nijedan hrvatski naziv u rječniku nije unesen bez suglasnosti stručnjaka IHJJ-a. Sve što su predložili istinski poznavatelji hrvatskoga jezika je prihvaćeno. Ali bili su to stručnjaci-jezikoslovci koji su imali razumijevanja za stručna objašnjenja. Nisu samostalno mijenjali injekcijsko prešanje u ubrizgavano istiskivanje.«
 
Poznat je slučaj da je jedna od vodeći suradnica u IHJJ-u u jednom rječniku napisala kao objašnjene za PET bocu (može i plastenka, poput staklenke) da je to pet boca (1, 2, 3, 4, 5 boca) umjesto poli(etilen-tereftalatna) boca. Usprkos činjenici da je usvojeno u Struni i hrvatskim normama, da se poznata plastika akronima PVC piše poli(vinil-klorid) u Pravopisu je napisano neispravno polivinil-klorid. Postavlja se opravdano pitanje zašto se troši novac poreznih obveznika kada se ona čelništvo IHJJ-a toga ne pridržava.
 
Preporučio bih da Ravnatelj više napora uloži u promidžbu dobrih rješenja u Pravopisu, a manje u smjene glavnih urednika kada objave argumentiranu kritiku. Zato sam napisao Je suis Jezik. I dok ću to moći, borit ću se za hrvatski jezik i dokazane borce za njega. Previše smo truda moja supruga i ja uložili u hrvatsko strukovno nazivlje, pa i pišući za Jezik, da bi to rušili neki koji su možda jezikoslovci, ali nisu kvalificirani za strukovno nazivlje. Dodajem, čvrsto sam uvjeren da će se rad na Struni nastaviti, jer je to nužnost. U suradnji stručnjaka i jezikoslovaca. I da će se usvojena rješenja rabiti i u IHJJ-u.
 

Prof. Igor Čatić

Kusić: Biskup Strossmayer bio jedan od najvećih sinova hrvatske nacije

 
 
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić u srijedu 4. veljače položio je vijenac na grob utemeljitelja Akademije biskupa Josipa Jurja Strossmayera u kripti katedrale svetog Petra u Đakovu na 200. godišnjicu njegova rođenja. Zajedno s akademikom Kusićem počast Strossmayeru odali su i tajnik Razreda za društvene znanosti HAZU-a akademik Franjo Šanjek i član suradnik prof. dr. sc. Pero Aračić, dok je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio molitvu za svog pokojnog pethodnika, zajedno s nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem i svećenicima. Počast Strossmayeru odali su i predstavnici društvenog i političkog života, među njima i osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, gradonačelnik Đakova Zoran Vinković i gradonačelnik Osijeka Ivan Vrkić.
http://www.unizg.hr/uploads/pics/strossmayer_NSK.jpg
Obraćajući se nazočnima, akademik Kusić nazvao je Strossmayera jednim od najvećih sinova nacije. „U povijesti hrvatskog naroda malo je ljudi koji su učinili tako grandiozno djelo. Svojim vizionarstvom biskup Strossmayer je Hrvatsku prije oko 150 godina, kada su se formirale nacije, učinio modernom državom, približio je Europi. Ono što danas stalno govorimo, da smo stalno pripadali Europi, Zapadu, velikim dijelom dugujemo i njemu. Osnivanjem najvažnijih kulturnih institucija, u prvom redu Akademije, Sveučilišta, Galerije i izgradnjom katedrale u Đakovu, Strossmayer je unaprijedio jednu zapuštenu zemlju na rubu Austro-ugarskog carstva. Vjerojatno bi bio zadovoljan da nas danas vidi okupljenje ovdje na njegov 200. rođendan, kao i zbog toga što njegova duhovna i materijalna baština živi jer je pala na plodno tlo“, kazao je akademik Kusić. 
 
Nadbiskup Hranić je za akademika Kusića i druge goste priredio primanje u Nadbiskupskom dvoru gdje se predsjednik HAZU-a upisao u knjigu gostiju u koju se prvi, za posjeta Đakovu 2003., upisao i papa sveti Ivan Pavao II. Tijekom posjeta Đakovu akademik Kusić je s nadbiskupima Hranićem i Srakićem i drugim visokim gostima posjetio prostorije u zgradi Središnje nadbiskupijske knjižnice i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u kojima će biti smješten budući Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu.  
 
Predsjednik HAZU-a u srijedu je sudjelovao i na svečanoj akademiji Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera održanoj u njegovom rodnom Osijeku u Hrvatskom narodnom kazalištu. U svom je govoru istaknuo da je osnivanje Akademije vjerojatno vrhunac Strossmayerova djelovanja kao mecene i dobrotvora. „Strossmayer se vodio tezom da će Hrvati samo znanošću, obrazovanjem i kulturom postići ravnopravan status s ostalim narodima. Osnivanjem Akademije, modernog Sveučilišta u Zagrebu i Strossmayerove galerije starih majstora Strossmayer je vizionarski pomaknuo Hrvatsku prema Europi, što je bila predradnja za stvaranje moderne Hrvatske. Danas, 150 godina poslije, kada imamo krizu gospodarstva, duha i sustava vrijednosti, vrijede ista pravila koja je on postavio. Znanost i obrazovanje su ono što nas može pozicionirati u globaliziranom svijetu, dok će kultura i umjetnosti očuvati naš identitet i pridonijeti stvaranju europskog identiteta“, istaknuo je akademik Kusić, dodavši da je Strossmayer pridonio pretvaranju Zagreba u hrvatsku metropolu koja je ne samo političko, nego i kulturno i znanstveno središte Hrvatske. „Strossmayer je učinio monumentalna i kapitalna djela. Stoga je bio uspoređivan s Bismarckom i Gladstoneom, a drugi narodi zavidjeli su nam na njemu“, kazao je akademik Kusić, zahvalivši Osječanima i Đakovčanima što čuvaju uspomenu na svog slavnog sugrađanina i velikog sina Hrvatske.
 

Marijan Lipovac

Europske demokracije su na izdisaju i već se nazire plutokracija, diktatura financijske oligarhije - krajnji cilj neoliberalizma

 
 
Jedan od najvećih živućih filozofa, lingvista i kritičara neoliberalnog kapitalizma i američkog hegemonizma, Noam Chomsky, u Rimu je sudjelovao na Festivalu znanosti gdje je predstavio svoju novu zbirku rukopisa „Gospodari čovječanstva 1969. - 2013. “ i jasno poručio „kako smo korak do tehnokratske i diktature financijske oligarhije i da se europske demokracije nalaze na izdisaju“.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2015/01/NoamChomskyWithBooks-730x365-600x300.jpg
„Budući da se sve odluke donose u Bruxellesu, europske demokracije su pred potpunim kolapsom i to bez obzira na političke boje vlada u pojedinim zemljama članicama. S otvorenim uništenjem demokracija u Europi se počelo 2011. u Italiji i dolaskom na vlast bivšeg povjerenika Europske unije, Marja Montija. On na vlast nije došao voljom birača, nego su ga za premijera postavili tehnokrati iz Bruxellesa“, izjavio je Noam Chomsky

Podsjetimo da je Mario Monti krajem 2011. na čelo Italije došao „tehničkim državnim udarom“. Iako se nije radilo o klasičnom državnom udaru latinoamerčkog tipa, ulaskom vojnika sa strojnicama u holove zgrade parlamenta, to u praksi ne znači ništa. U Bruxellesu su znali da njegovo postavljanje na mjesto premijera neće biti moguće bez sloma na burzama i pada kreditnog rejtinga, što se i dogodilo, a državni udar je uspio hitnim ustoličenjem Montia kao premijera „za spas posrnule Italije“. Odmah potom je pokrenuta medijska kampanja i nametnutog talijanskog premijera se prikazivalo kao spasitelja cijele Europe, a magazin Time je u veljači 2012. u opširnoj analizi pokušavao pojasniti javnosti „zašto je Monti najvažniji čovjek u cijeloj Europi“.

Od strane Bruxellesa i Europske središnje banke oktroirani premijer Italije je zemljom upravljao od 16. studenog 2011. do 28. travnja 2013., upravo onoliko koliko je MMF-u i Europskoj komisiji trebalo da provedu sve potrebne „reforme“ kojima su Italiju, nekada svjetsku industrijsku silu, bacili na koljena. Chomsky tvrdi da je u Italiji zajedno s Montijem „
umrla i demokracija“.

Talijanski slučaj je bio opasan presedan i prošao je gotovo neopaženo, a prema mišljenju Noama Chomskog „to je fenomen koji se događa na globalnoj razini“. "Wall Street Journal je izvijestio kako je američka demokracija također na rubu kolapsa, a potpuno je nevažno vladaju li demokrati ili republikanci, svi slijede istu politiku o kojoj odlučuju skupine bankara i birokrata. Politika služi samo kako bi bankari zgrtali profit i još više se obogatili", rekao Chomsky, koji je neoliberalizam opisao kao "najveći napad na svjetsku populaciju u posljednjih 40 godina“.

Bankari protiv socijalne države

Chomsky se prisjetio riječi koje je izgovorio Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, kada je rekao „da je društveni ugovor mrtav“. Govoreći za Wall Sreet Journal, predsjednik Eropske središnje banke, Mario Draghi, otvoreno je objavio rat socijalnoj državi i socijalizmu općenito. 

Poznata je njegova skandalozna izjava za vrijeme institucionalne krize u Italiji kada je rekao „da je sasvim svejedno ima li ili nema vlade u Rimu, rezovi jave potrošnje i reforme Trojke idu dalje“, na što također podsjetio Chomsky prije nekoliko dana. Međutim, svaku je sumnju razbila izjava iz 2012. kada je Mario Draghi poručio „da je prošlo vrijeme kada su ekonomisti znali govoriti da su Europljani toliko bogati da svima mogu platiti i njihov nerad“. 

Chomsky je nizao primjere iz bliže prošlosti na koje su neki narodi ili društvene skupine reagirali burno, uglavnom iz zemalja kojima su nametnute najstrože mjere štednje, veći dio prilično mlako, a neki gotovo nikako i ponašali su se kao da ih se sve to ništa ne tiče. Izjave predsjednika ESB-a, Marija Draghija, poznati filozof i politički aktivist tumači kao „priznanje da je na dnevnom redu politika koju će diktirati financijska oligarhija i ostali moćnici“.
 
„Te su se snage fokusirale na uništavanje posljednjih ostataka socijalne države. Politika će od sada služiti bogatim bankarima za koje će narodi morati raditi sve više. Naša društva idu u susret plutokraciji, što i jest glavni cilj neoliberalizma. Zar nije zastrašujuće čuti rezultate istraživanja koje je provela britanske udruga Oxfam, a koji govore kako 85 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje ima jednako bogatstvo kao i 3,5 milijarde siromašnih i riječ je o najvećem napadu na svjetsku populaciju u posljednjih 40 godina“, naglašava Chomsky.

„Danas je jedino važno koliko se bogatstva slijeva u džepove bankara. Kako žive obični ljudi više nikoga ne zanima. Isto se dogodilo i u Sjedinjenim Državama, ali ne na tako drastičan način kao u Europi u kojoj 70% populacije nema nikakve mogućnosti da utječe na politiku koju provodu bruxelleska administracija. Tko čini tu ogromnu masu od 70% ljudi? To su oni s najnižim primanjima, a onih 1% koji su na vrhu, oni odlučuju o politici koja će se voditi i to je čista plutokracija“, pojašnjava Noam Chomsky

Smrt demokracije i uloga novih medija

Za Noama Chomskog je strašno što birokrati iz Bruxellesa odlučuju tko će i kako u kojoj zemlji vladati, a ne birači. "Umiruće europske demokracije otvaraju put diktaturi“, tvrdi Chomsky i pri tom se osvrnuo na sadržaj zbirke eseja napisanih od 1969. do 2013. u kojima govori o Sjedinjenim Državama kao glavnom krivcu za političku eksploataciju i ratove, od Vijetnama pa sve do danas. Na kraju je pozvao preko 700 gostiju u velikoj dvorani auditorijuma „Parco della Musica“ u Rimu da razmisle i o „manipulaciji javnim mnijenjem“.
 
Za Noama Chomskog je strašno što birokrati iz Bruxellesa odlučuju tko će i kako u kojoj zemlji vladati, a ne birači."Umiruće europske demokracije vode ravno u diktaturu“, tvrdi Chomsky i pri tom se osvrnuo na sadržaj zbirke eseja napisanih od 1969. do 2013. u kojima govori o Sjedinjenim Državama kao glavnom krivcu za političku eksploataciju i ratove, od Vijetnama pa sve do danas. Na kraju je pozvao preko 700 gostiju u velikoj dvorani auditorijuma „Parco della Musica“ u Rimu da razmisle i o „manipulaciji javnim mnijenjem“.

"Novi mediji su u odnosu na tradicionalne unijeli određenu dozu živosti u načinu razmišljanja. Međutim, postoji i negativni efekt i mislim da novi mediji često dovode do suženog pogledu na svijet, jer ljude privlače oni mediji ili sadržaji koji imaju točno isti pogled na svijet kao i oni sami. Ako se netko informira samo na blogovima, ta će osoba imati vrlo suženu perspektivu. Osim toga, širenje informacija je dovelo do toga da se opetovanim ponavljanjem istih na kraju smanjila razina informiranosti. Naravno, da mnogo toga ovisi o tome kako se mediji koriste. Oni mogu biti dobri i proširiti horizonte, ali i izrazito loši“, objašnjava Chomsky. 

Jedan od najvećih živućih intelektualaca nije poštedio kritike ni intelektualnu elitu "koja ima veliku odgovornost prema drugim ljudskim stvorenjima“. „Intelektualci moraju poticati rad za opće dobro u cijelom svijetu. Izazov budućnosti nije samo ograničiti se na pouko promatranje događaja. Potrebno je uništiti strukture onih institucija koje funkcioniraju na način da pogoduju onima što razmišljaju: "Sve samo za nas, a ništa drugima!" To, međutim, ne treba učiniti na način kojim će se pogoditi pojedinac, jer će ga sustav naprosto izbaciti van, a sam ostati netaknut“, ovom porukom je Noam Chomsky završio svoje izlaganje u Rimu.

Posljednje riječi su više nego jasno upozorenje, na što desetljećima ukazuju pojedinci s pozicija izvaninstitucionalne radikalne ljevice, a riječ je o tome da je zapadna parlamentarna demokracija koncipirana na takav način da nitko nije nezamjenjiv. To ne znači da korumpiranim političarima treba oprostiti njihova zlodjela, ali ograničiti se samo na njihovu smjenu putem izbora, a institucije kojima su do jučer upravljali ostaviti netaknute, nije se postiglo ništa, jer financijska oligarhija na koju upozorava Chomsky već ima spremnu zamjenu i svog čovjeka koji će uskočiti na upražnjeno mjesto i nesmetano izvršavati njihove zapovijedi. Tko pomno promatra europsku političku scenu, primijetit će kako su se s vremena na vrijeme namjerno uništavale osobne političke karijere da bi se dobio privid pravne države i demokracije. Noam Chomsky tvrdi kako će u nadolazećoj plutokraciji čak i to biti nemoguće, što je otvoreno i bez imalo skrupula prije dvije godine poručio Mario Draghi. Analiziramo li protekli period, možemo samo zaključiti da smo doista na samom pragu diktature, dok u isto vrijeme bajke o "slobodi i demokraciji" i dalje, bez imalo srama, izvozimo narodima diljem svijeta.
 

http://voxbblog.blogspot.se/2015/01/noam-chomsky-europske-demokracije-su-na.html?spref=fb

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1339 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević