Get Adobe Flash player

U palači HAZU-a dodijeljena priznanja učenicima i studentima glazbenih i plesnih škola i muzičkih akademija

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 1. srpnja održana je svečanost dodjele priznanja Oskara znanja za učenike i studente glazbenih i plesnih škola i muzičkih akademija koji su osvojili prve nagrade i prva mjesta na državnim natjecanjima glazbe i plesa te njihove mentore. Oskare znanja primilo je 111 učenika i studenata i 60 mentora.
Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić u svom je govoru poručio da je Akademija rado prihvatila sudjelovati u dodjeli ovih priznanja koja od 2005. dodjeljuje Agencija za odgoj i obrazovanje, budući da su mladi, uz gospodarstvo, Europsku uniju i obrazovanje, jedan od četiri prioriteta djelovanja HAZU.
 
„U 154 godine postojanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ovo je možda prva svečanost na kojoj su u središtu pozornosti mladi, što je ujedno i važna društvena poruka“, kazao je akademik Kusić, podsjetivši da je na svečanosti otvorenja Akademijine palače 1884. pozdravni govor biskupu Josipu Jurju Strossmayeru održala mlada Gjena Vojnović, sestra književnika Ive Vojnovića. Akademik Kusić podsjetio je i na vrijeme osnutka Akademije kada je Strossmayer postavio tezu da samo znanost, znanje i obrazovanje mogu Hrvatima osigurati mjesto među razvijenijim narodima, a da će kultura i umjetnost biti važni za očuvanje nacionalnog identiteta, što vrijedi i danas. Spomenuo je i hrvatske glazbene velikane koji su bili članovi Akademije, poput Ivana Zajca, Josipa Hatzea, Jakova Gotovca, Borisa Papandopula, Brune Bjelinskog, Stjepana Šuleka i Natka Devčića. Čestitajući dobiticima, akademik Kusić kazao je da oni jamče da Hrvatska ima budućnost. „Ovo manifestacijom Hrvatska poručuje koje nam vrijednosti trebaju danas kad je sustav vrijednosti narušen i koje nam osiguravaju mjesto u globaliziranom kompetitivnom svijetu“, rekao je akademik Kusić koji je čestitke uputio i mentorima i roditeljima dobitnika. Pritom je poručio da nastavnici u cilju razvitka Hrvatske moraju imati primjerenu društvenu poziciju.
 
Oskare znanja uručili su ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković Pečenkovićzajedno s učenicima Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec koji su izradili kipiće Oskara znanja i predstavnicima Nacionalnog vijeća učenika. Ministar Mornar u svom je govoru istaknuo društvenu važnost povezivanja znanosti i umjetnosti, kazavši da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koja okuplja i znanstvenike i umjetnike to prepoznala još kod svog osnutka. „Zahvaljujući vama Hrvatska će biti još bolja zemlja nego što je“, poručio je Mornar dobitnicima, dok im je Jadranka Žarković Pečenkovićporučila da je znanje njihova najveća vrijednost. Podsjetila je da je ove godine svečanost dodjele Oskara znanja treba biti otkazana zbog štednje u državnom proračunu te je zahvalila svima koji su svojim zalaganjem i donacijama omogućili da se svečanost ipak održi, a posebno Hrvatskoj akademiji i akademiku Kusiću koji je prvi ponudio Akademijin prostor.
 
Nazočnima se obratio i predsjednik Nacionalnoga vijeća učenika Karlo Horvat koji je kazao da je Oskar znanja pokazatelj da se rad i zalaganje mladih cijeni. „Ovi ljudi su budućnost Hrvatske. Na njima se ne smije štedjeti, u njih treba ulagati“, poručio je Horvat. U ime nagrađenih učenika i studenata glazbe govorila je Ana Defan, učenica Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba, a u ime nagrađenih učenika i studenata plesa Karla Pavlek Košanski, učenica Škole za balet i ritmiku iz Zagreba. U glazbenom dijelu programa sudjelovala je sopranistica Lidija Horvat Dunjko uz Tamburaški orkestar Osnovne glazbene škole „Kontesa Dora“ iz Našica, a program je vodila Matina Tenžera, studentica Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dvostruka dobitnica Rektorove nagrade 2015.
 

Marijan Lipovac

Gotovo polovica znanstvene literature širi laži

 
 
Šokantno priznanje urednika jednog od najcijenjenijih i najuglednijih svjetskih medicinskih časopisa, „THE LANCET,“ praktički je zanemareno od strane vodećih svjetskih medija. Dr. Richard HORTON, glavni urednik znanstveno-recenziranog medicinskog časopisa „The Lancet,“ objavio je u travnju tekst u kojem tvrdi da je šokantna količina objavljenih istraživanja u najboljem slučaju nepouzdana ako ne i potpuno lažna. Između ostalog, dr. Horton tvrdi: „Mnogo znanstvene literature, možda pola, može jednostavno biti neistinito. Opterećena studijama s malim veličinama uzorka, slabašnim učincima, manjkavim / nedostatnim istraživačkim analizama i flagrantno u sukobu interesa, zajedno s opsesijom da slijedi moderne trendove sumnjive važnosti, znanost je učinila zaokret prema tami.“
http://cdn.timesofisrael.com/uploads/2014/09/Horton-e1412102547278.jpg
Drugim riječima, dr. Horton izravno i bez imalo uvijanja tvrdi da vodeće svjetske farmaceutske kompanije FALSIFICIRAJU, tj. KRIVOTVORE ili manipuliraju (možda bi bilo točnije „friziraju“) ispitivanja o učinku na zdravlje, sigurnost i učinkovitost mnogih različitih lijekova, jer prilikom ispitivanja koriste se premalim brojem uzoraka koji ne mogu imati nikakvu statističku važnost ili pak unajmljuju istraživačke laboratorije ili znanstvenike koji su u očitom sukobu interesa budući da dobivaju posao i financijske potpore od – farmaceutske industrije. „Barem polovica svih takvih testiranja su beznačajna ili čak gore od toga,“ tvrdi dr. Horton koji također upozorava da je naziv „znanstveno-recenzirani“ potpuno izgubio svaki smisao te gotovo više nema vrijednost koju je nekada imao. S obzirom da lijekovi imaju značajan utjecaj na zdravlje milijuna ljudi koji ih 'konzumiraju,' manipulacije testovima zapravo znače kriminalnu radnju povezanu s neodgovornošću i nemarom što je sve PROTUZAKONITO.
 
Znanstvene studije sponzorirane od strane farmaceutskih kompanija odnose se na razvoj novih lijekova ili cjepiva koji bi trebali liječiti bolesti odnosno štititi ljudsko zdravlje, a koriste se također i u svrhu edukacije profesionalnih liječnika i drugih medicinskih radnika, studenata itd. Dr. Richard Horton napisao je ovaj tekst nakon sudjelovanja na simpozijumu održanom u 'Wellcome Trust,' London (od 1.-2.travnja 2015.), o pouzdanosti i obnovljivosti / reproduktivnosti biomedicinskih istraživanja. Dr. Horton upozorava o strogoj povjerljivosti i pravilima „Chatham House“ (Chatham House Rules): sudionici su slobodni koristiti dobivene/primljene informacije, ali identitet i pripadnost govornika kao ni bilo kojeg drugog sudionika ne smije biti otkriven. ('Chatham House' – The Royal Insitute of International Affairs / Kraljevski institut za međunarodne poslove). „Mnogo toga što je objavljeno nije točno,“ upozorava dr. Horton te dodaje: „Ja ovdje ne smijem više ništa reći jer smo se prema pravilima 'Chatham House' obvezali na šutnju, odnosno neodavanje podataka. Također nismo smjeli fotografirati 'slajdove.' ....“
 
Dr. Horton nije jedini koji je progovorio o ovom ozbiljnom problemu u znanstvenim krugovima, osobito medicinskim. Dr. Marcia ANGELL je liječnica i dugo vremensko razdoblje bila je glavna urednica također još jednog od vodećih svjetskih znanstveno-recenziranih časopisa, „New England Medical Journal / NEMJ.“ Štoviše, dr. Angell je bila prva žena-glavna urednica medicinskog časopisa. Dr. Angell tvrdi: „Jednostavno više nije moguće imati mnogo povjerenja u objavljena klinička istraživanja, ili se pouzdati na prosudbu uglednih liječnika ili autoritativne medicinske smjernice. Ne uživam u ovom zaključku koji sam dosegla polako i nevoljko kao glavna urednica NEMJ tijekom dva desetljeća.“ Dr. Angell također je autorica poznatog teksta objavljenog u siječnju 2009. pod nazivom: „Drug Companies and Doctors: A Story of Corruption“ („Farmaceutske kompanije i liječnici: priča o korupciji“). Još ranije, 2004. napisala je: „The Truth About the Drug Companies: How they deceive us and what to do about it“ („Istina o farmaceutskih kompanijama: kako nas obmanjuju i što možemo učiniti“) 
http://i.ytimg.com/vi/5HA3qCuej1E/hqdefault.jpg
Harvey Marcovitch  koji je proučavao i pisao o korupciji u medicinskim ispitivanjima i u objavljivanju u medicinskim časopisima, napisao je sljedeće: „znanstvene studije koje pokazuju pozitivne rezultate za lijek ili izum vrlo vjerojatno će biti objavljene za razliku od onih studija čiji rezultati su negativni; glavni urednici imaju djelomičnu krivnju u tome kao i sponzori...“ Ugledna mlada znanstvenica dr. Lucija TOMLJENOVIĆ (PhD), Sveučilište Britanske Kolumbije, Odjel za oftalmologiju i vizualne znanosti (točan naziv: University of British Columbia's Neural Dynamics Research Group, Department of Ophthalmology and Visual Sciences), posjeduje dokumente koji dokazuju da „proizvođači cjepiva, farmaceutske kompanije i državne zdravstvene vlasti su dobro upoznati s višestrukim štetnim djelovanjima i opasnostima od strane cjepiva, ali su svi odlučili to sakriti od javnosti. To je znanstvena prijevara, a njihovo suučesništvo upućuje da se takva praksa nastavila sve do danas.“
 
Na kraju dr. Richard Horton, glavni urednik medicinskog znanstvenog časopisa zaključuje: „Oni koji imaju moć djelovanja čini se da smatraju kako bi netko drugi trebao djelovati i poduzeti prve korake. A svako pozitivno djelovanje u takvom smjeru ima i protuargument (znanost će postati manje kreativna). Dobra vijest je da znanost počinje vrlo ozbiljno shvaćati neke od svojih najgorih nedostataka. Loša vijest je da nitko nije spreman poduzeti prvi korak za čišćenje sustava.“ „Korupcija u medicinskoj industriji diljem svijeta predstavlja golemi problem, predstavlja više nego opasnu prijetnju – opasniju od svih ratova zajedno. Jesmo li zaista hipnotizirani i slijepo vjerujemo našim liječnicima samo zbog njihovih bijelih ogrtača za koje smo uvjereni da su nepogrešivi? I na kraju, vjeruju li oni (tj. liječnici) zaista tako slijepo u znanstveno-medicinske časopise koji preporučuju novi čudesni lijek ili cjepivo na način da liječnici odmah hrle u njihovu primjenu bez dubljih razmatranja ovih pitanja?“
 
Izvor: „The Lancet“, Vol. 385, 11. travnja 2015.: dr. Richard HORTON „Offline: What is medicine's 5 sigma?“
Znanstveni časopis 'on-line': PLOS Med. 2010, listopad; v.7(10), PMC 2964337  
 

Prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.   

Medijske »zvijezde« po pitanju državne mature nisu nam pojasnile treba li nam takav ispit zrelosti

 
 
Nemam namjeru zamarati čitatelja stručnim analizama državne mature u Hrvatskoj, ali sam uvjeren da već i prosječni čitatelj ovih redaka, ako je kojim slučajem vidio zadatke npr. iz fizike i matematike na Internetu, može zaključiti da su maturalni testovi srozani na razinu testa za polaganje vozačkog ispita. U tom smislu čak bih se i složio s tvrdnjom ravnateljice jedne zagrebačke gimnazije da je matura prije kojih desetak godina bila bolja od ove aktualne. Zadaci su iz spomenutih predmeta bili na višoj razini, ali joj je glavna manjkavost bila u načinu ocjenjivanja. Godinama na njoj nije pao ni jedan maturant što za sebe samo po sebi govori. Bila je to prava kamilica. Druga velika manjkavost je bila u smislu neujednačenosti kriterija od škole do škole.
http://www.vrtic-petarpan.zagreb.hr/UserDocsImages///ncvvo.jpg
Kakva je na primjer 'matura' u Južnoj Koreji koja nam je u gospodarskom smislu zasad nedostižna. Tamo se to zove državni ispit kojeg vodi njihovo ministarstvo obrazovanja. Čitav državni ispit piše se u jedan dan od 8 do 18 sati s pauzom za ručak i pauzom od 20 minuta između svakog ispita i to iz korejskog, matematike, engleskog, te izbornih predmeta fizike, kemije, biologije, sociologije…Za upis na sveučilište uzimaju se u obzir ocjene iz posljednje tri godine srednje škole i uspjeh na državnom ispitu. Zanimljivost  je da  posljednje dvije godine srednje škole učenici imaju jednom mjesečno obveznu vježbu za državni test, osim tehničkih-specijaliziranih škola.
 
A kakvi su zadaci na državnom testu na primjer matematike koja se piše točno  100 minuta? Mahom su to zadaci iz diferencijalnog i integralnog računa, matričnog računa i elementarne matematike, i to vrlo solidni. Uzmimo još u obzir da su korejski petnaestgodišnjaci ove godine na PISA testiranju bili treći iza Singapura i Hongkonga, a mi trideset i šesti. A zadaci na našoj državnoj maturi, npr. u lipnju o.g.? Viša razina ima zadatke tipa usporedbe dvaju razlomaka, pa do onih 'težih' tipa nejednadžbe  (x+5)/(x-2) < 0 , a osnovna razina je primjerenija provjeri znanja za šesti-sedmi razred osnovne škole: prepoznavanje intervala na brojevnom pravcu pa do izračuna udaljenosti dviju točaka zadanima u kordinatnom sustavu svojim koordinatama kao težem zadatku. Prestrašno!  
 
Možda su to zadaci primjereni po kriterijima koje postavlja najavljena reforma na čelu s gospodom Budakom i Jokićem, ali po kriterijima FER-a (da ne spominjem PMF-a) što se tiče zahtjeva za predznanje potencijalnih brucoša u svrhu uspješnog studiranja, sigurno nisu. Navedeno nije ništa drugo no srozavanje kriterija čime se upropaštavaju generacije nadolazećih maturanata koje prolaze kroz ovakvu državnu maturu. Gotovo 36 ispitnih zadataka iz matematike šablonskog-trivijalnog sadržaja za 4 sata rješavanja doprinosi zaglupljivanju, a ne razvoju kreativnosti i sposobnosti rješavanja problema, a što je jedna od glavnih zadaća obrazovnog procesa. A kakve to ima posljedice na  gospodarstvo i nije potrebno komentirati. Dugoročno gledano ravno je to veleizdaji.
 
Jedan od odgovornijih za ovakvo stanje je i profesor Budak s Filozofskog fakulteta, kreator strategije obrazovanja, a koji se još prije 12 godina ''proslavio'' pitanjima na prijamnom ispitu kandidata tipa: ''Tko je bio posljednji izbornik nogometne reprezentacije Italije? (Odgovor: Trapatoni). Manje je bilo pri tom važno znanje kandidata iz latinskog ili grčkog. Time je proveden i svojevrsni kulturocid!       
http://psn.sdn.si/sn/img/s1120x747/14/149/635369683424757456_sola.jpg
Provođenje državne mature funkcioniralo bi na zadovoljavajući način, kad bi ona ispunjavala svoju svrhu, od podizanja kvalitete usvojenih znanja i sposobnosti, sustavnog praćenja kvalitete sustava dobivanjem povratne informacije iz njega, objektivnog vanjskog vrednovanja naobrazbe, ujednačavanja kriterija, itd. i kad bi za njeno funkcioniranje svi bili redom odgovorni. Medijske zvijezde po pitanju državne mature, gospoda Budak, Bezinović, Jokić…, nisu nam pojasnili treba li nam takav ispit zrelosti. Srozavanje ispitnih pitanja, spomenuto na početku, može se jednostavno objasniti nekompetentnošću, blago rečeno, pod uvjetom da ne postoji neka ružnija zla namjera. Ne mogu ljudi koji imaju ugrađenu sustavnu pogrešku glede 'egzaktnih' struka mjerodavno tumačiti i zastupati postojeću razinu ispitnih zadataka. Upravo je žalosno za konstatirati da njihov doseg nije do poželjne razine ispitnih zadataka što se tiče kreativnosti, umijeća rješavanja problema itd., a o čemu se u obrazovnim krugovima toliko govori, pa je postalo već čista mantra. Oni ne mogu uvidjeti da test oblika testa za vozački ispit i to s tridestak i više pitanja za četiri sata ne može nikako biti kvalitetan na problemskoj razini, njime se ne mogu provjeravati stvarna stečena znanja i sposobnosti kandidata. Ne pada im na pamet da u tom pronađu razlog zašto znanje naših maturanata rapidno pada, zašto se sve više pažnje posvećuje bubetanju bez razumijevanja, učenju i pripremama za maturu u posljednji čas itd. Maturanti u pripremama imaju uzorke zadataka s prijašnjih ispita pa se oni tako i pripremaju, a još je tragičnije da posljedično takav pristup savladavanju gradiva imaju i tijekom sve četiri godine. To je također i razlog zašto fakulteti ne mogu biti zadovoljni razinom državne mature.
 
Što je rješenje?
 
Prvo, nužno je kreiranje i vođenje mature prepustiti ljudima koji razumiju da je u četiri sata maturalnog ispita iz matematike dovoljno imati pet do osam zadataka koncipiranih na problemski način i u kojima će, već prema njihovom dizajnu, biti sadržano potrebno gradivo. Svako inzistiranje na 'modernoj' mantri o ishodima učenja nužno vodi k ispitnim zadacima ranga vozačkog testa, zadacima tipa uspoređivanja dva razlomka, utvrđivanja predznaka derivacije funkcije u nekom intervalu, određivanja intervala uz postojanje akceleracije pri gibanju itd, itd. Dakle, kratko rečeno obične štreberske stupidnosti.
 
Drugo, nužno je stvoriti poveću bazu takvih zadataka, koji će u sadržajnom smislu biti provježbani tijekom školovanja, da bi se metodom slučajnog izbora na sam dan pisanja mature mogao izabrati uzorak od njih pet do osam. Za zaključiti je: pitanje svih pitanja jest tko kreira  zadatke za državnu maturu, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) ili Nacionalni centar za vanjsko NEVRJEDNOVANJE obrazovanja (NCVNVO)?
 

hep.th Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Srijeda, 19/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 739 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević