Get Adobe Flash player

Postojeće potrošačko ugovorno pravo ne predstavlja optimalan regulacijski okvir

 
 
U organizaciji Znanstvenoga vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u ponedjeljak 11. svibnja u palači HAZU-a održan je okrugli stol posvećen zaštiti potrošača. Kako je u uvodnom govoru istaknuo predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, radi se o važnoj i sveobuhvatnoj društvenoj temi o kojoj javnost još uvijek nije dovoljno informirana. Nakon donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. uvedene su brojne izmjene radi poboljšanja djelotvornosti pravne zaštite potrošača u Hrvatskoj i usklađenja s pravom Europske unije, a prema riječima akademika Kusića, pitanje je koiko je hrvatsko društvo spremno prihvatiti europske standarde u tom području. Potpredsjednik HAZU-a i predsjednik Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava akademik Jakša Barbić rekao je da su svi ljudi potrošači i da se propisi odnose i na potrošače i na proizvođače. “Zakon o zaštiti potrošača odnosi se baš na svakoga“, kazao je akademik Barbić koji je istaknuo važnost informiranosti potrošača, ali na način koji mora biti primjeren. O pojedinim temama vezanima uz zaštitu prava potrošača predavanja su održali stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O procesnopravnoj zaštiti potrošača prema novom Zakonu o zaštiti potrošača govorio je prof. dr. sc. Mihajlo Dika koji je iznio i povijesni prikaz reguliranja ove problematike i pojasnio da u Hrvatskoj postoji apstraktna zaštita potrošačkih prava, dok je u Njemačkoj i Austriji ta zaštita individualna.
http://potrosac.mingo.hr/slike/upoznajte-svoja-prava.jpg
Prof. dr. sc. Tatjana Josipović govorila je o zaštiti potrošača u ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine. Ona se osvrnula i na Direktivu o ugovorima o potrošačkim kreditima EU-a koja se odnosi na stambene nekretnine i na dilemu treba li njenu implementaciju u hrvatsko zakonodavstvo obaviti kroz više zakona ili donošenjem posebnog zakona.
 
Prof. dr. sc. Alan Uzelac izlagao je o asimetričnim i hibridnim klauzulama u rješavanju potrošačkih sporova i upozorio da je procesnopravni sustav zaštite potrošača u Hrvatskoj neadekvatan, nefunkcionalan i nedjelotvoran, a da Zakon iz 2014. nije popravio stanje, već je u nekim aspektima otišao i korak unazad. „Posebno neadekvatnim pokazuje se aktualno uređenje izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova. Potrebno je sveobuhvatno promišljanje i nova strategija za razvoj procesnih sustava zaštite potrošača. U središte novog pristupa treba staviti narav potrošačkih sporova i njoj prilagoditi metode pravne zaštite“, kazao je Uzelac. Potrošački sporovi, po njegovim riječima, tiču se stranaka koje imaju nejednako iskustvo te različitu financijsku i pregovaračku snagu i poznavanje materije. „Trgovac kao jedna od stranaka u sporu redovito diktira sadržaj ugovora, a potreban je procesni mehanizam zaštite koji omogućava zaštitu slabije strane, tj. potrošača. Treba nam sustav koji može procesirati velik broj individualnih, ali i kolektivnih sporova“, dodao je Uzelac.
http://www.srednja.hr/Photos/Osobe/maganic_aleksandra.jpg
Aleksandra Maganić
 
Prof. dr. sc. Marko Baretić govorio je o europskom sustavu ugovornog prava zaštite potrošača kao optimalnom regulacijskom okviru koji uz ostalo karakterizira ekstenzivna dužnost trgovaca obavještavati potrošače te stvaranje „consumer friendly” sustava koji će biti jednostavan i razumljiv prosječnom potrošaču. „Samo dobro obaviješten potrošač je istinski zaštićen, no potrošači mahom nisu adekvatno obaviješteni, a neki od njih kažu da u trgovinu moraju odlaziti s povećalom“, rekao je Baretić. On smatra da postojeći europski sustav zaštite potrošača jest unaprijedio položaj potrošača, ali da postojeće potrošačko ugovorno pravo ne predstavlja optimalan regulacijski okvir. Stoga je potreban nov pristup potrošačkom ugovornom pravu, te pojednostavljenje, učinkovitost, proporcionalnost i ekonomska održivost sustava.
 
Doc. dr. sc. Aleksandra Maganić govorila je o kolektivnoj pravnoj zaštiti protiv pružatelja javnih usluga na koje se odnosi najviše prigovora zbog kršenja potrošačkih prava. Prema njenim riječima, kolektivna pravna zaštita protiv pružatelja javnih usluga je moguća i dopuštena, no treba poboljšati stvarne mogućnosti pokretanja takvih postupaka, budući da je djelotvornost postupaka kolektivne pravne zaštite protiv pružatelja javnih usluga test djelotvornosti kolektivne zaštite u pravnom sustavu.
 

Marijan Lipovac

Djeca povraćaju u školi koja je u blizini farme

 
 
Isto ono što je „Smithfield“ učinio i čini u Sjevernoj Karolini, Iowi i drugdje diljem SAD-a, sada čini i u Poljskoj. Naime, Poljska je postala „platforma“ za daljnje širenje multinacionalne kompanije „Smithfield Foods“ u Europi jer njegova je namjera osigurati monopol u svinjogojstvu i proizvodnji svinjetine u Europi. To je ujedno i dio odgovora zašto poljoprivredni proizvođači – svinjogojci u Hrvatskoj kao i drugdje ne mogu živjeti od svojeg rada i zašto je svinjetina na tržištu tako jeftina. No, jeftina svinjetina ne znači i kvalitetu kao ni higijensku ispravnost proizvoda.
http://web3.protv.ro/assets/incont/2013/05/29/image_galleries/32449/chinezii-preiau-smithfield-foods-cel-mai-mare-producator-si-procesator-de-carne-de-porc-din-lume-printr_size9.jpg
Poljska državna tvrtka „ANIMEX“ imala je kao konglomerat u vlasništvu klaonice i farme koje su naravno, potjecale još iz razdoblja komunizma. Tvrtka je u SAD izvozila visokokvalitetne kobasice i šunku. Poljska država je uložila golema financijska sredstva u obnovu i modernizaciju „Animexa.“ Nakon obnove procijenjena vrijednost „Animexa“ bila je 500 milijuna US dolara, a američka kompanija „Smithfield“ kupila je 1999. „Animex“ samo za 55 milijuna US dolara. Ovo zvuči jako poznato, zar ne?
 
Međutim, preuzimanje monopola nad poljskim državnim klaonicama težak je zadatak jer u Poljskoj je tada postojalo više od 4000 klaonica. Stoga je „Smithfield“ prepustio poljskoj Vladi da posao odradi umjesto njega. Nakon trosatnog razgovora između glavnog izvršnog direktora „Smithfielda“ (Joe Luter) i poljskog premijera (Jerzy Buzek), poljska Vlada počela je zatvarati stotine malih klaonica. S druge strane, tadašnji ministar poljoprivrede 'donosi' takve propise koji će prouzročiti ZATVARANJE gotovo 50 % klaonica u Poljskoj. Poljska Vlada to je opravdala LAŽNIM IZGOVOROM – male klaonice moraju se zatvoriti jer se Poljska mora pridržavati propisa u Europskoj uniji. A propisi EU-a su vrlo jasni: male klaonice mogu raditi kako bi bile „na usluzi“ lokalnom i regionalnom tržištu. Njemačka, Francuska, Švedska i druge države zadržale su svoje male klaonice i mljekare, čak ih financijski podupiru jer znaju da lokalna tržišta i opskrba hranom uglavnom ovise o njima. U SAD-u i Velikoj Britaniji gdje su zatvorili većinu malih klaonica, ubrzo su se pojavile infekcije koje se šire putem mesa – broj takvih oboljenja u naglom je porastu i povećao se između 300 i 500%. Kako bi se smanjila ili možda spriječila pojava infekcija, sustavi velikih klaonica koriste kontroverznu metodu – zračenje.
 
Poljska Vlada poduzela je mnogo koraka kako bi omogućila kompaniji „Smithfield“ nesmetano i 'lagano' poslovanje. Prvo su legalizirali nekontroliranu primjenu i odlaganje tekućih fekalija i pokušali ukinuti zakon o dobrobiti životinja, a potom su omogućili „Smithfieldu“ da kupuje ili uzima u najam farme diljem Poljske, što je protivno zakonu Poljske koji zabranjuje strancima kupovinu agrarnih površina.
 
Načini rada kompanije „Smithfield“ u Poljskoj gotovo je isti onom u Sjevernoj Karolini i bez ikakve sumnje on će vrlo brzo „zagospodariti“ cjelokupnim krajobrazima Poljske, a ruralno stanovništvo, osobito farmeri koji su od golemog značaja za ruralna područja biti će „izbrisani“ s lica zemlje. Ovo su ozbiljne i teške riječi, ali Robert F. Kennedy (američki pravni stručnjak za zaštitu voda i okoliša i predsjednik međunarodne organizacije „Waterkeeper Alliance“), jednako kao i William Engdahl o tome govore i upozoravaju već izvjesno duže vrijeme. Kada je Robert F. Kennedy sa suradnicima posjetio Poljsku (2003.) i ilegalno ušao u jednu od svinjogojskih farmi „Smithfield“ mogao se osobno uvjeriti da su posljedice u Poljskoj iste kao i u SAD-u: djeca povraćaju u školi koja je u blizini farme, polja su onečišćena golemim količinama fekalija s farmi, plastični kontejneri natrpani su uginulim životinjama itd. Lokalno stanovništvo je nemoćno jer su i lokalni političari na strani investitora, u ovom slučaju to je kompanija „Smithfield.“
 
Sa žaljenjem su rekli Kennedyju: „Da ste nam barem sve ovo o 'Smithfieldu' rekli prije šest mjeseci, mi sigurno ne bismo dozvolili „Smithfieldu“ preuzimanje naše tvrtke 'Prima'... Smithfield je obećao zapošljavanje lokalne radne snage, ali to se nije dogodilo. Od 60 zaposlenih, ostalo je samo sedam radnika...“     
 
Tom Garrett s Instituta za dobrobit životinja (Animal Welfare Institute, AWI) održao je u jednoj poljskoj lokalnoj zajednici predavanje o 'Smithfieldu' i strašnim posljedicama njegove goleme intenzivne proizvodnje svinja u SAD-u. Ljudi su bili šokirani, nastupila je velika tišina jer su tek sada shvatili koje će posljedice biti za njihove lokalne ruralne zajednice kao i za njihove živote i opstanak. Tada su potvrdili svojim američkim gostima da kompanija „Smithfield“ otpadne vode odlaže na poljima koja su sada pokrivena snijegom, dok ljudi oboljevaju od gastrointestinalnih bolesti, pate od pojave kožnih osipa, djeca su također bolesna, povraćaju zbog strašnog smrada s farme. Sve to događa se u prekrasnom i živopisnom poljskom selu WIECKOWICE, regija Wielkopolska. Lokalni stanovnici potom su odveli američke goste izvan mjesta da vide NEOBRANA POLJA PŠENICE uz važnu napomenu da „Smithfield“ nema nikakav interes za poljoprivrednu proizvodnju. Nekada prekrasna polja sada su veliko odlagalište otpada sa svinjogojske farme.
http://www.smithfieldfoodsnews.com/Archives/VolumeVI_NumberII/images/024.jpg
Joe Luter
 
Ogorčeni stanovnici Wieckowica odveli su američke goste izvan sela da vide golemu količinu svinjskog gnoja: na jednoj strani nekadašnjeg polja pšenice površine nešto veće od 400 ha sada se nalazi „planina“ svinjskog otpada dužine 150 m, visine 4 m i širine 50 m. „To je proizvod 17.000 svinja u šestomjesečnom razdoblju“ rekao im je jedan mladi čovjek iz sela te dodao: „Lokalne vlasti naredile su „Smithfieldu“ da ovo ilegalno odlagalište otpada s farme ukloni u roku od šest mjeseci, ali kompanija je to – odbila.“  Da tragedija za ruralno stanovništvo bude još veća, pobrinula se poljska Vlada koja se potpuno oglušuje na nastale probleme, a lokalne vlasti sada su nemoćne jer nemaju nikakvu potporu poljske Vlade. Sada su već ugrožena i višestoljetna poznata LJEČILIŠTA u Poljskoj a sve zbog golemih količina otpada i smrada s farmi „Smithfield.“ Tako je ugroženo i poznato lječilište 'staro' 400 godina radi farme u Polczyn Zdroj na sjeveru Poljske, a ugroženo je i čuveno lječilište u GOLDAPU u blizini sjeveroistočne granice s Ruskom Federacijom (enklava Kaliningrad).
 
Američka multinacionalna kompanija „Smithfield“ izjavila je da u Poljskoj želi godišnje proizvoditi 6 milijuna svinja. Poljski farmeri-svinjogojci početkom 2000-ih uzgajali su oko 20 milijuna svinja godišnje, što znači da će četvrtina ovih proizvođača morati „nestati“ kako bi „Smithfield“ mogao uspješno poslovati. Tako su u području Zapadne Pomeranije u Poljskoj  već zatvorene male klaonice, a klaonica koja se sada nalazi u vlasništvu „Smithfielda“ odbija preuzeti za klanje svinje s domaćih, malih lokalnih farmi. „Uskoro će to biti stvarnost u cijeloj Poljskoj,“ upozorio je još 2003. Robert F. Kennedy.
 
Poljska je trebala sačuvati svoju prehrambenu suverenost kao i proizvodnju visoko kvalitetne hrane – nije smjela nikako dozvoliti uzgoj monokultura i primjenu agrosustava koji su se već odavno pokazali štetnima kako u Europi tako i u SAD-u. Poljska je trebala iskoristiti svoje goleme prednosti i zdravu kvalitetnu hranu prodavati ne samo na europskom tržištu već i diljem svijeta. Meso proizvedeno u Poljskoj, tvrde brojni stručnjaci kao i Robert F. Kennedy, mnogo je ukusnije od mesa koje potječe s intenzivnih industrijskih farmi kao što su  „Smithfield Farms.“ Poljska kobasica je svjetski poznata. Većina potrošača želi znati podrijetlo hrane koju konzumira i želi da meso i mesni proizvodi potječu od životinja iz humanog uzgoja koji je svojstven upravo malim poljoprivrednim proizvođačima, ne želi hormone, antibiotike i druge kemijske tvari u mesu. Nažalost, takav uzgoj životinja i takva proizvodnja mesa su skuplji od hrane koja dolazi s golemih 'industrijskih' farmi. Stoga se ljudi često u neznanju okreću k jeftinijoj hrani. Odgovor na nastali problem je – brendiranje a AWI je ponudio poljskoj Vladi pomoć u brendiranju poznatih poljskih mesnih proizvoda. Uvijek postoje ljudi koji će rado platiti više pod uvjetom da konzumiraju proizvod visoke kvalitete, 'premium' proizvod. Riječ „proizvedeno u Poljskoj“ trebala bi značiti i biti sinonim za „hranu visoke kvalitete.“ To je veliki izazov i to nije lako postići. Isto tako potpisivanje ugovora s kompanijom 'Smithfield' nije nikakav izlaz niti izbor.
 
Poljska je velika zemlja koja je sačuvala svoju tradiciju i svoja živopisna sela i krajobraze. U Poljskoj živi i velika populacija bijelih roda – čak 25 % od svjetske populacije ovih ptica a to je oko 50.000 parova bijelih roda, dok u Danskoj na primjer, živi svega 6 parova ovih ptica. Ni jedna zapadnoeuropska zemlja ne može se pohvaliti tako velikom populacijom roda jer su ove ptice nestale radi moderne, intenzivne poljoprivredne proizvodnje i pretežnog uzgoja monokultura što podrazumijeva primjenu brojnih pesticida koji su uzrokom smanjenja ili čak nestanka žaba, riba, rakova i kukaca kojima se rode hrane. Poljska ima najzdravije i najčistije tlo u Europi jednako kao i vodotokove i prirodne šume. Nažalost, politika je protiv naroda Poljske i svjesno su dozvolili nestanak i odumiranje tradicionalnih ruralnih zajednica u Poljskoj i porast siromaštva i gladi umjesto obilja i napretka. Hoće li Hrvatska nešto naučiti i izvući pouku? To ovisi samo o nama, 'običnim' ljudima koji se bore za opće dobro svih.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Sve se manje vodi računa o stručnom usavršavanju nastavnika

 
 
Ovom sintagmom nastojim afirmirati jedan bitan društveni problem koji je uzrok mnogih ''zala'' i ''devijantnih'' pojava, a o kojem nema spomena ni u tragovima. Što je ''društvenjačka ideologizacija''? ''Društvenjačka ideologizacija'' je stanje u društvu koje ne slijedi iz prirodne raspodjele sposobnosti, prirodnog talenta pojedinca i njegovih afiniteta glede obrazovanja, odluke za životna zanimanja  i sl., već se, matematički rečeno, protivno Gaussovoj raspodjeli, u medijskom smislu ističu teme, odabiri zanimanja za životnu egzistenciju, razvoja gospodarstva, kao i isticanja uzroka i posljedica za nezadovoljavajući napredak istog, koja naginju pretežno društveno-humanističkoj orijentaciji.
https://symblogia.files.wordpress.com/2013/08/brain.jpg
Što je uzrok tomu?
1. Pođimo od razdoblja tzv. samoupravnog socijalizma. Poznato je da i pored službene 'doktrine' o privrednom razvoju i isticanja, starim marksističkim jezikom rečeno, unapređivanja proizvodnih snaga, sustav je zbog postojećih OOUR-ova proizvodio i zapošljavao masu 'neproizvodnih' struka od samoupravnih pravnika, ekonomista, sociologa, politologa, ONO i DSZ-a i sličnih. To pravilo bilo je suštinski ugrađeno u modele funkcioniranja preko samoupravnih sporazuma, raznih drugih akata, posebne kategorije prava itd. Nasljeđe 80-ih nije skršeno, već naprotiv, tzv. društvenjačka elita se vrlo brzo transformirala u afirmatore nacionalnih vrijednosti i u soroševe trabante.
 
2. Početkom devedesetih nestaju mnoge proizvodne tvrtke, od kojih mnoge ne bi ni uz najbolju volju mogle opstati u tržišnoj konkurenciji, a kao posljedica toga jednim automatizmom nestaje i ono malo svijesti da su društvu potrebna i 'konkretna-proizvodna' zanimanja. U školstvu imamo preobrazbu nastavnika ONO i DSZ-a, TIPS-a i marksizma u nastavnike etike, sociologije, filozofije, pa čak i vjeronauka. U školama se prestalo brinuti o opremljenosti kabineta, nasljeđuje se hiperprodukcija odlikaša, nastava ostaje bazirana na kredi i ploči, na tiskanju tzv. alternativnih udžbenika čime se glumi tržišna sloboda i sloboda odabira o načinu poučavanja pojedinog nastavnika, nakladnici zgrću milijune na hrpama papira, a što samo pridonosi 'bubetanju' u školama i daljnjom padom kvalitete posebno u egzaktnim disciplinama. O stručnom usavršavanju nastavnika tih područja sve manje se vodi računa. Opstojnost društva (naroda) je ostvariva jedino onda kada postoji prirodna ravnoteža. Jedino tada se može, rečeno opet 'starim marksističkim jezikom', održavati i baza i društvena nadgradnja. Opće su svjetske spoznaje da prirodna raspodjela podrazumijeva odnos cca 65 % 'tvrdih-konkretnih' struka prema 35 % onih iz 'društvene nadgradnje'. Obrnuti omjer, a takva je naša stvarnost, je neodrživ i vodi u gospodarsku propast.
 
Na koji način se manifestira ova društvena anomalija?
 
1. Problematiziranje ove anomalije u medijima ne prolazi. Novinari i urednici su mahom iz ove druge skupine i kako bi narod rekao nije poželjno 'p… u svoju zdjelu'. Nije nužno uporabiti taj ružan glagol, može se metaforički reći i drugačije, nije dobro piliti granu na kojoj se sjedi pa makar se i čitavo stablo osušilo. Nisu u pitanju samo ljudi u medijima, radi se tu i o našim vrlim sociolozima, politolozima, komunikcijskim stručnjacima, neovisnim ekonomskim analitičarima i drugim samozvanim analitičarima kojima ova tema ne pada na pamet!
 
2. U politiku, po zakonu velikih brojeva, upravo se novače kadrovi iz ''društvene nadgradnje''. I evo začaranog kruga! To ide sve do izvršne vlasti što ima za posljedicu pat poziciju glede njenog djelovanja i rezultata tog djelovanja. Za primjer, znam samo jednu osobu matematičko-prirodoslovne struke koja se popela u dijelu izvršne vlasti, u prosvjeti, do razine zamjenika ministra i  to u periodu od Mažuranića do danas. Sapienti sat! Za ilustraciju. Kineski politbiro od 15 članova posljednjih 20 godina ima u svom sastavu samo struke inžinjera svih vrsta mahom s doktoratom na prestižnim zapadnim sveučilištima. Kakav je kineski BDP?! To nam je poznato.
 
3. Svjedoci smo zataškavanja i minoriziranja rezultata OECD-ovog PISA istraživanja za naš obvezatni osnovnoškolski obrazovni sustav. Zašto? 'Društvenoj nadgradnji' je vrlo neugodno priznati da smo u obrazovanju u matematičko prirodoslovnim disciplinama u rangu Cipra i Kazahstana.
 
4. Svjedoci smo i odabira ljudi koji pišu strategiju obrazovanja i to ne samo sada, već i od Šuvarevih vremena. Oni nikako da detektiraju 'uravnilovku' u našem školstvu koja je rak rana istog.
 
5. Velika šteta je učinjena u mandatu ministra Dragana Primorca koji je proveo kadroviranje 'Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja', a i kadroviranje nekih drugih agencija, isključivo društvenjačkim strukama, od pedagoga pa nadalje. A zbog toga taj 'NCZVVO' ne funkcionira ni na razini državne mature a kamoli na razini dobivanja povratnih informacija iz obrazovnog sustava i njihovoj analizi. Samo provođenje državne mature odudara od istih u razvijenim zemljama. Pedesetak zaposlenih nije u stanju udovoljiti minimalnim zahtjevima glede analize postojećeg stanja obrazovnog sustava, a kamoli voditi kvalitetno praćenje rada nastavnika u svrhu njihovog napredovanja, a time i podizanja kvalitete sustava.
 
6. Rana izbornost učenika, o kojoj trenutno govore ključni ljudi prijedloga Strategije je davno napuštena u razvijenim zemljama. Drastičan primjer je Njemačka s kraja 90-tih. Kancelar Schroder je zahtijevao vraćanje obrazovnog sustava na staro bez rane izbornosti, a što je odmah i učinjeno. Rana izbornost je u Njemačkoj dovela do pomanjkanja školovanja 'tvrdih' struka, od inžinjera elektrotehnike, informatike, strojarstva i to u takvom obimu da je zaprijetio u skoroj budućnosti kolaps njemačke industrije. Naime, ranom izbornošću se neprirodno potiče skretanje i onog dijela učeničke populacije, koji ima prirodnog dara za 'egzaktne' discipline da linijom manjeg otpora, privlačnošću 'zabavnih' predmeta (a i lakših), u područja s viškom neproizvodnih zanimanja. Počesto 'društvenjačkoj eliti' kao argument za ranu izbornost služi tobožnja kreativnost koju djeca ispoljavaju likovnim, glazbenim i sl. izražavanjem u ranoj dobi. Jest, to je kreativnost, ali trivijalna.
 
Prirodna neuravnoteženost ima za posljedicu i kod promišljanja o razvoju obrazovnog sustava. Npr. kad se govori o kreativnosti u procesu učenja i poučavanja, kad se govori o logičkom promišljanju, a ne bubetanju, tada predstavnici 'društvenjačke' skupine navode trivijalne primjere kako u školama trebaju biti više zastupljeni predmeti poput likovnog i glazbenog, kao što je u Finskoj, a nitko od njih ne kaže da problemski postavljena nastava matematike i poučavanje u prirodoslovlju na zoran način s demonstracijskim pokusima, a što je itekako prisutno u finskom školstvu, učenicima pruža  logičku i kritičku dimenziju, te realno spoznavanje svijeta oko sebe. Uvijek se na žalost naglašava samo i isključivo društvena komponenta kreativnosti u procesu učenja. U ranoj dobi djeci se itekako problemski postavljenom nastavom i u drugim disciplinama može  omogućiti i konkretnija i svrsishodnija kreativnost. I tu je ključ uspjeha. Djeca će se sama odlučiti kasnije, prema svojim talentima, za jedno ili drugo. Dakle, ne  smije se djeci nametati rana izbornost (trivijalnog i privlačnog tipa), a na uštrb cjeline.
 
7. Društvenjački orijentirani reformatolozi u pravilnim razmacima od po desetak godina predlažu u sklopu prijedloga reforme školstva uvođenje predmeta 'priroda' u osnovnoj školi, pa čak i srednjoj, umjesto predmeta fizike, kemije i biologije. Ovo je tipični primjer nerazumijevanja i primjer ugrađene sustavne pogreške u njihovim glavama. O tome govori i izjava akademika HAZU-a iz svibnja 2013. godine o školskoj nastavi matematike, fizike, kemije i biologije. Citiram djelomično:
 
...‘Školska nastava matematike, fizike, kemije i biologije kao temelja inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, matematičkih, prirodoslovnih, ekonofizičkih te sve više i drugih struka mora biti adekvatno tretirana u strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije kao jedan od ključnih faktora za razvoj gospodarstva i društva. Uloga tih temeljnih znanja treba biti adekvatno sagledana i ugrađena u Strategiju, kao uvjet za uspješnost Hrvatske na svjetskom tržištu rada i znanja, o kojem će prioritetno ovisiti budući životni standard građana Republike Hrvatske. Odustajanje od tog cilja vodilo bi Hrvatsku u zemlju slabo obrazovane i slabo plaćene radne snage. Zato se ne smije na brzinu ulaziti u nedovoljno pripremljene i promišljene promjene obrazovnog sustava kao što su izrada i uvođenje kurikula, donošenje novih i mijenjanje postojećih udžbenika, izmjene zakona i podzakonskih akata i slično. Pritom u obzir treba uzeti neka pozitivna iskustva školstva orijentiranog na razvoj (na primjer u Njemačkoj, Austriji, Kini), kao i neka negativna iskustva školstva koje nije bilo dovoljno orijentirano na razvoj (na primjer u Finskoj, SAD, Engleskoj), a koje su sada uočene u tim zemljama. Rasprave o reformi školstva trebaju se temeljiti na snazi i uvažavanju znanstvenih i stručnih argumenata.’...
 
...’Opasnost pri promjenama u području obrazovanja nalazi se u dva pogrešna nastojanja. Prvo, pogrešno je nastavne predmete, kao što su matematika, fizika, kemija i biologija, objedinjavati u zajedničke interdisciplinarne predmete, osim u najranijim godinama školovanja (do šestog razreda osnovne škole) kada se priroda i prirodne pojave razmatraju na opisnoj razini. Pogubno je smanjivanje nastavnih sati iz temeljnih prirodoslovnih predmeta. Postojeći nastavni plan s određenim nastavnim satima iz matematike, fizike, kemije i biologije ne bi trebalo mijenjati. Međutim, nastavne sadržaje iz pojedinih temeljnih prirodoslovnih disciplina treba osloboditi pretjeranog pamćenja nevažnih podataka (naročito uz danas lako i brzo dostupne informacije) i šablonskog rješavanja zadataka, s time da se temeljni pojmovi bolje utvrđuju i primjenjuju. Potrebno je opremiti školske kabinete za fiziku, kemiju i biologiju. Potrebno je osigurati da nastavnici imaju znanje na višoj razini od onoga koje predaju. Stoga, matematiku, fiziku, kemiju i biologiju, kao i predmet "Priroda", mogu predavati samo predmetni nastavnici koji su završili odgovarajući studij na prirodoslovno-matematičkim fakultetima i koji se tijekom rada dalje stručno usavršavaju dobro programiranim i organiziranim cijeloživotnim obrazovanjem.’’...
 
8. Godine 2010. održana je u Zagrebu 41. Međunarodna olimpijada iz fizike (IphO 2010.). Vijest o održanoj učeničkoj olimpijadi objavljena je i na teletekstu HRT-a uz komentar da su natjecatelji izjavili da je test bio jako težak?! Uporabiti riječ test, kao da se radi o polaganju vozačkog ispita, oslikava stanje svijesti novinara koji je to napisao. A radi se zaista, za tu dob učenika, o složenim problemskim zadacima i teorijskog i eksperimentalnog tipa. I to vrlo originalnim!
 
9. U emisije elektroničkih medija na temu gospodarstva, obrazovanja i sl., ali i na okrugle stolove u organizaciji tiskanih medija, ili za intervjue na iste teme pozivaju se predstavnici tzv. 'društvenjačke elite'. Inženjera, prirodoslovaca, matematičara ni u tragovima! Na HRT-u kao javnoj televiziji pristup vođenju emisija namijenjenih mladeži imaju 'društvenjaci opće prakse' koji na svoj trivijalan način tobože potiču analitičko i kritičko razmišljanje kod mladih. U konkretnom primjeru to provodi baš filozof-soroševac?!
 
10. Ne postoji sociološka analiza glede odlaska mladih obrazovanih u inozemstvo u strukturnom smislu. Nitko ne kaže da su to pretežno ipak društvenjačke struke. Njih zapravo razvijene zemlje ne trebaju. Imaju dovoljno svojih. Morat će se primiti nekih drugih lošije plaćenih poslova. Dakle, u 'društvenjački ideologiziranom'' društvu  ne postoji prirodna raspodjela razmišljanja, odabira tema o kojima se promišlja u društvu. Ta neuravnoteženost  između 'društvenjačkog' i 'egzaktnog' (uvjetno izrečeni nazivi) promišljanja uzrokuje brojne nesporazume i nerazumijevanja i to od pojedinaca, obitelji, medija, pa sve do vlasti. Koliko je 'egzaktnih' struka u vlasti, u parlamentu (u našem Saboru)? Ponovno zaključujem – sve je to posljedica ugrađene sustavne (sistemske) pogreške. Samo po sebi to ne bi bilo strašno kad ne bismo imali nezaposlene VS spreme za napuniti Dinamov stadion u Maksimiru, loše i zaostalo gospodarstvo, te odlazak visokoobrazovanih mladih u inozemstvo.
 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Ponedjeljak, 25/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1146 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević