Get Adobe Flash player

Jedini iz kruga najuspješnijih hrvatskih znanstvenika koji je karijeru uglavnom proveo u Hrvatskoj

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u petak 24. svibnja predstavljena je knjiga Kroz koru do plašta: Nove spoznaje o Andriji Mohorovičiću (1857.–1936.) objavljena u sklopu Akademijine edicije Rasprave i građa za povijest znanosti. Kako je istaknula urednica knjige prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar, knjiga detaljno prikazuje život i rad Andrije Mohorovičića i dopunjava dosadašnje tekstove o njegovom životnom putu i doprinosu meteorologiji, seizmologiji i geofizici. Članke u knjizi su napisali: Stipe Kutleša o Mohorovičiću i njegovom dobu, akademik Mirko Orlić o tome kako je diskontinuitet postao Mohorovičićev, Marijan Herak o njegovom seizmološkom opusu, akademik Vladimir Paar o Mohorovičiću u ozračju fizike i matematike, lvica Martinović o Mohorovičiću i Sveučilištu u Zagrebu te Branka Penzar i Alemka Orlić o pismima Andrije Mohorovičića sinu Stjepanu, također istaknutom znanstveniku.
Suurednik knjige akademik Mirko Orlić istaknuo da je Mohorovičić jedini iz kruga najuspješnijih hrvatskih znanstvenika koji je karijeru proveo u Hrvatskoj, osim razdoblja studija u Pragu, za razliku od Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga koji su djelovali u inozemstvu, zbog čega se svugdje navodi kao hrvatski znanstvenik. „Za Mohorovičićev ostanak u domovini, unatoč znanju stranih jezika, odlučujuće je bilo domoljublje", rekao je akademik Orlić. Mohorovičić je svjetski ugled stekao znanstvenim istraživanjima u području geofizike, a posebno otkrićem plohe diskontinuiteta koja odjeljuje Zemljinu koru od plašta ispod nje. Ta ploha danas u svijetu nosi naziv Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho te se smatra najvećim objektom u Sunčevu sustavu koji je nazvan po nekoj osobi. Mohorovičićevo ime nose krater na Mjesecu i asteroid između Marsa i Jupitera. Akademik Orlić izvijestio je i o tijeku natječaja za postavljanje spomenika Mohorovičiću ispred Državnog hidrometeorološkog zavoda na Gornjem gradu u Zagrebu. Na javni poziv za izradu idejnog rješenja spomenika poslano je 16 prijedloga. Kako je istaknuo akademik Orlić, zbog Mohorovičićevih zasluga postavljanje njegovog spomenika trebalo bi biti nacionalni projekt financiran s državne razine.
 
Potpredsjednik HAZU-a akademik Frano Parać kazao je da je Mohorovičić svojim djelovanjem ostvario ono što je planirao Josip Juraj Strossmayer osnivanjem Akademije i modernog Sveučilišta u Zagrebu, da će Hrvati svoj identitet sačuvati jedino zahvaljujući kulturi, znanosti i umjetnosti. „Mohorovičić je pravi reprezentant hrvatske znanosti i kao takav je percipiran jer je djelovao u Hrvatskoj. On je ponos hrvatske znanosti i Hrvatske akademije čiji član je bio pune 43 godine“, rekao je akademik Parać. Tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti akademik Goran Pichler istaknuo je da je Mohorovičić u Pragu bio student slavnog fizičara Ernsta Macha te da je eksperimentalni rad u fizici primijenio u meteorologiji i geofizici. Spomenuo je važnost geofizičara i meteorologa, budući da se o planetu Zemlji još uvijek malo zna, budući da je bušenje Zemljine kore provedeno tek do dubine od 12,5 kilometara.
 

Marijan Lipovac

Svatko može pridonijeti boljitku pčela i korisnih oprašivača

 
 
Opća skupština Ujedinjenih naroda u New Yorku je 20. prosinca 2017. na inicijativu Slovenije i Pčelarskog saveza Slovenije usvojila rezoluciju kojom je 20. svibnja proglašen Svjetskim danom pčela. Glavni cilj Svjetskog dana pčela je podizanje javne svijesti o zaštiti i važnosti pčela i drugih oprašivača. Prošle 2018. godine prvi puta je obilježen Svjetski dan pčela i tom prigodom i Hrvatski fokus je objavio tekst: „Svjetski dan pčela – 20. svibnja: Svatko može pridonijeti boljitku pčela i korisnih oprašivača.“
http://jointhecrew.info/wp-content/uploads/the-bumble-bee-fuzzy-buzzy-and-fast-the-bee-conservancythe-bee-pic-of-bumble-bee.jpg
Broj stanovnika na Zemlji neprekidno se povećava – stoga trebamo sve više hrane koja mora biti raznolika, uravnotežena i dobre kvalitete radi osiguranja opće dobrobiti i zdravlja ljudske populacije na globalnoj razini. Oprašivanje je neophodna i besplatna usluga kukaca oprašivača koju nam pruža priroda. Oko četiri petine (4/5) divljih i poljoprivrednih biljaka ovisi o oprašivanju kukaca. To ne utječe samo na količinu nego i na kvalitetu usjeva odnosno plodova. Na cvjetovima koji su bolje oprašeni razvijaju se ljepši i hranjiviji plodovi. Jedna trećina naše ukupne hrane ovisna je o kukcima oprašivačima, dok se neki vitamini dobivaju u plodovima koji su ovisni o oprašivanju. Bez oprašivača bilo bi manje hrane, manje raznolikosti i hrana bi bila skuplja. Mi najčešće uopće nismo ni svijesni o golemom značenju kukaca oprašivača – osobito divljih.
Naime, osim pčela postoje i brojni drugi divlji oprašivači kao što su divlje pčele, bumbari, solitarne pčele, osolike muhe i drugi korisni kukci. Divlji oprašivači učinkovitiji su i doprinose povećanju proizvodnje hrane - osobito tamo gdje ima i medonosnih pčela.
 
Bumbari (rod: Bombus; poznato je više od 250 vrsta bumbara) kao oprašivači aktivni su i u lošim vremenskim uvjetima, kod niskih temperatura, za vrijeme kišnog razdoblja i jakog vjetra – a to su najčešći vremenski uvjeti u vrijeme cvjetanja većine voćaka. Za vrijeme trajanja lošeg vremena, bumbari mogu biti jedini aktivni oprašivači. Upravo su oni jako učinkoviti. Bumbari su vrlo brzi „radnici“ i mogu u istom vremenskom razdoblju oprašiti četiri puta više cvjetova nego pčele te po cvijetu skupiti dvostruko više peluda. Kada cvjetove oprašuju, bumbari ih ujedno i snažno protresu što povećava učinkovitost oprašivanja – ovaj način oprašivanja od iznimne je važnosti za određene biljke, npr za rajčice i borovnicu. Tako na primjer pčele moraju petnaest puta posjetiti cvjetove jagoda kako bi ih oprašile, dok bumbari trebaju samo pet „posjeta.“ Bumbari su ujedno i najbolji prirodni oprašivači u zatvorenim staklenicima.
 
Osolike muhe (pršilice ili lebdjelice) jesu kukci iz porodice Syrphidae te se smatraju najboljim letačima među svim kukcima. Naziv su dobile po izgledu na ose, a „lebdjelice“ po tome što mogu svojim snažnim krilima dugo treperiti na jednom mjestu u zraku. Odrasle osolike muhe važni su kukci oprašivači, dok su njihove ličinke korisne jer se hrane lisnim ušima.
 
Solitarne pčele ili pčele samice su neumorni oprašivači visoke učinkovitosti. One naime, prenose pelud na svojim trbusima pa je njihov kontakt tj. dodir sa cvjetovima mnogo bolji nego kod medonosnih pčela i bumbara, koji pelud prenose na svojim stražnjim nogama. Budući pelud nije adhezivan, tj. prianjajući, solitarne pčele mnogo više peluda „istresu“ na cvjetove koje oprašuju  što dodatno povećava učinkovitost oprašivanja. Jedna solitarna pčela obavi posao kao stotine medonosnih pčela.
 
Dakako, medonosne pčele ili pčele medarice (lat. Apis mellifera) također su učinkoviti oprašivači koji imaju svoje određene prednosti. One se mogu vrlo lako držati i u svrhu proizvodnje pčelinjih proizvoda: meda, propolisa, peluda, matične mliječi, voska i pčelinjeg toksina. Nadalje, medonosne pčele dobro i uspješno prezimljuju i proljeće dočekaju u velikom broju. Međutim, njihov glavni nedostatak je (pre)osjetljivost na loše vremenske uvjete. Medonosne pčele također ne oprašuju brojne biljne vrste iz dva razloga: ili ih one ne privlače ili to ne mogu zbog oblika cvijeta. Isto tako je moguće da medonosne pčele više i bolje traže obilnu pašu na cvjetovima bilja nego na voćkama. Stoga za sigurno i učinkovito oprašivanje trebamo jednako i medonosne pčele i divlje oprašivače. Svi oprašivači imaju određene prednosti i nijedan od njih ne može oprašiti sve. Upravo to je od ključnog značaja za bioraznolikost. Svaka vrsta kukaca oprašivača važan je i neophodan sastavni dio u toj cjelini.
 
Raznolikost oprašivača u Sloveniji još uvijek je relativno velika, ali već se primjećuje opadanje, tj. smanjenje raznolikosti. „Uz brzo djelovanje, Slovenija ima potencijal postati  modelom održivog upravljanja oprašivačima za stabilnu proizvodnju hrane i očuvanje biološke raznolikosti,“ izjavio je dr. Bevk na kraju stručnog izlaganja, odnosno savjetovanja o divljim oprašivačima koje je održano u Ljubljani 23. studenog 2018.  pod nazivom: „Raznolikost oprašivača za pouzdanu proizvodnju hrane.“ Svjetski dan pčela obilježit će se dakako i diljem Lijepe Naše u organizaciji lokalnih Pčelarskih društava i/ili udruga te Hrvatskog pčelarskog saveza i drugih mjerodavnih institucija.
 
Izvor: doc. dr. sc. Danilo Bevk, slovenski Nacionalni inštitut za biologiju: „Pestrost opraševalcev za zanesljivo pridelavo hrane“ (www.worldbeeday.org)
  

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Dao cjelinu znanja o plinovima svoga doba

 
 
U organizaciji Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u četvrtak 9. svibnja u palači HAZU-a održan je skup Hrvatski fizičar i kemičar Josip Franjo Domin [1754.–1819.], dvjesto godina poslije, posvećen ovom istaknutom znanstveniku i isusovcu. Zagrepčanin Josip Franjo Domin istaknuo se na području kemije i fizike, ali i elektroterapije. Školovao se u Hrvatskoj i Austriji, a od 1777. djelovao je kao profesor eksperimentalne i teorijske fizike te mehanike, najprije na Kraljevskoj akademiji u Györu i Pečuhu a od 1794. na Sveučilištu u Pešti, gdje je bio dekan Filozofskog fakulteta i rektor Sveučilišta. Najvažnije Dominovo djelo je Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (1784.) u kojem je ponovio i opisao sve dotadašnje pokuse s plinovima na temelju radova gotovo osamdeset europskih učenjaka. Time je dao cjelinu znanja o plinovima svoga doba, a najnovije spoznaje o novootkrivenim plinovima dušikovim i ugljikovom dioksidu, vodiku, dušiku, kisiku, klorovodiku, amonijaku i drugima Domin je  prezentirao akademsko obrazovanim znanstvenicima Habsburške monarhije.
https://www.njuskalo.hr/image-bigger/antikvarne-knjige/josip-franjo-domin-fizikalna-rasprava-postanku-naravi-koristi-slika-92449913.jpg
Svojom Raspravom uveo je u austrijsku, hrvatsku i mađarsku znanost novo područje, cjelokupnu pneumatsku kemiju na kojem je kasnije izrasla Lavoisierova revolucija u kemiji. Dominov izvorni doprinos čini drugi dio njegove knjige u kojem je opisao sve primjene novootkrivenih plinova: eudiometar, aerostat, pneumatsku pumpu i pomagala za disanje. On je te aparate proučio i usavršio. Budući da u  njegovo doba još nisu bile otkrivene šibice, osobitu pažnju je posvetio električnom upaljaču na vodik o čemu je napisao zasebno djelo (1799.). Drugi dio Dominova znanstvenog rada odnosi se na istraživanje elektriciteta te primjenu statičkog elektriciteta u liječenju čime se bavio i u Hrvatskoj. Na poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca u Zagrebu je izvodio pokuse liječenja elektricitetom na trgu ispred crkve sv. Katarine na Gornjem gradu, a dva svoja djela o liječenju elektricitetom objavio je u Zagrebu 1799. Nakon što je 1800. imenovan zagrebačkim kanonikom, vratio se u Zagreb gdje je živio u župi sv. Marije i djelovao  kao rektor i profesor sjemeništa na Kaptolu te kao stalni povjerenik za regulaciju rijeke Save. Domin je bio posljednji hrvatski isusovac od ukinuća tog reda 1773. do njegove obnove 1814.
 
Skup je otvorio potpredsjednik HAZU-a akademik Davor Miličić koji je istaknuo da je Domin primjer koliko je isusovački red u Hrvatskoj i Habsburškoj monarhiji bio važan u prosvjeti i znanosti. Kazao je da je poznavanje povijesti znanosti izuzetno važno upravo za Hrvate koji su svoju samobitnost sačuvali upravo zahvaljujući znanosti, kulturi i jeziku, a ne vojnoj sili. U ime provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove nazočnima se obratio Tonči Trstenjak koji je podsjetio da je Domin djelovao u vrijeme procvata isusovačkog reda, kada je djelovao i Ruđer Bošković, kada je došlo i do privremenog ukidanja reda 1773. Trstenjak je istaknuo da su isusovci u to vrijeme držali sve znanstvene ustanove u Hrvatskoj, a osim Domina podsjetio je i na isusovca Ignacija Szentmartonija iz Kotoribe (1718. – 1793.) koji je istraživao Amazonu.
O životu i djelu Josipa Franje Domina govorila je prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar,  koja je s akademikom Nenadom Trinajstićem govorila i o Dominu kao  prvom pneumatskom kemičaru u Habsburškoj Monarhiji. Akademik Vladimir Paar predstavio je Dominova istraživanja u fizici, dr. sc. Nikola Radić Dominov opis pneumatske pumpe na temelju apsorpcije drvenog ugljena, prof. dr. sc. Ivica Martinović Dominov profesorski rad iz perspektive njegovih tezarija, a prof. dr. sc. Dubravko Habek Dominov rad na elektroterapiji u Pečuhu i Zagrebu, dok je mr. sc. Tomica Plukavec govorio o Dominovim posljednjim godinama u Zagrebu.
Dr. sc. Ivana Horbec govorila je o reformama visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji, a prof. dr. sc. Mijo Korade o hrvatskom znanstvenom krugu u Mađarskoj.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Utorak, 18/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1019 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević