Get Adobe Flash player

U formulacijama ishoda postoje brojne pogrješke, neujednačenosti među razredima...

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo, studeni 2017.
 
CITATI iz stručnih recenzija Cjelovite kurikularne reforme (KRITIKE I VIZIJE) IZBOR CITATA IZ STRUČNIH RECENZIJA: KRITIKA „CJELOVITE KURIKULARNE REFORME“ (CKR) I PRIJEDLOZI NOVE VIZIJE OBRAZOVNE REFORME RH (izvaci iz "Crvene knjige" i "Plave knjige“ o reformi odgoja i obrazovanja u RH)
 
https://i.ytimg.com/vi/bbiYeKOzhdk/maxresdefault.jpg
 
Dr. sc. Stanislav Frančišković Bilinski Institut „Ruđer Bošković“, Zagreb
U opisu nastavnoga predmeta Geografija u CKR-u kao da se ni u jednome od njegovih dijelova ne spominje niti jedan od geoloških sadržaja. Izostavljanjem spominjanja geoloških sadržaja već u uvodnom dijelu, u opisu predmeta, može se shvatiti da su autorima kurikula ovi sadržaji posve sporedni. Stoga smatram da se geološki sadržaji kao ključna komponenta prirodne geografije moraju uključiti u kurikul Geografije.
 
Dr. sc. Irena Mišurac Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
U formulacijama ishoda postoje brojne pogrješke, neujednačenosti među razredima (terminološki i sadržajno), nejasnoće što ih čini teško ili nedovoljno jasnima za primjenu u praksi. Čitajući u cjelini, uopće nije jasno gdje bi se osuvremenjivanje, reformiranje i poboljšavanje u nastavi Matematike trebalo vidjeti? Što bi to (prema kurikulnim dokumentima) u školi sada bilo drugačije nego do sada i na koji bi način ovako napisan dokument unaprijedio školsku praksu ili učeničke rezultate?
 
Mr. sc. Ivica Đaković, pedagog Osnovna škola Petra Zrinskog, Zagreb
CKR nije izvršio analizu postojećeg stanja školstva, ali zato ad hoc improvizira i nameće vrlo štetne i ekstremne prijedloge promjena. Primarno se to odnosi na potpuno zapostavljanje odgojne uloge škole potiskujući ju neznanstvenim i štetnim teorijama.
 
Mr. Sanja Canjek Androić, dipl. učiteljica Osnovna škola Pavleka Miškine, Zagreb
U prvi mah čini se kontradiktornim da se ljudi ne slažu s poslom na izradi CKR-a koji su sami obavili, čak vjerojatno za to primili i neku naknadu. Dakle, već u začetku, u prijedlogu predmetnih kurikula, neki naši stručnjaci i kolege koji su radili u CKR timovima izrazili su svoju zabrinutost pojedinim aspektima nacionalnoga kurikula koje smatraju problematičnima.
 
Akademik Vladimir Bermanec HAZU i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ovakav dokument CKR-a nerazumljiv je mnogima, pa i meni, zahtijeva mnogo vremena, ali i čitanje i proučavanje brojnih drugih dokumenata, koji su također opsežno pisani! Kurikul predmeta Priroda potrebno je nadopuniti pojmovima iz astronomije, geologije i prirodne geografije. Bez ovih znanja nije moguće danas razumjeti pojam evolucije i promjena u prirodi. Tako se i neki pojmovi pretvaraju u demagogiju. Novi kurikuli trebali bi ispraviti, a ne cementirati loše iz prethodnoga iskustva. Ovakav CKR može rezultirati znatno lošijim rezultatima nego do sada, a učitelja svesti na birokrata koji neće imati vremena za bilo što drugo osim za pisanje ocjena.
 
Dr. sc. Verica Jovanovski Agencija za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek
Treba modernizirati infrastrukturu i opremiti škole jer bez kvalitetnih uvjeta rada i mogućnosti praktičnog rada u obrazovanu neće se moći postići znatne promjene. Govorimo o STEM području i njegovoj važnosti za daljnji razvoj gospodarstva, a zaboravljamo da su upravo specijalizirani kabineti ključni za njihovo kvalitetno poučavanje i učenje.
 
Doc. dr. sc. Nenad Judaš Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Što se tiče rane izbornosti – tomu sam trajni protivnik. Potrebno je što dulje i kvalitetnije opće obrazovanje jer je jedino ono dobar temelj za kasnije brze promjene zanimanja i dinamiku kojom se mijenja svijet, a to je neminovnost naše današnjice i brzo dolazeće budućnosti.
 
Prof. emer. Miroslav Furić Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dok je hrvatsko školstvo opterećeno realnim materijalnim problemima, 'avantura' koja nije utemeljena na ozbiljnoj analizi stanja ne zaslužuje daljnje razmatranje.
 
Damir Kliček, dipl. inž., prof. Elektrostrojarska škola, Varaždin
Umjesto da se gradivo u CKR-u rasteretilo, ono se dodatno opteretilo s novim pojmovima i sadržajima.
 
Akademik Stjepan Gamulin HAZU i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
U dokumentima CKR-a morao bi se prikazati katalog znanja koji integralno pokazuje taksativno navedena znanja koje učenici stječu na pojedinim razinama školovanja. U njegovoj izradi trebaju sudjelovati vrhunski stručnjaci i on mora biti izložen kritici šire javnosti te trajno podložan izmjenama i dopunama, kojima će se unaprjeđivati i trajno osuvremenjivati nastavni sadržaji. (Prema dokumentu: Deklaracija o znanju HAZU – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, 2004.)
 
Akademik Mladen Obad Šćitaroci HAZU i Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Reforma naobrazbe trebala bi obuhvatiti i odgovornost učenika. Učimo ih demokraciji, a premalo odgovornosti. Pretjeruje se s demokracijom u učenju jer ne može učenik donositi odluke što učiti kada nema nikakvog ili nedovoljnog predznanja.
 
Akademik Ignac Lovrek HAZU i Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
Slobodan sam sugerirati da se uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije čim više riješi međupredmetno kako bi bila dostupna svim učenicima.
 
Prof. dr. sc. Dubravka Hranilović Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tendencija mlađih učenika izbjegavanju, u pojedinim aspektima zahtjevnijih prirodoslovnih predmeta, uz CKR-ovo ograničenje od najmanje deset učenika da bi se modul uopće održavao, lako može dovesti do „gašenja" prirodoslovnih modula, osobito u školama s manjim brojem učenika, što je u suprotnosti s deklariranom potrebom razvoja STEM područja.
 
Prof. dr. sc. Damir Viličić Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, član suradnik HAZU
Mislim da bi trebalo nastavnicima ponuditi/popisati primjere interdisciplinarne korelacije za analizu i raspravu s učenicima. Znanje o okolišu treba pokazati učenicima.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

"Zlatna grana" snižava visoki i podiže niski tlak, sprječava i liječi moždani udar...

 
 
Bijela imela (lat. Viscum album, eng. mistletoe) u narodu je zabilježena kao obična imela, višće, visk, hmelina i lijepak. „Značajna crta keltske ljetne svetkovine bijaše branje svete imele koju su skupljali druidi.“ Plinije Stariji (23./24.-79. poslije Krista) nabrojio je „različite vrste imele i dodao: 'Ne valja propustiti spomenuti obožavanje imele, prisutno širom Galije. Za druide, kako ondje zovu vračeve, nema ničega svetijeg od imele i drveta na kojemu ona raste, no samo ako je to drvo hrast. […] Oni, naime, vjeruju da je sve što raste na tom drveću poslano s neba, kao znak da je to drvo odabrao sam bog. Imela se veoma rijetko nalazi, ali kada je nađu, beru je uz svečanu ceremoniju. Najčešće to čine u šestome mjesecu [kalendar mjesečevih mijena] […] Žrec u bijeloj halji penje se na drvo i zlatnim srpom siječe imelu, koja se hvata u bijelu tkaninu. […]
http://1.bp.blogspot.com/-YTyUR42_g94/VHySZhFs5cI/AAAAAAAACFg/F-dLQsyTB7E/s1600/Imela%2B(Viscum%2Balbum%2BL.).JPG
Vjeruju da napitak spravljen od imele jalove životinje čini plodnima i da je ta biljka lijek protiv svih otrova'. Kada kaže da druidi sijeku imelu u šestome mjesecu, Plinije zacijelo ima na umu rimski kalendar, u kojemu je šesti mjesec bio lipanj. Ako se, dakle, imela sjekla u lipnju, možemo biti gotovo sigurni da se ta ceremonija odigravala uoči današnjeg Ivanja. […] Ta se pretpostavka praktično promeće u izvjesnost kad vidimo da je u folkloru pravilo sjeći imelu na Ivanje. Tog dana ujutro seljaci u Pijemontu i Lombardiji još uvijek izlaze tražiti hrastovo lišće za 'ulje sv. Ivana' koje, smatraju oni, liječi sve rane zadobivene oruđem za rezanje. Nema sumnje da je 'ulje sv. Ivana' izvorno bila jednostavno imela ili uvarak spravljen od nje. U Holsteinu se imela, naročito hrastova, i danas smatra čudotvornim lijekom za otvorene rane. […] Na shvaćanje imele kao sjedišta života hrasta primitivna je čovjeka prirodno moglo navesti zapažanje da je, dok je hrast listopadan, imela koja na njemu raste - zimzelena. Zimi je pogled na njeno svježe lišće među golim hrastovim granjem morao štovatelje tog drveta ponukati da ga pozdrave kao znak […] Zašto se imela nazivala zlatnom granom? Taj naziv ne bijaše tek plod pjesničke mašte, niti je bio posebno italski, jer je i u velškom jeziku imela također poznata kao 'drvo od čistoga zlata'. […]
 
Kao i sjeme paprati, imela se bere na Ivanje ili Božić, tj. za ljetnoga ili zimskog suncostaja […] Arijci su vjerojatno palili ivanjske krijesove kao čini za sunce, tj. s nakanom da iznova užgaju sunčevu vatru. No budući da se ta vatra uvijek dobivala trenjem hrastova drva, primitivnom se Arijcu moralo činiti da se sunce svako toliko obnavlja vatrom koja obitava u svetom hrastu. […] Ne čudi, dakle, da je imela sjala zlatnim sjajem niti da se nazivala zlatnom granom. […] Ne krije li se u tome podrijetlo imena 'Sjajni' odnosno 'Blistavi' (Zeus, Jupiter) kojim su drevni Grci i Rimljani označavali svoga vrhovnog boga? Nije li u najmanju ruku znakovito da i u Grka i u Rimljana hrast bijaše stablo vrhovnog boga.“ (James G. Frazer, Zlatna grana, Podrijetlo religijskih obreda i običaja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002, str. 513-515, 518, 572-574).
 
„Bog koji sjedi pod zlatnim stogom i iz vreća svakomu nešto dijeli nije kršćanski bog, nije starozavjetni Jahve, nije Otac Isusov iz Nazareta, našega Krista, dakle Pomazanika Mesije, njegove Riječi koja je postala tijelom. Taj o kojem se tu pjeva očito je bog stare vjere.“ (Radoslav Katičić, Naša stara vjera, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, Ibis grafika – Matica hrvatska, Zagreb, 2017, str. 29.). Imela „liječi živčanu rastrojenost, kronične grčeve, padavicu i uzetost, jer pospješuje pravilno kolanje krvi. Povraćanje krvi, krvarenje iz pluća, krvavo pljuvanje i krvotok kod žena, obustavlja se pijenjem čaja od imele. […] Najbolje učinke čini imela s hrastova drveta, osobito kod krvarenja.“ (Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, „Svjetlost“, Sarajevo, 1968, str. 342.-343.). „Tog grmovitog parazita može se vidjeti po stablima voćaka, naročito jabuka, hrasta i drugih stabala“, kao i npr. na stablu gloga. (Nikola Gelenčir, Prirodno liječenje biljem i ostalim sredstvima, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1970., str. 195.). „Imela je odlično sredstvo protiv ovapnjenja krvnih žila, visoko cijenjenja i preporučljiva u slučaju moždanog udara do kojeg rijetko dolazi ako prethodno redovito pijemo čaj od bijele imele. Ako je već došlo do moždanog udara pijemo šest tjedana po tri šalice imelina čaja dnevno, tri tjedna po dvije šalice i dva tjedna po jednu šalicu čaja i to prvu šalicu prije i poslije doručka, drugu prije i poslije objeda i treću prije i poslije večere, uvijek po pola šalice. […]
 
Imelu smatramo najboljim sredstvom za srce i krvotok. Kod teških poremećaja u cirkulaciji nikada nije pretjerano stalno upućivanje na imelu. Da imela sadrži tvari koje normaliziraju sve funkcije u tijelu, čini se nezamislivim, jer ona visoki tlak snižava, a niski tlak diže. Time se nemirno srce smiri i ojača njegov rad. Sve popratne pojave povezane s nenormalnim krvnim tlakom, kao što su navala krvi u glavu, vrtoglavice, šum u ušima, smetnje vida nestanu. Imela istodobno djeluje protiv svih srčanih tegoba, tako da s pravom možemo reći da je neophodan pomagač kod svih smetnji srca i krvotoka. […]
 
Iz mnogobrojnih pisama koje je dobila Maria Treben proizlazi da ljudi s visokim tlakom, jakim smetnjama u cirkulaciji, malaksalošću, srčanim smetnjama kao i smetnjama srčanog ritma, vrtoglavicom, nevoljkošću za rad zahvaljuju imeli nestanak tih tegoba u kratkom roku. […] Neki je čovjek iz okolice Mainza godinama patio zbog niskoga krvnog tlaka, katkada tako niskoga da je svoj posao mlinara jedva obavljao. Posjetio je poznate liječnike ne samo u Njemačkoj već i u Švicarskoj, ali bez uspjeha. Moj savjet da bijela imela pomaže kod svih problema s krvnim tlakom, niskim ili visokim, primio je skeptično. Bio je travanj, kad je imela još ljekovita i možemo ju ubrati s drveća. Nekoliko mjeseci kasnije na predavanju u nekom gradiću Gornje Austrije, naš je mlinar iz lijepe okolice Mainza sjedio u prvom redu i kazivao svim slušateljima kako se njegov jednoć tako nizak tlak zbog pijenja čaja od imele potpuno normalizirao. […]
 
Prije nekog vremena posredstvom tiska stigao je izvještaj iz Londona da su tri međusobno neovisne istraživačke skupine zaključile da se u visokom postotku javlja u žena u dobi preko 50 godina rak dojki ako su u dužem vremenskom razdoblju za sniženje visokoga tlaka uzimale lijekove. Zašto preuzeti taj rizik kada imamo našu odličnu imelu?“ (Maria Treben, Zdravlje iz Božje ljekarne, Mavrica, Celje, 2001., str. 36.-38.).
 
Neki čak preporučuju da „uz lijekove i savjete liječnika“ svakako ljudi s visokim ili niskim krvnim tlakom piju čaj od imele, kao i mješavinu imele s drugim ljekovitim biljkama npr. za Behterevljevu bolest (ankilozantni spondilitis), stezanje oko srca (angina pektoris), srčani udar (infarkt), suženje krvnih žila (ateroskleroza), slabu cirkulaciju, limfom (rak limfnih žlijezda), rak želudca, herpes na usnicama, zujanje u uhu (tinnitus), krv iz nosa (epistaksu), multiplu sklerozu, drhtavicu (Parkinsonovu bolest), rak dojke, te injekcije od imele za neke vrste raka (tumorskih stanica) jer osiguravaju „bolju vitalnost bolesnom organizmu, pomažu boljem teku i lakšem snu, te produžuju dob preživljavanja i podižu kvalitetu života“. (Ljekaruša fra Jure Marčinkovića, Profil, Zagreb, 2011., str. 111., 131., 136., 139., 145., 153., 165., 186.-187., 249., 314., 325., 333., 374., 381., 408.).
 
Čaj od bijele imele (50 grama) može se kupiti u apoteci za 10 kn, a nešto mi kaže da će se, ako već nije, u budućnosti pojaviti učinkoviti lijek koje će korporacije proturati po visokim cijenama ili će ga pak svim snagama željeti ocrniti. Vjerojatno nagađate koji će biti glavni sastojak tog skupog lijeka jer se neki znanstvenici u svom pogledu prema budućnosti baš i ne okreću prema prošlosti, pa po principu crvotočine (dužeg puta) dolaze do iznašašća koja su drevnim ljudima (bila) odavno poznata.
 

Đivo Bašić

Najstariji pronađeni fosili datiraju upravo iz razdoblja modrozelenih bakterija. Zovu se stromatoliti

 
 
Prvi (mikro) organizmi osjećali su se baš lijepo u praatmosferi Zemlje. Bilo je toplo, hrane (organske tvari) je bilo u izobilju, a kisika zapravo veoma malo (prisjetimo se, prvi organizmi nastali su u uvjetima bez kisika i on je za većinu živih organizama u početku bio otrovan!). Rekli bi, raj na Zemlji.
https://images.placesonline.com/photos/40780_stromatoliti_perth.jpg?quality=80&w=710&h=510&mode=crop
A onda se dogodilo nešto što ih je neugodno iznenadilo i poremetilo im sve planove. Nešto kao kad naručite sladoled od maline, a dobijete dosadnu vaniliju. Pojavile su se modrozelene bakterije! Kod modrozelenih bakterija (cijanobakterija) se u prekambriju razvila sposobnost obavljanja procesa fotosinteze. Uz pomoć sunčeve svjetlosti, bakterije su počele koristiti ugljikov dioksid (CO2) i vodu (H20) kako bi napravile šećer i prehranile se. Kao otpadni proizvod u tom procesu nastao je – kisik!
 
Sa sigurnošću se može potvrditi da su modrozelene bakterije nastale prije 2,8 milijarda godina, a smatra se da su mogle nastati čak i prije 3,5 milijarda godina. U vrijeme kada su tek nastale, kisika je još uvijek bilo malo, ali pošto su ove bakterije bile dominantan oblik života gotovo 2 milijarde godina, on se postepeno sve više nakupljao. U jednom trenutku njegova se koncentracija povećala do razine u kojoj je organizmima koji na njega nisu bili prilagođeni (anaerobni organizmi) kisik postao toliko otrovan da su ti organizmi većinom izumrli. Kako to u evoluciji obično biva, neki se organizmi prilagođavaju životu sa kisikom, a neki se povlače na mjesta gdje ga nema (na primjer dublje u mulj gdje kisik ne dopire).
Razvitak ovih bakterija bio je od neprocjenjive važnosti za daljnju evoluciju života kakvog danas poznajemo. Atmosfera bogata kisikom bila je jedan od preduvjeta za nastanak kompleksnije eukariotske stanice (stanice sa definiranom jezgrom i organelima), a time i višestaničnih organizama.
 
Stromatoliti

Iako bismo možda pomislili da nešto tako malo i nježno kao što je bakterijska stanica ne može ostaviti nikakve fosilne ostatke, najstariji pronađeni fosili datiraju upravo iz razdoblja modrozelenih bakterija. Zovu se stromatoliti. Stromatoliti nastaju u plitkim, toplim morima kada bakterije vežu čestice sedimenta te svojim rastom i izmjenom tvari utječu na njegovu raspodjelu, čime nastaju specifični oblici stromatolita. Najčešći stromatoliti napravljeni su od slojeva vapnenca. Prije pojave kisika koji je omogućio daljnju evoluciju života, stromatolitne prevlake prekrivale su gotovo cijelu površinu Zemlje, čiji su najčešći stanovnici bili upravo modrozelene bakterije. Stromatoliti postoje i danas, a nalazimo ih na zapadnoj obali Australije i Brazila, a kod nas na otoku Pagu. Modrozelene bakterije su, kako vidimo, prastare!
 
Mikrobijalni karbonati (stromatoliti i tromboliti) poznat su i značajan facijes koji se pojavljuje neposredno uz granicu perm-trijas (P/Tr). Pojava ovog tzv. anakronističnog facijesa opisana je na brojnim lokalitetima (pregled u KERSHAW et al., 2012) i ukazuje na izuzetno nepovoljne uvjete u marinskim okolišima vezane za masovno izumiranje krajem perma u kojima mikrobna zajednica predstavlja rijetke preživjele organizme te se razvija uslijed odsutnosti kompetitivne biote. Istraživanja P/Tr granice koja već dulje vrijeme traju u Vanjskim Dinaridima odnosno u zapadnom dijelu Paleotetisa, tek nedavno su omogućila pronalazak mikrobijalita na tri lokaliteta u Slovenije i na jednom lokalitetu u Hrvatskoj što uz raniji pronalazak (FIO et al., 2010) predstavlja rijetko i vrijedno otkriće. Na sva tri lokaliteta u Sloveniji, mikrobijalni stromatoliti talože se izravno na gornjopermske vapnence Bellerophon Formacije. Vapnenci Bellerophon Formacije predstavljaju uglavnom lagunski facijes ili vrlo mala grebenska tijela u kojima dominiraju fosilni ostaci algi, foraminifera, ježinaca, spužvi, školjkaša, puževa, ostrakoda, brahiopoda, mahovnjaka te konodontni fragmenti. Uz uvjete kontinuirane sedimentacije može se uočiti oštri kontakt gotovo crnih belerofonskih vapnenaca sa sivim laminiranim mikrobijalnim talozima (vapnencima na dva lokaliteta i dolomitima na jednom lokalitetu) koji predstavljaju prijelazni P/Tr interval. Istraživanja koja imaju za cilj točno lociranje P/Tr granice su u tijeku. Mikrobijalni talozi se uočavaju zahvaljujući izraženoj laminaciji. Mikropetrografski laminacija se očituje izmjenom svijetlih, mikrosparitnih te tamnih, mikrobijalnih lamina. U svijetlim laminama prisutan je homogeni mikrosparit koji vjerojatno odražava taloženje anorganskog karbonata uslijed specifičnih biokemijskih marinskih uvjeta koji su se pojavili na P/Tr granici. Prisutne su i rijetke kućice foraminifera (Hyperammina deformis) koje ukazuju na stresne uvjete te na rijetke organizme koji su ih preživjeli. Za razliku od svijetlih lamina, tamne lamine su mikrobijalnog (organskog) porijekla te u njima može biti prisutna i značajnija količina framboidalnog pirita. Unutar tamnih mikrobijalnih lamina uočeno je nekoliko karakterističnih mikrostrukturnih obilježja koje izravno ukazuju na mikrobijalno porijeklo. To su: 1) mikrobne niti – koje mogu biti kontinuirane, razlomljene ili uvijene, a prostiru se povrh svijetlih mikrosparitnih lamina te ponekad okružuju krupne makrokristale sparita: 2) nakupine sitnih sfera (20-40 μm) koje predstavljaju sitne šuplje kuglaste forme sa jasnim mikritnim rubom te se pretpostavlja da predstavljaju kokoidne bakterije sačuvane zahvaljujući biološki potaknutoj kalcifikaciji ; 3) mikritne grudice i peloidi koji predstavljaju izdužene krupne, potpuno mikritne forme ili imaju mikritni rub dok je unutrašnjost izgrađena od makrosparita i 4) sparitne mikrosfere (> 300 μm) okruglih ili elipsastih oblika, oštrih granica, makrokristalaste unutrašnjosti koje zbog navedenih karakteristika sliče ooidima. Postanak sparitnih mikrosfera nije razjašnjen, no mikrokarakteristike uočene u istraženim uzorcima ukazuju na genetsku vezu između postanka mikritnih grudica/peloida te sparitnih mikrosfera pri čemu bi mikrosfere mogle nastati početnim mikrobijalnim obavijanjem sparitnih kristala, dok su uslijed daljnjeg pretaloživanja poprimile pravilne forme slične ooidima. Na jedinom lokalitetu u Hrvatskoj gdje su pronađeni dolomitizirani mikrobijalni talozi (Brušane, Velebit) u P/Tr intervalu uočen je ravnomjeran raspored mikritnih i mikrosparitnih lamina, bez karakterističnih mikrostrukturnih obilježja.

 

Barbara Milutinović, http://www.bioteka.hr/modules/evolucijasvijeta/article.php?storyid=5

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 907 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević