Get Adobe Flash player

Riba iz uzgoja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline

 
 
U vrijeme Došašća a osobito na Badnjak tradicionalno se priprema kvalitetnija a time i skuplja riba. U pojedinim ribarnicama neki prodavatelji morske ribe imaju natpis(e) „divlja riba“ i/ili „riba iz uzgoja.“ No, kupci često u čudu pitaju: „Divlja riba? A što vam to znači... kakva je to riba?“ i „A koja je razlika između ove 'divlje ribe' i ribe iz uzgoja?“ I tada prodavatelj morske ribe, inače sav u čudu na postavljeno pitanje, daje kratko objašnjenje: „Pa, divlja riba je ulovljena u moru gdje je slobodno plivala, a uzgojena riba dolazi iz – uzgajališta.“ Kao što je poznato, vode se velike i opširne pa i burne rasprave zbog prekomjernog izlovljavanja morske ribe i drugih morskih plodova kao i zbog štetnih posljedica koje akvakultura, u ovom slučaju marikultura ima na okoliš ali i na zdravlje čovjeka.
https://assets.newatlas.com/dims4/default/bbb42de/2147483647/strip/true/crop/1619x1080+151+0/resize/1160x774!/quality/90/?url=https%3A%2F%2Fassets.newatlas.com%2Farchive%2Focean-farming-2.jpg
U rujnu ove godine objavljen je vrlo zanimljiv podatak: „U svijetu se sada uzgojem proizvodi više morske ribe nego što se divlje ribe izlovi.“ U posljednjih pedeset godina globalna proizvodnja morske ribe kao i uzgoj drugih morskih plodova je učetverostručena. U istom ovom razdoblju ne samo da je svjetska populacija više nego udvostručena nego danas prosječan čovjek jede gotovo dvostruko više ribe nego prije pola stoljeća. Zbog same ove činjenice riblji fond se znatno smanjio diljem svijeta.  Prekomjerni izlov morske ribe i drugih morskih plodova uzrokovao je ozbiljne poremećaje u morskim ekosustavima jer zbog neodrživo prekomjernog izlovljavanja riba se ne može tako brzo razmnažati kako ju mi izlovljavamo. Izlov divlje morske ribe u oceanima i morima drastično je smanjen. Stoga je diljem svijeta započeta marikultura odnosno uzgoj morske ribe i drugih morskih plodova kako bi se smanjio pritisak na divlji riblji fond u svjetskim morima i oceanima. No, dok je uzgoj domaćih životinja poznat već tisućljećima, uzgoj morske ribe i drugih plodova mora započeo je prije otprilike pedeset godina. Podatci ukazuju na činjenicu da se globalni izlov divlje morske ribe nije povećao od početka 1990-ih nego ostaje isti s konstantnom količinom između 90 i 95 milijuna tona godišnje. Istovremeno, uzgoj morske ribe brzo se razvija i kontinuirano raste pa je u razdoblju od 1960. do 2015. uzgoj pedesetstruko povećan i iznosi više od 100 milijuna tona godišnje. Proizvodnja morske ribe u uzgajalištima ili 'farmama' naglo raste 1980-ih godina; 1990. svijet je proizveo 'samo' 17 milijuna tona morske ribe a danas se u uzgajalištima proizvede više od 100 milijuna tona. Uzgoj morske ribe u uzgajalištima trenutno je veći nego izlov divlje morske ribe. S obzirom da se predviđa porast potražnje za ribom i drugim morskim plodovima neminovno će doći do povećanja uzgoja morske ribe.
 
Akvakultura podrazumijeva uzgoj vodenih organizama uključujući ribu, rakove, mekušce, morske alge i druge organizme. Postoje dva tipa akvakulture: morski ili marikultura te slatkovodni. Suvremena tehnologija omogućuje uzgoj morske ribe i drugih organizama u obalnim vodama i na otvorenom moru ili oceanu. U hrvatskoj marikulturi prevladava uzgoj bijele i plave morske ribe te uzgoj školjkaša. Najznačajnije vrste ribe u hrvatskoj marikuluri jesu lubin ili brancin, komarča koja se još naziva orada ili podlanica, atlantska plavoperajna tuna, hama (autohtona jadranska bijela riba), a od školjkaša dagnja i kamenica. U svjetskoj marikulturi najznačajniji i ujedno najveći uzgoj odnosi se na lososa i bakalar.
 
Iako je istina da uzgojena riba i divlja riba na prvi pogled izgledaju gotovo isto, postoje značajne razlike u njihovoj nutritivnoj vrijednosti.
Ono što je najznačajnije jest prisutnost važnih masnih kiselina omega-3 i omega-6 te njihov međusobni omjer. Dokazano je da riba iz uzgoja poput lososa ima visok sadržaj omega-6 masnih kiselina koje se smatraju lošim, nezdravim masnim kiselinama jer pokreću upalne procese u organizmu. Istovemeno, divlja riba bogata je sadržajem zdravih i poželjnih omega-3 masnih kiselina. Morska riba iz uzgoja u pravilu sadrži i do 20 posto više masnoća. Sadržaj proteina tj. bjelančevina uzgojenih riba također se bitno razlikuje u odnosu na divlju ribu (u pravilu oko 20 posto). Budući je najveći broj istraživanja proveden u uzgoju lososa i njegove nutritivne vrijednosti, najčešće se koriste upravo ti podatci: divlji losos ima 20 posto veći sadržaj bjelančevina i 20 posto manji sadržaj masti u odnosu na lososa iz uzgoja. Nadalje, uzgojeni losos sadrži gotovo dvostruko više omega-6 masnih kiselina od divljeg lososa.  
 
Već ovi podatci o sadržaju i omjeru omega-3 i omega-6 masnih kiselina kao i sadržaj bjelančevina dokazuju postojanje značajnih razlika u nutritivnoj vrijednosti između ribe iz uzgoja i divlje ribe. Kao što se u intenzivnom farmskom uzgoju domaćih životinja neminovno koriste antibiotici, tako i u procesu uzgoja ribe, osobito morske ribe i drugih morskih plodova moraju se koristiti antibiotici i različite druge kemijske tvari. Od antibiotika najčešće se koriste oni iz grupe oksitetraciklina i kinolona, zatim nitrofurani i sulfonamidi - a sve u svrhu kontrole i sprječavanja pojave patogenih bakterija koje bi mogle uzrokovati ozbiljne bolesti a time i goleme gubitke u 'farmskom' uzgoju ribe.
 
Većini riba u uzgoju dodaje se u hranu karotenoidni pigment (umjetna boja) kantaksantin koji ribljem mesu daje privlačnu i poželjnu ružičastu boju: osobito je to značajno u uzgoju lososa budući meso lososa iz uzgoja ima neprivlačnu sivu boju za razliku od divljeg lososa. Naime, divlji losos prirodno se hrani ružičastim krilom čiji prirodni karotenoidi daju karakterističnu ružičastu boju mesu divljeg lososa (kril je vrsta zooplanktona; na norveškom jeziku 'kril' znači hrana kitova). Ribe u uzgoju koje su karnivori tj. mesojedi (npr. losos, tuna, bakalar, kozice itd.) zahtijevaju prehranu bogatu sadržajem visokovrijednih proteina, stoga njihov mesni obrok mora sadržavati meso drugih riba – najčešće sardina, inćuna i dr.
 
Provedena istraživanja pokazala su da ribe iz uzgoja, uključujući i lososa, predstavljaju osobit zdravstveni rizik za one koji takvu ribu konzumiraju. Naime, provedena toksikološka ispitivanja otkrila su da je uzgojeni losos jedna od najtoksičnijih vrsta hrane u svijetu – čak je peterostruko toksičniji losos iz uzgoja od bilo koje druge vrste ispitane hrane. Znanstveni časopis „Science“ objavio je sada već davne 2004. godine globalnu procjenu za lososa iz uzgoja u kojem je dokazana prisutnost „ne manje od 13 perzistentnih organskih onečišćivača, uključujući poliklorirane bifenile i dioksine.“ Druga su pak istraživanja otkrila da je koncentracija polikloriranih bifenila (insekticidi) u prosjeku osam puta veća kod uzgojenog lososa nego kod divljeg. Jedan od glavnih razloga zašto losos iz uzgoja ima mnogo višu razinu onečišćivača nalazi se u činjenici da uzgojeni losos ima znatno veći sadržaj masnoća od divljeg lososa, a te masnoće vežu i akumuliraju toksične tvari. Naime, divlji losos sadrži između 5 i 7 posto masnoća, dok uzgojeni losos sadrži između 14,5 do 34 posto masnoća.
 
Riba je izvrstan izvor zdravih omega-3 masnih kiselina. Međutim, to se ne odnosi na ribu iz uzgoja koja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline. Tako je jedno provedeno istraživanje otkrilo slijedeće: polovica fileta (198 grama) divljeg atlantskog lososa sadrži oko 3.996 miligrama omega-3 i 341 miligram omega-6. No, polovica fileta uzgojenog atlantskog lososa sadrži nešto više omega-3 masnih kiselina – 4.961 miligram, ali jednako tako sadrži i zapanjujućih 1.944 miligrama omega-6 što je 5,5 puta više u odnosu na divljeg lososa. Dakako da takav negativan omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina ima negativne učinke na zdravlje s obzirom da ljudi koji pretežito konzumiraju industrijski visoko prerađenu hranu u organizam unose previše štetnih omega-6 masnih kiselina.
 
Takvo znatno povećanje razine omega-6 masnih kiselina kod uzgojenih riba, u ovom slučaju lososa, posljedica je hrane kojom se hrane ribe u uzgoju: sam taj sadržaj hrane neprimjeren je za ribe jer sadrži masnoće peradi, riblje ulje, riblje brašno, brašno od peradi, cjelovitu pšenicu, sojino brašno, brašno kukuruznog glutena, brašno od perja, ulje repice i dr. Drugim riječima, riba u uzgoju zapravo se hrani visokoprerađenim otpadom i nusproizvodima koji uz to sadrže i visoku razinu toksičnih tvari i lijekove (antibiotike i antiparazitike). Upravo stoga se bitno razlikuje kvaliteta mesa uzgojene ribe u odnosu na divlju ribu jer se sve navedeno negativno odražava na nutritivni sastav a time i nutritivnu vrijednost ribe koju konzumiramo.
 
Na kraju treba svakako naglasiti kako stručnjake osobito zabrinjava činjenica prisutnosti jedne toksične tvari koja dovodi u pitanje i samu sigurnost hrane tj. ribe koju konzumiramo. Naime, kod lososa iz uzgoja (ali ne i kod divljeg) otkrivena je prisutnost toksične tvari etoksikvina koji je kemijski proizvod kompanije „Monsanto“ iz 1950-ih godina prošlog stoljeća. Ova kemikalija koristi se kao stabilizator u proizvodnji guma, kao herbicid, konzervans i antioksidant: sva navedena svojstva u jednoj kemijskoj tvari. Međutim, etoksikvin nema isti onaj pozitivan učinak koji imaju prirodni antioksidanti na sveukupno zdravlje organizma. Etoksikvin naime, samo sprječava oksidaciju masnoća zbog čega se koristi u proizvodnji različitih vrsta hrane za životinje i ribe, uključujući i hranu za naše kućne ljubimce.
 
Izvor:
 
1. Hannah Ritchie: „The world now produces more seafood from fish farms than wild catch,“ 13. 9. 2019., https://ourworldindata.org
2. „Global assessment of organic contaminants in farmed salmon,“ Science 9. 1. 2004; 303(5655):226-9;
3. SelfNutritionData – know what you eat; https://nutritiondata.self.com/facts/
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Hrvatska akademija će iduće godine izabrati nove članove

 
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u četvrtak 19. prosinca svoju redovitu skupštinu na kojoj je predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt govorio o radu Akademije u 2019. tijekom koje je održano 386 događanja, od toga 100 u sklopu dana otvorenih vrata HAZU-a, kao i 86 znanstvenih skupova, simpozija i konferencija, 61 predstavljanje knjiga, 46 predavanja i 32 izložbe. Akademija je proslavila stotu godišnjicu Razreda za umjetnost, obilježila 200. godišnjicu rođenja Vatroslava Lisinskog, kao i desetu godišnjicu Digitalne zbirke HAZU Dizbi. Nastavljeno je održavanje okruglih stolova o temama iz prava, kao i tradicionalnih znanstvenih skupova o temama iz medicine. Objavljeno je 213 publikacija, što se odnosi na knjige i časopise izdane u nakladi HAZU, uz financijsku potporu Zaklade HAZU te na knjige koje su članovi HAZU objavili kod drugih nakladnika. Objavljena su dva broja Glasnika HAZU. Akademija je u srpnju dala izjavu za javnost o Bašćanskoj ploči u kojoj je objasnila okolnosti i razloge njenog smještaja u atriju palače HAZU, budući da su se pojavile ideje o njenom povratku na Krk.
Skupština HAZU prihvatila je planove rada za 2020. koje je predstavio glavni tajnik Akademije akademik Dario Vretenar.
https://storage.glasistre.hr/MediaServer/Photos/Download/153249?Format=1
Hrvatska akademija će iduće godine izabrati nove članove. Birat će se do 17 redovitih članova, do devet dopisnih članova i do 15 članova suradnika, a izborni postupak obavit će se prema djelomično izmijenjenim pravilima. Za redovitog člana moći će biti izabrani znanstvenici i umjetnici do navršene 70. godine života, a za članove suradnike osobe do navršene 48. godine života. Nakon istjeka drugog mandata članovima suradnicima će prestati članstvo ako ne budu izabrani za redovite članove. Razredi neće maksimalno popunjavati broj svojih članova, već će se u svakom razredu ostaviti barem jedno slobodno mjesto. O kandidatima će se odlučivati na zajedničkim sjednicama srodnih razreda Akademije, a za novog člana razredi ne mogu predložiti srodnika nekog od svojih članova.
 
Hrvatska akademija će u 2020. obilježiti više važnih obljetnica, kao što su 1600. obljetnica smrti svetog Jeronima, 500. obljetnica rođenja pape Siksta V. i Matije Vlačića Ilirika, 500. obljetnica pogibije bana Petra Berislavića, 400. obljetnica rođenja bana Nikole Zrinskog, 250. obljetnica rođenja Ludwiga van Beethovena, 150. obljetnica rođenja Frana Supila, 150. obljetnica rođenja Emanuela Vidovića, 100. obljetnica smrti Celestina Medovića, 100. obljetnica rođenja akademika Ive Frangeša, Branka Fučića i Živka Jeličića, 75. obljetnica završetka Drugog svjetskog rata i osnutka Organizacije Ujedinjenih naroda, 30. obljetnica slobode i uspostave demokratskog sustava u Hrvatskoj te donošenja Ustava Republike Hrvatske te 25. obljetnica oslobodilačkih operacija Bljesak i Oluja. Povodom 25. obljetnice Daytonskog sporazuma u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova I Hrvatskom akademijom za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini iz Mostara održat će se znanstveni skup Hrvati u Bosni i Hercegovini – dvadeset pet godina nakon Daytonskog sporazuma.
 
U 2020. započet će provedba inicijative Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za održavanje Foruma nacionalnih akademija istočne obale Jadranskog mora. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti aktivno će sudjelovati u događanjima povodom predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije u prvoj polovici 2020., pa će među ostalim Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava organizirati deset okruglih stolova o Europskoj uniji i europskom pravu. Skupština HAZU prihvatila je i Financijsko izvješće o poslovanju HAZU za razdoblje siječanj – lipanj 2019., izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatske akademije za 2019. te Financijski plan Hrvatske akademije za 2020. s projekcijama za 2021. i 2022.
 

Marijan Lipovac

Povjerenstvo za standardizaciju zemljopisnih imena u izostanku jezičnoga zakona

 
 
Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena" je projekt OUN-a. Stvoren je u Hrvatskoj na inicijativu predlagatelja, različitih hrvatskih ustanova i društava: Državna geodetska uprava, Hrvatski hidrografski institut Vinka Kolić, Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko geografsko društvo, Hrvatsko kartografsko društvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Sveučilište u Zadru (Centar za jadranska onomastička istraživanja i Odjel za geografiju), Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet.
http://www.geocities.ws/cro_tanais/tanajska_ploca.jpg
Ravnatelji i predsjednici navedenih ustanova i društava na osnovi preporuka Ekspertne grupe za zemljopisna imena pri Ekonomskomu i socijalnomu vijeću Ujedinjenih naroda (United Nations Group of Experts on Geographical Names, Economic and Social Council; UNGEGN, ECOSOC) te u skladu sa zaključcima međunarodne konferencije (International Conference on Geoinformation and Cartography) koja je u organizaciji Državne geodetske uprave, Hrvatskoga kartografskoga društva i Geodetskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održane koncem rujna 2018. god. predložili su Vladi Republike Hrvatske osnivanje "Državnoga povjerenstva za geografska imena".
Vlada Republike Hrvatske je 28. ožujka 2019. god. na 149. sjednici imenovala "Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena" na rok od četiri godine. Predsjednikom povjerenstva imenovan je ravnatelj DGU dr. sc. Damir Šantek kao predstavnik središnjega tijela državne uprave nadležnoga za registar zemljopisnih imena. Dana 3. lipnja 2019. god. u Središnjem uredu Državne geodetske uprave održana je prva sjednica toga Povjerenstva.
Uzgred budi rečeno da je još u drugoj Jugoslaviji postojala Komisija za standardizaciju geografskih imena iz 1986. god. kao kolegijalno tijelo saveznih organa uprave i saveznih organizacija pri Saveznomu izvršnomu vijeću SFRJ-a. Tadanja jugoslavenska komisija nije ni počela sa svojim radom zbog raspada SFRJ-a. I sada u Srbiji postoji Komisija za standardizaciju geografskih imena od 2009. god. Komisija se sastoji od predsjednika, zamjenika predsjednika i osam članova. Rad komisije mora završiti 2023. god.
Skupina strukovnjaka OUN-a za nacionalnu standardizaciju zemljopisnih imena pripremila je "Uputu za nacionalnu standardizaciju zemljopisnih naziva" koja je prevedena s engleskoga na nekoliko stranih jezika. Hrvatskoga prijevoda nema, nažalost, još ni danas. Upute OUN-a, osim ostaloga, zahtijevaju sastavljanje nazivoslovnoga normativnoga rječnika zemljopisnih imena u skladu s međunarodnim rječnikom naziva koju je pripremila skupina strukovnjaka OUN-a.
Treba napomenuti da u Hrvatskoj već postoji nekoliko priručnika sa zemljopisnim imenima. Martina Grčević je objavila 2008. god. rječnik Imena hrvatskih naselja: abecedni i odostražni rječnik (Rijeka: Maveda, 2008., 354. str.) u kojem je navela sva imena suvremenih naselja u Republici Hrvatskoj iz popisa Državnoga zavoda za statistiku. Godine 2016. Leksikografski zavod Miroslav Krleža je objavio Hrvatske egzonime I.: Imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika (ur. Ivana Crljenko, Zagreb: LZMK, 2016., 227 str.), a 2018. god. Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima (ur. Ivana Crljenko, Zagreb: LZMK, 2016., 296 str.). Isti Leksikografski zavod 2016. god. je izdao Hrvatski mjesni rječnik (gl. ur. Nataša Bašić-Kosić, Zagreb: LZMK, 2016., 702 str.).
 
U Predgovoru Rječniku piše da "Njegov središnji abecedarij čini gradivo prikupljeno u višegodišnjem terenskom istraživanju u okviru znanstvenoga projekta Rječnik naseljenih mjesta i njihovih etnika i ktetika, koji je pod vodstvom akademika Stjepana Babića obavila 1975. - 2000. skupina od 50-ak popisivača, uglavnom profesora kroatistike. Gradivo je 2003. ustupljeno Leksikografskomu zavodu radi doradbe i tiskanja rječnika." (Predgovor). Navedeni priručnici mogu poslužiti osnovicom za daljnji rad u standardizaciji navedenih i drugih zemljopisnih imena, većina barem hrvatskih i osnovnih europskih zemljopisnih imena već je normirana. Četiri je godine premalo za opširan posao Povjerenstva, uzimajući u obzir rad zemljopisaca, povjesničara, jezikoslovaca pa i drugih strukovnjaka pa i prijedloga ili zahtjeva skupine strukovnjaka iz OUN-a.
Toponimika je grana imenoslovlja (onomastike) koja izučava zemljopisna imena, njihovo podrijetlo, značenje, razvoj, suvremeno stanje, pravopisanje i pravogovor. Ona je cjelokupna znanstvena disciplina koja se nalazi na spojištu jezikoslovlja, zemljopisa, povijesti itd. Naravno je da u Povjerenstvu moraju biti predstavnici različitih znanstvenih grana, ali stadardizacija imena više pripada upravo jezikoslovlju.
Prof. Milan Nosić izražava zabrinutost zbog kompetencije u ostvarivanju zadaća standardizacije zemljopisnih imena od strane Povjerenstva. Standardizacija zemljopisnih imena, prema njegovu mnijenju, područje je u većoj mjeri jezikoslovno i bavi se tim onomastika, a u manjoj mjeri zemljopisno. Onomastičari moraju dobro poznavati motivaciju nastanka imena i njegovu etimologiju, transkripciju, transliteraciju, prijevod i dobro znanje stranih jezika kada je riječ o stranim zemljopisnim imenima (M. Nosić: Povjerenstvo za standardizaciju zemljopisnih imena). U tekstu prve održane sjednice navedeno je da će Povjerenstvo morati "provoditi reviziju toponima te po potrebi utvrđivati nove". Kako će Povjerenstvo rješavati, primjerice, prijeporna pitanja pojedinih zemljopisnih imena ? To bi moglo vjerojatno ostvariti Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, ali ono je raspušteno 8. svibnja 2012. god. odlukom prijašnjega ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
Zagana (problem) je i u tom da nije određen ni mehanizam izvedbe odluka Povjerenstva. Na koji način će biti ostvarena provedba usvojenih odluka bez postojanja službenoga standardnojezičnoga tijela za zemljopisne nazive? Na koji način će biti provedena poraba tih standartnojezičnih zemljopisnih imena u različitim područjima društvenoga i gospodarskoga života? Povjerenstvo je stvoreno, a mehanizam ostvaraja budućih odluka, nažalost, nije opisan. Ako prijedlozi i preporuke Povjerenstva ostanu samo na papiru, tada se gubi smisao standardizacije. Možemo bilo što predlagati i preporučivati, ali u jezičnoj praksi ljudi i pojedine ustanove će i dalje svatko na svoj način rabiti zemljopisna imena.
 
Povjerenstvo je preuzelo na sebe pretežak rad standardizacije zemljopisnih imena u odsutnosti vijeća za hrvatski jezik ili državnoga tijela (ureda) pri Vladi te državnoga jezičnoga zakona koji bi regulirao, uz ostalo, i osnovne normativne priručnike. U sklopu toga vijeća trebalo bi utemeljiti nekoliko mogućih povjerenstva: za sastavljanje jezičnoga zakona, za normu: pravopis, pravogovor, rječnik ... U uvjetima globalizacije i nakon stupanja u EU, mnogi su se ljudi, uključujući naravno i jezikoslovce, složili da je Hrvatskoj prijeka potreba uspostava vijeća za hrvatski jezik i usvojenje jezičnoga zakona.
 

Artur Bagdasarov, hkv.hr, www.hkz-kkv.ch

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1406 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević