Get Adobe Flash player
Nema razlike između Miletića i Jakovčića

Nema razlike između Miletića i Jakovčića

Smeta mu sve hrvatsko – ne smeta mu ništa...

Jezikoslovna motrišta – Srpski u Saboru

Jezikoslovna motrišta – Srpski u Saboru

U Hrvatskom saboru zastupnici se obraćaju na srpskom...

Novi velikosrpski ratnohuškački projekt

Novi velikosrpski ratnohuškački projekt

Vučić donosi Deklaraciju o opstanku srpske nacije i...

Očekivani neredi u Partiji

Očekivani neredi u Partiji

Sve su partije stranke, samo je Račanova partija i dalje ostala -...

Divjak vraća Jokićev tim za jugo-reformu

Divjak vraća Jokićev tim za jugo-reformu

Zlostavljanje zdravog razuma se...

  • Nema razlike između Miletića i Jakovčića

    Nema razlike između Miletića i Jakovčića

    četvrtak, 21. rujna 2017. 17:48
  • Jezikoslovna motrišta – Srpski u Saboru

    Jezikoslovna motrišta – Srpski u Saboru

    srijeda, 20. rujna 2017. 11:23
  • Novi velikosrpski ratnohuškački projekt

    Novi velikosrpski ratnohuškački projekt

    četvrtak, 21. rujna 2017. 17:43
  • Očekivani neredi u Partiji

    Očekivani neredi u Partiji

    četvrtak, 21. rujna 2017. 19:55
  • Divjak vraća Jokićev tim za jugo-reformu

    Divjak vraća Jokićev tim za jugo-reformu

    srijeda, 20. rujna 2017. 11:17

Glavno pitanje: koliko će mandata u parlamentu osvojiti AfD, ali i koliko će pasti SPD?

 
 
U nedjelju su izbori u Njemačkoj pa po njemačkoj mediji harače predizborne ankete različitih instituta, ustanova koje se tamo njima bave. U trenutku dok ovo pišem stigla je i jedna od najnovijih prema njoj ovako stoje stvari:
1. CDU/CSU – 36 % i 255 mjesta u Bundestagu
2. SPD – 25 %  i 176 mjesta
3. AfD -12 % i 85 mjesta
4. Linke (Lijevi) 10 % i74 mjesta
5. FDP 7 % i 52 mjesta
6. Zeleni 6 % i 44 mjesta
Ova anketa je specifična po tome što je u obzir uzimala oba glasa birača, i za osobu i za stranku, a većina je uzimala u obzir samo stranačke preferencije.
http://nicosia.cyprustimes.com/wp-content/uploads/sites/4/2016/12/kalpi-germanikes-ekloges.jpg
U prosjeku ankete zadnjih mjesec dana bilježe lagani pad CDU/CSU-a, a SPD je odavno potonuo, međutim briga cijele njemačke medije, komentatora, pa i svih ostalih stranaka je zapravo kako „upokojiti vampira“ - AfD. Ide se toliko aleko da se traži njegova zabrana. Svima njima je pritom važnije hoće li AfD biti treća stranka po snazi, ili će to biti neka druga, čak i Lijevi koje su do sada držali podalje od vlasti, samo ne AfD. Važnije im je to čak i od odnosa među „narodnim partijama“ (CDU, SPD) koji je zabetoniran. Razne ankete AfD-u daju između 6 i najviše 12 posto i nikako da ga izguraju na oko pet, a kamo li ispod pet. Panika biva i veća kad se anketni izborni rezultati  preračunaju u mandate u parlamentu. Liberalne i lijeve analitičare, kakve li već, hvata strah i pri pomisli da bi AfD mogao osvojiti i osamdesetak mandata, pa zatim odgovarajući broj mjesta u parlamentarnim odborima… A joj!
 
Inače istraživači javnog mišljenja postali su prilično oprezni nakon što su dva puta gadno promašili: u slučaju izbora Donalda Trumpa i brexita. Medija i „država nad državom“ uspjela je u Francuskoj gurnuti „desničare“ prema dolje, neke i eliminirati, ali u Njemačkoj to ne uspijeva u mjeri u kojoj bi tamošnja medija, politika i „država nad državom“ (možete ju nazivati i „duboka“) htjela, mada je cenzura, kombinirana s pranjem mozga o „desnoj opasnosti“, više nego očita.  Lako je istraživati velike, „narodne stranke“, tamo ukalkulirana grješka od tri posto ne znači puno, ali kod manjih to može biti pedeset posto, recimo na rezultatu od 6 posto, pa takva stranka može realno osvojiti i više, ali i manje pa ni ne ući u parlament. Kod rezultata za AFD, radile se ankete telefonski ili terenski, istraživači su u strahu kako ih stvarni birači jednostavno lažu (strah je, dakako, medijski induciran) pa se lažno izjašnjavaju za, vjerojatno CDU. Zato neki istraživači pribjegavaju „štosu“ da rezultatima AFD-a nešto dodaju, a CDU/CSU oduzmu. Problem su i oni koji ne izlaze na izbore, a takvih je dosad AfD znao prilično „probuditi“, odnosno oni se odlučuju o svom izboru relativno kasno, pa i onda tko zna za koga. Značajna je i pojava onih koji su počeli mijenjati svoje ustaljene preferencije.
 
I u Njemačkoj slabi povjerenje u politički sustav pri čemu su onda stranke prve na udaru - pogledajmo kako je stranačka infrastruktura u mnogim državama zapadne demokracije jednostavno „preorana“, primjerice u Francuskoj, ali i u Americi, iako je ona specifična. Ovdje se „narodne stranke“ još dobro drže, iako se to za SPD baš ne bi moglo reći, a odatle onda dolazi i promjena preferencija, apstinencija, pa i nastanak stranaka poput AfD-a; kao što su svojedobno „isplivali“ zeleni.
 
SPD posebno težak pad doživljava na područjima bivše Istočne Njemačke, „Osti“ ga u izbornim prognozama, kako u kojoj pokrajini, stavljaju na treće ili čak na četvrto mjesto. Bavarski CSU se pak više pribojava AfD-a od CDU-a najvjerojatnije i stoga što je Horst Seehofer, bavarski ministar-predsjednik, zagovarao daleko tvrđu migrantsku politiku od Angele Merkel, koja ju je u međuvremenu barem na riječima zaokrenula malo u desno. Ankete govore i to kako bi ispitanici najradije vidjeli „crno-žutu“ koaliciju (CDU/CSU-FDP), 23 posto, a nastavak sadašnje njih oko 14 posto. Ipak, po svemu sudeći, njezin nastavak je najizgledniji pri čemu će SPD biti slabiji partner nego li do sada. I doista, najzanimljivije pitanje ostaje: koliko će mandata u parlamentu osvojiti AfD, ali i koliko će pasti SPD? 
 

Mato Dretvić Filakov

Umjetna inteligencija potisnut će ljude čak i iz mnogih intelektualnih poslova

 
 
Ovih dana odlučit će se o tomu kakav će biti život u srednjoj Europi 2030. Glavno pitanje je hoće li V4 preživjeti napade i manipulacije kojima ga Bruxelles želi baciti na koljeno. U regiji bi vodeću ulogu ponovno mogla preuzeti Rusija koja podupire to jedinstvo. Ako V4 preživi to razdoblje, do 2030. godine višegradske zemlje mogle bi postati savezom država sa zajedničkom valutom, zajedničkom ekonomijom i zajedničkom vojskom. Riječ je o skoro 65 milijuna ljudi koji unatoč jezičnim razlikama žive u istoj kulturi, istom sustavu običaja i istom vjerskom okruženju. Unutar toga pučanstva ne će biti prisilno biološko miješanje, iako su se ti narodi donekle već i međusobno izmiješali od početka XVI. stoljeća.
http://www.nouvelle-europe.eu/sites/default/files/styles/panoramic_679x246/public/eap.png?itok=zjdz_S9m
Za očekivati je da će ta četiri naroda do 2030. godine dostići iznenađujuće visoki stupanj razvoja. Pri tomu ne mislim u prvom redu na gospodarsku i tehnološku, nego na mentalnu razvijenost. To će biti, naime, razdoblje u kojem će u svojoj potpunosti moći živjeti svoju slobodu, u kojem će se već u potpunosti odvojiti od imperija i velesila koji su ranije njima upravljali, a odvojit će se i od dosada toliko obožavanoga Zapada. Prema medijskim izvješćima, već je počeo povratak u svoje zemlje tamo zaposlenih građana istočnoeuropskih zemalja koji zapadne gradove smatraju opasnima i lošima za život. U kojima će do 2030. godine već živjeti miješano, uvelike islamizirano stanovništvo. Što se razvoja tiče, višegradske zemlje do tada će već shvatiti kako im vlastiti tradicijski sustav u potpunosti odgovara za život i njegovo ispunjavanje. Ne trebaju uvoziti nikakvu ideologiju i filozofiju. Ukoliko četiri naroda dostignu tu razinu svijesti, oslobodit će se i iz klade koju predstavlja želja za stalnim proširivanjem zona komfora. Danas čovjek razvijenoga svijeta živi upravo u tomu i podnosi sve žrtve, što je među ostalima i razlog zbog kojeg se zapadna društva unaprijed predaju.
 
Porast će važnost pitanja sigurnosti
 
Teško je reći kakvi će biti demografski pokazatelji višegradskih zemalja do 2030. U aktualnom tumačenju vjerojatno će biti negativni jer stanovništvo svih četiriju zemalja stari i smanjuje se. Međutim, dvije stvari mogu dovesti do postupne promjene. S jedne strane porast će važnost pitanja sigurnosti, što može dovesti do povećanja broja rađanja. Posebno ako se tomu pridruži i kvalitetno obrazovanje u okviru kojega će se uspjeti zaštititi kulturu istočne i srednje Europe od vanjskih, nihilističkih utjecaja. To jest, npr. 2030. više ne će moći funkcionirati unutar naših granica formacija slična CEU-u.
 
S druge strane, 2030. godine u formiranju populacijske politike mogu imati ulogu i drugi aspekti. Npr. da će za održavanje određene razine standarda biti potrebno sve manje radničkih ruku. Do tada bi značajne uspjehe mogao postići program kojega se naziva i „industrija 4.0“. To je digitalna revolucija koja je u ekonomiji već i započela i u okvirima koje će umjetna inteligencija ljude potisnuti čak i iz mnogih intelektualnih poslova. Ruski predsjednik Vladimir Putin upravo je ovih dana najavio kako će njegova zemlja veći od dosadašnjega naglasak staviti na istraživanje i razvoj umjetne inteligencije, jer želi izbjeći da se Rusija ponovno nađe u stanju tehnološke zaostalosti. Mađarska je računalna velesila, a ni Česi ne zaostaju. Ukoliko, međutim, V4 odustane od istraživanja i bude samo kupovalo revolucionarno nove tehnologije, ponovno joj može zaprijetiti ovisnost.
 
Važnost Triju mora
 
Savez Triju mora drugi je mogući scenarij za 2030. Ovdje savez formiraju narodi koji žive u trokutu Crnoga, Baltičkoga i Jadranskoga mora. Značajno pučanstvo, veliko unutarnje tržište, različite i brojne sirovine. Značajne su, međutim, kulturne i običajne razlike među tim narodima, a još veće su razlike u stupnju razvijenosti. Osim toga, sasvim je jasno da Ukrajina ni do 2030. godine ne će biti sposobna odustati od prozapadne politike, Rumunjska, pak, oduvijek prati samo kratkoročne interese te je sigurno da će i 2030. inzistirati na američkomu tutorstvu. No pitanje je hoće li Sjedinjene Države biti u stanju da budu skrbnici bilo koga. Pitanje je i kakva će do 2030. biti politička putanja npr. Makedonije gdje ritam života i danas diktira George Soros? Vjerojatno ne će odustati od prozapadne orijentacije ni Slovenija i Hrvatska, potonja to neće učiniti ni zbog turizma.
 
Umjesto Triju mora više se čini da će snažni V4-blok izgraditi tržišne odnose sa zapadnim Balkanom, prije svega sa Srbijom i Hrvatskom. Inače, u zapadnobalkanskoj regiji život uopće ne će biti miran 2030. godine. Šireći se iz Bosne značajni prostor u regiji osvojit će islam, koji, kako to govore brojni muslimanski čelnici, nastoji napredovati prema Sjeveru. Za Mađarsku i višegradske zemlje prijateljstvo sa Srbijom i Hrvatskom bit će važno već i iz razloga što će te dvije zemlje predstavljati tampon-zonu koja će zaustaviti taj prodor.
 
Lako je moguće da 2030. više ne će biti Europske unije, barem je sigurno ne će biti u sadašnjemu obliku. Ona će se erodirati, istrošiti, koncepcija Europe dviju brzina i politička korumpiranost čelništva EU-a ili bezuvjetno posluživanje novoga svjetskog poretka onemogućit će njeno postojanje. Srednjoeuropske zemlje naći će se u gravitacijskomu polju Rusije. Već je krenuo politički proces u znaku kojega se Moskva ponovno pozicionira kao velesila, a spektakularna uvertira toga bila je intervencija u Siriji. A nedavno se dogodilo da je predsjednik Južne Koreje od Vladimira Putina zatražio pomoć za rješavanje krize koju generira Pjongjang.
 
EU slabi, Rusija jača
 
Rusija će do 2030. godine politički i vojno postati vrlo snažnom državom i jasno je da rezultate postignute u digitalizaciji industrije i razvoju umjetne inteligencije neće koristiti samo u vojnoj industriji nego i u običnom gospodarskom životu. Zbog zapadnog embarga na hranu Moskva npr. već i sada ogromnim koracima razvija svoju poljoprivredu. Rusija je država tradicija, a 2030. bi upravo to mogla biti odrednica na tragu koje će odabrati svoje prijatelje, političke partnere. Možda se danas još čini nemogućim, ali i Poljaci bi trebali promisliti isplati li se i dalje održavati četiristogodišnji konflikt koji diže zid između Moskve i Varšave. Jer 2030. ne će biti zapadne velesile – podrazumijevajući u prvom redu sve konfuzniju Ameriku koja polako ali sigurno slabi – na koju bi se mogli osloniti. Ostaje, međutim, V4 kao sigurna točka, jer do 2030. će se dokazati da današnja poljska inicijativa koja na temelju proturuskoga raspoloženja želi surađivati s Ukrajinom i Rumunjskom, vodi u slijepu ulicu
 
Višegradska skupina, naravno, ne će moći održavati jednaku udaljenost od Zapada i od Rusije. Srednjoeuropske zemlje sve će tjerati na suradnju s potonjom. Srbija će prihvatiti čak i vojni savez jer će ju pritiskati islamizirana Bosna. Prema istraživanjima javnoga mišljenja 42 % upitanih Srba uvjereno je da će se Europska unija raspasti, a njih 38 % smatra da će regija ponovno ući u rusku interesnu sferu.
 
Do 2030. vidjet će se i hoće li Moskva biti saveznikom ili rivalom Pekinga. Kina se priprema juanom zbaciti dolar s trona. U zadnjim izvješćima govorilo se o tomu da bi Mađarsku učinila središnjim punktom za izvoz prehrambenih proizvoda u Kinu. A dok Rusi žele ubrzati istraživanja i razvoj u području industrijske digitalizacije i umjetne inteligencije, Kinezi su na tom području već postigli prve konkretne rezultate. Pored nadmetanja rusko-kinesku suradnju ipak može osnažiti zajednički interes da se Ameriku treba staviti postrance.
 

Ferenc Sinkovics, Demokrata, Mađarska

Zbog Junckerova plana reforme EU-a Britanija ne će požaliti što odlazi

 
 
Bruxelles je izložio kako bi se Europska unija mogla reformirati nakon odlaska Britanije i to je dovoljno da se zapitate je li cilj gurnuti i sve ostale prema izlazu.  Umjesto da udvostruči ono što će povećati prosperitet, čini se da šef Europske komisije Jean-Claude Juncker želi suprotno. Iako u svom dugom govoru nije mnogo spominjao Britaniju, Junckerov godišnji govor o stanju Unije bio je djelomice osveta zbog brexita. Obećao je da će reformirati EU tako da će Britaniji biti žao što odlazi iz tako divnog kluba.
http://www.bilderberger.ch/wp-content/uploads/eu_police_portrait.jpg
Neki elementi njegova programa u Londonu će potaknuti zavist. Obećao je da će nastaviti s trgovinskim pregovorima s nizom partnera koji „stoje u redu pred našim vratima”. U to se ubraja i obnova dugo neaktivnih razgovora s Australijom i Novim Zelandom. To je mudra strategija kojom se može pokušati osujetiti globalne protekcionističke porive koji dolaze iz Washingtona Donalda Trumpa. Zaključivanje tih sporazuma bilo bi ubod Britaniji koja će vjerojatno teško potpisati svoje trgovinske sporazume do 2019. Ali veći dio Junckerova plana problematičan je. Popustio je pred francuskim i njemačkim pritiskom da Bruxelles dobije više ovlasti za blokiranje stranih investicija u EU-u, osobito investicija kineskih kompanija. Ako London izbjegne takav protekcionizam,  to će se pretvoriti u odredbu 'investirajte umjesto toga u Britaniju'.
 
Juncker također želi iznova protumačiti europske ugovore da bi Unija mogla odlučivati o poreznoj politici i vanjskim poslovima glasanjem većinom ponderiranih glasova, a ne jednoglasno. To bi Francuskoj, Njemačkoj i Italiji omogućilo da nametnu model viših poreza manjim zemljama koje to neće, poput Irske, Nizozemske i Junckerova Luksemburga. Porezna konkurencija manjih europskih država glavni je pokretač poreznih reformi u velikim gospodarstvima. Ali Junckerov potez oslobodio bi Pariz i Berlin bilo kakve potrebe da se natječu u poreznim stopama ili smanjenju trošenja. Većinsko glasovanje krivo je i za otrovne rasprave o pitanjima vanjske politike, kao što je ono o intervenciji  na Bliskom istoku ili odnosima  s Rusijom.
 
Razgovarati o propuštenoj prigodi. Prije nego je Britanija glasovala o odlasku iz EU-a premijer David Cameron pregovarao je o sporazumu koji bi EU učinio više orijentiranim prema trgovini i gospodarskom rastu. Takav bi sporazum bio vratio državama članicama neke ovlasti nad potrošnjom i useljavanjem i prisilio Bruxelles da se usredotoči na gospodarsku konkurentnost. Ako se Bruxelles zaista želi osvetiti Britaniji zato što odlazi, trebao bi se vratiti toj šabloni i udvostručiti nastojanja da se gospodarski rast poveća pomoću slobodne trgovine i manje regulacije. Čelnici EU-a trebali bi biti mudri i ignorirati Junckera, a dobre su šanse da će to i učiniti. Zbog činjenice da Bruxelles i nakon brexita još uvijek razmišlja na tako imperijalan i birokratski način Britanci neće požaliti što odlaze.
 

The Wall Street Journal (urednički komentar), New York

Anketa

A. Plenković je u New Yorku glede odnosa sa Slovenijom postupio kako treba. Hoće li održati obećanje?

Utorak, 26/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 776 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević