Get Adobe Flash player

Mjesni šerifi i njihovi obijesni sinovi izazivaju strah, vrše teror i iživljavaju se

 
 
“Znaš li ti, tko sam ja?”, tu i takvu  rečenicu smo često čuli, slušamo je i slušati ćemo je, bez obzira u kojem i kakvom društvenom uređenju živimo, tko je pozicija, a tko opozicija. To se prenosi generacijama. “Znate li vi tko je moj tata (mama)?”, upitao bi učenik učitelja ili profesora, kad bi dobio negativnu ocjenu. Tu se je trebalo samo nasmijati. Međutim ja ne bih bila ja kad učenika ne bih zapitala: Znaš li ti tko je moj tata?”
- Ne, ne znam. Valjda nije netko poznat i važan.
- Jako je poznat i važan, makar samo u svom selu. On živi od rada svojih ruku i od uroda svoje zemlje. Radi neprekidno svakodnevno od jutra do mraka, da bi prehranio svoju obitelj. Plaća veliki porez da bi takvi, kao tvoj otac imali velike plaće i mislili kako na sve imaju pravo, pa i na tvoje ocjene.
- „Imat ćeš jedinicu iz matematike, tako dugo dok ne naučiš, ono što moraš da bi završio osnovnu školu.”
- “To ćemo još vidjeti.”
https://expattutor.files.wordpress.com/2012/01/students-behaving-badly.jpg
Vidjeli smo uskoro. Otac je po mom pozivu došao u školu. Složio se sa mnom. Matematika se naučila, prepotencija nestala, ponašanje se vidno popravilo. Takvi su rijetki. Poznajem neke ravnatelje koji su učenicima poznatih očeva (lokalnih šerifa) u birtijama i na roštiljima u vikendicama sređivali ocjene. Kad neki kolege i kolegice nisu na to pristali, pozvana im je inspekcija.
“Znate li vi tko je moj tata ?” zapitao je mladi, tek diplomirani inženjer, kad mu je ravnatelj instituta rekao da ne zadovoljava mnoge uvjete za pripravnika.
“Boli me k..., tko je tvoj tata? To ovdje nisu kriteriji.” Ti kriteriji su se s vremenom “uskladili” sa željama, i prilagodili potrebama, jedva diplomiranih, kad je nečiji tata, bio pri vrhu ili u vrhu države, sasvim svejedno koje.
Naivno smo mislili kako nas u našoj samostalnoj, suverenoj, neovisnoj, demokratskoj, europskoj, modernoj, Lijepoj našoj, više ne će pratiti stare sheme, komunističke metode i “drugarski” principi rada i djelovanja. Kaj god! Sve se to prenijelo u “novu” državu, razgranalo, ojačalo i implementiralo u cijelo društvo, u svim područjima i segmentima, naročito u politici. Za vjerovati da je takvo nešto, uglavnom uvriježeno u nekim manjinskim grupama, interesnim skupinama, nedovoljno obrazovanim pojedincima koji sebe smatraju zaslužnima za nastanak, obranu, rast i razvoj Republike Hrvatske, po bilo kojim osnovama. Međutim, to daje negativan i sramotan pečat onima, na koje se dotični poziva, kome ili čemu pripada, bez obzira da li oni na koje se poziva dotični podržavaju ili ne podržavaju, njegovu tezu o njegovu osobnu značaju, bitnosti, stečenim zaslugama i trenutnoj funkciji, bilo gdje.
 
Balkanac ostaje Balkanac, naročito kad ga ohrabri alkohol i kad smatra da je glavni u nekom društvu. Članstvo RH u EU-u, to ne može umanjiti, ukloniti, niti apstrahirati. To se uči od najranijeg djetinjstva, u roditeljskom domu, u vrtiću, u školi, na fakultetu, odnosno svugdje, u firmi, društvu, na ulici. Čovjek sam sebe oblikuje, učenjem, radom, djelovanjem i životom. Svaki onaj tko se zaista, stvarno, utemeljeno ističe, uzdiže i nameće kao  vrijedan, istinoljubiv, pošten, stručan, poseban i zaslužan, ne će se sam hvaliti, isticati i tražiti poseban status, nigdje, ni za što. Takvi su ljudi skromni, ponizni i veliki, bez obzira na zvanje, zanimanje i poziv. Ne traže nikakve privilegije za sebe. Kad-tad zajednica i društvo će uočiti njihove vrline i nagraditi ih za to. Ako se to i ne dogodi, što nije rijetko, takvi pojedinci  su cjelovite ličnosti. Nije im potrebna posebna pažnja, funkcija, niti privilegija. Imamo ih, podosta. Nisu uočljivi, posebice onima koji su se posredstvom drugih i članske iskaznice brzo uspeli do vrha društvene ili političke ljestvice, te se smatraju elitom. Kaj god! Kojekakvih elita mi imamo, u svim područjima.
 
Imamo heroja iz München bojne i  stopostotnih ratnih vojnih invalida, koji su nakon oblokavanja, sa službenim džipom završili, u nekoj seoskoj grabi. Imamo raznih stručnjaka, eksperata čak, s lažnim kupljenim diplomama. Imamo primatelja raznih državnih poticaja, bez ičega, na što se poticaju daju. Imamo podobne i sposobne. Podobni su u vrhu. Sposobni se uglavnom, ne vide i ne čuju, poput znanstvenika Ivana Đikića koji je jako glasan. Zar je onda čudno i neshvatljivo da smo tu gdje jesno, među zadnjima po svemu dobrome  i među prvima, po svemu ne baš dobrome i po lošemu. Ova zdravstvena kriza – divljanje COVID-19, nije nastala spontano. To je rezultat rada i odnosa prema svima nama. U sve smo upleli dnevnu politiku. Jednom je virus opasan, drugi put nije, treći put ga nema, pobijedili smo ga, četvrti put je zanemariv, peti put je opet opasan, i sve tako redom prema dnevnim potrebama vlasti, vlade i premijera, što je Stožeru putokaz za interpretaciju, predlaganje, donošenje mjera, zabrana i kazni. Sve to običnog čovjeka zbunjuje i dovodi u zablude, koje štete njemu samome. COVID-19 ne bira svoje žrtve, ni po čemu. Nema podobnih. Nema privilegiranih za virus, iako, možda ipak, privilegirani postoje, u tretmanu kad ih virus napadne, bez obzira kako taj “rat” završio.
 
Čitam kako se traže “privilegije” u bolnicama i na grobljima. Sramota. Što očekivati, kad si svatko baš svatko dopusti pitanje: ”Znaš li ti tko sam ja?”, tražeći time za sebe neke olakotne okolnosti, benefite i oslobađanje evidentne krivnje, osobnim kršenjem zakona. Sjetimo se samo koliko je “tatinih i maminih” sinova oslobođeno krivnje ili malom krivičnom kaznom osuđeno za velika i teška zlodjela i zločine, naročito divljajući u prometu, bijesnim autom. Mjesni šerifi i njihovi obijesni sinovi izazivaju strah, vrše teror i iživljavaju se u svom rajonu, nad nedužnim građanima. Njima je sve dozvoljeno, ponegdje i besplatno. Ne želimo li biti “slučajna” država, već država u pravom smislu te riječi sa svim odrednicama, što jednu državu državom čine, nužno se moramo promijeniti, svi po redu.
“Znaš li ti tko sam ja?”, bi trebalo  i moralo nestati iz rječnika i uporabe, svakog građanina Lijepe naše.
 

Ankica Benček

Neprijatelji za sada uspješno zauzimaju i šire teritorij

 
 
Svakodnevno čitamo o napadima na crkve  i to ne samo u zemljama u kojima su katolici manjina, nego još i više u zemljama koje su ukorijenjene u kršćanskoj, katoličkoj tradiciji. Mržnja prema Katoličkoj Crkvi posve očigledno duhovni je sukob između temeljnih vrjednota koje štiti i promiče Katolička crkva, a što se danas posebno ističe u dosljednom zagovaranju nepovredivosti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Dakako da onaj kojega je Isus nazvao "lažac i ubojica ljudi od početka" pobjesni na sve one koji zagovaraju život, jer život je od Boga i Bog nas je pozvao da imamo život u izobilju. Zbog toga oni koji su se, svjesno ili nesvjesno stavili u službu "ubojici ljudi od početka", s najvećom mržnjom napadaju na Crkvu, s najvećim mržnjom upadaju i osrkvnjuju crkve. Imali smo prilike vidjeti kako upravo sa sotonskom urlicima uživaju u plamenu crkve u Santiago de Chileu, koju su zapalili. Pritom su oskvrnuli kip Blažene Djevice Marije te ga išarali porukama podrške pobačaju. Slično se događa  u još nekim zemljama Latinske i Sjeverne Amerike, te zemljama Zapadne Europe.
https://2.bp.blogspot.com/-08-3p6FHb4c/V__RnUc8J2I/AAAAAAAABSE/sW_6T4cJMa8kZvS6jlMGgf5cJ1obfRg1ACLcB/s400/1.png
Kada je nedavno u Poljskoj Ustavni sud donio odluku kojom se zabrana pobačaja proširuje i na djecu s teškim poremećajima pobješnjeli pobornici pobačaja, nasrnuli su svom silinom na Katoličku crkvu u Poljskoj. Zloduh je prepoznao da je Katolička Crkva najdosljedniji zagovaratelj najnemoćnijih. Kako u Poljskoj ne postoji kritična masa zagovaratelja "kulture smrti", u pomoć su im pritekle umrežene sile sa zapada. Po već uhodanom receptu krenuli su na crkve. Ali naišli su na organizirani otpor mladih ljudi koji su ih fizički spriječili i rastjerali.
 
Doista, postoje okolnosti u kojima se treba snažno i djelatno oduprijeti tim mrziteljima crkve, i nasilnicima koji ne prežu od oskvrnjenja i razaranja katoličkih svetinja. Ta nije li i Isus prevrćući stolove bičem istjerao trgovce iz jeruzalemskog hrama, te im poručio: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku" (Iv 2, 16). Ovi nasilnici čine još i mnogo gore, svjesno oskvrnjuju najveće kršćanske, katoličke svetinje. Njihov motiv nije trgovina i zarada, nego mržnja prema Kristu, prema Crkvi, prema životu.
Zašto, međutim, na zapadu katolička većina mirno promatra oskvrnjenje i razaranje crkava i ne pokušava zaustaviti nasilnike? Zašto se ne suprotstavlja sustavnom razaranju, ne samo kršćanskih nego i općecivilizacijskih vrjednota među kojima je pravo na život od začeća do prirodne smrti temeljna vrjednota svih kultura u čitavoj povijesti ljudskoga roda? Koje su to "izvrnute vrijednosti" da pobačaj, kojega su prvi puta u povijesti ljudskoga roda ozakonili Staljin, a potom i Hitler, postaje perjanica ljudskih prava?
Odakle i zašto toliko neprijatelja križa Kristova? Na to nas upozorava i sveti Pavao: "Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Njihov je svršetak propast; njihov je Bog trbuh; njihov je ponos u njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske stvari" (Fil 3,18-19).
U knjizi "Taj divni čovjek Isus" Yves Ivonides (fra Ivon Ćuk) približava nam Isusa u njegovoj nevjerojatnoj ljepoti. Za razliku od nas ljudi, čija je narav duboko ranjena grijehom naših Praroditelja, Isus je bio s nama "jednak u svemu osim u grijehu." Isusova 'hrana' bila je vršiti volju Očevu, a volja Očeva je da se svi ljudi spase. Isus se do kraja, do smrti na križu predao toj Očevoj volji iako "zna da je ljudska narav po sebi sklona na zlo, na moralni nered, na opačinu, da joj godi niskost, da je privlači animalnost. Zna da je sav svijet 'zao i preljubnički naraštaj'" (Ivonides).
 
Kao što površina našega planeta obiluje nevjerojatnim ljepotama, rijekama, jezerima, planinama, raznovrsnim biljnim i životinjskim svijetom, a ispod u zemljinoj utrobi bukti vrela lava, koja povremeno izbije na površinu i sve spali i uništi; tako je i s ljudskom naravi. Stvorena je na sliku Božju, po Riječi "po kojoj je sve stvoreno", ali zbog pale naravi, u njezinoj dubini kuljaju demoni, koji povremeno izbiju u zastrašujućim oblicima. Baš onako kako nas Isus upozorava: "Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Stoga se svi mi, iako smo po krvi Kristovoj spašeni i otkupljeni, i dalje svakodnevno lomimo između Kristova poziva "na slobodu djece Božje" i pale naravi koja nas svakodnevno vuče na dno. Svakodnevno smo pozvani prihvatiti Kristov križ, ili postati neprijatelji križa Kristova.
Neprijatelji za sada uspješno zauzimaju i šire teritorij, ponajprije stoga jer su ostali manje-više ravnodušni. A od ravnodušnosti do neprijateljstva – tek jedan je korak!


Marijan Križić, Veritas

Idiot koji ne razumije stvarnost i ljude

 
 
Zamislite koje će bilijune dolara tek dignuti na račun globalne psihoze korone ekipa iz Silicijske doline, na Wall Streetu i farmaceutska industrija? Manijaci kao Bill Gates i oni koje takvi predstavljaju u javnosti smislili su da nam sjebu živote i usmjere 80 posto naših aktivnosti na on-line, kako bi nam prodali - nakon straha i laži - svoju novu digitalnu tehnologiju, softvere, cjepiva i povećane doze medijskih zaglupljivanja - i kako bi stvorili nekog novog poslušnog građanina koji će biti pod potpunim tehnološkim nadzorom, kao u Kini.
https://cdn.newspunch.com/wp-content/uploads/2016/12/Bill-gates-one-world-government-678x381.jpg.optimal.jpg
Oni će zarađivati a mi ćemo živjeti na zaslonima umjesto u stvarnosti. Nije li ironično da taj virus čiji je simptom gubitak okusa i mirisa, preko gospodara virtualnog svijeta pretvaranjem ljudi u on-line digitalna bića, služi da nam oduzimaju upravo opip, okus, miris stvarnosti, blizine, bliskosti, druženja, kontakta s ljudima i prirodom a nude nam svoje surogate! I sve to propagira jedan bezlični, dosadni, ogavni, glupi oćalinko za kojeg je naprosto nemoguće da je sam izmislio išta od Microsoftove tehnologije. Ako i jest, ako nije ukrao tuđe ideje, onda je jedan fah idiot koji ne razumije stvarnost i ljude, koji je sam čovjek bez svojstava i htio bi čitav svijet pretvoriti u golemi zaslon. Vjerujte mi, ljudi poput Gatesa su vrlo opasni, prikriveni sociopati i psihopati. Rekao je u jednom intervjuu da ćemo ovako imati više vremena za biti s obitelji, a onda nakon toga pročitam kako iz hrvatskog Nacionalnog stožera netko kaže, ne znam više je li Capak ili Beroš, kako su obiteljska okupljanja žarište širenja korone!? Koga ti ljudi zajebavaju!?
 
S Francuskom revolucijom počelo urušavanje autoriteta
 
Uvijek su u ljudskim društvima poštovani pozitivni autoriteti na kojima je počivao poredak društva. Svećenik, učitelj, liječnik, roditelj, a na državnoj razini kraljevi, predsjednici itd., uživali su poštovanje i vjerovalo im se. Među njima je bilo i dobrih i loših, ali nikomu do modernijeg doba, nije padalo na pamet da bi zbog onih lošijih trebalo uništiti samu instituciju koju predstavljaju. S Francuskom revolucijom počelo je urušavanje autoriteta koji su potrebni elementarnog poštovanja da bi sustav funkcionirao. Krivo su nas učili da su monarhije propale zbog ludih i loših kraljeva. Vjerujte, više je demokracija proizvela moralno retardiraih i nesposobnih vlastodržaca nego ijedna monarhija! Danas je izgubljeno poštovanje prema svakoj ozbiljnoj i odgovornoj funkciji, zvanju i poslanju. Ljudi se rugaju svemu i svakomu. Sami obnašatelji visokih funkcija danas kao da namjerno kompromitiraju same institucije koje predstavljaju.
 
Zamislimo se malo: je li vrhunac demokracije da baš svatko od nas misli da bi mogao biti dobar predsjednik države? Može li funkcionirati kraljevina u kojoj svatko misli da može biti kralj? Mi smo došli do tog stadija. Fantaziramo. Opsjene uništavaju ljudske umove i društva. Ljudi moji, i na nebu postoji hijerarhija a kamoli da ne bi trebala na zemlji. Zato je opasan svaki poredak čiju institucionalnu strukturu urušavaju. Kako će kuća stajati bez nosivih zidova? Kako podignuti krov bez nosivih greda? Anarhija je utvara povijesti. A demokracija je već pokazala puno svojih anomalija: da je kadra demokratski izglasati i sam totalitarizam u koji se pretvara.
 
Obama usporedio je američkog predsjednika s teroristom
 
Ovo je već neukusna i neslana šala u mesićevskom stilu (kao jednom o mrtvom Tuđmanu) koja pokazuje da je Obama obično spadalo. U njegovoj poruci - da uvijek mogu poslati mornaričke marince da izvuku (iskopaju) Trumpa iz Bijele kuće - ne samo što se ne nazire ništa smiješno, nego zvuči zlokobno i pokazuje nedostatak poštovanja prema američkom predsjedniku, instituciji i funkciji koju je sam obnašao. Njegovo šeretsko ruganje Trumpu je ispod razine jednog bivšeg predsjednika SAD-a.
 
U Americi je, bez obzira na osobne simpatije ili antipatije, prema aktualnim i bivšim američkim predsjednicima uvijek bio zadržan dobar i pristojan običaj da ih se poštuje i da ih se uvijek oslovljava s Predsjedniče. Obama i ekipa žele pokazati da za Trumpa to ne vrijedi, da je on bio grješka u sistemu, ali svojom porugom urušavaju i sam dignitet predsjedničke funkcije. Promislite koliko je nisko da jedan bivši američki predsjednik aktualnom američkom predsjedniku poručuje da će ga iz Bijele kuće "iskopati" elitni američki "tuljani". Obamina poruka ima i kontekst koji joj daje još jadniji pokušaj ponižavanja i izrugivanja Trumpa kao američkog predsjednika: naime, sjećamo se da je Obama u svom mandatu američke mornaričke specijalce poslao da iz kuće u Pakistanu iščupaju i likvidiraju Osamu bin Ladena. Time je sve rekao. Usporedio je američkog predsjednika s teroristom. Tako Osama Obama ispada u svom šeretskom podsmjehu jedan vrlo zloban čovjek.
 

Zoran Vukman

Nedjelja, 06/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1984 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević