Izlazak Bošnjaka na Jadran broj 2

Muslimani nisu uspjeli vojskom, Bošnjaci žele stići do Jadrana političkim smicalicama

Sve je više znakova i dokaza kako nikome u svijetu, naravno ni narodima, opravdano raspadajuće Bosne i Hercegovine nije stalo do mira u toj na smrt bolesnoj zajednici. Ponekad se učini, ali to su pravi zlatni momenti da zemlja uz teške bolne napore napravi jedan korak naprijed, ali dok još taj korak i ne završi netko, a taj netko su današnji sve radikalniji Bošnjaci je ponovno prizemniji i sruši na bolesnički krevet na kojem nepomična leži već četvrt stoljeća.

Bošnjački unitarizam i apsolutizam s elementima muslimanskog fundamentalizma kojim sve više demonstriraju, pokazujući svijetu svoju solidarnost, pa čak i suradnju s radikalnim islamistima iz svijeta, bolest je koja je zahvatila zemlju i od koje svijet, gotovo, diže ruke, kao znak predaje islamistima koji terorom i nasiljem mijenjaju sliku današnjeg svijeta i suvremene civilizacije. I što su islamisti jači i brutalniji bošnjačka politika prema susjedima i nemuslimanima u zemlji je isključivija i agresivnija.

Današnju političku scenu zagrijavaju gotovo do ratne razine, tretirajući sve beha nemuslimane ali i susjedne narode, neprijateljima, agresorima, genocidistima, ustašama, četnicima, velikosrbima, velikohrvatima, i tko zna kako. Dovoljno je pogledati neke bošnjačke portale, među kojima prednjače "Bošnjaci.net" i nekadašnje svejugoslavenske novine što ih Bošnjaci, kao i sve drugo muslimanizirali i tajkunizirali "Oslobođenje".

Ti portali su uvijek puni velikomuslimanskih pretenzija i laži, napose laži o građansko-konfesionalnom beha sukobu, kojem današnji Bošnjaci nedaju da stane. Taj krvavi i rušilački, genocidno konfesiocidni beha rat, koji je zaustavljen nepravdom i priznanjem genocida u Daytonu, a čiju podjelu zemlje je prvi priznao muslimanski tadašnji vođa, ratni zločinac Alija Izetbegović, Bošnjaci muslimani u ovom nemirnom miru, kao prisne sluge sultan Erdogana, sve više usavršavaju i ubrzano se spremaju za njegov otvoreni nastavak.

Uz sultan Erdogana najvećeg i najbrutalnijeg diktatora sadašnjice, vjetar u leđa bošnjačkom ratnom i nekom vidu okupatorskom, ponašanju daje i političko interesna organizacija okupljena i namještena u Haaškom Tribunalu i Arbitražnom sudu. Iako su te međunarodne organizacije osmišljene i ustanovljene s ciljem pravednog pristupa vremenu ratnog raspada jutvorevine i razgraničenja među novonastalim republikama pokazuje se da ona zapravo čini sve da nepravdu podeblja, mržnju ojača, da rat nikad ne prestane i da radi po onoj definiciji, koliko novca od koga dobije toliko i njegove muzike.

Arbitražni sud u Haagu u graničnom sporu između Hrvatske i Slovenije, uz nepravdu i korupciju koju nije mogao ni da sakrije, što je bio „dokaz“ oduzimanja  hrvatskog  teritorija i darovanja Sloveniji, budući da su pravdu Slovenci potplatili i platili, ohrabrio je današnje Bošnjake da krenu i sami u okupaciju hrvatskog teritorija. Uvjereni da imaju naftnih dolara iz islamskih zemalja dovoljno da plate Arbitražni sud kako bi kao i Slovencima donio presudu u njihovu korist glede razgraničenja granice na moru kamo treba proći Peljeski most, današnji Bošnjaci miloševićevski nastoje zaustaviti gradnju tog kapitalnog hrvatskog projekta. U sporu koji nameču bez razloga i argumenata, ne obaziru se ni na tronacionalnu uređenost Bosne i Hercegovine da zemljom ne vlada predsjednik Bošnjak musliman, već tročlano nacionalno Predsjedništvo oni sami nacionalističko okupatorski idu protiv Hrvatske.

Čak ni bošnjački solo fijasko sramotni poraz pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, pred koji je bošnjački član Predsjedništva Izetbegović II. išao bez dogovora sa drugim nacionalnim članovima tročlanog predsjednika sa zahtjevom revizije presude za genocid protiv Srbije, ne zaustavlja samovoljno vođenje politike njihova vođe. Kao da u tronacionalnoj i trokonfesionalnoj beha zajednici i nema ni Srba, ni Hrvata, već samo Bošnjaci muslimani i da su oni jedini vladari te zemlje i svih naroda koji u njoj žive.

Bakir poput svoga otca Alije, ratnog zločinca koji je osmislio i napunio konclogor u Gluhoj Bukovici zarobljenim Hrvatima, svećenicima i časnim sestrama i koji je naredio ubojstva bosanskih ujaka po njihovim samostanima i crkvama, uzurpira vlast u zemlji, uvodeći vladavinu predsjednika, a ne Predsjedništva, kako je ta zajednica i zamisljena ali i od Međunarodne zajednice kao takva priznata. Bakirovo agresorsko-okupatorsko ponašanje prema Hrvatskoj jednako tako i prema Srbiji pa i Crnoj Gori nastavak je očeve unitarističko-centralističke islamsko-deklaracijske politike "Zelene transverzale".

Izetbegoviću i drugim muslimanskim izetbegovićima smeta povezivanje Hrvatske jer u takvoj mostovskoj povezanosti oni se boje da im ne će moći bez ikakvih kontrola prilaziti bratski turski ratni brodovi u Neum, gdje su prije dvije tri godine bili uplovili kao znak zaštite beha amaneta što im ga ostavio Bakirov otac Alija. Nema drugog razloga. A upravo ta njihova namjera turskog ponovnog osvajanja BiH, daje još veće pravo Hrvatskoj da poveže svoj teritorij, i na svome moru i na svojoj zemlji radi šta ona hoće. Zbog tih vrlo opasnih namjera predaje BiH Turskoj, i slobodni pristupa turski ratni brodova u Neum Izetbegović II. i ne pokušava da traži suglasnost druga dva člana Predsjednistva jer zna da je ne će nikada dobiti. I zato je opet krenuo solo u izgubljenu bitku, istu onu koju je izgubio pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu vezano za reviziju presude protiv Srbije.

Sva ova bošnjačka samovolja i nepriznavanja drugi naroda u političkom odlučivanju i usmjeravanju BiH u neku budućnost, još jednom potvrđuju neodrživost na muslimanski način zamišljene cjelovite beha zajednice. A u njenom razbijanju kao i uvijek do sada, glavni su bili Muslimani i današnji Bošnjaci, koji su protiv svakog oblika gradnje mosta, bilo onog političkog ili građevinskog, jednako u Bosni i Hercegovini ili u susjedstvu. I to i ne čudi budući da ni jedna muslimanska zemlja na teritoriju koji posjeduje ne priznaje druge i drugačije, ne priznaje i ne gradi međuljudske mostove koji povezuju različitosti i posebnosti. Napose ne priznaju mostove koji povezuju druge nacije i vjere osim islama.

Zbog Neuma i slobodnog izlaza na more Muslimane je Izetbegović I.  i gurnuo u agresorsko osvajački  rat protiv Hrvata. Na muslimanskom krvavom putu prema moru, kamo je prošla njihova zločinačka Armija, a kojom je zapovijedao ratni zločinac Alija, i počinjeni su najstrašniji zločini nad hrvatskim narodom. Cilj, izlazak na more, opravdavao im je, i danas opravdava sva sredstva. Od tog cilja ne odustaju ni danas, i zbog toga se i protive povezivanju Hrvatske preko svoga mora, Pelješkim mostom. Muslimani, Bošnjaci su uvijek bili i ostali protiv gradnje svakog mosta, pa tako i Pelješkog.

Vinko Đotlo