Hrvatski Fokus

"Sve koje postaje Ja i Ja koji postajem Sve"

 
 
Puno se o njoj piše, bezbroj puta se govori o tzv. teoriji relativizma, koja je u međuvremenu, a bilo je to davno, davno postala ideologija, spustila se na tlo, pa po njemu hodi ili se vuče poput magle. Recimo prije komunističke, kojoj je uostalom i otac i majka, jedna je od njenih, sad već prastarih kćeri. Za njene iskrene i prave pripadnike ona je pak – vjera. Nova, prava religija. Vjera da je sve jedno i jedno je sve. Ideologija, taj otpadak, to je za prosti puk koji baulja po magli, a danas po „kauf-landima“, ne kao čovjek, već kao potrošač, onda kao kmet, radnička klasa…, kakav bio, većinom kao ološ s dna. Zamislite, nakon toliko mnogo proteklog vremena, tek sada kad nam se ona na tisuće načina, u tisuće potoka, rijeka, kao poplava slijeva na glavu, guši nas. I mene. Neka bude eto i moj crimen.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/10/science-religion.jpg
Nit' sam što znao, a nije bilo ni dano. Mislim kako je kasno, al' ipak… Puno više su o njoj znali prije skoro sto godina, primjerice kardinal Alojzije Stepinac, nego mi danas. Malo je, primjerice, poznato kako su upravo masoni, posebno zagrebački, davno prije Tite nastojali Crkvu u Hrvata odvojiti od Vatikana. Nepoznato mi je bilo da je jedan ideolog masonerije za kraljevina SHS i Jugoslavije, raspop Viktor Novak, kao „savjetnik“ sudjelovao u procesu protiv kardinala Stepinca, pa i napisao onaj presudni ideološki, masonski dio o „klerofašizmu“. Skriveno je kako niti jedan lijevi „revolucionarni“ režim, boljševički, fašistički, nacistički, zatim staljinistički, komunistički u Jugoslaviji… nisu progonili masone. 0Pa evo malo o religiji relativizma „iz prve ruke“. O tome jedan od važnijih ovdašnjih i najtalentiranijih „naših“ masona iz prošloga stoljeća, s njegova početka pače, Milan Marjanović, u tekstu „Religija relativizma“, 1922.(!) godine piše:
 
„Sve je sa svime u vezi.
Relativnost svih stvari, sveopća relativnost. Identičnost svih stvari, unutrašnje  jedinstvo svega.
To treće, ili bolje reći: to jedno i jedino, to što je „izvjesnost“ govoriti:
Sve je relativno za to, jer sve se u međusobnoj relaciji, pošto je dio jedne cjeline, koja se neprestano mijenja budući da je živa i u njoj ničega mrtvog nema.
I u tome je sva Istina, sva Snaga  i sva Ljepota.
I onda, tog dana, preplavi me val jednoga osjećanja golemog širinom i silnom jačinom:
I Ja sam dio Cjeline, i Ja sam u relaciji sa Svime. Moj 'Ja' je tačno tolik kolika je moja Svijest. Uska Svijest, to je mali Ja, široka svijest to je veliki Ja, Svijest proširena do Svega, to je Ja koji je postao Sve i našao Sebe u Svemu i našao Sve u Sebi.
U mom Ja je, dakle, i 'prošlo' i 'sadašnje' i 'buduće', u njemu je i 'ondje' i 'svagdje'.
Sve koje postaje Ja, i Ja koji postajem Sve.
Ja Stvor i Stvaralac, od svega obuhvaćen i sveobuhvatan!
Sad znam zašto su u Raju Zemaljskom bila dva stabla. Stablo Spoznanja i Stablo Života. Jesti od jednoga bio je grijeh bio je grijeh koji je nosio prokletstvo. Jesti od obadva bio je put do toga, da budemo kao i Bog!
I za to može da se ostvari riječ: ' i bit ćete kao Bog'. Jer to je Njegova želja i smisao Njegova stvaranja.
U jednakoj mjeri, u kojoj spoznajem sebe,vidim, osjećam i spoznajem da Ja nisam sam, da Ja nisam izdvojen, da Ja nisam samo Roditelj, nego i Rođeni.
Najosnovnija priroda moga Ja me nagoni da kažem. 'Sve treba da se toči kroz Mene, i Ja treba da prelijem u Sve'.
Nazvaše ljudi ovo Sve riječju: 'Bog'.
Stara zlorabljena, ali poznata i jedino tačna riječ. A postaje Golem, u Njemu je, utoka svakoga „Ja“ kad se proširilo do Svega, u Njemu je.
Razvoj našega Ja nema granica:' I bit ćete kao i Bog'.
Evo religije, evo etike, evo estetike relativizma, kojom relativizam postaje sveopći relacijonizam. Sve u svemu roditelj i rođeni, sve je u svemu u svestranoj vezi.
Religija nije drugo nego ponovno nadovezivanje (religare) ponovno povezivanje potrganih niti između niskog i visokog, izdvojenog i cjeline, pojedinca i božanstva.
Za to se Religija i Dogma isključuju. Istinska religija nema dogmi, a dogma je ubica religija.
(Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, Laus, Split, 2001., str. 282., a odatle navedeni citat citata; Milan Marjanović, Religija relativizma, Univerzum (masonski časopis, o.a.) 1/1922.
 
Ovu religiju  može se moglo razumjeti i kao „religiju raspada“, regresa. „Sve“ se raspada u jedno, u „Ja“. Ah tu je strašan strah od smrti, nu, ipak, možda se to silno mnoštvo „Ja-ova“, „monada“, opet, nakon deevolucije, spoji, reciklira, u „Sve“ i tako u krug, pa stigne i spas od smrti. Samo usput, koliko li se suvremena elita boji smrti, koliko se pomlađuje, mijenja krv za mladalačku, koliko srca, motora(?) promijeni…, pa, opet, umre.
Umjesto katoličanstva, kršćanstva – nove vjere
 
O ovome pišem godinama, gledajući znakove uokolo, bez kritike ovakvih teoretskih utemeljenja s našega „prostora“, kako se ta ideologija otrova, koja se prodaje prvenstveno pod „liberalizam“, „slobodu“, „gemišt“, ustvari „koktel“…, razasula, prolila i poplavila ono „Sve“ – obični život svakoga pojedinaca, pa je to neko navodno „Ja“ prvo stradalo. Otrovano. Mislim kako je ono mrtvo, likvidirano. Nema ga više, u ovoj propadajućoj kršćanskoj civilizaciji, čime je cilj postignut. Gdje je nestalo baš to „Ja“, neka ga, ma bilo i masonsko. Je li ga ubila baš ta masonska vjera, a iz nje istekla masonska otrovna žuč, koga više briga. Jedan od glavnih ciljeva u kršćanskim civilizacijama odavno  je dostignut – tzv. „sekularizam“. Taj „sekularizam“ uostalom bio je jedino i moguć u kršćanskim civilizacijama, nu zašto, nije nam ovdje glavna tema. Reći ću samo ovoliko – zbog slobode koju je ona nosila i još nosi, zadnjim snagama. Fundamentalnu, onu eto, božansku, od Boga danu.
 
Odvojenost "vjere od države" ne postoji
 
Bitnije nam je ovdje što je taj „sekularizam“, navodna, odvojenost „vjere od države“. Neki kažu i „crkve od države“. Prvo, toga u tzv. zapadnoj civilizaciji nema. Usput, toga nema nigdje. Nema stoga što se svaka navodna nova bezvjera na Zapadu pretvori u novu vjeru, pa umjesto stare „strukture“, vjere, nova ima – državu. Drugo, a zapravo prethodno, tzv. sekularizam, koji bi navodno trebao biti opći, za sve vjere, odnosi se samo na kršćanstvo, prvenstveno na katoličanstvo, a zatim na pravoslavlje, ponajprije na rusko pravoslavlje. Sekularizam je, jednostavno, mimikrijski pojam za obračun s katoličanstvom i pravoslavljem (osim Rusije, drugdje u manjoj mjeri).
 
Hoću rijet kako tog „sekularizma“ s kojim nas muče, nema, niti je bilo. Ni u tzv. zapadnoj civilizaciji, ma što ona zapravo značila nema „sekularizma“. Postoji samo zamjena, izmjena državne vjere. Najprije je građanska Francuska revolucija uništila, skoro, katoličanstvo. Napoleon Bonaparte je malo „regresirao“ kad mu je netko trebao „nataknuti“ carsku krunu, pa je pozvao Papu ma i u opustošenu katedralu Notre Dame. A tko bi mu je inače stavio? Žestoka borba protiv kršćanstva se nastavila; za Prvog svjetskog rata stradala su tri velika carstva, Austro-ugarsko, katoličko, Njemačko, protestantsko- katoličko i Rusko, pravoslavno. Posebno krvav obračun je bio s ruskim pravoslavljem, njenim svećenstvom, srušeni su mu mnogi manastiri, crkve… Nu, stigla je nova, zamjenska vjera, komunistička, najprije s „patrijarhom“ Lenjinom (mason) zatim Trockim kojega je pobijedio Staljin, moglo bi se reći raspop.
 
U Italiji je, s iste strane, s lijeva, kao neprijatelj katoličanstva nastao fašizam, također sa svojim „patrijarhom“ Mussolinijem. Slijedi ga nacizam a, jedna od glavnih meta napada mu je i katoličanstvo (što se uglavnom prešućuje). Nacizam stiže također s lijeva, također postaje zamjenska religija, a Hitler novi „Bog“. Bilo samo kao ideologija, ali u njegovu sklopu je i povratak germanskom poganstvu, naročito, primjerice među pripadnicima SS-a (regres!). Imamo dakle u povijesnom slijedu ove nove vjere: klerosekularizam (francuski) klerokomunizam, pa klerofašizam, kleronacizam, a one – državu.
 
Jadne antife, pojma nemaju koliko je kovanica „klerofašizam“ točna, a odnosi se na njih. Pravi bumerang. Poslije Drugog svjetskog rata nastaje „vlast“ nekoga novoga „sekularizma“ – vjera u multikulti, sinkretizam koji uključuje i sve i razne bogove i religije i ateizam i agnosticizam… Od svih prethodnih on je zadržao ponešto, nazvat ćemo ga i kleroglobalizam. Svi ti „sekularizmi“, od građanskih revolucija do danas, nastali su u obračunu s kršćanstvom, katoličanstvom posebno, ali učinili su samo toliko da se stara kršćanska, katolička i rusko-pravoslavna prvenstveno vjera uništavanjem zamijeni sljedećom novom koja se pretvara, laže da to nije. Pritom je sve najsličnije baš – religiji relativizma – i još koje kakvim, da ne povlačim za rep onoga… Najkraće: Zapadna civilizacija umire pod naslagama, talogom, tih „religija“ koje se prave da to nisu, samo da unište kršćanstvo.
 
Kršćanstvo između religije relativizma i islama
 
Zadnjih desetljeća postoje zapadna i relativistička nastojanja da bi se islam „sekularizirao“. A to jednostavno otpada. Ne će ići jer: „U svjetlu izjava rahmetli imama Homeinija, r.a. te poznatog  slogana koji je u političku svijest našega naroda urezao šehid Muderis, a koja glasi; „Naša vjera isto je što i naša politika, a naša politika je isto što i naša vjera“, može se ustvrditi da je to pitanje za naš narod (muslimane, o.a.) razriješeno prilično jasno“. „…U islamu, Bog je vladar čovjeka i svijeta pa su tako oblast politike, ekonomije, obrazovanja i odgoja, uprave i sva ostala pitanja koja se tiču ljudskog života uređena skupinom vjerskih propisa i vrijednosti.“ (Muhamed Taqi Misbah Yazdi: Politička teorija islama, svezak 1., str. 11., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 143572014.). Navodim samo toliko, od zapadnom terminologijom, autora koga bismo mogli nazvati „politologom islama“.
 
Čitam kako su Francuzi s kipa Svetog Pape Pavla, valjda dlijetom, odstranili križ. Sveti Papa Pavao Šesti tako je u Francuskoj postao neki bidni striček Woytiła. Pa će ga sada smjeti pogledati i muslimani, ateisti, relativisti, masoni, sotonisti. Da mu možda, umjesto križa, objese vijenac svježeg bijelog luka? Možda bi privukao vegane, a i svatko bi si mogao ponijeti doma po glavicu, za ručak. Zdrav je za tijelo, a i neizostavan u francuskoj kuhinji. Trgovački lanac (ovo „lanac“ simbol je ropstva, al' to potrošačke ovce ne uviđaju) Lidl je iz svojih dućana pak izbacio neki grčki jogurt sa slikom manastira na kojemu je valjda bio i križ. Pravoslavni manastir bez križa, tko je to još vidio, a moguće je i recept manastirski. Sad će cijeli Lidl biti „halal“ pa će navaliti brojne nove mušterije. Za njih ne znam nu za mene je Lidl odavno „haram“.
 
Pročitao sam kako Michel Houellebecq („Pokoravanje“) u Francuskoj vidi lagani oporavak katoličanstva, predlaže kao rješenje tamošnjih sukoba civilizacija da katoličanstvo postane „državna religija“. Mislim kako ništa od toga, teško da im i Bog više može pomoći, vjerojatnije je kako je od njih „digao ruke“, dotukla Zapad religija relativizma. I tako, i na Zapadu, na braniku vjere stoji još samo – islam! Znakovito, zar ne? 
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Veliki šušur na Arsenijevom Braču

HF

Propao puč u SDP-u

HF

Božo: Nije Orepić rekao što je rekao

HF

Povjerenje – bitan činitelj uspjeha

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...