Kolinda i Andrej opravdavaju agresiju na Hrvatsku

Projekt usklika 'Za dom' je tako postavljen da Hrvatska mora doživjeti težak poraz

Tragično, dočim bi se moglo reći Pobjednik piše povijest, hrvatsko Vijeće za hrvatsko suočavanje s hrvatskom povijesti, moralo bi se baviti i s povijesti koju piše poraženi. Jer ona postoji. Još tragičnije, rat koji su prije 78 odnosno 74 godine vodili „pobjednik“ i „poraženi“ nije stao, prestao. Ratuje se baš zbog povijesti koju je napisao „pobjednik“. A „poraženi“ pristaje biti ono što je „pobjednik“ napisao za njega. On u tom ratu povremeno nešto koristi. O čemu ćemo poslije. Najtragičnije, hrvatsko Vijeće za hrvatsko suočavanje sa hrvatskom povijesti koja se odnosi baš na taj rat „pobjednika“ i „poraženog“, potvrđuje ono što je „pobjednik“ napisao. A „pobjednik“ je prije sedam i pol desetljeća za „poraženog“ napisao da je najveće zlo, ne samo u hrvatskoj povijesti. „Poraženog“ optužuje za Holokaust, i za puno toga još. Što je sažeto u jedan usklik i jedno slovo (za dom i slovo U). Kao simbol, danas zabranjenog totalitarizma. Što „poraženi“ i danas u javnosti ističe. Stoga je, kažu, bilo potrebno utvrditi zakonitost tog isticanja, tog danas zabranjenog simbola. Pa je osnovano, te aktivirano Vijeće za suočavanje sa prošlošću. A usklik Za dom je u Hrvatskoj posebno problematičan zbog stradanja jednog naroda, zbog Holokausta. I hrvatsko Vijeće za suočavanje sa prošlošću kaže kako je usklik Za dom ustaški usklik koji se povremeno može koristiti. Tako se ostavlja „crvena krpa“ „pobjedniku“ (Srbiji). I tako se nastavlja rat „pobjednika“ i „poraženog“.

Ustvari, istovremeno se vode dva paralelna rata između „pobjednika“ i „poraženog“. Jedan virtualni i jedan pravi rat. Virtualni, jer je „poraženi“ pristao biti ono što je „pobjednik“ prije 70 godina napisao za njega. On povremeno koristi jedan simbol. On je stalno u vlasti i u medijima kao partner „pobjedniku“. Kažu, zbog demokracije i pomirbe ustaša i partizana. Što je rog za svijeću. Jer predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković kaže kako nema dileme o ustaškom režimu, kao najgorem u Drugom svjetskom ratu. I mora ga se osuditi. Kao prije 70 godina? Što je suprotno onoj o povremeno dopuštenom korištenju ustaškog usklika za dom. S kojim moramo povezati i miniranje židovskog groblja u Zagrebu 1991., svastike u Splitu i u Livornu, skandiranje u nogometu, HOS-ovu ploču u Jasenovcu, isticanje slova U itd.

Nasuprot tome, imamo pravi rat između „pobjednika“ i „poraženog“. Taj rat traje isto koliko i napisana povijest „pobjednika“. A „pobjednik“ u tom ratu istaknute pojedince „poraženog“ ubija i osuđuje na dugugodišnju robiju (Bruno Bušić, Branimir Jelić, Franjo Tuđman…). „Poraženih danas nema u hrvatskoj vlasti, ni na državnoj televiziji – Igor Vukić. Prema tome, kada znanost obrađuje, zakonu sporan usklik Za dom, kao ustaški usklik koji se povremeno može koristiti, u to povremeno korištenje bi znanost morala uvrstiti i miniranje židovskog groblja u Zagrebu 1991., svastike u Splitu i Livornu, vikanje Za dom na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Izraela u Osijeku prije desetak godina, isticanje slova U itd. Valjda je i to povremeno isticanje ustaštva. Da, da gospodo iz Vijeća za suočavanje sa prošlošću, možda je vrlo važno, možda najvažnije, možda je ključ suočavanja sa prošlošću ono miniranje židovskog groblja u Zagrebu 1991.? Možda je u tom miniranju sažeta ukupna povijest usklika Za dom? U naletu srpskog genocida, da bi srpski genocid nad Hrvatima dobio širu međunarodnu potporu i alibi, „pobjednik koji piše povijest“, Hrvatskoj podmeće, zna se što, hrvatski-ustaški antisemitizam.

Osim toga, hrvatsko Vijeće za hrvatsko suočavanje s hrvatskom prošlošću bi moralo uzeti u obzir još puno toga. Puno pojedinačnih slučajeva. Kao ubojstvo Mile Budaka i njegove kćeri Grozde, lovljenje Lovre Matačića, prekapanje splitskog groblja od strane Vicka Krstulovića. Tu nije dovoljna samo ona da je bilo zločina i na strani „antifašista“. Nadalje, tu su ubojstva Brune Bušića, Branimira Jelića, robijanje Franje Tuđmana, i na koncu tjeranje Igora Vukića. Valjda su se i oni bavili (bave) sa suočavanjem sa prošlošću. Baš te prošlosti koju vi obrađujete.

Nakon svega, možemo reći da u naletu srpske agresije, „pobjednik koji piše povijest“, hrvatskoj obrambenoj jedinici daje ime Vitez Rafael Boban. Da bi iz same hrvatske utrobe dobio potvrdu za svoju napisanu povijest o Rafaelu Bobanu, i o NDH. Da bi Hrvat iz te jedinice mogao reći kako on nije ustaša. Jer, kad se kaže da vojna jedinica koja nosi ime Rafaela Bobana nije ustaška, to je „pobjedniku koji piše povijest“ najkorisnija kleveta na NDH. Dakle, u politici toliko eksponiran usklik Za dom, trebamo gledati kao ključni strateški alat u Nadziranoj krizi. Jer je taj usklik uzrok svih društvenih relacija u Hrvatskoj. Taj usklik Hrvatsku lomi. Tu se hrvatska državna vlast, kao i sve hrvatske institucije moraju odrediti prema NDH. A ta odredba selektira i nameće hrvatski državni kadar. Normalno, onaj jugoslavenski. Jer, kad predsjednica Hrvatske kaže kako je ogromna razlika između usklika Za dom iz Domovinskog rata i onog ustaškog, kao i kad predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković kaže kako je ustaški režim bio najgori u Drugom svjetskom, kojega treba osuditi, to su najučinkovitije klevete na NDH.

Da stvar bude gora, projekt usklika Za dom je tako postavljen da Hrvatska mora doživjeti težak poraz. Kao što vidimo, i predsjednica države, i predsjednik Vlade se moraju odrediti prema uskliku Za dom. Ali, to je ustaški Za dom, simbol nacizma, antisemitizma i ostalog. Ako predsjednica i predsjednik Vlade prihvate taj usklik, oni šalju poruku da je to i današnja Hrvatska, a ako odbace (što i čine), oni potvrđuju laž o NDH. Ne samo to, oni tako opravdavaju agresiju na Hrvatsku. Jer je ta agresija izvršena, baš zbog one NDH koju oni osuđuju. Ne samo to, tako se priprema nova agresija na Hrvatsku. A jedina obrana od toga je, pustiti Igora Vukića na HRT, otvoriti arhive u Hrvatskoj i tražiti povrat arhiva iz Beograda.

Zbog toga svega ja mislim da bi netko iz Hrvatske, u UN, u Vatikan, Europski Parlament u Bruxellesu i Strassburgu, na Sud Pravde u Den Haagu, na institut Max Planck, i na važnije svjetske Akademije trebao poslati jedno pismo. Reći kako se na prostoru bivše države Jugoslavije priprema novo stradanje. A uzrok tog stradanja je laž o NDH. Odnosno laž o Jasenovcu. Laž koja se danas propagira usklikom Za dom. A istina o Jasenovcu je u Beogradu. Stoga bi trebalo vršiti pritisak na Beograd da Hrvatskoj vrati otete arhive o Jasenovcu.

Jure Vukić, Tribanj