Hrvatski Fokus
Religija

Biblijska pripovijest o Juditi

Predstavljena biblijska pripovijest iz renesansne Hrvatske prema tekstu Marka Marulića “Judita”

 

Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Split kao koncertna dvorana pridružuje se proslavi obilježavanja 500. obljetnice prvotiska Marulićeve „Judite“. Svjetski poznati ansambl Dialogos pod vodstvom Katarine Livljanić, hrvatske muzikologinje i pjevačice, voditeljice majstorskog programa za srednjovjekovnu glazbu na Sveučilištu Sorbonne, predstavio je biblijsku pripovijest iz renesansne Hrvatske prema tekstu Marka Marulića „Judita“.

Biblijska pripovijest o Juditi inspirirala je Katarinu Livljanić na osobnu rekonstrukciju ove svevremenske priče i njeno preoblikovanje u suvremeni kazališni kontekst. Zrelošću i puninom svojega umjetničkog nadahnuća duboko je uronila u mistični svijet Marulićeva izvornika oplemenivši ga glazbom iz prebogate riznice dalmatinske i talijanske glagoljaške i gregorijanske glazbene baštine. Potaknuta slušanjem narativnih dalmatinskih napjeva i iščitavanjem srednjovjekovnih hrvatskih prenja, Katarina Livljanić upustila se u nimalo jednostavan i iznimno odgovoran poduhvat pronalaženja glazbene građe srođene s unutarnjom strukturom Marulićeva teksta da bi na tragu tradicije oblikovala novo. Izborom i povezivanjem tekstualnih i glazbenih fragmenata, te vrhunskom vokalnom i scenskom izvedbom u kompaktnoj suigri s vrsnim instrumentalistima Albrechtom Maurerom (viela, lirica) i Norbertom Rodenkirchenom (flaute, dvojnice), Katarina Livljanić potvrdila je snagu svoje stvaralačke imaginacije i znanstveničke predanosti. Ovo kompleksno i nadasve vrijedno glazbeno-scensko ostvarenje rezultat je njenih višegodišnjih pregnuća i jedinstvene prakse povezivanja novih muzikoloških istraživanja s inovativnim interpretacijama. Sve te osobine učinile su uprizorenje „Judite“ Katarine Livljanić ekskluzivnim glazbenim i kulturološkim zbivanjem postavljajući visoku razinu kriterija i izdvajajući se u cjelini ponuđenoga glazbenog programa.

„Jedne duge večeri, na putovanju daleko od Hrvatske, premećući po svescima velike sveučilišne knjižnice naišla sam na ulomak teksta nepoznatog srednjovjekovnoga hrvatskog pisca. Ljepota arhaičnog zvuka moga vlastitog materinskoga jezika, izmijenjena u prizmi stoljeća, pratila me danima, ističe Katarina Livljanić. Bila je to priča u obliku dijaloga između duše i misli, pisana iznenađujuće smionim stilom kojega bi lakše bilo pripisati Jamesu Joyceu nego kakvu anonimnu svećeniku seljaku iz Dalmacije 16. stoljeća. Čitala sam sve sporije, misleći da ću time malo odložiti kraj priče, i spoznavajući da će ovo anonimno prenje jednog dana sigurno oživjeti kao dio nekoga novoga glazbenog programa. No, najvažniji dio posla tek je trebalo obaviti. Kako preoblikovati taj neobični tekst u glazbeno-scensku izvedbu? Istraživanje me je dovelo do dalmatinske zbirke Vartal iz 16. stoljeća u kojoj su sadržani brojni alegorijski dijalozi, prenja. Čitajući ih, sve je očitija postajala veza s hrvatskim pjesnikom Markom Marulićem (komu su i pripisivani neki od tekstova u zbirci Vartal). U bogatom opusu Marka Marulića, posebice jedno djelo sadrži bujnost i snagu prenja. To je nevjerojatna priča o Juditi.

Biblijska priča o Juditi, udovici iz Betulije koja usmrćuje neprijatelja Holoferna da bi oslobodila svoj narod, postala je temeljem hrvatske književnosti. Marulić je Juditu napisao hrvatskim jezikom, načinom svojstvenim začinjavcima, i najvjerojatnije ju je namijenio ženskom čitateljstvu koje je manje poznavalo latinski jezik. Judita je pobožna Hebrejka, ali istodobno i prelijepa i opasna zavodnica koja se neopazice uvlači u neprijateljski asirski tabor, zavodi moćnog generala Holoferna i obezglavljuje ga. Priča o Juditi prikazuje duboki sukob Ljubavi i Smrti na posvema osobit način. Čitajući priču o Juditi i Holofernu, postajalo mi je sve jasnije da njezina dva glavna lika posjeduju snagu i bezvremenost koja će mi omogućiti da „otvorim“ Marulićevu priču i uključim u nju fragmente prenja. Od toga trena konstrukcija buduće predstave postala je jasnija: usudila sam se na trenutak napustiti glavnu radnju i osluhnuti vibracije u umovima i dušama likova: u trenu kada se Holofernova glava odvaja od njegova tijela, njegove se misli također „razdvajaju“ u dijalog između duše i tijela u smrtnome bunilu. Drugačiji unutarnji dijalog, između misli i duše, opsjeda Juditu dok moli Boga da joj pomogne ubiti neprijatelja koji je zaljubljen u nju.

S glazbenoga stanovišta, ovaj bi se projekt mogao nazvati rekonstrukcijom, inspiriranom slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije, kao i usmene predaje. Tekst o Juditi opstaje i bez glazbe, ali građa njegove unutarnje strukture odgovara nekolicini glagoljaških melodija koje su se koristile u narativnim napjevima u Dalmaciji, često u sklopu vrlo emotivno nabijenih i dramatičnih liturgijskih situacija koje se odnose na Pasiju ili obrede Velikog tjedna. Sam tekst također evocira određene responzorije iz biblijske knjige o Juditi koji su se pjevali u liturgijskoj službi, te je trebalo pronaći u srodnim glazbenim izvorima (dalmatinskim i talijanskim) melodije koje odgovaraju elementima iz Marulićeva teksta. Stari glazbeni materijal upotrijebljen je tako u stvaranju novog glazbenog djela. Modusi i melodijske formule korišteni su za izradbu glazbene građe za pjevačicu i za instrumentaliste čija je pratnja utemeljena na improvizaciji, prema teoretskim izvorima iz Marulićeva doba. Partiture, u uobičajenom značenju toga pojma, nisu bile korištene tijekom radnog i stvaralačkog procesa. Judita i Holofern, te svi demoni iz njihovih unutarnjih svjetova, dolaze pred publiku u ovoj glazbenoj monodrami kroz medij ženskoga glasa koji pjeva nekoliko uloga koristeći širok spektar vokalnih nijansi. U tome glazbenome pohodu prate je viela, lijerica i drvene flaute (poprečne flaute i dvojnice). Oni zajedno grade priču koja se razvija u rastućem emocionalnom naboju, prenoseći drevnu pripovijest praćenu snažnim i nostalgičnim dalmatinskim napjevima, u suvremeni kazališni kontekst.

Od svog osnutka 1997., Dialogos – vokalni ansambl kojeg je osnovala i vodi Katarina Livljanić – razvio se u jedan od najvrsnijih ansambala za srednjovjekovnu glazbu. Projekti ansambla povezuju nova muzikološka istraživanja s inovativnim interpretacijama, kazališnu dimenziju i izraženu muzikalnost. Dialogos sačinjavaju muški i ženski glasovi te instrumentalisti, prema specifičnostima svakoga pojedinoga projekta. „Judita“ je premijerno je izvedena 2006. na festivalu u Ambronayu, a godinu dana kasnije nagrađena je istoimenom nagradom na Splitskom ljetu.  Od tada je obišla svijet.

Nives Matijević

Povezane objave

Kavazovićeva ‘građanska država’ je unitarizam

HF

Koja kazna čeka Bergoglija i njegovu sektu za poništavanje Božjih zakona i legalizaciju grijeha?

hrvatski-fokus

Raspelo pored ceste

HF

Velika i iznevjerena očekivanja Sinodalnog puta

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više