Prostori identiteta: Spomen-dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu
Svjetionik koji ne svijetli
Rodna kuća bana Josipa Jelačića Bužimskog u Petrovaradinu, povijesnom središtu hrvatske zajednice, zasigurno jest stup identiteta kao objekt od iznimnog kulturnog i povijesnog značaja. Obnova ovog identitetskog svjetionika bila je kapitalni projekt od iznimne važnosti za našu zajednicu kao svehrvatsko pitanje, a pogotovo za Hrvate na području novosadske
aglomeracije.
Vlada R. Srbije uložila je 600.000 € za otkup dijela zgrade te Pokrajinska vlada najmanje 160.000 € za obnovu ovoga prostora. Najvažniji hrvatski dom vraćen je 2020. godine u vlasništvo hrvatskoj nacionalnoj zajednici, koju predstavlja HNV i Zaklada „Spomen-dom bana Josipa Jelačića”. Koliko su sredstava uložili gradovi Novi Sad i Zaprešić, nekoliko županija RH te Ministarstvo regionalnog razvoja i fondovi EU – ostaje nepoznato. Pored političke instrumentalizacije ove znamenitosti, koja je dugo zaključana, uočene su ozbiljne sumnje na korupciju.
Naime, sredinom 2024. godine uz fotografije je obznanjeno privođenje kraju uređenja interijera rađenom prema uvjetima nadležnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada s ciljem vraćanja prvobitnog stanja iz XIX. stoljeća. Pod patronatom HNV-a i uslijed nestručnosti upravitelja – Gorana Kaurića – interijer se po drugi put obnavlja iz javnog
proračuna i to apsolutno neautentično – nalikujući izlagačkom i prezentacijskom prostoru bogate korporacije.
Problem nije samo zatiranje povijesti i uskraćivanje kulturnog života, već je on i gospodarske prirode, ali i opće socijalne. Pored toga što ispuštamo i turistički potencijal podno Petrovaradinske tvrđave, ne treba izostaviti ni podatak da naša zajednica u Novom Sadu ni dalje nema barem jedan adekvatan prostor.
[Tekst je izvorno objavljen u 173. broju „Glasa ravnice – glasila Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini”]
