Vrijedne ruke hrtkovačkih težaka
U pitomoj ravnici južnog Srijema,
na obali bistre, mirne i široke Save,
Hrtkovci, veliko lijepo selo drijema,
između slatkih snova i grube jave.
Od prvih pijetlova i osvita rane zore,
do zalaska sunca i večernjeg znaka,
dlanova grubih, k’o od hrastove kore,
vrijedne su ruke hrtkovačkih težaka.
A nedjeljom, blagdanom, za Petrovo,
na Božić, Uskrs ili Sveta Tri Kralja,
raskošno, k’o varoš izgleda selo ovo,
vrijeme je za slavu, odmoriti se valja.
Crkva je tad puna ljudi, žena i djece,
u zahvalnost za kruh, vino i zdravlje,
zaboraviti nikad nećemo naše svece,
Isusa mučenika i Svevišnjeg slavlje.
Kao ni na to da smo plemeniti Hrvati,
bez obzira na prijetnje razne i progone,
i da ćemo se tim imenom vječno zvati,
dok nam srce kuca i naša zvona zvone.
Iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti, Književni klub HKUPD „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2017.