Get Adobe Flash player

Pupovčeva jumbo ćirilica promašila 'ceo fudbal'

 
 
Traje ćirilična kampanja SNV-a pod parolom: „Da se bolje razumijemo“. Provodi se u trokoraku, a zašto me to asocira na ona famozna tri prsta, pa i „tri put ratovala“, tko će ga znati. S prvim su zakoračili u Vukovaru na sjednici Gradskog vijeća u listopadu tako što je vijećnik SDSS-a Srđan Kolar gradonačelniku Ivanu Penavi uručio Statut grada na ćirilici s natpisom na latinici - „da se bolje razumijemo“. Penava je taj čin razumio kao čin agresije i bacio ga na pod. Kad je već bidno pismo, ćirilica, u Vukovaru na dnevnom redu uvjeren sam kako je vukovarska ćelija (ogranak) SDSS-a, sigurno na nagovor „centrale“, gadno pogriješila već na prvom koraku svoje ćirilične kampanje (političkih koraka te kampanje već je mnoštvo prohodano).
http://www.stvarnovazno.org/upload/images/zoom/zi_-_da_se_bolje_razumemo!.jpg
SDSS (SNV kao parapolitička grana) ali i prvi semantičar među Srbima u Hrvatskoj, kod Hrvata, a možda i šire, Milorad Pupovac, imali su sjajnu priliku, kad je ćirilica u Vukovaru, i prije svega u Vukovaru, i skoro isključivo u Vukovaru, učiniti nešto - značenjski značajno, za nju. I za „bolje razumijevanje“, dakako. Umjesto ćiriličnog Statuta - kojega su, eto očito bez problema i preveli i prepisali na ćirilicu, a i umnožavati ga mogu do mile volje i do zadnjeg čitatelja - mogli su sastaviti i uručiti, na ćirilici, neke vrste, ma i najblaže, isprike što su njihovi „ćirilični“ zemljaci u razorenom Vukovaru 1992. Ulicu Stjepana Radića (na latinici) preimenovali u  Ulicu Puniše Račića. Na ćirilici. Proizašao taj čin, bit će, iz one pjesme „bit će mesa, bit će mesa…“ Šešeljevih kokošara koljača. Kao što je bilo 1928. kao tada, 1991., a i poslije „bit će“. Možda dopisati - sanjam: ta ćirilica koju zahtijevamo danas u Vukovaru nije ona stigla na tenkovima i u rancima arkanovskih, šešeljevskih i inih bandi i trajala od 1991. do konca 1997. godine. Znao bi već naš profesor semantičar smisliti nešto, ma i onako „okruglo pa na ćoše“.
Slikovni rezultat za da se bolje razumijemo
Em se mi razmemo. Bio bi to mali korak za SDSS (SNV), možda i prvi na sličnom tragu i putu, ali veliki doprinos „boljem razumijevanju“ i stjecanju uvjeta za dolazak ćirilice na ulice Vukovara, jer u tomu je štos. Ćirilica je inače u čisto srpskim školama u Vukovaru, od vrtića do srednjih, u knjigama, piše ju tko hoće, „na slobodi“ je i u okolnim hrvatskim selima sa srpskom etničkom većinom, Spomenik Vukašinu Šoškoćaninu u Borovu Selu je na ćirilici... Ništa od toga, samo grješka i prekršaj/faul u prvom koraku kampanje i doprinos - slabijem razumijevanju.
 
SDSS se miješa i u nogomet/fudbal
 
U drugom koraku, u studenom, SNV je s kampanjom otišao na nogomet/fudbal. Ćirilično i latinično su pozvali na zajedničko gledanje utakmica Lige prvaka Dinamo-Shakhtar i Crvena zvijezda-Tottenham. „U srijedu zajedno gledamo nogomet i fudbal (ćirilično-latinično) SNV- da se bolje razumijemo“ na latinici. I tako „promašili ceo fudbal“ (sjajna srbijanska nogometna, a i šire, već poslovica novinara Radivoja Markovića) i cijeli nogomet. Zajedno nogomet/fudbal ne gledaju ni Grobari i Delije (praiskonski zvjezdaši se i danas ponose imenom „cigani“, bez osobnog vrijeđanja i uvrjede Roma) - daleko češće se mlate. Uostalom kao i Torcida i BBB, Torcida i Armada i ostale navijačke skupine po pravilu „svatko sa svakim“. Kako, primjerice, zajedno gledati nogomet s navijačima C. zvijezde kad su Delije ispred stadiona „Rajko Mitić“ dovukli tenk i to, navodno, baš neki koji je razarao - Vukovar. Zamišljam birtiju negdje u Hrvatskoj (Knin, Trpinja?), toči se rakija i pivo, dva ekrana, na jednom Dinamo-Shakhtar, na drugom Zvijezda-Tottenham, a navijači, ovdašnje Delije i BBB-ovci razdvojeni. Delije bi vrlo vjerojatno više gledali Dinamo-Shakhtar i navijali za Ukrajince, što bi im sigurno bilo  teško. Sluđujuće, zbog poznatih simpatija hrvatskih i ukrajinskih navijača. Tu su još simpatije srpskih i ruskih. Bojsi bi pak navijali za Tottenham. Bili bi dakle sjajni uvjeti za opći rusvaj, birtija bi mogla biti pretijesna, a između bi morali još stati - specijalci. Samo bi SNV, po dobrom običaju, nabio trošak državnom proračunu (policija) a bogme bi nešto mogao potrošiti i HZZO (sanacija moguće razbijenih glava). Onda bi još poslije utakmica danima trajala rasprava tko je prvi počeo, a Pupovac bi sigurno tvrdio - BBB, pa došao do „krucijalnog“ zaključka o „ustašizaciji u Hrvatskoj“.
 
Problemi u nogometu i s navijačima su ionako veliki, prvenstveno zbog miješanja politike i u nogomet i među navijače (kompleksna, druga tema) i u tom košmaru u kojemu se želi potamnjeti (blago rečeno) sjaj nogometne reprezentacije i cijeli nogomet samo nedostaje uletavanje SDSS-a sa ćirilicom. Dobronamjerni mu je savjet da se drži što dalje od nogometa.
 
Ćirilica samo za tri predsjednička kandidata
 
Treći korak kampanje. Tri koraka, tri mjeseca i „donacija“ ćirilicom tri predsjednička kandidata u tri grada - Zagreb, Split, Rijeka. Malo numerologije pored semantike. Jumbo ćirilica dodijeljena trojima predsjedničkim kandidatima: Kolindi Grabar-Kitarović, Zoranu Milanoviću i Miroslavu Škori. Njihovi slogani su ćirilični, dopisano SNV ćirilično-latinično i latinicom „Da se bolje razumijemo“ na dnu plakata. U Novom Zagrebu, primjerice, poboden ispred vojarne. Traje službena kampanja za predsjedničke izbore, a SDSS (SNV) je počastio ćirilicom samo tri kandidata, dok ostalih osam kao da nisu za ćirilicu (O, Bože!) spremni, ili ju nisu zaslužili. Jasno je kako među njima ima i smiješnih i smušenih likova, pa i pokoji bedaček, nu demokracija je, pa se oni i službeno, pravno, (DIP) mogu natjecati. Ovakvim izborom podobnih za ćirilicu SDSS (SNV) kao da sugerira „ćiriličnom“ biračkom tijelu – birajte između ovo troje.
 
Nepošteno, pošteno bi bilo da je SDSS (SNV) svih jedanaest kandidata počastio ćirilicom, kad već nije, kao stranka, a ne kao SNV, ćirilicom, stao iza jednoga, što bi bilo i legalno i legitimno. Baš me zanima hoće li ove SDSS-ove ćirilične „bilborde“ DIP ovoj trojki uračunati u trošak kampanje. Ili je to možda Pupovčevo lukavstvo kako bi „njegovi“ glasači glasali za jednoga od onih osam, pa bi onda DIP njima trebao uračunati „jumbo ćirilicu“ u kampanju. Onda jumbo plakati u samo ta tri grada, ni u jednom slavonskom (Osijek, Virovitica?), banovinskom, karlovačkoj županiji, Zagorju… Što se pak ćirilice tiče ona u ta tri grada nema nikakvih prepreka. Uzmimo SNV Novosti (ustvari SDSS Novosti) dobivaju lovu iz proračuna, mogu se tiskati na ćirilici, al' skoro u cijelosti se tiskaju na latinici. Bit će stoga da ovdašnji, recimo „većinci“ bolje razumiju kad im Boris Dežulović i ini, etnički nesrbi, prže mater – ustašku, kad finije, kad grublje. Jednostavno latinica-ćirilica, nevažno, nebitno kako se piše, može i na kineskom, već što se piše.
 
Nego plašim se kako su ovi ćirilični „bilbordi“ nabijeni po Zagrebu, Splitu i Rijeci svojevrsne mišolovke za „ušato U“ (to vam je inače „U“ na kvadrat) pa kad ga neka budaletina na nekome nariše bit će opet ujeda zmije „ustašice“, cvast će „ustašizacija“, harangirat će Pupovac, civilni udrugari i udrugarice, uključit će se Zoka, Lignja, Bero, Pero, Žare… Srbijanskim tabloidnim televizijama i novinama to „U“ na kvadrat poslužit će da pokriju neke stare ili možda neku novu aferu… I tako će rezultat „boljeg razumijevanja“ biti inducirano - gore razumijevanje, pa mi se sve čini kako bi to mogao biti pravi cilj kampanje. Tim prije što je Milorad Pupovac u JUL-u i najavio „prebrojavanje reakcija“ na ovu kampanju, Tim više je to prebrojavanje nevažno, ali opasno, ali i kampanja, jer se i on slaže kako je (ćirilica, o.a) „povijesno, historijsko pismo i hrvatskog naroda“ (JL, 6. 12. 2019.) „Pupovac za Jutarnji otkrio pozadinu ćiriličnih jumbo plakata“). Beogradska Politika, novi, kolumnistički dom Drage Pilsela, odmah je prenijela (TANJUG) ovaj članak iz JUL-a pod naslovom „Bilbordi hrvatskih predsjedničkih kandidata - na ćirilici“. Ovdje ću citirati samo dva komentara njezinih čitatelja (na ćirilici su komentirali):
 
Lazarije
Srbi su najveći neprijatelji ćirilice.
 
Prijatelj
Dok se naši sunarodnjaci u Hrvatskoj bore za ćirilicu mi u Srbiji dopuštamo da ona polako nestaje. Sramota!
 

Mato Dretvić Filakov

Potvrda višedesetljetnom Šimićevom književnom radu

 
 
Upravo je iz tiskare Pejo Šimić dobio svoju šesnaestu knjigu pjesama, kada je saznao da je dobitnik nagrade Donat zadarskog ogranka Hrvatskog književnog društva. Nagrada je to za svekoliki književni doprinos, a prijedlozi su došli iz nekoliko ogranaka diljem Lijepe naše. Ništa čudno, jer Pejo Šimić je hodio od Vukovara, do Dubrovnika, Splita i Zagreba. Stigao je i do pradjedovskih Drinovaca u Hercegovini, ondje je imao uspješnu promociju. Nagrada Donat iz Zadra došla je da okruni stvaralaštvo dugo desetljećima.
Slikovni rezultat za književna nagrada Donat PEJI ŠIMIĆU
U zadarskoj multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice, 28. studenog održana je dodjela književne nagrade Goran Bujić, u sjećanje na prerano preminulog zadraskog pisca, književnika,novinara i urednika. Organizator je Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar uz pokroviteljstvo Zadarskoga lista. Uz to dodijeljena je književna nagrada Donat za svekoliki književni doprinos. Dobili su je Danko Ivšinović, gospićki književnik, pjesnik, humorist i akademski glazbenik, te Pejo Šimić, hrvatski i bosanskohercegovački književnik. Uz kršnog Ličanina, našao se kršni Posavljak. Naime, radi se o autorima koji su godinama nepravedno zaobilaženi, a svojim su književnim radom ostavili neizbrisiv trag u kulturnom životu Hrvatske i inozemstva.
 
Nakon druge nagrade na festivalu „Stijeg slobode“, koji je 3. kolovoza 2019. otvorio obilježavanje hrvatske „Oluje“ u Kninu, zadarski Donat je stvarno okrunio stvaralaštvo Peje Šimića. Na kninskoj tvđavi Šimić je nastupio sa svojom pjesmom „Sinovi Oluje“ koja je objavljena u njegovoj šesnaestoj zbirci. No, nastavak je to višegodišnjih promocija, nastupa, festivala i hodnje Šimića diljem Hrvatske i BiH. Hodnje sa njegovim pjesmama.
Slikovni rezultat za književna nagrada Donat PEJI ŠIMIĆU
Autor ovih redaka prati stvaralaštvo Peje Šimića već više od četvrt stoljeća. Moram kazati kako je neumoran i dosljedan sebi i svojim principima. Uz sve to prati ga prirodni bosanskoposavski humor, britak kao i njegove pjesme. Ima Šimić u Nespešu kraj Zeline vikendicu gdje sklada svoje pjesme. U prizemlju na zidu nalaze se poznati Šimići, od pjesnika braće Šimić, do Pejinog strica pok. fra Domagoja Šimića koji je sahranjen daleko od svoje rodne Posavine. Ondje je i hajduk Andrija Šimić, jer je Pejo u svojim stihovima nekad nježan kao lirski pjesnik, a nekad je opasni hajduk čiji stihovi grme jače od oružja.
 
U podrumu ispod znamenja o Šimićima pravi se rakija za osobne svrhe. Pečenje rakije Šimić je naučio od pokojne majke Marije Šimić, rođene Zirdum. Ona je vječno upokojena u njegovim stihovima, kao i rodna posavska gruda. Iako sa šest i pol desetljeća života Šimića i dalje drži njegov britki humor. Usprkos životnim nedaćama Šimić ostaje i blagi pjesnik i mrki hajduk u književnosti. Znam da ne će stati, nagrade su ga dosad izbjegavale, ali njegove knjige i promocije nisu. Možda se sprema i sedamnaesta zbirka Peje Šimića.
 

Boris Ćavar

Klementinovo je 23. studenoga, ali zbog obično lošeg vremena u to doba Hrtkovčani imaju "kirbaj" na Petrovo, 29. lipnja

 
 
U članku „Zajedništvo je ključ opstanka“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 867 od 29. studenoga 2019. godine čitamo da su crkvenoj svetkovini župljana Hrtkovaca na dan Svetog Klementa prisustvovali veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji Gordan Bakota i opunomoćeni ministar Veleposlanstva Stjepan Glas. Ovdje treba reći da je Klementinovo 23. studenoga, ali zbog obično lošeg vremena u to doba Hrtkovčani imaju “kirbaj” na Petrovo, 29. lipnja. Gospodin Bakota je prvi hrvatski veleposlanik u Republici Srbiji koji se istinski zanima za život ovdašnjih Hrvata i ovo je još jedna njegova gesta kojom to pokazuje. Osobno sam mu zahvalan jer su Hrtkovci sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine, no nisu tako tretirani u hrvatskim medijima u Srbiji, ali ni u Hrvatskoj, i jedino su predmet manipulacije pojedinaca pri dobijanju političkih poena.
 
Duboko razočarani, Hrtkovčani ne žele uopće govoriti za bilo koje medije, bilo da su manjinski (hrvatski) ili neki drugi mediji, u što su se uvjerili i reporteri “Hrvatske riječi”! Međutim, one koji hoće o tome govoriti upravo hrvatski mediji u Srbiji ignoriraju, čak anatemiziraju, što spada u namjerno skrivanje istine o Hrtkovcima, pa čak i istine o sudbini ovdašnjih Hrvata, posebice srijemskih, od strane onih koji su plaćeni da govore istinu! Ili su plaćeni da se istina sakrije!?
 
Pjesma kako je nekada bilo u Hrtkovcima za crkvenu slavu:
 

PETROVO U HRTKOVCIMA

 
Slava naše crkve, Klement Sveti,
ne pada baš u toplo doba ovo,
al' kako je vrijeme ljepše ljeti,
Hrtkovčani slave na Petrovo.
Hrtkovci su puni gostiju tada,
svuda se samo veseli ljudi vide,
u kućama je bogata trpeza sada,
ali prvo se, ujutro, u crkvu ide.
 
U centru sela poskočica skače,
okreće se ringišpil, toči pivo,
sva djeca sladoled jedu, i kolače,
do kasno navečer u selu je živo.
 
Od radosti i smijeha okolo vrca,
momci curama mali cvijet nude,
od srca im daruju liciderska srca,
do jeseni zna i svadbe da bude.
 
I volio sam Petrovo kada se slavi,
još k'o dijete, jer i školi je tada kraj,
počinje raspust, kupanje na Savi,
a ljeti je, inače, u Hrtkovcima raj.
 
Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1183 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević