Get Adobe Flash player

Moral i nemoral

 
 
Sretnu se dva brata koji se nisu vidjeli nakon podjele imovine od 1991. godine, kada su oba bili siromašna i jednakog imovinskog stanja Moral i Nemoral. Moral gurajući svoj bicikl, začuje trubu, stane i pogleda. Vidi brata Nemorala u najnovijem Mercedesu, skupom odijelu kako sjedi za volanom pun sebe, naizgled jako važan. Prevlada bratska ljubav, zaustavi se i upita brata kako je.
https://www.bristol247.com/wp-content/uploads/2017/01/inequality-1416564884.jpg
Moral: brate što da ti kažem zdrav sam ponosan slobodan čovjek nemam nikakvih briga. Plaća je mala ali živi se hvala Bogu dok je zdravlje dobro. A ti brate kako si?
Nemoral: kako vidiš dobro, imam kuću, vilu na moru, vilu s nekoliko stanova, nekoliko tvornica, desetak hotela, nekoliko stotina radnika radi za mene a i od provizija se nešto novaca nabere. Uglavnom, novaca kao blata. Imam jahtu od nekoliko miliona eura. Imam sve što poželim.
Moral: Kako si to uspio?
Nemoral: Nije bilo lako najprije sam se riješio branitelja. Podijelio sam ih na 834 dijela i sa njima podijeljenima vladam kako hoću. Onda sam se riješio Dijaspore koja traži neku pravdu, hoće državu Hrvatsku kakvu je oni sanjaju. E ne može to tako - država to sam ja, neka oni ostani gdje jesu. Imaju državu tamo gdje žive. Hrvatska je moja i ne dam je nikome. Prodao sam i 40.000 stanova, i to dosta brzo…
Moral: Četrdeset tisuća stanova a ja nemam niti jedan.
Nemoral: Sitnica je to koliko sam uspio kasnije zaraditi.
Moral: Kako?
Nemoral: Znao sam da će se graditi autocestu i da će trebati cementa i željeza. Uništio sam sve hrvatske cementare i uvozim cement. Moja zarada na tom uvozu je velika. Uništio sam željezare znajući da željezo treba i za gradnju autoceste i kao i za mnogo toga drugoga. Željezo uvozim zarada velika. Ispraznio sam i banke, uzeo sve novce, pa ih onda državnim novcem sanirao. Digao sam menadžerske kredite, založio hotele i tako bez ijedne kune postao njihov vlasnik, tako i tvornice… Praktično sve profitabilne tvrtke su moje, koje mi svakodnevno donose dobit. Banke sam prodao strancima za sitnu lovu - ali debelu proviziju za mene. I tu sam nešto zaradio usput. Državni novac investirao sam u infrastrukturu tvrtki po nekoliko milijardi a prodao ih za nekoliko stotina milijuna. Sve sam to sredio uz debelu proviziju. Tako mi danas plaćaju usluge i to najskuplje u Europi.
Moral: Što je sa radnicima koji su to bogatstvo stvorili?
Nemoral: A radnici, njih smo se lako riješili. Donio smo Zakon kojim su im oduzeta sva prava pretvorio sam ih u robu, sada su na tržištu kao i sva druga roba. Ja sam postao i Bog i batina, samo neka netko pisne odmah ostaje bez posla.
Moral: Pa što, ako ostane bez posla naći će posao na nekom drugom mjestu.
Nemoral: Na kojem drugom mjestu kada su sva mjesta moja.
Moral: Nisu li tu imovinu stvarali i današnji umirovljenici?
Nemoral: Umirovljenici to su teret kojeg se moram riješiti. Oni ne smiju imati ni za kruh. Pobrinuo sam se da nemaju ni za lijekove kako bi što prije umrli i prestali biti teret. Sada sam ih primio u vladu - jednome ćemo dati dobru mirovinu i privilegije, a drugi imaju da šute.
Moral: Bome si ih se lijepo riješio.
Nemoral: Jesam i ne samo njih nego svakog tko pomisli da mi prkosi.
Moral: Moji prijatelji branitelji kažu da su prevareni ipak su oni oslobodili zemlji i tebi sve to omogućili
Nemoral: Rekao sam ti, branitelja sam se morao riješiti prvih. Njih kao i da nema. One najopasnije smo poslali u Haag pa neka se oni s njima bave tako da nam ne smetaju, a one manje opasne zatvorio sam kod sebe i držim ih pod ključem dok se ne urazume. Ne će lako na slobodu, njih 1800 izvršili su suicid, sebe i mene riješili svih briga.
Moral: Oni su oslobodili zemlju i tebi omogućili da vladaš.
Nemoral: Imaš pravo, ali oni nisu sposobni kao ja. Meni ni u ludilu ne bi palo na pamet da branim državu i poginem za tu državu. Danas možda da jer sam ja država i imam sve u svojim rukama. Moraju me svi slušati i pokorno mi se klanjati.
Moral: Što kaže inteligencija?
Nemoral: Koja inteligencija starije kupim pa rade za mene. Mlade školovane šaljem u svijet, druge hranim drogom i alkoholom i tako ih činim sretnim.
Moral: Mladi su budućnost, što ćeš ti kada ostaneš bez mladosti tko će stvarati nove vrijednosti?
Nemoral: Proizvodnja i nove vrijednosti meni ne treba ja sve uvozim ne trebaju mi mladi, pobrinuo sam se da ih bude što manje, tako da se svake godine rodi manje 15 do 20.000, djece znaš li ti koliko je to? Ja se svake godine riješim Hrvata veličine jednog srednjeg garda.  
Moral: Što je s narodom?
Nemoral: Narod, kakav narod. Narod je stoka sitnog zuba koja treba dobrog čuvara s velikim bičem a to sam ja i dok je bič u mojim rukama sa narodom ne ću imati problema.
Moral: Što je ostalo od Države Hrvatske, Hrvatska za koju su vjekovima ginuli naši najbolji sinovi.
Nemoral: E moj brate gdje ti živiš, koga je više briga za državu.  Hrvatska država ti je prošlost. Sada je važan novac i samo novac.
Moral: Misliš li ti brate pred Boga doći?
Nemoral: Mislim brate i na to mislim. Ja sam platio Božje sluge koje za mene Boga mole svaki dan. Bog će svojih sluga molitve uslišati i ja idem u raj. Nego reci ti meni, kako si ti?
Moral: Ja sam hvala Bogu dobro, zdrav sam imam plaću 2500 kuna. Kada platim stan1500 kuna ostane mi 1000 kuna, platim vodu i struju i druge komunalije ostane mi 450 kuna, kada to podijelim sa trideset dana u mjesecu ostane mi 15 kuna dnevno. Imam ja dosta za kruh i mlijeko, nekad mjesečno kupim kilo mesa a nekad uspijem i kokoš. Kada kupim kokoš, traje mi pet do šest dana, kuham juhu. Ti znaš mene. Meni jedno krilce dnevno dosta. Doduše znam ja naći u kontejnerima poneki komad kruha ili još nešto što se da pojesti. Poslije posla kopati po kantama za smeće u kojima se uvijek nešto nađe i time obogatim svoj obrok.
Nemoral: Zašto guraš bicikl, zašto ga ne voziš?
Moral: Ne mogu pukla mi je guma, ali to nije ništa. Čim dobijem mirovinu okrpit ću ja nju. Za nekoliko mjeseci je nova godina pa ako dobijemo božićnicu kupit ću i novu gumu jer su ove toliko stare da je krpa na krpi.
Nemoral: Kako bi bilo da ti priđeš k meni pa da sve tvoje muke prestanu, da lagodno živiš, uživaš visoki ugled u društvu vladaš i živiš kao faraon.
Moral: Hvala ti brate, meni je ovako dobro. Slobodan sam čovjek, držim se onih riječi koje nam je otac govorio Znadeš ti koliko puta nam je ponovio »Sinovi moji živite pošteno pa makar živjeli jedan dan, volite svoj narod uvažavajte sve narode svijeta, volite svoju Hrvatsku i čuvajte je kao zjenicu oka - jer narod bez države je narod bez budućnosti, držite se Deset zapovjedi Božjih i ne bojte se nikoga. Sve što sijete to ćete i žeti. Budite časni i pošteni, imat ćete zdravlje i sreću i ljubav, obraz nemojte prodati za sve novce svijeta«. Sretan sam što te riječi još zvone u mojim ušima, što ih nisam zaboravio.
Nemoral: Naš otac je bio ludi idealist, brate moj nema toga više, sve se mijenja i mi se moramo prilagoditi vremenu.
Moral: Meni je lijepo ovako. Ostalo mi je još malo tog života, gladan sam ali sam sretan jer nisam izdao sebe svoje roditelje, svoju dragu domovinu Hrvatsku u koju vjerujem da će jednog dana moja djeca živjeti u ljubavi i blagostanju.
Nemoral: Je l' ti to meni prijetiš? Znaš li ti da ja svakog uništim tko pokuša pomisliti da meni nešto reče a kamoli napravi nešto što meni ne odgovara. Ja sam vječan i vječno ću živjeti jer imam sve a ti, pogledaj se, nemaš ništa i još se usudiš nešto mi reći.
Moral: Doviđenja brate moram ići, znaš da do kuće imam pješačiti pola sata.
Nemoral: Doviđenja ludi moj brate, nikad se ne ćeš naučiti pameti.
 

Niko Šoljak

Pjesništvo kao društvena analiza i kritika stvarnosti

 
 
Pred nama je nova, šesnaesta knjiga hrvatskoga i bosanskohercegovačkog pjesnika Peje Šimića U njedrima nade (Ogranak Matice Hrvatske Rijeka, Rijeka, 2020., 255 str.). Stvar je u tomu što je njegova petnaesta knjiga „Spoznaja“ također u izadnju Matice Hrvatske objavljena prije ove šesnaeste koja je malo kasnila. No, Pejo Šimić je i ovaj put ostao vjeran sebi. U „Njedrima nade“ njegova poezija je društvena analiza i kritika naše stvarnosti. Autor opet piše o našoj stvarnosti, ali i o ljubavi prema Bogu, ženi i Domovini.
https://01portal.hr/wp-content/uploads/2020/08/20200808_125212.jpg
„Spusti se čovječe na zemlju i ne izlazi iz bića svog...“, poručuje Šimić u prvom djelu knjige i upozorava čovjeka da bude ponizan, da ne bude ohol i sebičan. Poručuje kako smo svi smrtni, ali bolje je da umre pjesnik u pjesmi, nego pjesma u njemu. Time obećava i dalje bilježiti našu stvarnost, uz kritiku. Šimić i u pjesmama o ljubavi neidealizira ni ljubav, već kritizira današnje odnose u braku i nevjernost. No, on ima i svoju ljubav koju ne otkriva, ali nam lagano kazuje kako je ta ljubav njegova rodna Bosanska Posavina, njegov zavičaj.
S pjesmom „Croatio, suzo oka moga“ Pejo Šimić je na ovogodišnjem Festivalu domoljubne poezije u Kninu, Stijeg slobode, dobio srebrenu nagradu. Nagrađena pjesma je pisana ikavicom i u njoj kritizira iseljavanje Hrvata i vapi za negdašnjom slogom. Pjesma je zorno odjeknula u hrvatskoj javnosti,
 
Kako je napisala u recenziji knjige prof. Kristina Lešić, ova zbirka pokazuje plodnog pjesnika koji nije promatrač već se postavlja kao društveni analitičar svojom poezijom Šimićeva poezija dijagnosticira društvo i traži njegovu korijenitu obnovu na temeljima istinskih ljudskih vrijedosti.
Kroz sve svoje pjesme Pejo Šimić nam kazuje kako onaj koji ne kroči Božjom stazom u životu, pada u ponor beznađa. No, iako kritizira stvarnost, njegove pjesme nude nadu. Dok vapi za velikanima i hrvatskim vitezovima iz prošlosti, Šimić zaziva junake naših dana i sve nas da stanemo na put zlu...
 

Boris Ćavar

Tomo Medved ili kako se prodati za šaku Judinih škuda

 
 
O Tomi Medvedu običan, pošteni i većinski hrvatski puk zadnjih mjeseci govori i piše najgore otkako se prodao za šaku Judinih škuda. Cijelo to vrijeme šutio je Medved, a i njegov šef Andrej Plenković iako javnost bruji i otvoreno osuđuje ovo izdajničko i jadno Tomino ponašanje. No, i tomu je došao kraj. Naslovnica Hrvatskoga tjednika na kojoj Plenković na karikaturi drži Tomu na uzici-lancu, a Tomo u ritmu pleše onako kako u bubanj svira Milorad Pupovac odjeven u srpsku narodnu nošnju. Naslovnica je pogodila "u sridu".
https://portal.braniteljski-forum.com/upload/articles/hg_tjednik.jpg
A nije se javio Tomo Medved. Nije se oglasio i pobunio onaj koji na karikaturi drži lanac u ruci, pobunio se umirovljeni general Josip Lucić s kojim smo uoči predizbornoga skupa HDZ-a ranih devedesetih postavljali klupe ispred pozornice na parkiralištu ondašnje Name u zagrebačkoj Dubravi. Lucić je osudio naslovnicu Hrvatskoga tjednika, a nismo ga čuli da je ikad osudio bilo koju naslovnicu velikosrpskih i četničkih Novosti bubnjara Milorada dok su puno puta ismijavali Franju Tuđmana, hrvatsku himnu, hrvatski grb, hrvatske svetinje... Nije se oglašavao Josip, a sada se oglasio… A oglasio se ne da zaštiti "lik i djelo" ministra Tome Medveda, nego najočitije po nalogu naredbodavca sa zagrebačkoga brdašca. Lucićevo obrazloženje da je naslovnica HT-a prikazala Plenkovićeva potrčka Tomu "na vulgaran način" ne stoji, jer onoga trenutka kada je do tada također umirovljeni general Medved ušao u politiku izložen je javnosti i nema nikakav medijski imunitet. Još je manje točna Lucićeva tvrdnja da se ne radi "samo o napadu na Medveda već i na hrvatsku Vladu i hrvatske branitelje", jer velika većina hrvatskih branitelja nikada nije niti bi prihvatila sramnu i izdajničku ulogu Tome Medveda da odlazi u Grubore sa srbijanskim ministrom Veranom Matićem i tim činom izjednačava srbijansku agresiju na Hrvatsku s nedokazanim ubojstvom tamo nekih civila.
 
Točno je, kako nas podsjeća i sam general Lucić, da je Medved od 1990. bio u ATJ Lučko i da je bio zapovjednik legendarnih Tigrova, ali upravo ta činjenica ne ide u korist ministra Tome. Naprotiv, upravo zbog toga nikada nije smio učiniti ovo što je učinio i čini zadnjih mjeseci kada se pretvorio u smokvin list izdajnika Plenkovića. I nije u pravu Lucić kada kaže da je slika s naslovnice "najsramotnija slika koju je vidio posljednjih 30 godina", jer su puno sramotnije i opasnije slike odnosno karikature, koje godinama, iz tjedna u tjedan, producira i širi bubnjar i dobošar Milorad u svojim Novostima. Spomenuo je Lucić i tzv. krizu zbog korone, koja je "urušila gospodarstvo". Nije korona kriza uništila gospodarstvo, nego vladajući koji su podlegli globalizacijskim lažima i mentorima iz Bruxellesa, Berlina, Pariza…
 
Dakako, Lucić nema opravdanje za Tomin sramni odlazak u Grubore jer ga je nemoguće naći. Pokušao je s nekakvim vraćanjem u prošlost optužiti sve nas koji čuvamo istinu o Domovinskom ratu i koji se nismo prodali za šaku vlasti i kilograme Judinih škuda. Činjenica je da je Tomo Medved iz Šiljkovače 1990. stao u prvi red obrane svoje domovine. Činjenica je da je bio ranjavan i da je višestruka žrtva srbočetničke agresije. I baš zato, ili baš zbog toga, nije smio poslušati savjete i naredbe lukavaca koji su – dok je branio domovinu – bili u JNA, Udbi, KOS-u ili Bruxellesu da otiđe u Grubore i tim činom poništi sve ono pozitivno što je učinio protekla tri desetljeća. I zato je ova karikatura – koliko god bila neprimjerena na prvi pogled – ustvari učinila više nego sva pisanja i prosvjedi da Medved i drugi njemu slični Plenkovićevi smokvini listovi više nikad ne izdaju svoju domovinu.
 

Pavao Blažević

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Subota, 19/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1323 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević