Get Adobe Flash player

Hanibal podzemni - maestralna režija sa zakazalom dramaturgijom

 
 
Ispitna predstava „Hanibal Podzemni“ autora Hriste Bojčeva nastala je kao ispitna produkcija kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u režiji mladog studenta Christiana Jalžečića. Predstava je to - (režijski ispit na Akademiji dramske umjetnosti) - koja je u mnogo toga izvrsna, spektakularna i veoma ambiciozna. Sama radnja predstave prati glavnog junaka Vladu (Boris Barukčić), kojem u stan dolazi Hanibal Klaudije Tiberius (Ivan Pašalić) i probijajući pod donosi ogromnu količinu novaca. Na samom početku uz Vladu, pratimo i moralnu vertikalu cijele predstave, Vladinu priležnicu, studenticu prava – Sonju (Lana Ujević).
Vlado dovodi svog šogora Peru (Matej Đurđević) kako bi i on dobio novac iz podzemlja, a ovaj poziva i Vladinu uskoro bivšu ženu Kleopatru (Anica Kontić). Ovdje nastaje ključan trenutak predstave u kojem se sva lica „grabe“ i pokušavaju dobiti što više novca, te se spuštaju u podzemlje koje počinje maestralnom izvedbom Ave Marije (Ružica Maurus), a u jednom trenu događa se oštri rez i počinje turbofolk sodoma i gomora u kojoj Ružica Maurus zadivljujuće igra sa lakoćom, besramno i bez ustezanja ona ovoj predstavi donosi veliku svježinu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Na samom kraju predstave, sva lica se vraćaju u nadzmeni svijet, prostor garsonijere, vidno istraumatizirani ponovno susreću Hanibala kojeg namjeravaju zapaliti, ali on nestaje i postaje Nadzemni, te donosi ideju o novom spasenju.
 
Iako govorimo o ispitu režije, ovo je, zapravo predstava profesionalnog kalibra u kojoj je mišljeno o svemu, i to se vidi kroz najmanje stinice. Režija ove predstave je neka nova poetika kakve nedostaje hrvatskoj kazališnoj sceni. Od samog početka predstave vidljivo je da Jalžečić razmišlja o svakom detalju i svakoj mizanscenskoj poziciji glumca, koja uvelike radi za glumca, a ne protiv kao što je čest slučaj. Prvi dio predstave (prije podzemlja) režiran je naoko nevino i nevidljivo, kao da je redateljska ruka nedovoljno čvrsta, ali režije ovdje itekako ima, jer ju glumci provode vrlo koncetrirano, igraju veoma uvjerljivo, točno i sa smislom. Drugi dio predstave u kojoj gledamo podzemlje o kojem slušamo skoro 50 minuta prvog djela prava je kazališna poslastica i vrhunsko režijsko umijeće. Scena se rastvara u svim mogućim planovima (prostor igre za gladijatore postaje foayer dvorane, otvorena su sva vrata gledališta i tehnike i paralelno pratimo 4 različite radnje). Plesačice izvedbenog smjera na Akademiji dramske umjetnosti veoma su decentne u izvedbi Ave Marije, graciozne i donose osjećaj melaknkolije i sjete, iako bi cijela koreografija mogla biti nešto kraća. Trenutak prijelaza u turbofolk orgije koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim zapravo nas uvode u svijet u kojem živimo i ovdje Jalžečić poentira jasnom kritikom današnjeg svijeta i vrlo jasno i bez rezerve osuđuje svijet u kakvom danas živimo.
 
No, čini mi se kako je najveći problem ove predstave dramaturgija, točnije prvi dio predstave koji je trebao doživjeti veće kračenje nepotrebnih replika. S obzirom da nigdje nije naveden dramaturg kao suradnik, pretpostavljam da je Jalžečić sam radio dramaturšku obradu – poprilično neuspjelo. Valja napomenuti da je ovo sugestija kako bi predstava prodisala potpuno, i treba uzeti u obzir da je ovo Jalžečiću prvi javni ispit, a ovakvom ambicioznošću pokazao je da se od njega već sada mogu očekivati veliki kazališni uspjesi.
 
Kada govorimo o mladom glumačkom postavu ove predstave, važno je spomenuti da imamo studente raznih godina studija glume, iako se to ne primjećuje jer večina igra izvrsno. Ovdje svakako prednjači Ivan Pašalić u ulozi Hanibala, koji s lakoćom donosi vedrinu i poneku zbunjenost rimskog radnika, u misli je vrlo točan, govorno stabilan i dobro impostiranog glasa. Veoma duhovit i spontan. Zasigurno jedan od budućih velikih glumaca. Slično je razmišljanje i o Borisu Barukčiću koji tumači lik Vlade, Barukčić je savršen u svojim nesavršenostima, veoma šarmantan na sceni, ali na polovici predstave kao da mu nedostaje koncentracije ili energije. Barukčič zadivljujuće koncentrirano otvara predstavu, ali je na trenutke odsutan, što je možebitna redateljska odluka, a ako je – pogrešna je. Vladina priležnica Sonja koju tumači mlada glumica Lana Ujević maestralno igra Sonjinu odsutnost i promišljanje o događajima oko nje.
 
Ujević je poznata publici po ulogama u sapunicama i filmovima, a ovdje je dokazala da ništa lošija nije ni u kazališnim vodama. Nažalost, njen zadnji monolog djelovao je mlako, u trenutku kada bi trebala biti prisutna, ona je ostala na razini odsutnosti. Ujević je svakako buduća glumica čiji će rad biti zanimljivo pratiti tijekom godina, te se od nje mogu očekivati velike stvari. Velike stvari možemo očekivati i od Anice Kontić koja je ulogu Kleopatre odigrala perfektno, točno, glumački precizno i konzistentno. Kontić svojom pojavom drži od početka do kraja, ne posustajući ni u kojem trenu, iako se čini da tehnički mora poraditi na disanju i dahu bez kojeg često ostaje, ali to primjenjuje na karakter Kleopatre. Kleopatrin brat Pero kojeg igra Matej Đurđević, izvrsno je režijski postavljen. Mrak kojeg Đurđević koncentrirano, duhovito i na kraju veoma točno, je još jedna zasluga Jalžečićevog rada s glumcem. Đurđević igra veoma dobro, ali je slična problematika kao i kod Brukčića, čini se da su ponekad oboje odsutni, pa u zajedničkim scenama gube pažnju publike.
 
Mentori (Tomislav Pavković i Ozren Prohić) napravili su, izgleda, odličan posao i dobro usmjerili mladog ali već iskusnog redatelja. Vrijedi dati pohvalu plesačicama i ostalim glumcima u sceni podzemlja, koji igraju scenu do kraja, bez zadrške, što predstavi daje na autentičnosti. Treba spomenuti izvrsno odabrane kostime Martine Hrup, koji nisu napadni, već s mjerom promišljeni i razrađeni i na taj način cijeloj predstavi daju dodatni akcent (možda razmisliti o Kleopatrinoj zlatnoj haljini koja je na trenutke pravo slijepilo za gledatelja). Iako tek studentski rad, ovo je velika predstava koja u mnogo stvari pogađa u srž problema. Režija ove predstave veoma je točna, ambiciozna, nova...
 
Predstava je ovo koja zaslužuje ponovna igranja s kojim bi bila još bolja, a takve predstave trebaju publici. Ako je Jalžečićev ispit naznaka kakve predstave nas čekaju za koju godinu, onda nema straha za hrvatsku kazališnu scenu. Bravo!
 

Marta Kovačić

Komentari   

-6 #1 lertin fjok 2018-12-03 17:04
Predstava ,naspram ispitanicima u neposrednoj blizin odrzavanja predstave,naspr am necijim komentarima,doj movima itd.,misljenjim a,zacijelo sto nesadrzava kritike ,vjerovatno cini se jos jednim od kazalisnih prijedloga,sto za takvu predstavu nije nista neobicno,osim interesa publike,ne zahtijeva neku posebnu pohvalu.vjerova tno neki ocekuju vise od pohvale,sto,bud imo iskreni omogucuje gledatelj a i sama publika.mozda u nekom paralelnom mjestu postoji netko tko bi i pomislilo na mjesto u publici,valjda vec znate,gledati i ocijeniti predstavu.dakle ne naspram dojmovima drugih.mozda ju i poneki put pogledam .(lybertyintern ational uk.)
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Subota, 20/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1158 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević