Get Adobe Flash player

Austrijski parlament protiv komemoracije ubijenim Hrvatima na Bleiburgu

 
 
Već nekoliko godina različite sljedbe u Austriji ne žele Komemoraciju nevinim žrtvama na Bleiburgu, a onda i svim žrtvama Križnih putova. Svaka država na Kugli Zemaljskoj, ima pravo da čini što hoće na svom teritoriju, pa i onda kad je u pitanju stav o određenim povijesnim nezgodama, koje su obilježile njezin teritorij. Suvereno pravo svake države potkrjepljuju i različite međunarodne konvencije, a posebice Konvencije Vijeća Europe, jer i Austrija i Hrvatska jesu ravnopravne države Europske unije.
Na prvim komemoracijama na Bleiburgu... - Vratimo Tradiciju | Facebook
Bleiburg je povijesna istina, koja je zabilježena u krvi. U tom tragičnom povijesnom trenutku, nije poštovana Povelja Vijeća Ujedinjenih naroda iz 1929. godine, koju su Saveznici, odnosno Britanske snage u cijelosti odbacile, a takozvani pobjednici na čelu s Jugoslavenskom vojskom u cijelosti pogazile. Petnaestak godina Bleiburg biva zatomljen, jugoslavenske vlasti prikrivaju Bleiburg, a međunarodnoj javnosti prezentiraju zločin u Jasenovcu. Tako se gradi mit o Hrvatima, kao narodu koji jest u srži zločinački i osvajački. To je išlo u prilog jačanju ne jugoslavenske ideje već ideje koje idu u prilog Srbiji, kao majci cijele Jugoslavije.
 
Jugoslavija progoni Hrvate, izvan svoje domovine. Hrvatima se to čini primamljivo. Biti u emigraciji, posebno onoj ekonomskoj, većini je to zatvaralo poglede, i nije dozivalo u esenciju, da to nije dobro za jedan narod. Biti rob u Saveznoj Republici Njemačkoj, svakako nije bilo dobro za nacionalno očuvanje i napredak hrvatskog naroda. Rankovićevo raslojavanje hrvatskog naroda, isto je što i raslojavanje hrvatskog naroda, od strane srpskog kralja Aleksandra, u ranim godinama prošlog stoljeća. U tim zavrzlamama i određenoj slobodi, koju hrvatski emigranti baštine na Zapadu: jest i sloboda iznošenja činjenica. Tako se i patnja Bleiburga otvara u svoj svojoj povijesnoj cijelosti.
 
Hrvatski krug ljudi oko Vilima Cecelje, prvi otvaraju izravno pitanje Bleiburga i svim Hrvatima na Zapadu otvaraju oči, kako ne bi zaboravili povijesno ubijanje Hrvatskog naroda. Tako u ranim šezdesetim godinama u Leicbahu, na okolnom groblju, postavljaju Grobnicu za sve poginule civile i vojnike. Ubrzo zatim u neposrednoj blizini na otvorenom polju podižu i Spomenik Bleiburškim žrtvama. Bleiburg, tako više nije tabu tema. Dolaskom demokracije u Hrvatsku, devedesetih godina, narodu se otvaraju oči, i mogućnost da se Komemoracijom svake godine sjete žrtava Bleiburga i Križnih putova. Zato velike zasluge pripadaju Počasnom Bleiburškom Vodu. Hrvatski emigrantski Krugovi u svijetu, žele dati svoj obol spoznaji Najvećeg Hrvatskog Martirija. Tako Hrvati iz Kanade 1993. godine izrađuju Monumentalni Spomenik Bleiburgu i Križnim putovima.
 
Hrvatski kipar u Kanadi, Augustin Filipović, izrađuje taj Monumentalni Spomenik. Godine 1994. spomenik dolazi u Slobodnu Hrvatsku i postavlja se na groblju Mirogoj. Homiliju i blagoslov Spomenika izvršio je sam kardinal Franjo Kuharić. Sve radnje u suradnji s hrvatskim vlastima vodio je Hrvatski domobran, u čiji polog ide i zadužbina iz Kanade, koju dobivaju na trajnu skrb. Iz nejasnih razloga obljetnice nisu zaživjele onako kako se planiralo. Smisao i istinita vodilja je bila, da se žrtve Hrvata u toj velebnoj tragediji štuju na Zemlji Hrvatskoj. S druge strane, hrvatski, odnosno Počasni Bleiburški Vod, svake godine redovito Komemoraciju vrši na samom Bleiburškom polju, uz suglasnost Hrvatske Biskupske Konferencije, te uz Pokroviteljstvo Hrvatskog Državnog Sabora. Sve to teče uz neometanu suglasnost austrijskih vlasti.
 
Svjedoci smo da Pokrajina Koruška u zadnjih nekoliko godina ima određenih primjedbi na Hrvatski Skup na Bleiburgu. Ova nedavna Rezolucija Austrijskog Parlamenta, odnosno njezino Donjeg Doma, potvrđuje da bi trebalo zabraniti Hrvatski Skup, zbog tobožnjeg veličanja ustaške ideologije. Tako ovih dana većinom glasova odrediše predstavnici: Socijaldemokratske stranke Austije, predstavnici Narodne konzervativne Stranke, te Stranke Zelenih na čelu sa Olgom Voglauer, jedino su predstavnici Slobodarske, odnosno Desničarske Stranke Austrije, bili protiv.
 
Mi u Hrvatskom domobranu u Zagrebu, smatramo i to na vidljiv način činimo niz godina, da nakon odluke prijašnjih vlasti u Koruškoj, te posebice negativnoj odluci i biskupije Klagenfurt, da je došlo vrijeme da se središnja Komemoracija, održava u Hrvatskoj Državi, na svom slobodnom tlu. Razloga ima puno. Već postavljeni Velebni Spomenik na Mirogoju čeka svoje hodočasnike. Nedaleko je i Crkva Krista Kralja, koja simbolizira Krista Pobjednika, nakon Križnoj puta i njegove Uskrsne žrtve, lakoća dolaska za Hrvatske hodočasnike, i nema ometanja tuđinske Vlasti. Smatramo da u Bleiburg treba otići položiti vijence i zapaliti svijeće i kod Groba i kod Spomenika, i to sa dvije delegacije: i to delegacije Počasnog Bleiburškog Voda i Hrvatskog sabora. Nakon toga u subotu najbliže 15. svibnju, održati Svehrvatsku Komemoraciju za žrtve Bleiburga i svih Križnih putova na Mirogiju kod Spomenika Bleiburškim žrtvama. Mi ćemo sve učiniti, da ova ideja zaživi, a da povijesno ostane obveza svih generacija Hrvata, koji budu obitavali na hrvatskom tlu.
 
Hrvatski narod zaslužuje da svoje žrtve časti molitvom i postom na svojoj grudi. Zazivi molitava Kristu i zaziva molitava Allahu Svesilnom, mogu u tome pomoći, da se takva tragedija ne dogodi ni jednom narodu, na Kugli Zemaljskoj. Dao Bog na Ideju o Svehrvatskoj Komemoraciji prihvate svi Hrvati i Hrvatice, ma gdje oni bili.
Molimo Boga da već 2021. godine slavimo Svehrvatsku Komemoraciju na groblju Mirogoj, ispred Spomenika: uz Pokroviteljstvo Hrvatskog Sabora.
Vjerujemo da će Hrvati Hrvatice, moći sa svim svojim znakovljem i povijesnim simbolima, kao i drevnim pjesmama, olakšati Vječni Raj žrtvama kao i Vječni Nimet.
Neka tako bude.
Neka nas u tome ojača, Spasitelj i Majka Božja Kraljica Hrvata.
 

Ivica Jurjević, predsjednik Hrvatskoga domobrana, Zagreb

Nazovimo geopolitičko djelovanje 'globalne elite' pravim imenom, zločin protiv čovječnosti

 
 
Dr. Rudolf Hänsel, certificirani psiholog i pedagog, stručnjak za školstvo i obrazovanje krajem travnja 2020. objavio je kratak tekst koji bi svakoga trebao ostaviti u razmišljanju. Naslov teksta je: „Nazovimo geopolitičko djelovanje 'globalne elite' pravim imenom, zločin protiv čovječnosti.“
https://www.koreni.rs/wp-content/uploads/2017/09/Dr.-Rudolf-Hansel.jpg
Rudolf Hänsel
 
Kako želimo nazvati geopolitičku operaciju „globalne elite“ s njezinom stvarnom „depopulacijskom agendom“ koja se trenutno odvija pred našim očima?
Posljedice ove gigantske, zastrašujuće prijevare trenutačno doživljavamo svi osobno.
 
„I mladi i stari lišeni su slobode i gurnuti u očaj, beznađe i na kraju smrt. Je li ova 'geopolitička operacija' ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI kako je opisano u Nürnbergu“
(suđenja u Nürnbergu 1945./1946.: Hannah Arendt, 2013., 8.edicija: Eichmann in Jerusalem. A Report on the Banality of Evil. / „Eichmann u Jeruzalemu. Izvještaj o banalnosti zla,“ München, str.399).
 
Ovim javno optužujem „glavne aktere“ i institucije koje znaju što čine („J'accuse...! / „Optužujem...!“).
Također je dozvoljeno govoriti u ime svih onih koji – ili nemaju javni glas ili se ne usuđuju ili (više) ne mogu govoriti:
Na primjer, bezbroj starijih i starih ljudi o kojima brinu obitelji ili čekaju smrt kao štićenici domova za starije osobe; zatvorenici u zatvorima ili psihijatrijskim institucijama kojima uopće nije dozvoljeno govoriti; dojenčad i studenti koji se više ne smiju slobodno kretati, koji su ponekad uskraćeni/lišeni svojih obrazovnih mogućnosti i još nisu sposobni se izražavati; (više)dnevni radnici, radnici i roditelji koji ne znaju kako dalje nastaviti sa životom i oni koji čak ni pravo na slobodu izražavanja ne uzimaju zdravo za gotovo.
 
Ograničenja koja su vlade nametnule službeno zajamčenim građanskim slobodama zbog takozvane „korona krize“ moraju se potpuno ukinuti, jer prema mišljenju bezbrojnih neovisnih znanstvenika koji se ne klanjaju kriminalnim politikama, uvjerljivi argumenti za trenutna samovoljna ograničenja ne postoje.
 
Autor: Dr. Rudolf Hänsel: „Let's Call the Geopolitical Operation of the 'Global Elite' by Its Name, A Crime Against Humanity; Global Research, 26. 4. 2020.
 

Prijevod: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Bože, dragi, u kojem to još uvijek svijetu žive ovi ljudi u Sarajevu?

 
 
KRADLJIVCI NAŠE POVIJESTI
Taman se čovjek ponada kako ćemo, nakon korone, bar malo odahnuti i vratiti se u normalu, a kad ono, dogodi se narod i u Sarajevu. A svibanj je uvijek kod nas, a i šire, mjesec pun previranja, optuživanja, dokazivanja i raspravljanja. Jer su svi oni koji su stvarali komunističku Jugoslaviju, i svi njihovi potomci i slijednici, tugovali i tuguju još uvijek zbog njenog raspada, te se uporno vraćaju na ustaše i partizane. Ne zato da bi povijest rasvijetlili ili raščistili, nego da bi na taj način izborili za sebe bolju prošlost. Pri čemu nije ključna prošlost, niti je najvažnije njeno rasvjetljavanje, nego se iza svega krije borba za njihovu sadašnjost, njihove sadašnje pozicije i njihovu osiguranu budućnost. A kako su svjesni da komunizam i Jugoslavija nema budućnosti, uzeli su masku antifašizma, misleći kako će naivnim Hrvatima zamazati oči i opet plandovati na tzv. antifašističkim lovorikama.
Jer, njima se mora vjerovat!
https://www.narod.ba/wp-content/uploads/2017/05/Mars-antifasista-u-Sarajevu-600x398.jpg?x58773
15. je svibnja 2005. godine.
Uz izravan TV prijenos, u Bleiburgu (Austrija), održana je komemoracija uz 60. obljetnicu najvećeg stradanja hrvatskog naroda kojoj je nazočilo dvadesetak tisuća ljudi iz Hrvatske, BiH i cijeloga svijeta. Misu na Bleiburškom polju predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
16. svibnja 2020. godine
Digla se i kuka i motika. Prijeti se linčom vrhbosanskom nadbiskupu, kardinalu Vinku Puljiću, zbog planirane mise za blajburške žrtve u Sarajevu. Najavu održavanja mise osudio je i veliki broj političara u BiH, gotovo sve veće politike stranke čije je sjedište u Sarajevu, a oštro su reagirali i Židovska zajednica BiH, Pravoslavna crkva, te veleposlanstvo Izraela u BiH.
Oni smatraju kako je misa zapravo krinka za rehabilitaciju NDH i ustaša koji su tijekom Drugog svjetskog rata počinili brojne zločine u Sarajevu u kojemu je od 1941. do 1945. godine ubijeno, kako oni kažu, više od deset tisuća njegovih građana.
“Svatko ima pravo na misu, na molitvu, to je duhovni čin”, poručio je hrvatski ministar Grlić Radman.  
Iz Vrhbosanske nadbiskupije su odbacili optužbe, poručivši kako je misa isključivo čin molitve za pokojne, temeljen na kršćanskom nauku koji poziva na molitvu i za sve one koji su bili na strani zla. Vjernici se mole da im Bog oprosti sve učinjene grijehe.
–Pa, u Sarajevu se obilježavala misa za stradale žrtve Bleiburga i 1995. godine. Tada im to nije smetalo.
–A što misliš, zašto?
–E, draga moja, Monika! Pa, zna se! HVOih je branio i obranio od srpske agresije. Sjećaš li se onoga povijesnog susreta na granici BiH i Hrvatske. Bio je to važan susret postrojbi Hrvatske vojske i Armije BiH na Korani kod Tržačkih Raštela. Susreli su se ispred hrvatskih snaga zapovjednik 1. Gardijske brigade, general bojnik Marijan Mareković, a ispred Armije BiH zapovjednik 5. Korpusa Atif Dudaković. 
"Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli", rekao je tada Dudaković“.
Izgleda mi kako su Bošnjaci sve to, i još štošta drugo, zaboravili i oboljeli od zaboravititisa. Pa su zaboravili i sve ono što ne odgovara njihovom profinjenom i tankoćutnom antifa viđenju. Ali, Bleiburg je u memoriji hrvatskog naroda, najveća tragedija u cijeloj našoj, hrvatskoj povijesti. To je stradanje više desetaka tisuća ustaških i drugih regularnih vojnika NDH, i civila koji su se u svibnju 1945. htjeli predati savezničkim snagama, ali ih je britanska vojska vratila jugoslavenskoj. Nekoliko desetaka njih je ubijeno na Bleiburškom polju, tisuće ostalih stradali su tada u Sloveniji, a u idućih mjeseci, u „marševima smrti“ kroz Jugoslaviju, danas poznatim kao „Križni put“, ubijeno je na stotine i stotine tisuća izbjeglica.
„Ove godine obilježavamo 75. obljetnicu Bleiburga. Odajemo počast i iskazujemo pijetet više desetaka, ako ne i stotina tisuća pobijene, na najpodmukliji način, hrvatske vojske i njihovih obitelji-žena, djece i staraca, koji su se predali“.
„E,  ne će ići! Ne može to tako!“, viču sarajevske antife.
 
Ali, kao kršćani, katolici, dužni smo našim pobijenim precima i sunarodnjacima, ali i svim ostalim žrtvama komunističko-partizanskoga krvavoga pira, nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, iskazati najdublje poštovanje i pomoliti se za njih, jer time njegujemo, ne samo sjećanje na njihovu žrtvu, nego i na simbol naše nacionalne patnje.
Hrvati, ali ne samo oni, bili su „oslobođeni“ tako što su ih „osloboditelji oslobodili“ života. Pijetet za mrtve i pokojne, a posebno nevine stradalnike, trebao bi biti civilizacijski minimum. Iskreno se nadam kako su ovi ispadi i histerija upereni protiv bosansko-hercegovačkih Hrvata i katolika, tek nesretan pokušaj pojedinaca“.
Ali su, svemu tome, i  naše vrle antife, dale svoj pečat. I krstare li, krstare po zemljici Bosni… Počev od našeg najboljeg vicmajstora i pjevača ustaških pjesama do potomka jednog, kako sam pročitala, natporučnika iz vremena NDH koji je bio i tadašnji vojni sudac.
I svi kao jedan viču kako to tako ne može:
„Ne smije se slaviti Sv. misa zadušnica za pobijene na Bleiburgu i duž Križnih puteva. To je fašizam“.
I nema toga tko se nije javio da bi nešto takvo podupro.  I nema toga tko nije slao poruke, prijetnje i naredbe kardinalu Vinku Puljiću.
Gledam tu uzavrelu gomilu, te „mlade partizanke“ , te „podivljale halal antifašiste“ kako ih je nazvao jedan kolumnist, kako traljavo razvijaju i cupkaju Kozaračko kolo ispred sarajevske katedrale. Rasteglo se kolo, pjeva se Druže Tito, mi ti se kunemo; kliče se Živio drug Tito.
I viče i arlauče.
Digli se, tako svi oni, i uhvatili u zajedničko kolo antifašizma. I čelnik jedne islamske zajednice, i borac Armije BiH, i jedan komunistički čelnik, i sarajevska i ina raja, željna kruha i igara.
U kojem to svijetu, Bože moj dragi, živi ovaj svijet!?
Iskreno, ne znam bi li ih žalila ili bi zbog tolike njihove gluposti počela ridati. Znam da im nije lako. Nije im lako ni nositi zločinački teret iz prošlosti niti strah od neizvjesne im budućnosti. Ali, nikako ne mogu shvatiti niti njihovu zatupljenost niti njihovu zaslijepljenost njihovom tzv. istinom. Istinom bez znanja, provjeravanja, bez činjenica. Jer, za njih ne postoji ni dijalog  niti dokazi. Oni ne pristaju ni na polemiku. Jer je njihovu povijest napisao njihov veliki i voljeni vođa.
I tako mora biti i ostati. 
 

Vera Primorac

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1611 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević